Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-755/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Snježana Maroševac-Čapko, odvjetnica u Rijeci, protiv 1. tuženice VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženika ĐF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Draško Semren, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, te u pravnoj stvari 1. tužiteljice VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tužititelja ĐF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Draško Semren, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Snježana Maroševac-Čapko, odvjetnica u Rijeci, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja LF protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1062/2022-62 od 12. lipnja 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-1062/2022-68 od 29. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja LF kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1062/2022-62 od 12. lipnja 2024., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj P-1062/2022-68 od 29. srpnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja LF za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tužiteljice VF i 2. tužitelja ĐF za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ispravljenom rješenjem istoga suda poslovni broj P- 1062/2022-68 od 29. srpnja 2024., pod stavkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja LF koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj LF dosjelošću stekao pravo vlasništva na točno određenom i fizički omeđenom dijelu nekretnine koja je iz situacije br.3 - Skice mjesta prijepora, pokazana nekretnina, na skici mjesta prijepora izrisana crvenom bojom te je označena crvenim točkama A-B-E-F-G H-I-J-K-L-A i zaokruženim slovom „T“, površine 478 m2, prema stanju čestice kako je ona evidentirana u bazi zemljišnih podataka (BZP) kao dijela k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, ukupne površine 5246 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], a prema Nalazu geodetskog vještaka Vladivoja Relića od 08.prosinca 2023.g. koji je sastavni dio ove presude. Tuženicima VF i RF se nalaže trpjeti upis prava vlasništva u korist tužitelja LF u naravi oranica, ukupne površine 5246 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjel."

2. Istom presudom pod stavkom II. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev 1. tužiteljice VF i 2. tužititelja ĐF koji glasi:

"II. Nalaže se LF da VF i ĐF preda u posjed slobodan od osoba i stvari nekretninu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oranica površine 5246 m2, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u dijelu površine 478 m2 koji je u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Vladivoja Relića od 08.01.2024. označen crvenom bojom, točkama A-B-E-F-G-H-I-J-K-L-A i zaokruženim slovom „T“, u roku 15 dana.

III. Nalaže se LF da VF i ĐF naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 2.987,04 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19.07.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.“

3. Protiv navedene presude žali se tužitelj LF zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), uz prijedlog sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev za utvrđenje vlasništva i odbije zahtjev za predaju u posjed, uz naknadu troška sastava žalbe.

4. U odgovoru na žalbu VF i ĐF se protive svim žalbenim navodima kao neosnovanim i predlažu žalbu odbiti, uz naknadu troška sastava žalbe.

5. Žalba tužitelja LF nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja LF za utvrđenje prava vlasništva stečenog dosjelošću na fizički točno određenom dijelu nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 478 m2 koji je individualiziran u skici geodetskog vještaka te zahtjev tužitelja VF i ĐF da im LF preda u posjed navedeno zemljište.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj jer izreka nije suprotna obrazloženju te sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu proturječni međusobno niti sadržaju provedenih dokaza zbog čega se ista može ispitati. Suprotno žalbenim navodima, okolnost što je prvostupanjski sud utvrdio da je prednik tuženika ZF nakon deposedacije ostao evidentiran u katastarskoj evidenciji (posjedovnom listu) nije proturječno sadržaju spisa i ne dovodi u pitanje zaključak suda da od 1969. godine više nije imao pravo vlasništva niti drugo stvarno pravo na predmetnom zemljištu.

8. Jednako tako, iz sadržaja obrazloženja presude ne proizlazi proturječnost u iskazu svjedokinje MF. Prvostupanjski sud je izložio razloge zbog kojih njezin iskaz nije prihvatio kao vjerodostojan dokaz u dijelu u kojem je iskazivala o načinu na koji je prednik tužitelja navodno stekao posjed predmetnog zemljišta, a formulacija obrazloženja ne dovodi do toga da se presuda ne može ispitati niti predstavlja navedenu bitnu povredu postupka.

9. Žalbeni navod da je u uvodu presude pogrešno naveden osobni identifikacijski broj tužitelja također nije od utjecaja na zakonitost pobijane presude. Ukoliko je doista naveden pogrešan osobni identifikacijski broj, radi se o očitoj pogrešci koja se u svakom trenutku može ispraviti primjenom odredbe čl. 342. ZPP, time da je za primijetiti da je idetičan osobni identifikacijski broj sam tužitelj naveo u tužbi.

10. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

11. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

12. Tako je utvrdio:

- da su VF i ĐF u zemljišnim knjigama uknjiženi kao vlasnici cijele čestice kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 5246 m2,

- da je LF u faktičnom posjedu dijela navedene čestice u površini od 478 m2, i to onog koji je u skici geodetskog vještaka Vladivoja Relića od 08.12.2023. označen točkama A-B-E-F-G-H-I-J-K-L-A, crvenom bojom i zaokruženim slovom T,

- da navedeni dio nekretnine u stvarnosti predstavlja uređeno zemljište – vrt,

- da tužitelj LF nije tvrdio, niti je dostavio ikakav dokaz, da bi on bio univerzalni pravni slijednik svojeg oca pok. ŽF, odnosno da bi bio utvrđen njegovim nasljednikom, niti da bi mu on za života kakvim pravnim poslom prenio posjed predmetnog zemljišta, zbog čega se on ne može smatrati pravnim sljednikom ŽF u posjedovanju predmetnog zemljišta,

- da je LF u posjed predmetnog zemljišta ušao tek nakon smrti oca ŽF 2021. godine,

- da je prema povijesnom stanju zemljišne knjige osnovna čestica kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 2458 čhv od 1967. godine bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja ZF (prednika tuženika) na 1458 čhv te s pravom korištenja BF na 1000 čhv,

- da se pravo korištenja ZF izbrisalo 1969. godine, dok se pravo korištenja BF izbrisalo 1977. godine, u oba slučaja uz istovremeni upis prava korištenja Općine Novi Zagreb,

- da se 2000. godine na temelju rješenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove od 18.11.1999. uknjižilo pravo vlasništva za korist ĐF u 729/2458 dijela i za korist ŠF u 729/2458 dijela, dok se na preostalih 1000/2458 dijela na temelju rješenja Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove od 04.05.2000. uknjižilo vlasništvo JF,

- da se potom 2005. godine temeljem prijavnog lista i Ugovora o diobi suvlasničke zajednice od 06.07.2004. osnovna čestica kčbr. [katastarska čestica] cijepala na nove kčbr. [katastarska čestica] površine 5246 m2 i kčbr. [katastarska čestica] površine 3596 m2,

- da se pritom JF uknjižio kao vlasnik nove kčbr. [katastarska čestica], dok su se ĐF i ŠF (sinovi ZF) uknjižili kao suvlasnici nove kčbr. [katastarska čestica], svaki u ½ dijela,

- da je kao vlasnik čestice kčbr. [katastarska čestica] i dalje uknjižen ĐF (ovdje 2. tuženik) u ½ dijela, dok je na preostalih ½ dijela danas uknjižena VF (ovdje 1. tuženica, koja se uknjižila kao nasljednica pok. ŠF,

- da iz rješenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove klasa UP/I 942-01/97- 07/423 urbroj 251-18-07/002-99-17 od 18.11.1999. proizlazi da je 1969. godine izvršena deposedacija ZF u pogledu njegovog dijela kčbr. [katastarska čestica],

- da se rješenje o deposedaciji provelo u zemljišnim knjigama, dok je u katastru ostao upisan ZF iako nije bio u faktičnom posjedu,

- da je urbanističkim planom bilo predviđeno da se na tom zemljištu izgradi i uredi gradski park,

- da nakon oduzimanja zemljište nikada nije privedeno namjeni,

- da je ZF za života pokrenuo upravni postupak povrata oduzete imovine, ali je umro **.**.1999., pa su taj postupak nastavili njegovi sinovi ĐF i ŠF, za čiju korist je doneseno pravomoćno rješenje od 18.11.1999. kojim im je u vlasništvo vraćen dio kčbr. [katastarska čestica] u površini 1458 čhv.

13. Takva utvrđenja suda prvoga stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja koji u suštini predstavljaju njegovu vlastitu ocjenu provedenih dokaza.

14. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je sud prvoga stupnja zaključio da je predmetno zemljište bilo u društvenom vlasništvu te da ZF, uslijed provedene deposedacije, od 1969. godine pa nadalje više nije polagao nikakvo pravo na to zemljište. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da u vrijeme kada je ZF predmetno zemljište navodno usmeno darovao ŽF (1980-ih godina), on nije bio vlasnik tog zemljišta, niti je bio nositelj prava korištenja tog zemljišta, što znači da ga nije bio ovlašten darovati ŽF, pa je pravilan zaključak da takva predaja posjeda nije predstavljala valjani pravni temelj za stjecanje zakonitog posjeda u smislu čl. 18. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 81/15, i 94/17 - dalje: ZVDSP).

15. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da posjed prednika tužitelja nije imao niti kvalitetu poštenog posjeda. Naime, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je prednik tužitelja već prilikom stupanja u posjed bio upoznat s okolnostima iz kojih je proizlazilo da osoba od koje je preuzeo posjed više ne polaže pravo na predmetno zemljište. Naime, iz prihvaćenog iskaza svjedoka KF, prijatelja ŽF oca i prednika tužitelja, proizlazi da je osoba od koje je preuzeo posjed ZF prilikom predaje zemljišta navela da je ono "nekada bilo njegovo", iz čega proizlazi da je prednik tužitelja već prilikom stupanja u posjed bio upoznat s okolnostima koje su objektivno morale pobuditi sumnju pripada li ZF pravo raspolaganja predmetnim zemljištem. Kada se tome pridodaju ostala utvrđenja prvostupanjskog suda glede nevjerodostojnosti tvrdnji o usmenom darovanju i okolnostima pod kojima je posjed stečen, pravilan je zaključak da prednik tužitelja nije bio pošteni posjednik u smislu čl. 18. st. 3. ZVDSP.

16. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je, ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka i stranaka, dao jasne, logične i uvjerljive razloge zbog kojih je zaključio da je prednik tužitelja imao dovoljno razloga posumnjati pripada li mu pravo na posjed predmetne nekretnine, slijedom čega nisu bile ispunjene pretpostavke poštenog posjeda.

17. U odnosu na žalbene navode da je otac tužitelja dugo godina koristio navedenu nekretninu valja navesti da uopće nije sporno da je prednik tužitelja tijekom duljeg vremenskog razdoblja koristio prijeporno zemljište i obrađivao ga kao vrt. Međutim, sama dugotrajnost posjeda nije dovoljna za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako nisu ispunjene i ostale zakonske pretpostavke, a za izvanrednu dosjelost potrebno je da je posjed barem pošten.

18. Žalbeni navodi vezani uz postojanje usmenog ugovora o darovanju predstavljaju drukčiju ocjenu izvedenih dokaza. Prvostupanjski sud je iscrpno obrazložio zbog čega nije prihvatio tvrdnje o usmenom darovanju te žalba ne dovodi u pitanje ocjenu dokaza.

19. Sama okolnost da je prednik tuženika ostao evidentiran u katastarskim evidencijama ne znači da je bio ovlašten raspolagati nekretninom niti da je osoba kojoj je predao posjed mogla opravdano vjerovati da joj pripada pravo na posjed. Naime i iz samog rješenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove klasa UP/I 942- 01/97-07/423 urbroj 251-18-07/002-99-17 od 18. studenog1999. proizlazi da je 1969. godine izvršena deposedacija ZF u pogledu njegovog dijela kčbr. [katastarska čestica], da je on ostao upisan u katastru no da nije bio u faktičnom posjedu nekretnine.

20. Okolnost da zemljišnoknjižni vlasnici dulje vrijeme nisu poduzimali radnje radi zaštite svog prava sama po sebi ne pretvara nepošten posjed u pošten, niti predstavlja pretpostavku za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a zaključak prvostupanjskog suda o tome da prednik tužitelja nije bio pošteni posjednik nije utemeljen na pretpostavkama, nego na dokaznoj ocjeni iskaza saslušanih svjedoka i ostalih izvedenih dokaza (isprave).

21. Prvostupanjski sud pravilno je primijenio čl. 18. st. 3. ZVDSP kada je zaključio da je prednik tužitelja imao razloga posumnjati pripada li njegovu predniku pravo raspolaganja predmetnim zemljištem.

22. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da na strani tužitelja nisu bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, budući da posjed na kojem temelji svoj zahtjev nije imao potrebnu kvalitetu zakonitog niti poštenog posjeda.

23. Kako nedostaje jedna od osnovnih pretpostavki za sjecanje prava vlasništva dosjelošću propisanih odredom čl. 159. st. 3. ZVDSP, pravilno je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva.

24. Nadalje, budući da su tuženici dokazali svoje pravo vlasništva, koje proizlazi iz upisa u zemljišnu knjigu, a nije sporno da se predmetna nekretnina identificirana u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka nalazi u posjedu LF koji nije dokazao postojanje prava koje bi ga ovlašćivalo na daljnje posjedovanje predmetne nekretnine, pravilno je prihvaćen i zahtjev VF i ĐF za predaju nekretnine u posjed primjenom odredaba čl. 161. i čl. 162. ZVDSP.

25. Pravilna je i odluka o troškovima postupka donesena primjenom čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP U odnosu na prigovor glede pojedine priznate stavke troška i to podneska od 27. ožujka 2023., pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je taj podnesak bio potreban za vođenje parnice, pa žalbeni navodi nisu osnovani.

26. Slijedom svega iznesenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja LF kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvoga stupnja.

27. Kako je žalba tužitelja neosnovana, odbijen je zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP), pa je stoga odlučeno kao u stavku II. izreke ove presude.

28. Trošak sastava odgovora na žalbu tuženika nije dosuđen, jer ta parnična radnja nije potrebna za donošenje odluke (čl. 155. ZPP).

U Velikoj Gorici 18. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina