Poslovni broj: Us I-1864/2025-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te zapisničarki Nataši Rogošić, u upravnom sporu tužitelja Telemach Hrvatska d.o.o. Zagreb, Josipa Marohića 1, OIB: 70133616033, kojeg zastupa opunomoćenik Frano Gavranić odvjetnik u odvjetničkom društvu Špehar i Gavranić d.o.o. iz Zagreba, Šenoina 19, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda u Splitu, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, Mike Tripala 6, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 17. srpnja 2026., objavljene 18. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim predlaže poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda u Splitu, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, KLASA: UP/I-362-02/25-02/392, URBROJ: 443- 02-03-12-25-2 od 13. lipnja 2025., kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

II. Odbija se prijedlog tužitelja za donošenje rješenja o privremenoj mjeri, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda u Splitu, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, KLASA: UP/I-362-02/25-02/392, URBROJ: 443-02-03-12-25-2 od 13. lipnja 2025., u točci 1. izreke naređeno je investitoru Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, odgovorna osoba predsjednik uprave ĆUL, [adresa], uklanjanje bazne stanice s prijenosnim antenskim stupom, i to:

- mobilne platforme koja je povezana sa betonskim i čeličnim nosačima koji su pričvršćeni za tlo, na koju je postavljen prijenosni antenski stup visine cca 30,00 m,

- žičanu ogradu sa čeličnim nosačima visine cca 2,00 m tlocrtnih dimenzija cca 12,00 x 7,00 m,

koji su izgrađeni na lokaciji Trogir, na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez glavnog projekta, izrađenog u skladu s prostornim planom i Zakonom o gradnji („Narodne novine", broj: 153/13, 20/17, 39/19, 125/19 i 145/24), u roku od 90 dana od dana zaprimanja ovog rješenja.

Točkom 2. izreke upozorava se investitor Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb ovdje tužitelj, odgovorna osoba predsjednik uprave ĆUL, da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke.

Točkom 3. izreke upozorava se investitor Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, odgovorna osoba predsjednik uprave ĆUL, da će se izvršenje naredbe o uklanjanju provesti putem treće osobe na njegovu odgovornost i trošak, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke nakon tri izrečene novčane kazne. Točkom 4. izreke upozorava se investitor Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, odgovorna osoba predsjednik uprave ĆUL, da će se bez donošenja dopunskog, odnosno posebnog rješenja, ukloniti i dijelovi građevine na lokaciji Trogir, na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji bi nakon uklanjanja dijela građevine čije uklanjanje je naređeno mogli biti opasni za stabilnost građevine, život ljudi, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, kao i preostali dijelovi građevine koji ne ispunjavaju temeljni zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti te koji su izgrađeni nakon obustave građenja

Točkom 5. izreke upozorava se investitor Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, odgovorna osoba predsjednik uprave ĆUL, da napušta posjed građevnih proizvoda od kojih je izgrađena na lokaciji Trogir, na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ili njezin dio i odriče se prava njihova vlasništva bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke. Točkom 6. izreke upozorava se investitor Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, odgovorna osoba predsjednik uprave ĆUL, da je obvezan ukloniti stvari iz građevine na lokaciji Trogir, na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u roku iz točke 1. izreke, jer se u protivnom smatra da napušta posjed stvari koje nisu uklonjene i odriče se prava njihova vlasništva bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete.

2. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu osporavajući zakonitost rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog povrede odredbi upravnog postupka, navodeći da je tužitelj zakupnik prostora na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem Ugovora o zakupu od 15.10.2020.g. i Aneksa Ugovora o zakupu od 24.04.2024.g. u svrhu postavljanja, djelovanja i održavanja bazne stanice mobilne telekomunikacijske mreže, predajnih i prijemnih antena te za smještaj elektroničke i druge opreme namijenjene prijemu i odašiljanju radio signala, kao i za vršenje konstrukcijskih radova, instaliranje i postavljanje opreme te za pristup zakupljenom prostoru. Da je na predmetnom prostoru tuženik postavio baznu stanicu s pokretnim antenskim stupom – tzv. COW („Cell on wheels“) temeljem Glavnog projekta br. T2-SPL2538-G-95 izrađenog od Siget-Projekt d.o.o., Sesvete, Prva Prigorska 13, OIB 60453004157 (dalje: Glavni projekt) te sukladno pozitivnim zakonskim propisima. Kao dokaz poziva se na: Ugovor o zakupu od 15.10.2020.g., Aneks Ugovora o zakupu od 24.04.2024.g., Glavni projekt br. T2-SPL2538-G-95 izrađenog od Siget-Projekt d.o.o., Sesvete. Tužitelj nadalje opisuje kronologiju predmetne upravne stvari te u bitnom navodi da je tijekom inspekcijskog pregleda tuženik utvrdio da je tužitelj dana 24.05.2024.g. prijavio početak građenja bazne stanice s prijenosnim antenskim stupom Gradu Trogiru, Upravnom odjelu za urbanizam i prostorno uređenje temeljem čl. 131. st. 1. Zakona o gradnji (dalje: ZOG) u kojoj prijavi je tužitelj naveo da će se radovi izvoditi sukladno odredbama čl. 128. st. 1. ZOG-a te za koje je izrađen Glavni projekt. Da je tužitelj u svom očitovanju od 29.05.2025.g. naveo kako se na predmetnom prostoru ne gradi samostojeći već pokretni antenski stup – COW na koju izgradnju se primjenjuje čl. 128. st. 1. ZOG-a, koji propisuje da se jednostavne i druge građevine i radovi koji su određeni pravilnikom kojeg donosi ministar, grade, odnosno izvode bez građevinske dozvole. S tim u vezi da Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama u čl. 4. t. 16. propisuje da se bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom, može graditi pokretni antenski stup za postavljanje elektroničke komunikacijske infrastrukture visine 10-30 m čija se statička stabilnost osigurava čeličnim zategama i betonskim utezima. Da je tužitelj u očitovanju naveo da je čl. 6. st. 1. Pravilnika propisano da se za građevine iz čl. 4. t. 16. Pravilnika ne izdaje uporabna dozvola te da čl. 6. st. 2. Pravilnika propisuje da potvrde javnopravnih tijela moraju sadržavati glavni projekti za građevine i radove navedene u čl. 4. i 5., a za koje se izdaje uporabna dozvola, dakle da se čl. 6. st. 2. Pravilnika ne primjenjuje na predmetni COW s obzirom na to da se za njega ne izdaje uporabna dozvola sukladno čl. 6. st. 1., stoga da nije potrebno ishoditi potvrde javnopravnih tijela za građenje COW-a.

2.1. U odnosu na navod da je COW sagrađen protivno prostornoplanskoj dokumentaciji, tužitelj ističe da COW nije prostorno planska kategorija te da se ne planira u dokumentima prostornog uređenja. Da je čl. 9. st. 6. Uredbe o mjerilima razvoja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme propisano, sljedeće:

„(6) Položaj pokretnih antenskih stupova, koji se privremeno postavljaju s ograničenim rokom trajanja do 180 dana, ili duljim rokom u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, kao i u slučaju velikih nesreća ili prirodnih nepogoda, ne utvrđuje se na temelju objedinjenog plana, niti se pokretni antenski stupovi planiraju u prostornim planovima.“

Dakle, da je stav tuženika kako je COW sagrađen protivno prostornoplanskoj dokumentaciji, na čemu tuženik temelji pobijano rješenje, potpuno suprotan pozitivnim propisima koji da jasno i nedvosmisleno propisuju kako se ovakva vrsta objekata ne planira u prostornim planovima. Stoga da je tuženik donoseći osporavano rješenje potpuno pogrešno primijenio materijalno pravo.

2.2. U odnosu na navode u pobijanom rješenju da je tužitelj morao poštovati odredbe Zakona o zaštiti od neionizirajućeg zračenja i Pravilnika o zaštiti od elektromagnetskih polja te da je trebao pribaviti suglasnost nadležnog Ministarstva sukladno navedenom Pravilniku, a da je uz zahtjev za izdavanje suglasnosti bilo potrebno priložiti proračun očekivanih razina elektromagnetskih polja te mišljenje o udovoljavanju uvjetima iz Pravilnika, tužitelj navodi da je pisanim očitovanjem istaknuo kako je poštovao navedene zakonske propise te ističe da je pribavio Suglasnost nadležnog Ministarstva zdravstva, Klasa: 361-03/25-02/15, Urbroj: 534-03-3-2/13-25- 02 izdanu 05.02.2025.g. (dalje: suglasnost) kojom nadležno Ministarstvo u predmetu postavljanja stacionarnih izvora elektromagnetskih polja daje suglasnost tužitelju za postavljanje stacionarnih izvora elektromagnetskih polja, i to za SPL2538 Trogir Soline

– predmetni COW. Da je Zahtjevu za suglasnost prethodilo Izvješće o proračunu razina visokofrekvencijskih elektromagnetskih polja br. 24-0996 izrađenom od ovlaštene pravne osobe Sigmatel d.o.o. od 08.01.2025.g. (dalje: izvješće) te Mjerenje visokofrekvencijskih elektromagnetskih polja izrađenog od ovlaštene pravne osobe Centra za mjerenje u okolišu d.o.o. od 18.06.2024.g. (dalje: mjerenje). Da je nadležno Ministarstvo zdravstva tužitelju izdalo i Rješenje KLASA: UP/I-542-04/25-01/485, URBROJ: 534-03-3-2/13-25-02 od 07.05.2025.g. kojim se tužitelju odobrava uporaba stacionarnih izvora elektromagnetskih polja temeljem navedene dokumentacije. Stoga, da je tužitelj pribavio svu potrebnu dokumentaciju kojom dokazuje da je postupao sukladno pozitivnim zakonskim odredbama unatoč navodima iz pobijanog rješenja. Također ističe da je navedena, tj. sva potrebna dokumentacija ishođena prije obavljenog inspekcijskog nadzora, odnosno prije 14.05.2025.g., dakle da je tuženik u pobijanom rješenju očito pogrešno utvrdio činjenično stanje, obzirom da tvrdi da tuženik nije pribavio predmetnu dokumentaciju (izvješće, mjerenje i suglasnost), a koju da je tužitelj očito pribavio i to prije obavljenog inspekcijskog nadzora. Kao dokaz poziva se na: Suglasnost Ministarstva zdravstva, Klasa: 361-03/25-02/15, Urbroj: 534- 03-3-2/13-25-02 od 05.02.2025.g., Izvješće o proračunu razina visokofrekvencijskih elektromagnetskih polja br. 24-0996 izrađenom od ovlaštene pravne osobe Sigmatel d.o.o. od 08.01.2025.g., Mjerenje visokofrekvencijskih elektromagnetskih polja izrađenog od ovlaštene pravne osobe Centra za mjerenje u okolišu d.o.o. od 18.06.2024.g., Rješenje Ministarstva zdravstva, Klasa: UP/I-542-04/25-01/485, Urbroj: 534-03-3-2/13-25-02 od 07.05.2025.g.

2.3. Slijedom navedenog tužitelj smatra da tuženik pogrešno tumači odredbe ZOG-a i Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima kada u pobijanom rješenju navodi kako je tužitelj propustio priložiti potvrde javnopravnih tijela pa da se stoga ima smatrati da je predmetna građevina izgrađena bez glavnog projekta usklađenog s posebnim uvjetima gradnje te da je takvim postupanjem tužitelj počinio povredu odredbe čl. 128. st. 2. ZOG-a, da se na predmetnu građevinu – COW ne primjenjuje čl. 4. i 5. navedenog Pravilnika, odnosno, da se za istu ne izdaje uporabna dozvola, te da se na istu ne primjenjuje ni odredba st. 2. navedenog Pravilnika, odnosno, obveza da glavni projekt mora sadržavati potvrde javnopravnih tijela propisanih posebnim propisima te da se slijedom navedenog ne primjenjuje niti st. 3. istog Pravilnika koji propisuje da se na izdavanje potvrda iz st. 2. i na utvrđivanje posebnih uvjeta koje prethodi izdavanju tih potvrda na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZOG-a kojima je uređeno utvrđivanje posebnih uvjeta i izdavanje potvrda glavnog projekta. Stoga, da tuženik pogrešno u pobijanom rješenju navodi da se na ovaj predmet posebice primjenjuje čl. 87. st. 1. ZOG-a koji utvrđuje posebne uvjete za građenje jer da je st. 3. Pravilnika upravo isključena takva primjena navedene zakonske odredbe za građevine za koje se ne izdaje uporabna dozvola te da tuženik ovakvim pogrešnim tumačenjem postupa i suprotno Mišljenju i tumačenju Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 21.06.2024.g. (mišljenje se odnosi na pojašnjenje o tome je li za bazen koji je ukopan u tlo potrebno utvrđivanje posebnih uvjeta i izdavanje potvrde glavnog projekta), a kojim postupanjem, odnosno, donošenjem pobijanog rješenja da grubo krši prava tužitelja. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da Sud donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak, te kojom će naložiti tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora.

2.4. Tužitelj je istovremeno predložio donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe u skladu s odredbom čl. 42. ZUS-a budući da je ishodio svu potrebnu dokumentaciju sukladno pozitivnim zakonskim propisima za izgradnju predmetne građevine, slijedom čega da bi mu izvršenjem pobijanog rješenja nastala nepopravljiva šteta. Posebice stoga što da se odluka povodom tužbe u ovom upravnom sporu neće moći donijeti u roku koji tužitelj ima za izvršenje pobijanog rješenja, da podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari nema odgodni učinak pobijanog rješenja sukladno st. 1. čl. 42. ZUS-a te da odluka Suda o odgodnom učinku ove tužbe nije protivna javnom interesu, jer da se u ovoj pravnoj stvari odlučuje isključivo o interesu tužitelja, slijedom čega tužitelj smatra da su kumulativno ispunjeni uvjeti propisani čl. 42. st. 2. ZUS-a za donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe. Stoga tužitelj podnosi Sudu prijedlog da Sud odredi da ova tužba ima odgodni učinak u pogledu mogućeg izvršenja pobijanog rješenja i da donese Rješenje da tužba u ovoj pravnoj stvari ima odgodni učinak u pogledu izvršenja Rješenja Državnog inspektorata, Područni ured Split, Služba za građevinske inspekcije, Odjel građevinske inspekcije klase: UP/I-362-02/25-02/392, Urbroj: 443-02-03-12-25-2 od 13.06.2025.g. do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora.

2.5. Tužitelj je predložio i donošenje Rješenja o privremenoj mjeri obzirom na to da donošenje takve odluke nije protivno javnom interesu, niti da bi se predloženom privremenom mjerom nanijela veća nenadoknadiva šteta tuženiku, stoga da su kumulativno ispunjeni uvjeti sukladno odredbi čl. 42. st. 3. Zakona o upravnim sporovima, kojim se zabranjuje Državnom inspektoratu, Područni ured Split, Služba za građevinske inspekcije, Odjel građevinske inspekcije pokrenuti postupak izvršenja Rješenja Državnog inspektorata, Područni ured Split, Služba za građevinske inspekcije, Odjel građevinske inspekcije Klase: UP/I-362-02/25-02/392, Urbroj: 443- 02-03-12-25-2 od 13.06.2025.g kojim može nanijeti štetu tužitelju te se zabranjuje Državnom inspektoratu, Područni ured Split, Služba za građevinske inspekcije, Odjel građevinske inspekcije da se provedu promjene na stvarima na koje je upravljeno izvršenje Rješenja Državnog inspektorata, Područni ured Split, Služba za građevinske inspekcije, Odjel građevinske inspekcije Klase: UP/I-362-02/25-02/392, Urbroj: 443- 02-03-12-25-2 od 13.06.2025.g., a koja privremena mjera stupa na snagu danom donošenja rješenja te koja se određuje do pravomoćnog okončanja upravnog spora pokrenutim ovom upravnom tužbom.

3. Tuženo tijelo je u odgovoru na tužbu od 25. ožujka 2026. navelo da u cijelosti ustraje u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja predlažući da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 17. srpnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, opunomoćenik tužitelja je ustrajao u navodima tužbe te podneska od 25. svibnja 2026. kojim je izvijestio Sud da je unatoč vođenju ovog upravnog spora tuženik donio nova rješenja kojim je odgovornoj osobi tužitelja izrekao dvije novčane kazne zbog ne postupanja po osporavanom rješenju kojim se traži uklanjanje bazne stanice, a koje novčane kazne da je tužitelj platio. Također je ustrajao u tvrdnji da je pokretna bazna stanica tip građevine za koji sukladno odgovarajućim odredbama Zakona o gradnji i Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, potvrdu za glavni projekt, potvrde javnopravnih tijela, uporabnu dozvolu, niti da je za takvu vrstu objekta potrebno da je ona definirana prostorno-planskim dokumentima. Stoga da su tumačenja tuženika izražena u pobijanom rješenju potpuno suprotna predmetnim zakonskim i podzakonskim odredbama radi čega je predmetno pobijano rješenje nezakonito zbog pogrešnog tumačenja, odnosno pogrešne primjene materijalnog prava. Nadalje je naveo da se pobijano rješenje temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju jer da je tužitelj ishodio suglasnost Ministarstva zdravstva od 5. veljače 2025., Izvješće o proračunu razine visokofrekvencijskih elektromagnetskih polja od 8. siječnja 2025., Mjerenje visokofrekvencijskih elektromagnetskih polja od 18. lipnja 2024. i Rješenje Ministarstva zdravstva od 7. svibnja 2025., a što da je sve ishođeno prije inspekcijskog nadzora koji je obavljen 14. svibnja 2025. godine. Tužitelj napominje da je na području Republike Hrvatske izgradio na desetke ovakvih građevina poštujući istu proceduru kao i u ovom postupku, odnosno da je izradio glavni projekt, prijavio nadležnoj službi početak gradnje i prikupio potrebne suglasnosti Ministarstva zdravstva uz potrebna mjerenja.

4.1. Opunomoćenik tužitelje je popisao i zatražio naknadu troškova upravnog spora.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda u Splitu, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, KLASA: UP/I-362-02/25-02/392, URBROJ: 443-02-03- 12-25-2 od 13. lipnja 2025.

7. Među strankama je sporno je li građevinski inspektor pravilno i zakonito osporavanim rješenjem naredio tužitelju kao investitoru inspekcijsku mjeru uklanjanja bazne stanice s prijenosnim antenskim stupom, i to:

- mobilne platforme koja je povezana sa betonskim i čeličnim nosačima koji su pričvršćeni za tlo, na koju je postavljen prijenosni antenski stup visine cca 30,00 m,

- žičane ograde s čeličnim nosačima visine cca 2,00 m tlocrtnih dimenzija cca 12,00 x 7,00 m,

koji su izgrađeni na lokaciji Trogir, na kat. čest. zem . 3757 k. o. [katastarska općina], bez glavnog projekta, izrađenog u skladu s prostornim planom i Zakonom o gradnji („Narodne novine", broj: 153/13, 20/17, 39/19, 125/19 i 145/24), u roku od 90 dana od dana zaprimanja osporavanog rješenja, u primjeni odredbe čl. 106. st. 3. Zakona o državnom inspektoratu (Narodne novine, broj: 115/18, 117/21 i 67/23, dalje: ZDI) u svezi s odredbom čl. 128. st. 2. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj: 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19).

8. Za rješavanje ove upravne stvari pravno je odlučno utvrditi sljedeće činjenice: investitora odnosno vlasnika, opis i identifikaciju građevine te je li za građenje iste ishođen glavni projekt izrađen u skladu s prostornim planom i od strane ovlaštene osobe te izvršna odnosno pravomoćna građevinska dozvola.

9. Među strankama je sporno je li se građenju predmetne građevine, odnosno bazne stanice s prijenosnim antenskim stupom i to: mobilne platforme koja je povezana sa betonskim i čeličnim nosačima koji su pričvršćeni za tlo, na koju je postavljen prijenosni antenski stup visine cca 30,00 m te žičane ograde s čeličnim nosačima visine cca 2,00 m tlocrtnih dimenzija cca 12,00 x 7,00 m, moglo pristupiti na temelju odredbi Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Narodne novine, broj: 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22 i 155/23, dalje Pravilnika) u skladu s odredbom čl. 6. st. 1. Pravilnika, a kako to tužitelj smatra.

10. Među strankama je isključivo sporno je li za građenje predmetne građevine bilo potrebno ishoditi posebne uvjete i potvrdu glavnog projekta, te s tim u vezi je li došlo do povrede odredbe čl. 128. st. 1. i st. 2. Zakona o gradnji.

11. Stranke u ovom upravnom sporu u odnosu na postavljena sporna pitanja imaju suprotstavljena mišljenja,.

12. Odredbom članka 106. stavak 1., 3. i 4. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, broj: 115/18, 117/21 i 67/23, dalje ZDI) propisano je da se inspekcijske i druge mjere propisane tim Zakonom naređuju rješenjem investitoru, vlasniku građevine, odnosno drugoj stranci određenoj tim Zakonom, da na temelju toga odjeljka Zakona građevinski inspektor donosi rješenje, te da ako u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati rješenje može donijeti i bez saslušanja stranke.

13. Odredbom članka 108. ZDI-u propisano je da tijekom inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s tim Zakonom strankama narediti otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, zabranu ugradnje građevnog proizvoda, otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, usklađivanje građenja, uklanjanje građevine, zabranu uklanjanja građevine te obustavu građenja.

14. Odredbom članka 113. stavkom 1. točkom 1. i stavkom 2. ZDI -a propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, da prije donošenja rješenja građevinski inspektor naređuje investitoru odnosno vlasniku građevine i mjeru obustave građenja ako je građenje u tijeku, što utvrđuje tim rješenjem.

15. Odredbom članka 113. stavak 3. ZDI-a propisano je da se rješenjem o uklanjanju upozorava investitora odnosno vlasnika da će se, ako ne postupi po rješenju, izvršenje rješenja provesti prisilnim putem, da će se izvršenje rješenja putem treće osobe provesti na odgovornost i trošak izvršenika i upoznaje ga se s obvezom i posljedicama iz članka 121. stavka 2. i 3. toga Zakona, te da će se bez donošenja dopunskog, odnosno novog rješenja, ukloniti i dijelovi građevine iz članka 116. toga Zakona.

16. Odredbom članka 114. Zakona o Državnom inspektoratu, propisano je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe, da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju o uklanjanju ne može biti kraći od devedeset dana, niti duži od sto dvadeset dana, te da se prije pristupanja izvršenju rješenja o uklanjanju putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

17. Odredbom članka 121. stavak 1. ZDI-a propisano je da se rješenje o uklanjanju građevine odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe na odgovornost stranke kojoj je inspekcijskim rješenjem naređeno uklanjanje.

18. Odredbom članka 121. stavkom 2. i 3. ZDI-a propisano je da se smatra da izvršenik koji nije postupio po rješenju o uklanjanju građevine odnosno njezina dijela napušta posjed građevnih proizvoda od kojih je izgrađena građevina ili njezin dio i da se odriče prava njihova vlasništva bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete, da je izvršenik obvezan ukloniti stvari iz građevine odnosno njezina dijela koja je predmet rješenja o uklanjanju, u roku koji mu je tim rješenjem određen za postupanje, a ako to ne učini smatra se da napušta posjed stvari koje nije uklonio i da se odriče prava njihova vlasništva bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete.

19. Odredbom članka 122. stavkom 1. ZDI-a propisano je da troškove izvršenja putem treće osobe, uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevnog otpada, snosi izvršenik.

20. Prema čl. 3. st. 1. t. 10. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj: 153/13, 20/17, 39/19, 125/19), građenje je izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina.

21. Odredbom čl. 128. st. 1. Zakona o gradnji je propisano da se jednostavne i druge građevine i radovi određeni pravilnikom koji donosi ministar grade, odnosno izvode bez građevinske dozvole.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da se građenju građevina i izvođenju radova iz stavka 1. ovoga članka može pristupiti na temelju glavnog projekta, tipskog projekta za koji je Ministarstvo donijelo rješenje o tipskom projektu, drugog akta, odnosno bez akta ako je to propisano pravilnikom iz stavka 1. ovoga članka.

22. Odredbom čl. 4. toč. 16. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama (NN 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22, 155/23, dale Pravilnika) je propisano da se bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom može graditi pokretni antenski stup za postavljanje elektroničke komunikacijske infrastrukture visine 10 -30 m čija se statička stabilnost osigurava čeličnim zategama i betonskim utezima .

23. Člankom 6. točka 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama propisano je da se za gradnju predmetne građevine ne izdaje uporabna dozvola, te sukladno članku 6. točka 2. Pravilnika glavni projekt ne mora sadržavati potvrde javnopravnih tijela propisane posebnim propisima.

24. Nadalje, Uredbom o mjerilima razvoja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme (Narodne novine, broj: 42/25, dalje Uredba), koje uredba je stupila na snagu 13. lipnja 2025., propisana su mjerila razvoja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme, što obuhvaća uvjete i način planiranja u prostornim planovima, u dijelu koji se odnosi na elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu, te odredbe o gradnji i postavljanju elektroničke komunikacijske infrastrukture kao sastavnica elektroničkih komunikacijskih mreža.

25. Odredbom čl. 2. Uredbe propisano je značenje pojedinih pojmova pa je tako:

- točkom 3. propisano da je pokretni antenski stup (engl. CoW - Cell on Wheels): privremena pokretna montažna metalna konstrukcija visine od 10 m do 30 m, na prikolici s kotačima za postavljanje elektroničke komunikacijske opreme koja nije povezana s tlom, a kojoj se statička stabilnost osigurava čeličnim zategama i betonskim utezima,

- točkom 4. propisano da je samostojeći antenski nosač: samostalna konstrukcija malog tlocrtnog profila, visine do 10 m, koja spada u skupinu antenskih stupova koji se postavljaju na tlo, i to u pravilu više njih na jednoj lokaciji, temeljenjem ili montažnim balastima

- točkom 5. propisano da je samostojeći antenski stup: građevina visine veće od 10 m, koja omogućuje postavljanje više antenskih sustava i druge opreme, a postavlja se na vlastite temelje ili uz pomoć montažnih balasta.

26. Članak 9. Uredbe sadrži odredbe o smještaju komunikacijske mreže za pružanje usluga uz uporabu radiofrekvencijskog spektra, pa je tako stavkom 6. propisano da se položaj pokretnih antenskih stupova, koji se privremeno postavljaju s ograničenim rokom trajanja do 180 dana, ili duljim rokom u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, kao i u slučaju velikih nesreća ili prirodnih nepogoda, ne utvrđuje na temelju objedinjenog plana, niti se pokretni antenski stupovi planiraju u prostornim planovima.

Stavkom 7., istog članka Uredbe, je propisano da se položaji samostojećih antenskih nosača i antenskih prihvata, koji se postavljaju na postojeće građevine, ne planiraju u prostornim planovima.

27. Iz stanja i sadržaja spisa upravnog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu nespornim proizlazi:

- da je inspekcijski očevid obavljen 14. svibnja 2025. o čemu je sastavljen Zapisnik koji je priložen spisu zajedno s fotografijom zatečenog stanja i predmetne građevine, koja čini sastavni dio Zapisnika,

- da je tužitelj kao investitor 24. svibnja 2024. prijavio početak građenja Gradu Trogiru, u kojoj prijavi je naveo da će se radovi izvoditi u skladu s odredbom čl. 131. st. 1. u svezi s odredbom čl. 128. st. 1. Zakona o gradnji na temelju Glavnog projekta zajedničke oznake T2-SPL2538-95-23, glavni projektant ĆU dipl. ing. stroj., br. ovlaštenja S 1478;

- da je tužitelj nakon obavljenog inspekcijskog očevida, na pisani poziv tuženika, dostavio pisano očitovanje 29. svibnja 2025. u kojem je naveo da se na predmetnoj kat. čest. ne gradi samostojeći već pokretni antenski stup zv. COW ( "Cell on wheels"), a što da bitno utječe na činjenice i primjenu popisa,

- da je investitor pribavio Suglasnost nadležnog Ministarstva zdravstva, Klasa: 361 - 03/25-02/15, Urbroj: 534-03-3-2/13-25-02 izdanu 05.02.2025.g. kojom nadležno Ministarstvo u predmetu postavljanja stacionarnih izvora elektromagnetskih polja daje suglasnost tužitelju za postavljanje stacionarnih izvora elektromagnetskih polja, i to za

SPL2538 Trogir Soline – predmetni COW;

- da je Zahtjevu za suglasnost prethodilo Izvješće o proračunu razina visokofrekvencijskih elektromagnetskih polja br. 24-0996 izrađenom od ovlaštene pravne osobe Sigmatel d.o.o. od 08.01.2025.g. (dalje: izvješće) te Mjerenje visokofrekvencijskih elektromagnetskih polja izrađenog od ovlaštene pravne osobe Centra za mjerenje u okolišu d.o.o. od 18.06.2024.g. (dalje: mjerenje),

- da je nadležno Ministarstvo zdravstva tužitelju izdalo i Rješenje Klasa: UP/I-542- 04/25-01/485, Urbroj: 534-03-3-2/13-25-02 od 07.05.2025.g. kojim se tužitelju odobrava uporaba stacionarnih izvora elektromagnetskih polja temeljem navedene dokumentacije.

28. Iz obrazloženja osporavanog rešenja proizlazi da je utvrđeno da investitor u svom očitovanju od 29. svibnja 2025.g. nije priložio potvrde nadležnih javnopravnih tijela kako jer to određeno posebnim propisima (npr. Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo sukladno Pravilniku o gradnji i postavljanju zrakoplovnih prepreka (NN 100/19), Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti, suglasnost nadležnog Ministarstva prema odredbama Zakona o zaštiti od neionizirajućeg zračenja ("Narodne novine" RH br. 91/10 i 114/18) i Pravilnika o zaštiti od elektromagnetskih polja ("Narodne novine" RH, br. 146/14 i 31/19), te da se stoga smatra da je predmetna građevina izgrađena bez glavnog projekta usklađenog s posebnim uvjetima za građenje. Slijedom navedenog, tuženo tijelo je utvrdilo da je tužitelj, odnosno odgovorna osoba investitora počinila povredu odredbe članka 128. stavak 2. Zakona o gradnji („Narodne novine", broj: 153/13, 20/17, 39/19, 125/19 i 145/24), kojom je propisano da se građenju građevina i izvođenju radova iz stavka 1. navedenog članka može pristupiti na temelju glavnog projekta, tipskog projekta za koji je Ministarstvo donijelo rješenje o tipskom projektu, drugog akta, odnosno bez akta ako je to propisano pravilnikom iz čl. 128. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine", broj: 153/2013, 20/2017, 39/2019 i 125/2019), slijedom čega je doneseno osporavano rješenje.

29. Na temelju naprijed navedenih nespornih utvrđenja te u skladu s naprijed citiranim zakonskim i podzakonskom odredbama te odredbama Uredbe, valja istaći da se Pokretni antenski stupovi visine od 10 do 30 m, čija se statička stabilnost osigurava čeličnim zategama i betonskim utezima mogu graditi bez građevinske dozvole sukladno Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, a kako to tužitelj u tužbi osnovano navodi.

30. Međutim, u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari sporno je radi li se u konkretnom slučaju o samostojećoj ili pokretnoj baznoj stanici s prijenosnim antenskim stupom, što je odlučno za pravilno rješenje predmetne upravne stvari.

31. S tim u vezi ističe se da je osporavanim rješenjem tuženog tijela naloženo uklanjanje bazne stanice s prijenosnim antenskim stupom i to: mobilne platforme koja je povezana sa betonskim i čeličnim nosačima koji su pričvršćeni za tlo, na koju je postavljen prijenosni antenski stup visine cca 30,00 m, te žičane ograde sa čeličnim nosačima visine cca 2,00 m tlocrtnih dimenzija cca 12,00 x 7,00 m, koji su izgrađeni na lokaciji Trogir, na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez glavnog projekta izrađenog u skladu s prostornim planom i Zakonom o gradnji.

32. Iz naprijed citirane odredbe čl. 2. Uredbe kojom je propisano značenje pojedinih pojmova, izričito je propisano točkom 3. Uredbe da je pokretni antenski stup (engl. CoW - Cell on Wheels): privremena pokretna montažna metalna konstrukcija visine od 10 m do 30 m, na prikolici s kotačima za postavljanje elektroničke komunikacijske opreme koja nije povezana s tlom, a kojoj se statička stabilnost osigurava čeličnim zategama i betonskim utezima.

33. Međutim, iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom očevidu s priloženim fotografijama predmetne građevine, te osporavanog rješenja, nespornim, proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o privremenoj pokretnoj montažnoj metalnoj konstrukciji visine od 10 m do 30 m, na prikolici s kotačima za postavljanje elektroničke komunikacijske opreme koja nije povezana s tlom, a kojoj se statička stabilnost osigurava čeličnim zategama i betonskim utezima, već se radi o baznoj stanici s prijenosnim antenskim stupom i to: mobilnoj platformi koja je povezana sa betonskim i čeličnim nosačima koji su pričvršćeni za tlo, na koju je postavljen prijenosni antenski stup visine cca 30,00 m, te žičane ograde sa čeličnim nosačima visine cca 2,00 m tlocrtnih dimenzija cca 12,00 x 7,00, a koja činjenica među strankama nije sporna.

34. Također valja istaći da predmetna građevina, za koju je osporavanim rješenjem naloženo uklanjanje, nije postavljena s namjerom da na predmetnoj kat. čest. bude privremeno postavljena u skladu s naprijed citiranim čl. 2. toč. 3., te čl. 9. st. 6. Uredbe, kojom je propisano da se pokretni antenski stupovi koji se privremeno postavljaju s ograničenim rokom trajanja do 180 dana, ili duljim rokom u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, kao i u slučaju velikih nesreća ili prirodnih nepogoda, pa se u tom slučaju njihov položaj ne utvrđuje na temelju objedinjenog plana, niti se pokretni antenski stupovi planiraju u prostornim planovima, radi čega se tužbeni navodi tužitelja u cijelosti ocjenjuju neosnovanim.

35. Naprijed navedeno utvrđenje nespornim proizlazi iz činjenice da je tužitelj dana 24. svibnja 2024. prijavio početak građenja Gradu Trogiru, a da se predmetna građevina - bazna stanica još uvijek nalazi na na predmetnoj lokaciji na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što proizlazi iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom očevidu te iz osporavanog rješenja, a koju činjenicu ne spori ni sam tužitelj.

36. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju ne radi se o pokretnom antenskom stupu već o baznoj stanici s prijenosnim antenskim stupom kao samostojećem objektu koji podliježe prostornoplanskoj dokumentaciji i mora biti planirana u prostornim planovima, dok antenski prihvati na postojećim građevinama ne podliježu planiranju u prostornim planovima, ali zahtijevaju građevinsku dozvolu ili potvrdu glavnog projekta u skladu s posebnim propisima, a kako to proizlazi iz recentne upravnosudske prakse i to primjerice odluka Visokog upravnog suda RH posl. br. Usoz 41/2021-7, Usoz-41/21-7, Us-5803/2011-6.

37. Slijedom navedenog, građevinski inspektor je ovlašten narediti uklanjanje bazne stanice s prijenosnim antenskim stupom i mobilne platforme povezane s betonskim i čeličnim nosačima pričvršćenim za tlo, a kako je to i naloženo osporavanim rješenjem, budući da je tužitelj povrijedio odredbe čl. 128. st. 2. Zakona o gradnji, a tužitelj razlozima na kojima temelji tužbu u ovom upravnom sporu, nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja i pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava u konkretnoj upravnoj stvari.

38. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

39. U odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodi izvršenja osporavanog rješenja do pravomoćnog okončanja upravnog spora, valja istaći kako je odredbom članka 42. stavka 1. ZUS-a propisano da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano, dok je odredbom stavka 2. istog članka, propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

40. Po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe, a odgoda bi bila protivna javnom interesu, o čemu je i Visoki upravni sud izrazio svoje stajalište u odluci posl. br. Usž- 2065/2023-2 od 4. lipnja 2024.kojom je potvrđena presuda ovog suda posl. br. 5 UsI - 2005/2022-7 od 17. veljače 2023.

41. Slijedom svega naprijed navedenog, u skladu s naprijed citiranom zakonskom odredbom te posebno imajući u vidu naprijed navedena nesporna utvrđenja, u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari je po ocjeni ovog Suda isključena mogućnost donošenja rješenja o odgodnom učinku tužbe jer bi to, s obzirom na odluku u ovom upravnom sporu, bilo protivno javnom interesu , radi čega je valjalo riješiti kao pod točkom I. izreke.

42. U skladu s naprijed navedenim nije osnovan ni prijedlog tužitelja za izdavanjem rješenja o privremenoj mjeri, posebno ne na način kako je to tužitelj u tužbi predložio, iz razloga naprijed navedenih i obrazloženih. Pored navedenog, ističe se da se u konkretnom slučaju ne radi o postupku izvršenja rješenja o uklanjanju, već je predmet ocjene zakonitosti rješenje o uklanjanju. Stoga je riješeno kao pod točkom II. izreke.

43. Odredbom čl. 147. st. 1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

44. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan te riješiti kao pod točkom II I. izreke.

U Splitu 18. kolovoza 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opun. tužitelja

- tuženiku

- povrat spisa t. tijela, po pravom.

- pozvati tužitelja na uplatu sudske pristojbe za tužbu i za presudu, po pravom.

- u spis

- kal. do 29.09.2026.