- 1 -              I Kž 4/2024-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 4/2024-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika S. A., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 2. Krivičnog zakonika Republike Srpske, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 3. siječnja 2024. broj Kv II-337/2023-3, Kir-1092/2023, u sjednici održanoj 15. veljače 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba izručenika S. A. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, pod toč. I. izreke, na temelju čl. 54. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04 – dalje: ZOMPO) odobreno je izručenje Bosni i Hercegovini izručenika S. A., državljanina Bosne i Hercegovine, radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od tri godine izrečene presudom Okružnog suda u Doboju broj 13 0 K 005952 22 K 2 od 26. listopada 2022, zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz čl. 227. st. 2. u vezi s čl. 37. Krivičnog zakonika Republike Srpske. Pod toč. II. izreke odlučeno je da se na temelju čl. 37. st. 1. ZOMPO izručenik S. A. ne može kazneno progoniti, kazniti ili izručiti trećoj državi zbog određenog dijela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje, ne može se ograničiti u njegovim osobnim pravima iz razloga koji nastao u vezi s izručenjem, te se ne može izvesti pred izvanredni sud.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik  osobno „iz svih žalbenih razloga“ i putem braniteljice A. Č., odvjetnice u R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijano rješenje preinačiti odnosno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Obje će žalbe biti razmotrene kao jedinstvena žalba izručenika.

 

3. Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22. - dalje: ZKP/08.) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba izručenika nije osnovana.

 

5. U žalbi se navodi da pobijano rješenje „nije zakonito“ jer je jedina isprava koja prileži spisu i na temelju koje je izručenik uhićen dopis policije od 23. studenog 2023. te tjeralica sa neslužbenim prijevodom na hrvatski jezik, a nije dostavljena presuda Okružnog suda u Doboju, odnosno dokumentacija predviđena u čl. 8. ZOMPO. Prigovara se da je izručeniku, shodno odredbi čl. 66. st. 1. toč. 2. ZKP/08, trebao biti postavljen branitelj po službenoj dužnosti obzirom da se radi o kaznenom djelu razbojništva iz nadležnosti županijskog suda te da izručenik želi izdržavati kaznu zatvora u Republici Hrvatskoj gdje živi sa suprugom i maloljetnim djetetom.

 

6. Protivno žalbenim navodima, zakonito je i ispravno, uz jasne i podrobne razloge, prvostupanjski sud utvrdio da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 33. i čl. 34. ZOMPO, za izručenje S. A. Bosni i Hercegovini radi izdržavanja kazne zatvora, odnosno da nema zapreka za izručenje iz čl. 35. ZOMPO, sve u skladu i sa odredbama Ugovora između Republike Hrvatske  i Republike Bosne i Hercegovine o izručenju ("Narodne novine-Međunarodni ugovori" broj 1/2014 - dalje: Ugovor ) koji se ovdje, kao dvostrani međunarodni ugovor primjenjuje sukladno čl. 1. st. 1. ZOMPO.

 

7. Iz podataka u spisu predmeta i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je postupak izručenja iniciran raspisanom međunarodnom tjeralicom/difuzijom  Interpola Sarajevo u kojoj su sadržani svi relevantni podaci da osoba čije se izručenje traži može biti uhićena (podaci o identitetu, o događaju-kaznenom djelu, pravomoćnoj presudi i kazni, nalogu za izdavanje tjeralice odnosno sudska odluka o upućivanju na izdržavanje kazne). Iz tih podataka je jasno da se izručenik traži zbog izvršenja kazne zatvora u trajanju tri godine izrečene presudom Okružnog suda u Doboju (pobliže opisanom u izreci pobijanog rješenja), dok je osnova za izdavanje tjeralice odluka Općinskog suda u Gradačcu od 9. studenog 2023. broj 28 0 K 081676 23 IKs kao suda nadležnog za izvršenje kazne zatvora.

 

8. Nakon uhićenja, a prije razmatranja jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje, sud odlučuje o pritvoru radi izručenja (čl. 46. i 47. ZOMPO, čl. 20. Ugovora), kada izručenik ima pravo na saslušanje pred sucem istrage uz mogućnost davanja pristanka na predaju državi moliteljici po pojednostavljenom postupku izručenja (čl. 54. st. 1. ZOMPO, čl. 22. Ugovora). Budući da se  prema odredbi čl. 20. st. 4. Ugovora međunarodna tjeralica smatra zamolbom za privremeno pritvaranje koje prethodi zaprimanju zamolbe za izručenje (čl. 20. st. 2. Ugovora) bili su ispunjeni svi zakonski uvjeti za postupanje suca istrage na ročištu održanom 24. studenog 2023.  radi odluke o pritvoru ili drugim mjerama osiguranja nazočnosti radi izručenja (čl. 47. st. 1. i 2.  ZOMPO).

 

9. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je već prilikom ispitivanja pred sucem istrage nazočnost branitelja prema čl. 66. st. 1. toč. 2. ZKP/08. bila obvezna. Ovo stoga što se radi o postupku međunarodne pravne pomoći - postupku za izručenje koji je reguliran odredbama ZOMPO, pri čemu se odredbe Zakona o kaznenom postupku primjenjuju na odgovarajući način u mjeri u kojoj ZOMPO ne sadrži posebna postupovna pravila (čl. 81. ZOMPO).

 

9.1. Polazeći od značajki postupka izručenja, u kojem se ne provode procesne radnje u svrhu utvrđenja krivnje i osude za kazneno djelo, dakle ne radi se o vođenju kaznenog postupka zbog kaznenog djela (čl. 1. ZKP/08.), već ispituju zakonski uvjeti za izručenje, to se na ispitivanje izručenika iz čl. 52. ZOMPO, ne primjenjuje odredba o obveznoj obrani iz čl. 66. st. 1. toč. 2. ZKP/08. Pravilno žalitelj citira spomenutu normu prema kojoj okrivljenik mora imati branitelja „… ako se postupak vodi zbog kaznenog djela iz nadležnosti županijskog suda, od prvog ispitivanja …“. Međutim, kako se u postupku izručenja ispituje postojanje uvjeta za određivanje ekstradicijskog pritvora te odnos izručenika prema državi moliteljici i izručenju tada se ni zakonski izričaj o „ispitivanju“ i „obrani“ iz čl. 52. st. 3. ZOMPO ne može izjednačiti sa radnjom ispitivanja okrivljenika o kaznenom djelu (okolnostima koje ga terete i činjenicama koje mu služe za obranu  u kaznenom postupku) u smislu čl. 66. st. 1. toč. 2. ZKP/08.

 

9.2. Nasuprot tome, budući da je u čl. 52. st. 1. ZOMPO propisano pravo na saslušanje izručenika prigodom donošenja rješenja o pritvoru i s tim u vezi predviđena obveza postavljanja branitelja po službenoj dužnosti, odgovarajuća primjena odredbi Zakona o kaznenom postupku odnosi se na čl. 66. st. 1. toč. 3. ZKP/08. prema kojem izručenik mora imati branitelja od donošenja odluke kojom je protiv njega određen pritvor.

 

10. Na ročištu održanom radi odluke o pritvoru radi izručenja sudac istrage je utvrdio istovjetnost izručenika uvidom u osobnu iskaznicu Bosne i Hercegovine, da je izručenik „… u dosadašnjem tijeku postupka primio i razumio pouku o pravima, u smislu članka 239. ZKP/08.“, a poučen o pravu na branitelja izjavio da branitelja neće angažirati. Izručeniku su priopćeni navodi zahtjeva za potragom i za privremenim uhićenjem što je izručenik „u cijelosti razumio“. Potom je izjavio kako ima saznanja o predmetnoj osudi, svjestan je da se radi o pravomoćnoj presudi i kazni koju treba izdržati, ali se protivi određivanju ekstradicijskog pritvora. Nakon što je ispitan o osobnim prilikama i obaviješten o mogućnosti davanja pristanka na predaju državi moliteljici po pojednostavljenom postupku izručenja izjavio je da je u potpunosti razumio odredbu čl. 54. st. 1. ZOMPO, te svjesno daje pristanak da se izručenje provede po pojednostavljenom postupku, dok se nije odrekao prava iz čl. 40. st. 2. ZOPMO.

 

10.1. Nakon održanog ročišta izručeniku nije određen ekstradicijski pritvor već mjere opreza radi izručenja shodno zakonskoj ovlasti iz čl. 47. st. 2. ZOMPO odnosno čl. 20. st. 1. Ugovora pa mu (ni tada) nije trebalo postaviti branitelja po službenoj dužnosti.

 

11. Prema tome, iz sadržaja zapisnika o ročištu pred sucem istrage (list 26-28 spisa) proizlazi da je ročište provedeno sukladno odredbi čl. 52. ZOMPO, da je izručenik postupao dragovoljno i u potpunosti svjestan posljedica pa je izjava izručenika S. A. kojom pristaje na pojednostavljeno izručenje zakonita i valjana te time, sukladno čl. 54. st. 3. ZOMPO, neopoziva.

 

12. Nadalje, budući da prema čl. 22. st. 2. Ugovora, u slučaju pojednostavljenog izručenja nije potrebno podnošenje zamolbe za izručenje s dokumentacijom iz čl. 4. Ugovora (između ostalog predviđeno prilaganje presude) to je neosnovan žalbeni prigovor da u spis predmeta nije dostavljena presuda  Okružnog suda u Doboju.

 

13. Konačno, žalbeni navodi izručenika kojima izražava želju za izdržavanjem kazne zatvora u Republici Hrvatskoj nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, što nije zapreka da po izručenju u državu moliteljicu izručenik predloži ustupanje izvršenja predmetne presude.

 

14. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi izručenika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede zakona iz čl. 494. st. 4. ZKP/08., na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 15. veljače 2024.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.