REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž Ovr-195/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Renati Marić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja KREKIĆ AVANGARD d.o.o., Bibinje, Poslovna zona Lonići 6, OIB: 90749374969, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Bačić i partneri u Zadru, protiv ovršenika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Pisarnica Zagreb I., odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate, povodom žalbe ovrhovoditelja podnesene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 06. srpnja 2026. poslovni broj OVR- 1583/2026-10, dana 19. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovrhovoditelja KREKIĆ AVANGARD d.o.o., Bibinje, kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 06. srpnja 2026. poslovni broj OVR-1583/2026-10.

II Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka i zahtjev ovršenika za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijaju se kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 06. srpnja 2026. poslovni broj OVR-1583/2026-10 odlučeno je:

"I. Odgađa se izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom, temeljem ovršne isprave - presude Trgovačkog suda u Zadru, pod poslovnim brojem: P -163/2023-259 od 28. srpnja 2025., djelomično preinačene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem: Pž-3508/2025-5 od 21. listopada 2025.(zahtjeva za izravnu naplatu podnesen 15. svibnja 2026. u 11:12 sati), do donošenja konačne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u revizijskom postupku pokrenutom povodom ovršenikova prijedloga za dopuštenje revizije u predmetu Trgovačkog suda u Zadru, pod poslovnim brojem: P-163/2023.

II. O zahtjevu ovršenika za naknadu troška sastava prijedloga za odgodu prijenosa od 19. svibnja 2026. odlučit će se nakon donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o ovršenikovom prijedlogu za dopuštenje revizije, odnosno o ovršenikovoj reviziji.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja od 08. lipnja 2026. za naknadu troškova ovog ovršnog postupka."

2. Protiv ovoga rješenja žalbu je pravovremeno uložio ovrhovoditelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Ističe da u postupku ovrhovoditelj nije ispunio ni jednu od nužnih pretpostavki za odgodu ovrhe, a posebno nije ispunjena pretpostavka izvjesnosti u uspjeh povodom izjavljenog izvanrednog pravnog lijeka. U žalbi analizira tijek postupka u kojem je donesena ovršna isprava. Isto tako ovršenik je dužan do stupnja vjerojatnosti dokazati da bi provedbom ovrhe trpio štetu. Osporava privatno vještvo dostavljeno u spisu. Isto tako vrijednost svih pobrojanih nekretnina je najmanje 15 puta veća od kredita, pa i od eventualnih prava sadašnjeg vjerovnika. Sud nije primijenio načelo razmjernosti, smatra da je sud morao voditi računa i o razmjeru interesa ovrhovoditelja i ovršenika. Ističe da se institut odgode primjenjuje samo iznimno te ukazuje na sudsku praksu. Poziva se čl. 106. Zakona o osiguranju i navodi da se provedbom predmetne ovrhe ovršeniku ne dira u njegovo poslovanje niti u iskazanu dobit jer je isti to potraživanje već knjižio kao rashode. Osporava odluku suda kojom mu isti ne priznaje naknadu troškova za očitovanje na prijedlog za odgodu ovrhe. Predlaže da drugostupanjski sud donese rješenje kojim preinačava pobijano rješenje na način da se odbija prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, te ovrhovoditelju priznati zatraženi trošak očitovanja na prijedlog za odgodu ovrhe i trošak ove žalbe.

3. U odgovoru na žalbu ovršenik osporava žalbene navode ovrhovoditelja, predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane, te traži troškove odgovora na žalbu .

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) koji svoju primjenu u ovoj pravnoj stvari nalazi u odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – u daljnjem tekstu OZ), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da donošenjem rješenja nije počinjena bitna povreda postupka, niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.

6. Prema odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. toga Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje, sukladno s odredbom čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a, propisano je da sud može, na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, uz ispunjenje jedne od zakonskih pretpostavki navedenih u odredbama čl. 65. st. 1. toč. 1. do 11. OZ -a, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu.

6.1. Iz obrazloženja osporenog rješenja i utvrđenih činjenica proizlazi:

- da se ovršenik pozvao na činjenicu da je protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem: Pž-3508/2025-5 od 21. listopada 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena ovršna isprava podnesena na izravnu naplatu (presuda Trgovačkog suda u Zadru, pod poslovnim brojem: P - 163/2023 259 od 28. srpnja 2025.), podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prijedlog za dopuštenje revizije, a što je i utvrđeno uvidom u spis (list 114. – 213. spisa);

- da je uvidom u podatke koji prileže spisu (list 229. – 231. spisa) utvrđeno je da je ovrhovoditelj u 2024. ostvario dobit od 512.244,00 EUR, a u 2023. da je ostvario dobit od 551.756,00 EUR;

- da je ovrhovoditelj je dostavio Izvještaj FINA-e za 2024. i 2025. (list 418. – 427. spisa) iz kojeg je razvidan njegov Godišnji izvještaj poslovodstva za 2024. iz kojeg je vidljivo da je u 2024. ostvario ukupan poslovni prihod od 25.748.611 EUR tj. da je u 2025. ostvario rast ukupnog prihoda od skoro 30% u odnosu na 2024., te da mu je ukupni iznos poslovnog prihoda u ovoj godini iznosio 34.449.162,77 EUR;

- da je ovrhovoditelj je dostavio sudu i Izvadak iz BZP-a (list 428. – 435. spisa) u prilog svog vlasništva na četiri (4) nekretnine, a iz kojih je razvidno da su dvije (2) navedene nekretnine opterećen založnim pravom u korist banaka;

- da je jedna od nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk odjel Zadar, u naravi dvorište i poslovna zgrada, ukupne površine 19647 m2, opterećena založnim pravom na iznos od 3.670.000,00 EUR u korist Erste & Steiermärkische Bank d.d., te založnim pravom na iznos od 6.500.000,00 EUR u korist

Erste & Steiermärkische Bank d.d.;

- da je druga nekretnina k. o. [katastarska općina], č.z. 3605/3, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] zk. odjela Općinskog suda u Šibeniku, suvlasnički dio 180/1000, etažno vlasništvo E-84 u naravi poslovni prostor ukupne neto korisne površine 1.387,03 m2, također opterećena založnim pravom na iznos od 5.050.000,00 EUR u korist OTP Banke d.d., te založnim pravom na iznos od 20.000.000,00 EUR u korist OTP Banke d.d.

- da je predmet spora i potraživanje ovrhovoditelja iznos od 4.866.528,72 EUR-a.

7. Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda, dok se žalbeni navodi ovrhovoditelja ocjenjuju neosnovanima.

8. Suprotno žalbenim tvrdnjama ovrhovoditelja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 65. st. 1. toč. 1. Ovršnog zakona (dalje: OZ) u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a, utvrdivši da su se u konkretnom slučaju kumulativno ispunile sve zakonom propisane pretpostavke za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava.

9. Nesporno je da je ovršenik protiv odluke na temelju koje se provodi pljenidba i prijenos podnio izvanredni pravni lijek – prijedlog za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Time je ostvarena prva, formalna zakonska pretpostavka za odgodu. Žalbeni navodi kojima ovrhovoditelj ustraje na "neizvjesnosti" ovog pravnog lijeka pravno su irelevantni. Zakonodavac je mogućnost odgode izričito vezao uz samu činjenicu podnošenja pravnog lijeka, a sud u ovom stupnju postupka ne može i ne smije prejudicirati meritum odluke Vrhovnog suda, već isključivo ocjenjuje potrebu za privremenom zaštitom stranaka do njegova pravorijeka.

10. Pravilna je i ocjena prvostupanjskog suda da je ovršenik učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u smislu čl. 65. st. 1. OZ -a. Standard dokazivanja u ovom postupku je stupanj vjerojatnosti, a ne izvjesnosti. Prvostupanjski sud je postojanje tog uvjeta ispravno cijenio kroz prizmu imovinskih prilika ovrhovoditelja i njegove (ne)sposobnosti da ovršeniku naknadno izvrši povrat prenesenog iznosa u slučaju uspjeha ovršenika s revizijom (protuovrha).

11. S obzirom na to da je predmet ove ovrhe iznimno visok novčani iznos od čak 4.866.528,72 EUR, a da iz službenih izvještaja Financijske agencije (FINA) za 2024. i 2025. godinu i ostalih podataka proizlazi da ovrhovoditelj ostvaruje višestruko manju godišnju dobit od iznosa koji se prenosi, opravdan je zaključak da ovrhovoditelj iz svog redovnog poslovanja ne bi mogao izvršiti povrat sredstava.

12. Neosnovano ovrhovoditelj u žalbi otklanja gornji zaključak pozivanjem na svoje vlasništvo nekretnina. Naime, uvidom u javne knjige utvrđeno je da su te nekretnine opterećene milijunskim založnim pravima (hipotekama) u korist poslovnih banaka. Postojanje takvih tereta, uz činjenicu prvenstvenog reda namirenja banaka kao razlučnih vjerovnika, potpuno obesnažuje tvrdnju ovrhovoditelja da te nekretnine predstavljaju realnu i lako unovčivu imovinsku masu iz koje bi se ovršenik mogao naknadno namiriti. Stoga se odluka suda primarno temelji na tim egzaktnim, službenim podacima o poslovanju i teretima, a ne samo na privatnom vještačenju koje ovrhovoditelj neosnovano osporava.

13. Potpuno je promašeno i žalbeno pozivanje ovrhovoditelja na odredbu čl. 106. Zakona o osiguranju te institut tehničkih rezervi (rezerva šteta). Obveza formiranja rezervi šteta predviđena citiranim zakonom predstavlja strogo namjenski instrument u poslovanju društava za osiguranje (ovdje ovršenika) s ciljem očuvanja solventnosti i zaštite interesa svih osiguranika na tržištu. Te tehničke rezerve su zakonski vezana sredstva i ne predstavljaju slobodni operativni proračun ovrhovoditelja. Regulatorna pravila Zakona o osiguranju ni u kojem slučaju ne derogiraju, niti mogu isključiti primjenu prisilnih odredbi Ovršnog zakona o odgodi ovrhe radi sprječavanja teške štete.

14. Konačno, suprotno tvrdnjama žalitelja, u konkretnom slučaju u potpunosti je ispoštovano načelo razmjernosti. Potraživanje ovrhovoditelja je samom zapljenom na računu ovršenika (kao licenciranog i strogo nadziranog društva za osiguranje) u potpunosti osigurano i zaštićeno. Budući da na zaplijenjeni iznos i dalje teče zakonska zatezna kamata, ovrhovoditelj ne trpi nikakvu financijsku štetu zbog protoka vremena. S druge strane, ovršenik tim sredstvima ne može raspolagati. Odgoda prijenosa ima strogo ograničeno vremensko trajanje (do odluke Vrhovnog suda o reviziji), čime je postignuta pravična ravnoteža između prava ovrhovoditelja na namirenje i prava ovršenika na djelotvoran pravni lijek i zaštitu od nastanka nenadoknadive štete.

15. Slijedom navedenog, pretežu razlozi u korist ovršenika, pa je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je odgodio izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, zbog čega je temeljem odredbe čl. 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu ovrhovoditelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

16. Nadalje, pravilna je i odluka pod točkom III. izreke rješenja, a koja se odnosi na troškove postupka. Naime, odredba čl. 14. st. 4. OZ-a propisuje da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu. Prvostupanjski sud je zauzeo ispravan pravni stav da trošak sastava očitovanja ovrhovoditelja na prijedlog ovršenika nije trošak koji je bio potreban za ovrhu, s obzirom na to da očitovanje ovrhovoditelja nije bilo nužno za donošenje odluke o odgodi u ovoj pravnoj stvari. Prvostupanjski sud je prijedlog ovršenika dostavio na očitovanje ovrhovoditelju uvažavajući ustavno pravo stranke da se očituje o zahtjevima i navodima protivne stranke. Time je ovrhovoditelju pružena procesna mogućnost, ali ne i nametnuta zakonska obveza da odgovori na prijedlog ovršenika. Budući da odluka suda o odgodi ne ovisi nužno o podnošenju tog očitovanja, takav trošak ne potpada pod restriktivni zakonski standard "potrebnog troška" iz čl. 14. st. 4. OZ-a, pa je i u tom dijelu žalba ovrhovoditelja neosnovana.

17. Kako svojim žalbenim navodima ovrhovoditelj nije doveo u pitanje pravilnost osporenog rješenja, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu iz smislu odredbe 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno, temeljem članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku, u svezi sa člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona, riješeno je kao u izreci.

U preostalom dijelu rješenje ostaje neizmijenjeno.

18. O zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka sud je odlučio sukladno odredbi čl. 166.st.1. ZPP-a u svezi sa čl. 154.st.1. ZPP-a. O zahtjevu ovršenika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu sud je odlučio sukladno odredbi čl.14.st.4. OZ-a, te isti zahtjev odbio s obzirom na činjenicu da isti trošak nije nužan za donošenje odluke u ovom postupku.

U Požegi, 19. kolovoza 2026.

Sutkinja

Renata Marić