Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: Usž-3339/23-2

                       

Poslovni broj: Usž-3339/23-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Snježane Horvat-Paliska, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja D. G., Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., radi besplatne pravne pomoći, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3194/22-33 od 27. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2024.

p r e s u d i o   j e

 

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3194/22-33 od 27. rujna 2023.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-701-03/18-01/11, URBROJ: 514-04-01-01-02/02-22-02 od 7. rujna 2022.

2.              Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Grada Z., Gradskog ureda za opću upravu, Sektora za besplatnu pravnu pomoć, KLASA: UP/I-701-03/15-004/812, URBROJ: 251-07-31-17-10 od 29. prosinca 2017., kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u postupku pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu koji se vodi pod poslovnim brojem: Pr-2442/2015.

3.              Tužitelj ponosi žalbu protiv prvostupanjske presude u kojoj u bitnome navodi da u sudskom postupku nije ravnopravan s tuženikom, da nije utvrđeno koje su zapreke za ostvarivanje prava na oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi. Ističe da ni tuženik ni sud ne obrazlažu svoje tvrdnje. Smatra da su mu uslijed neobrazloženih odluka, ne provođenjem dokaza i neodržavanjem rasprave povrijeđena prava iz članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.). Ističe da javnopravna tijela, a ni Upravni sud u Zagrebu nisu izvršili uvid u sudski spis. Poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava koju smatra relevantnom u konkretnom slučaju. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet sudu na ponovni postupak pred drugim sucem.

4.              U odgovoru na žalbu tuženik se poziva na obrazloženje osporavanog rješenja i predlaže žalbu odbiti.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući presudu prvostupanjskog suda i postupak koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da žalba nije osnovana.

7.              Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 4. prosinca 2015. prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći u vidu oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi u postupku koji je pokrenuo pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu protiv Hrvatske odvjetničke komore radi isplate izgubljene dobiti (poslovni broj: Pr-2442/2015).

8.              Prvostupanjski sud je ocijenio zakonitim rješenje tuženika utvrdivši da je tužitelj, osim predmetnog zahtjeva, podnio još 158 zahtjeva za odobravanje sekundarne pravne pomoći u pogledu oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi u različitim postupcima. Sud je ocijenio pravilnim zaključak tuženika da takvo ponašanje tužitelja predstavlja zlouporabu mogućnosti podnošenja zahtjeva za sekundarnu pravnu pomoć, odnosno obijesno parničenje u smislu članka 13. stavka 5. podstavka 2. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“, 143/13. i 98/19.; u daljnjem tekstu: ZBPP) s obzirom na to da tužitelj, nakon što iscrpi sva redovna i izvanredna pravna sredstva u sudskim postupcima koji su za njega nepovoljno završeni, pokreće sudske postupke čiji je ishod upitan, a vođenje takvih postupaka, u većini slučajeva, ne predstavlja potrebu koja proizlazi iz konkretnih životnih okolnosti tužitelja. Osim toga, prema ocjeni prvostupanjskog suda, tuženik pravilno zaključuje da bi odobravanje sekundarne pravne pomoći u konkretnom slučaju bilo protivno svrsi pravne pomoći u smislu članka 3. ZBPP-a, odnosno ostvarenju jednakosti svih pred zakonom, osiguranju građanima Republike Hrvatske i drugim osobama u skladu s odredbama ZBPP-a djelotvorno ostvarenje pravne pomoći te pristup sudu i drugim javnopravnim tijelima pod jednakim uvjetima, a ne omogućavanje vođenja neučinkovitih sudskih postupaka na teret sredstava državnog proračuna. Sud je odbio tužbeni zahtjev bez održavanja rasprave na temelju članka 36. točke 4. ZUS-a.

9.              Člankom 13. ZBPP-a propisani su uvjeti pod kojima se odobrava sekundarna pravna pomoć, među kojima je i uvjet da nije riječ o obijesnom parničenju (stavak 1. točka d). Člankom 13. stavkom 5. ZBPP-a,među ostalim je propisano da će se smatrati da se radi o obijesnom parničenju ako su očekivanja podnositelja zahtjeva očito nerazmjerna sa stvarnom situacijom, ako je razvidno da podnositelj zahtjeva zlorabi mogućnost podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć, ako su očekivanja podnositelja zahtjeva u očitoj suprotnosti s konačnim ishodima u sličnim predmetima.

10.              Ocjenjujući osnovanost žalbe, valja poći od činjenice utvrđene u prvostupanjskom upravnom sporu da je tužitelj podnio 158 zahtjeva za odobravanje sekundarne pravne pomoći u pogledu oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi u različitim postupcima, a što ovaj Sud, kao i prvostupanjski, smatra zlouporabom mogućnosti podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć (članak 13. stavak 5. alineja 2. ZBPP-a). Okolnosti konkretnog slučaja upućuju na zaključak da su očekivanja tužitelja očito nerazmjerna sa stvarnom situacijom te su u očitoj suprotnosti s konačnim ishodima u sličnim predmetima (članak 13. stavak 5. alineje 1. i 3. ZBPP-a).

11.              Prema mišljenju ovoga Suda, u konkretnom je slučaju ispunjen uvjet iz članka 13. stavka 1. točke d) ZBPP-a za odbijanje zahtjeva jer se podnošenjem tolikog broja zahtjeva gubi svrha pravne pomoći - ostvarenje jednakosti pred zakonom, djelotvorno ostvarenje pravne zaštite i pristupa sudu i drugim javnopravnim tijelima pod jednakim uvjetima (članak 3. ZBPP-a).

12.              Nije osnovan žalbeni navod o nedostatnim obrazloženjima osporenih rješenja s obzirom na činjenicu da iz spisa proizlazi da su javnopravna tijela koja su odlučivala u konkretnom slučaju svoje odluke obrazložila u skladu s člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.).

13.              Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom postupku, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te je, s obzirom na činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je prvostupanjski sud postupio u skladu s člankom 60. stavkom 4. ZUS-a.

14.              Prvostupanjski sud je zaključio da u konkretnom slučaju nisu sporne činjenice, već primjena materijalnog prava te ocijenio da postoji osnova za rješavanje predmetnog spora bez održavanja rasprave, ističući da tužitelj nije predložio izvođenje dokaza na bilo koju okolnost, radi čega bi se rasprava trebala održati.

15.              Ovakvo postupanje prvostupanjskog suda valja sagledati u svjetlu svih okolnosti konkretnog slučaja, a koje okolnosti, kao cjelina, ne upućuju na zaključak da bi provođenje predmetnog prvostupanjskog spora bez održavanja rasprave, samo po sebi, zahtijevalo stavljanje izvan snage osporene presude. S obzirom na činjenično stanje utvrđeno u postupku, izjašnjavanje tužitelja na raspravi nije bilo potrebno, pa ovaj Sud ne nalazi povredu koja bi utjecala na zakonitost i pravilnost presude.

16.              Ne našavši povreda postupka koje bi imale za posljedicu nedopušteno ograničenje odnosno uskraćivanje tužitelju konvencijskog prava na pošteno suđenje, Sud ne nalazi osnovanima žalbene navode u tom smislu.

17.              Imajući na umu sve navedeno, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Zagrebu 15. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu