Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-342/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog BĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021. i 114/2022., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu (dalje: ODO) protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja: K-1061/2023 od 20. ožujka 2026., na sjednici održanoj 18. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba ODO-a kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Splitu presudom poslovni broj: K-1061/2023 od 20. ožujka 2026., je na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08, time da prvostupanjski sud nije naznačio broj Narodnih novina 13/26. koji je vrijedio u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke) oslobodio optužbe optuženog BĆ, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. i 2. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žali se ODO zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu, odnosno da istu ukine, "a po potrebi provede raspravu i donese presudu".

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-25 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-400/2026-3 od 2. srpnja 2026. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, ODO u bitnome argumentira da je pobijana presuda u tolikoj mjeri nerazumljiva da se ne može preispitati njezina pravilnost, jer je izreka presude proturječna njezinim razlozima, dok su razlozi koji se navode o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, te da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza.

6.1. Međutim, iz cjelokupnog konteksta žalbe je vidljivo da ODO ostvarenje citirane povrede suštinski nalazi kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o toj povredi već o žalbenim tvrdnjama koje se podvode pod žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.

6.2. Pritom valja primijetiti da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude iznio jasne, određene, neproturječne i po ocjeni ovog žalbenog suda dostatne razloge o svim odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu, s kakvim zaključcima se ODO očito ne slaže, međutim, kao što je to prethodno rečeno, takva žalbena argumentacija ne ulazi u okvire bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već se podvodi pod žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja .

6.3. ODO je doduše u pravu kada u žalbi sugerira da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi iz čl. 317. ZKP/08 u kojoj je propisano da će se vještačenje obnoviti s istim ili drugim vještakom ako je nalaz vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim ispitivanjem vještaka, čime sadržajno ustvari upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08.

6.4. Naime, iz obrazloženje pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud prihvaća nalaz i mišljenje ranijeg vještaka Stanka Smodlake, međutim, u ponovljenom postupku obnavlja vještačenje s drugim vještakom (Nevenom Kraljem), čime je očito postupio protivno citiranoj odredbi, međutim, iz razloga koji će pobliže biti obrazloženi u daljnjem tekstu opisana povreda nije utjecala niti mogla utjecati na presudu.

6.5. Državni odvjetnik sugerira da je prvostupanjski sud postupio i protivno odredbi iz čl. 318. ZKP/08, jer nije zatražio mišljenje drugog vještaka iako je žalitelj stavio takav dokazni prijedlog.

6.6. Međutim, takvu žalbenu tvrdnju ODO zasniva na stavu da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da u mišljenjima ranije spomenutih vještaka nema proturječja i nedostataka, tako da se suštinski radi o žalbenim navodima koji se podvode pod žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu će se ovaj žalbeni sud očitovati u daljnjem tekstu.

7. ODO nije u pravu niti kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem temelji oslobađajuću odluku.

7.1. Žalitelj u bitnome upire da iz nalaza i mišljenja prometno tehničkog vještaka Stanka Smodlake proizlazi da su se optuženik i žrtva mogli međusobno uočiti na udaljenosti oko 14 metara ako im vidno polje ne zaklanjaju druga vozila ili predmeti. Nadalje, taj vještak navodi da pješak polazi s južnog ruba kolnika nešto ranije nego što optuženik sa svojim vozilom započinje svoje kretanje iz stanja mirovanja sa sjevernog ruba kolnika.

7.2. S druge strane stalni sudski vještak Neven Kralj u svom nalazu i mišljenju, te iskazu na raspravi navodi da optuženik u trenutku kada započinje s uključivanjem na kolničku traku budući da mu je pažnja bila usmjerena prema istoku , a potom prema zapadu nije mogao vidjeti pješaka, s time da su optuženik i pješak istovremeno započeli radnju. Žalitelj smatra da navedeni vještak pritom zapada i u proturječnost, budući da navodi kako je optuženik mogao izbjeći nalet na pješaka da je gledao ravno ispred sebe.

7.3. Uz to, ODO upire i na iskaz svjedoka FĆ iz kojeg proizlazi da kritične zgode nijedno drugo vozilo nije prometovalo kolnikom niti u jednom smjeru, tako da se navod vještaka Nevena Kralja kako je na mjestu događaja promet vrlo intenzivan ne odnosi na konkretni slučaj. Pored toga taj svjedok je naveo kako je uočio zaustavljeni automobil, nakon čega je stupio na kolnik, a iz čega slijedi da je pješak stupio na kolnik ranije nego što je optuženik iz stanja mirovanja započeo svoje kretanje.

7.4. ODO u žalbi ističe i kako je poznato da na mjestu događaja i inače prelaze pješaci, jer se u blizini nalazi autobusno stajalište, kao i škola te nogometni stadion.

7.5. Naposljetku, žalitelj smatra da je optuženik s obzirom na položaj svog tijela u stanju mirovanja vozila imao jasan pregled svega što se nalazi ispred njega tako da je u cijelom tom vremenu i putu koji prelazi mogao uočiti pješaka koji se nalazi ispred njega.

8. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju savjesne, sveobuhvatne i kritičke analize i pravilne ocjene vjerodostojnosti izvedenih dokaza, izveo pravilan zaključak da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi optuženik ostvario zakonsko biće terećenog kaznenog djela.

9. Prije svega, žalitelj nije u pravu kada u žalbi smatra da su nalazi i mišljenja prometno tehničkih vještaka Stanka Smodlake i Nevena Kralja međusobno proturječni , a nalaz i mišljenje te iskaz vještaka Nevena Kralja na raspravi i u proturječju sa samim sobom, s time da okolnosti koje izlaže u žalbi, po stavu ovog žalbenog suda ne dovode u razumnu sumnju točnost danog mišljenja vještaka Nevena Kralja.

9.1. Tako prvostupanjski sud pravilno uočava da su vještaci u bitnome suglasni glede temeljnih kinematičkih parametara odvijanja ove prometne nesreće. Naime, oba vještaka briznu vožnje optuženika procjenjuju na oko 20 km/h, a briznu pješaka na oko 7 km/h. Nadalje, vještaci su u bitnome suglasni da je pješak nešto ranije započeo s radnjom prelaska kolnika u odnosu na vrijeme kada je optuženik iz stanja mirovanja započeo s ulaskom u raskrižje.

9.2. Pritom valja primijetiti da prema vještaku Smodlaki ta razlika iznosi 0,07 sek., a prema vještaku Kralju 0,3 sek., s time da je potonji vještak pojasnio da je tako mala vremenska razlika kinematički beznačajna, tako da se može ustvrditi da su istodobno započeli svoje radnje, kakvo pojašnjenje je po stavu ovog žalbenog suda logično , životno i prihvatljivo.

9.3. Što se pak tiče pitanja je li optuženik u danoj prometnoj situaciji prije započinjanja radnje ulaska vozilom u raskrižje mogao uočiti pješaka u trenutku kada je ovaj započeo s radnjom prelaska kolnika, vještaci su suglasni da je takva mogućnost teoretski postojala uz uvjet da je optuženik gledao ravno, samo što je vještak Kralj na temelju rezultata provedene djelomične rekonstrukcije dodatno odgovorio na pitanje je li optuženik u konkretnim okolnostima stvarno mogao i morao uočiti pješaka.

9.4. Naime, vještak Kralj je svome nalazu i mišljenju, te iskazu na raspravi detaljno pojasnio, imajući pritom za razliku od vještaka Smodlake u vidu i rezultate djelomične rekonstrukcije ove prometne nesreće, razliku između teoretske i stvarne mogućnosti da optuženik uoči oštećenika u trenutku kada je ovaj započeo s radnjom prelaska kolnika.

9.5. Tako je vještak Kralj u bitnome naveo da je optuženik imajući u vidu radnju koju je namjeravao poduzeti (radnju skretanja u lijevo u smjeru istoka na južnu kolničku traku ulice Hrvatske mornarice) radi sigurnog uključivanja u promet prvenstveno trebao usmjeriti pažnju prema istoku kako bi provjerio da li mu nailaze kakva vozila, a potom i prema zapadu u trenutku prelaska preko dvije prometne trake, a kako je to optuženik i tvrdio u svojoj obrani, u kakvoj situaciji je pješaka mogao uočiti tek u trenutku kada je dolazio do sredine kolničke trake, ali tada više nije imao tehničke mogućnosti poduzeti radnju koja bi mu omogućila izbjegavanje udara u oštećenika.

9.5. Takav nalaz i mišljenje, te iskaz Nevena Kralja se i po stavu ovog žalbenog suda ukazuje kao stručan, dan na temelju svih relevantnih podataka u spisu, kao i na temelju rezultata provedene djelomične rekonstrukcije na mjestu događaja, te ujedno i kao životan te logičan imajući u vidu konfiguraciju predmetnog raskrižja, kao i radnje koje je optuženik iz sigurnosnih razloga prvenstveno morao poduzeti prilikom ulaska u isto, konkretno, obratiti pažnju prema istoku kako bi provjerio da li mu nailaze kakva vozila, a potom i prema zapadu u trenutku prelaska preko dvije prometne trake, a kako je to optuženik i tvrdio u svojoj obrani, a slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je nalaz i mišljenje, te iskaz vještaka Kralja ocijenio kao vjerodostojan izvor saznanja o spornim pitanjima u ovom predmetu.

9.6. Vezano za žalbene tvrdnje kojima se upire na rezultate prometno tehničkih vještačenja iz kojih proizlazi da nisu postojale objektivne prepreke (druga vozila ili predmeti) koje su priječile optuženika da pravodobno uoči oštećenika u trenutku kada je ovaj stupio na kolnik, ovaj žalbeni sud primjećuje da državni odvjetnik zanemaruje načelo povjerenja u prometu prema kojem se sudionici u prometu imaju pravo pouzdati da će se i drugi sudionici u prometu ponašati sukladno prometnim propisima.

9.7. U konkretnom slučaju to znači da se optuženik imao pravo pouzdati da oštećenik neće započeti prelaziti cestu izvan pješačkog prijelaza i to na kolniku s više prometnih traka, a slijedom čega prvostupanjski sud pravilno zaključuje da optuženik u danoj prometnoj situaciji nije bio dužan očekivati takvo protupravno postupanje oštećenika i shodno tome svoju pažnju primarno usmjeriti na prometnu situaciju ispred sebe, a ne prema istoku kako bi provjerio da li mu nailaze kakva vozila, a potom i prema zapadu u trenutku prelaska preko dvije prometne trake, koje radnju su bile nužne radi sigurnog uključivanja u promet.

9.8. Slijedom svega navedenog državni odvjetnik nije u pravu kada u žalbi tvrdi da između nalaza i mišljenja spomenutih vještak postoje bitne proturječnosti i nedostaci, te da je nalaz i mišljenja vještaka Kralja u proturječju i sa samim sobom, a što je sukladno odredbi iz čl. 318. ZKP/08 zahtijevalo ponovno ispitivanja vještaka, a ako se proturječnosti i nedostatci ne bi mogli otkloniti na taj način i traženje mišljenja drugog vještaka, a slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio dokazni prijedlog ODO u tom pravcu.

9.9. Imajući dodatno na umu da se okrivljenik kritične zgode kretao brzinom od svega oko 20 km/h, a koja brzina nipošto nije veća od „sigurnosne brzine“ kako se to uopćeno tvrdi u optužnici, prvostupanjski sud je na temelju takvih rezultata dokaznog postupka, a suprotno žalitelju, pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nije na izvjestan način dokazano da bi optuženik počinio terećeno kazneno djelo.

10. Naposljetku, a imajući na umu sve prethodno navedeno, to što prvostupanjski sud nije postupio sukladno odredbi iz čl. 317. ZKP/08 po stavu ovog žalbenog suda u konkretnom slučaju nije utjecalo niti je moglo utjecati na presudu.

11. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 18. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke