REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-4021/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Ljiljani Pirić, uz sudjelovanje Gordane Nikšić, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika HŠ, zastupanog po branitelju UŠ, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz čl. 59. st. 1. toč. 1. i st. 5. uz primjenu čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 89/14, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), povodom prigovora okrivljenika na obavezni prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb, KLASA: 211-07/24-4/105150, URBROJ: 511-19-44-24-1 od 27.11.2024., dana 18. kolovoza 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I) Temeljem čl. 183. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18,114/22),

okrivljenik: HŠ, sin H i U, rođen **.**.1995. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], SSS, zaposlen, elektroinstalater, s mjesečnim primanjima 1.000,00 eura, neoženjen, bez djece, prekršajno nekažnjavan, s prebivalištem na adresi u [adresa]

k r i v  j e

što je:

dana 30. rujna 2024. u 23:55 sati u Zagrebu, upravljao teretnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] kolnikom Osječke ulice u smjeru sjevera, te dolaskom do semaforiziranog raskrižja sa Ulicom Dubrava gdje su semafori radili automatski i ispravno, nije zaustavio svoje vozilo kada je na semaforu za njegov smjer kretanja bio upaljen znak crvenog svijetla (zabrana prolaska kroz raskrižje) već je nastavio vožnju te ušao u raskrižje skrećući u lijevo u smjeru zapada i tom prilikom, uslijed nepoštivanja crvenog svijetla na semaforu, na prednju lijevu stranu njegovog vozila naletio je prednjim desnim dijelom osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao DŠ, a koji se kretao klinikom Ulice Dubrava, prometnom trakom za ravno u smjeru istoka, a u trenutku nesreće ušao je u raskrižje zadržavajući smjer kretanja ravno kada je na semaforu za njegov smjer kretanja bio upaljen znak zelenog svijetla (slobodan prolazak kroz raskrižje), a u prometnoj nesreći nije bilo ozlijeđenih osoba, već je nastala materijalna šteta,

dakle, kao vozač na mjestu na kojem se promet upravlja uređajem za davanje znakova prometnim svjetlima nije zaustavio svoje vozilo na znak crvenog svjetla uslijed čega je prouzročio prometnu nesreću u kojoj je nastala materijalna šteta čime je počinio prekršaj iz članka 59. st. 1. toč. 1. i st. 5. uz primjenu čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

pa mu se temeljem citiranih propisa,

izriče

NOVČANA KAZNA u iznosu od 520,00 eura (petsto dvadeset eura).

Temeljem čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona. Ukoliko okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena temeljem čl. 183. st. 2. u vezi s čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona.

II. Temeljem čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura (dvjesto eura), trošak izrade skice mjesta nastanka prometne nesreće u razmjeru u iznosu od 26,54 eura (dvadeset šest eura pedeset četiri centa), kao i trošak provedenog prometnog vještačenja u iznosu od 300,00 eura (tristo eura), sveukupno troškova 526,54 eura (petsto dvadeset šest eura i pedeset četiri centa), u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom pre6dlošku uplatnice, u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem čl. 152. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. RH, Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, I. postaja prometne policije Zagreb, KLASA: 211-07/24-4/105150, URBROJ: 511-19-44-24-1 izdalo je 27.11.2024. obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika, radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude, na koji je okrivljenik pravodobno izjavio prigovor, pa je isti stavljen izvan snage i proveden je žurni prekršajni postupak.

2. Okrivljenik je u svojoj obrani u bitnome naveo da se ne smatra krivim i ne priznaje prekršaj, a da je točno da je dana 30. rujna 2024. u 23,55 sati u Zagrebu upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka] i kretao se kolnikom Osječke ulice u smjeru sjevera te dolaskom do semaforiziranog raskrižja s Ulicom Dubrava gdje su semafori ispravno radili vidio je da mu je na semaforskom uređaju upaljeno zeleno svjetlo, kretao se brzinom od oko 40 km/h i nastavio s vožnjom, te ušao u raskrižje skrećući u lijevo u ulicu Dubrava u smjeru zapada. Međutim, na prednju lijevu stranu njegovog vozila naletio je prednjim desnim djelom osobni automobil marke Audi a koji se neposredno prije kretao kolnikom Ulice Dubrava u smjeru istoka. Dakle, pobija navode da je ušao u raskrižje na znak crvenog svjetla jer to ne odgovara istini.

2.1. Na poseban upit branitelja UŠ okrivljeniku da pojasni kako se kretao nakon što je skrenuo u lijevo s Osječke ulice na Ulicu Dubrava, okrivljenik je odgovorio da nakon što je skrenuo u lijevo na Ulicu Dubrava vozilo se u cijelosti nalazio u njegovoj prometnoj traci Ulice Dubrave, u smjeru zapada, tako da smatra da je vozač drugog vozila koji je udario u njegovo vozilo prešao u njegovu prometnu traku i prednjim desnim dijelom udario u njegovu prednju lijevu stranu vozila.

2.2. Na poseban upit branitelja je li okrivljenik napravio fotografije s udarnog položaja vozila neposredno nakon nesreće, okrivljenik je odgovorio da je nakon prometne nesreće napravio fotografije vozila na kojima se vidi sudarni položaj. Vozila nisu pomicali sve do dolaska policije, a tek nakon što su fotografirali vozila pomaknuli su ista s mjesta događaja.

2.3. Na poseban upit branitelja da li su mu se nakon prometne nesreće javili svjedoci koji su vidjeli prometnu nesreću i dali mu svoje podatke, okrivljenik je odgovorio da mu se odmah nakon prometne nesreće javila dva svjedoka i to jedan koji se kretao iza njega, a drugi se kretao iz smjera istoka u smjeru zapada Ulice Dubrava, te se zaustavio kako bi mu dao svoje podatke.

2.4. Na poseban upit Suda okrivljeniku da li je djelatnicima policije prilikom vršenja očevida rekao za navedene svjedoke, okrivljenik je odgovorio da je prilikom vršenja očevida djelatnicima policije rekao za navedene svjedoke da su mu se javili i da su dali svoje podatke, međutim djelatnica policije nije htjela surađivati i bila je bahata.

3. U tijeku postupka sud je ispitao svjedoka DŠ, svjedokinju IŠ, svjedoka VŠ, svjedokinju PŠ, svjedoka FŠ, svjedokinju BŠ, provedeno je prometno vještačenje po vjerštaku dipl. ing. Nevenu Erešu (str.87-90 spisa), te je čitana dokumentacija u spisu: izvješće o počinjenom prekršaju (str. 12 spisa), zapisnik o očevidu (str. 13-15 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za DŠ (str. 17 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za HŠ (str. 18 spisa), zahtjev za naknadu troškova I. PPPP (str. 16 spisa). Razgledana je skica mjesta događaja (str. 19 spisa) i fotografije prometne nesreće dostavljene od tužitelja (str. 33-40 spisa) spisa), fotografije dostavljene od strane okrivljenika (str. 31-32 spisa), zapisnik od 16.3.2026. (str. 54-55 spisa), plan rada semafora (str. 58-71 i 74-80 spisa).

3.1. Iz dokumentacije u spisu koja je relevantna za utvrđenje prekršaja sud je utvrdio da je u izvješću o počinjenom prekršaju policijski službenik unio osobne podatke okrivljenika, te činjenični i pravni opis prekršaja prilikom utvrđenja prekršaja; iz zapisnika o očevidu navedeni su točno mjesto prometne nesreće, vrsta ceste, osobine ceste, stanje prometa, vremenske prilike, vidljivost, osobe koje su u uzročnoj vezi s prometnom nesrećom, podaci o vozilu okrivljenika i oštećenika te opis oštećenja na oba vozila i pronađenih tragova, podaci o očevicima nesreće. Dinamika prometne nesreće opisana je u skici mjesta događaja, dok su na fotografijama koje prilažu spisa prikazan je izgled mjesta prometne nesreće i vozila [registarska oznaka] i [registarska oznaka] sa nastalim oštećenjima.

4. Svjedok DŠ ispitan pred ovim Sudom izjavio je da se sjeća da je 30. rujna 2024. oko 23,55 sati u Zagrebu upravljao svojim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] i kretao se kolnikom Ulice Dubrava u smjeru istoka a u vozilu na mjestu suvozača je sjedila njegova djevojka PŠ. Predmetne zgode kretao se manjom brzinom od oko 40 km/h jer se prethodno na Ulicu Dubrava uključio s Grižanske ulice koja se nalazi u blizini. Ulicom Dubrava kretao se prometnom trakom za ravno u smjeru istoka i kada se približavao raskrižju s Osječkom ulicom vidio je da na semaforskom uređaju dolazi do promjene signalizacije odnosno da je bilo upaljeno crveno svjetlo i dok je došao do semaforskog uređaja upalilo se zeleno svjetlo za njegov smjer kretanja, tako da je nastavio s laganom vožnjom bez zaustavljanja i siguran je da je u raskrižje ušao na znak zelenog svjetla za njegov smjer kretanja. Taman dok je prošao semaforski uređaj vidio je da iz Osječke ulice nailazi manje teretno vozilo i skreće u raskrižju u lijevo u smjeru zapada na ulicu Dubrava, a s obzirom na smjerove kretanja i princip rada semafora tom vozaču je moralo biti upaljeno crveno svjetlo. Kada ga je ugledao pokušao je napraviti manevar i izbjeći njegovo vozilo na način da je malo volanom skrenuo u lijevo i blago zakočio a vidio je i da je vozač tog teretnog vozila također pokušao izbjeći nalet te je on išao više prema tramvajskim tračnicama, međutim došlo je do kontakta vozila i to njegovog prednjeg desnog dijela vozila i njegove (okrivljenikove) prednje lijeve strane vozila. Nakon toga izašli su iz vozila i nisu se mogli dogovoriti da riješe Europskim izvješćem s obzirom da nije htio priznati da je prošao kroz crveno svjetlo. Taman dok je htio pozvati policiju, a s obzirom da se tamo u blizini nalazi policijska postaja, prolazili su djelatnici policije koji su se zaustaviti i pozvali prometnu policiju. U prometnoj traci do njega prije nesreće se sa svojim vozilima nalazili VŠ i IŠ i oni su djelatnicima policije dali svoje izjave. U odnosu na vozača teretnog vozila odnosno okrivljenika, nakon prometne nesreće zna da mu je naknadno na mjesto događaja došao njegov otac, a neposredno nakon nesreće nije vidio da bi mu prišle ikakve osobe i dale svoje podatke. U to je siguran jer su na mjestu događaja bili okrivljenik, on, njegova djevojka i dvoje svjedoka koje je prethodno naveo.

5. Svjedok VŠ ispitan pred ovim Sudom izjavio je da se sjeća da je 30. rujna 2024. oko 23,55 sati u Zagrebu upravljao svojim vozilom i kretao se kolnikom Ulice Dubrava u smjeru istoka desnom prometnom trakom za ravno i desno. Dolaskom do raskrižja s Osječkom ulicom gdje se promet regulira semaforskim uređajem zaustavio je vozilo zbog upaljenog crvenog svjetla i to kao drugo vozilo, jer se ispred njega nalazilo vozilo kojim je upravljala ženska osoba. Kada se upalilo zeleno svjetlo na semaforskom uređaju vidio je da vozačica vozila još uvijek stoji i taman joj je htio potrubiti i mislio si je zbog čega ne kreće, međutim vidio je da iz smjera Osječke ulice nailazi teretno vozilo i skreće u Ulicu Dubrava u lijevo, a da se po lijevoj prometnoj traci za ravno Ulice Dubrava kreće osobni automobil marke Audi i on je taman dolazio, te je u samom raskrižju došlo do sudara između teretnog vozila i vozila Audi, a kako su se sudarili tako su se otklizali više prema tramvajskim tračnicama. Siguran je da je u trenutku neposredno prije nesreće na semaforskom uređaju za njegov smjer kretanja odnosno Ulici Dubrava u pravcu istoka na semaforskom uređaju bilo upaljeno zeleno svjetlo par sekundi a vozač Audija je taman nailazio kada se već upalilo zeleno svjetlo. Nakon nesreće vozači su izašli iz svojih vozila, zna da je putnica iz vozila Audi udarila glavom prema naprijed i on je također izašao iz vozila. Zna da su se vozači međusobno prepirali tko je odgovoran za ovu nesreću, pri čemu je vozač teretnog vozila bio malo nagliji, zbog čega sam mu rekao da je najbolje da pozovu policiju i da se razdvoje, jer se ne mogu dogovoriti. Nakon prometne nesreće na mjestu događaja bili su vozač teretnog vozila i Audija, putnica iz Audija, te gospođa koja je upravljala vozilom ispred njega i on. S obzirom da se ovo dogodilo oko ponoći nije bilo drugih građana a okrivljenik nije s nikim pričao, zna da je samo otišao do obližnjeg kioska, a tek naknadno je došao jedan stariji gospodin. Nakon toga došla je policija kojoj je dao iskaz na okolnosti ovog događaja.

6. Svjedokinja IŠ ispitana pred ovim Sudom izjavila je da se sjeća da je dana 30. rujna 2024. oko 23,55 u Zagrebu upravljala svojim osobnim automobilom i kretala se Ulicom Dubrava u smjeru istoka desnom prometnom trakom, te dolaskom do raskrižja s Osječkom ulicom zaustavila je vozilo zbog upaljenog crvenog svjetla na semaforskom uređaju. U jednom trenutku dok se mijenjalo svjetlo na semaforskom uređaju i upalilo žuto svjetlo, i taman dok je htjela nastaviti sa vožnjom u smjeru istoka, po lijevoj prometnoj traci u smjeru istoka naišao je osobni automobil marke Audi A5, crne boje, a kojeg prethodno nije vidjela zaustavljenog u toj lijevoj prometnoj traci, te je ušao u raskrižje, međutim, iz Osječke ulice je na Aveniju Dubrava skrenuo osobni automobil bijele boje, ne može sa sigurnošću reći koje marke, i došlo je do sudara, odnosno kontakta vozila i to prednjeg dijela osobnog vozila i zadnjeg dijela vozila Audi. Koliko se sjeća do samog kontakta je došlo na lijevoj prometnoj traci i koliko se sjeća vozač Audia je malo skrenuo u lijevo kada je vidio da mu s Osječke dolazi to bijelo vozilo. Neposredno prije nesreće vozilo Audi je vidjela u trenutku kada je prošao pored njenog vozila, nije se kretalo nekom velikom brzinom, možda 50 km/h.

6.1. Na poseban upit branitelja okrivljenika svjedokinji da li je još bilo drugih vozila zaustavljenih kod semaforskog uređaja na što je svjedokinja odgovorila da iza njenog vozila je bilo zaustavljeno još jedno vozilo, a u lijevoj prometnoj traci nije bilo drugih vozila, a da li je bilo vozila iz suprotnog smjera tog detalja se ne sjeća.

6.2. Na poseban upit branitelja okrivljenika svjedokinji kako je u isto vrijeme vidjela promjenu svjetla na semaforu i vozilo da prolazi pored njenog vozila, svjedokinja je odgovorila da kao što je već rekla, vidjela je da je na semaforskom uređaju došlo do promjene svjetla iz crvenog u žuto i taman se pripremala da krene jer je bilo "debelo žuto" svjetlo i znala je da se odmah pali zeleno svjetlo i u tom trenutku je vidjela vozilo Audi da prolazi pored njenog vozila.

6.3. Na poseban upit branitelja okrivljenika svjedokinji je li moguće da u tom trenutku, kad se vozilo izjednačilo s njenim vozilom, je bila tranzicija iz crvenog u žuto svjetlo, svjedokinja je odgovorila da to nije moguće, jer se taman pripremila za kretanje i nastavak vožnje.

6.4. Na daljnje pitanje branitelja da pojasni gdje je došlo do prometne nesreće s obzirom da je rekla "u lijevoj prometnoj traci" svjedokinja je odgovorila da je do samog sudara došlo u toj lijevoj prometnoj traci i samom raskrižju.

6.5. Branitelji i okrivljenik nisu imali primjedbi na iskaz svjedokinje, niti daljnjih pitanja.

6.6. Na poseban upit Suda što se dešavalo poslije prometne nesreće, svjedokinja je odgovorila da je nakon nesreće izašla iz vozila, također i vozač vozila koji se kretao iza nje, koliko se sjeća naknadno su na mjesto događaja došli roditelji vozača koji je prošao s lijeve strane, ali se ne sjeća jesu li se još neka druga vozila zaustavila, odnosno je li okrivljenik tom prilikom razgovarao s nekim drugim svjedocima.

7. Svjedokinja PŠ ispitana pred ovim Sudom izjavila je da se sjeća da se 30. rujna 2024. oko 23,55 sati nalazila u osobnom automobilu marke Audi kojim je upravljao DŠ, a ona je sjedila na mjestu suvozača. Tom prilikom su iz Grižanske ulice skrenuli na Ulicu Dubrava i kretali se prometnom trakom za ravno u smjeru juga. Vidjela je negdje po prilici na pola puta između raskrižja Grižanske ulice i Dubrava s ulicom Osječkom, da je na semaforskom uređaju kod raskrižja s Osječkom ulicom upaljeno crveno svjetlo i da dolazi do promjene signalizacije na način da se mijenja u žuto, odnosno zeleno svjetlo, tako da je DŠ došavši do samog semaforskog uređaja nastavio s vožnjom. Međutim, iz Osječke ulice je izašlo teretno vozilo koje je skretalo na ulicu Dubrava u lijevo i samom raskrižju je došlo do sudara vozila na način da je vozač teretnog vozila svojim prednjim lijevim dijelom vozila udario u njihov prednji desni dio vozila. Kada je DŠ vidio to teretno vozilo pokušao je izbjeći sudar skretanjem u lijevo, međutim, nije uspio. Bila je u velikom šoku, zna da su se u prometnoj traci do njih nalazila još dva vozila, jednim je upravljala ženska osoba, a drugim muška osoba. Vozač tog drugog vozila VŠ je prišao njima i pitao ih kako su. Nakon toga čekali su policiju koja je došla i obavila očevid ove prometne nesreće. Nakon nesreće na mjestu događaja su bili DŠ, ona, vozač teretnog vozila i svjedoci IŠ i VŠ, a drugi nitko nije bio prisutan. Tek naknadno okrivljeniku su došle dvije muške starije osobe. Cjelokupna situacija joj je bila jako stresna i otišla je zatražiti medicinsku pomoć, te se utvrdilo da je imala potres mozga.

8. Svjedok FŠ ispitan pred ovim Sudom izjavio je da se sjeća da je dana 30. rujna 2024. oko 23,55 sati upravljao svojim vozilom i kretao se Osječkom ulicom prema Ulici Dubrava, a ispred njegovog vozila kretao se okrivljenik svojim vozilom, ne može reći koja je to marka vozila. Kada se približavao raskrižju s Ulicom Dubrava vidio je da je na semaforskom uređaju upaljeno zeleno svjetlo, te je nastavio s vožnjom kao i okrivljenik koji se kretao ispred njega. Kada je ušao u raskrižje skrećući u lijevo vidio je da je došlo do prometne nesreće odnosno sudara vozila okrivljenika i drugog vozila koje se kretalo po Ulici Dubrava. Iako je vidio sudar sad ne može točno reći na koji način i koji dio vozilo je bio u kontaktu u trenutku nesreće. Nakon nesreće on je ostao zaustavljen kod semafora još uvijek na Osječkoj ulici, te je otišao do okrivljenika i pitao ga da li mu treba pomoć, ostavio mu je svoj broj mobitela i nakon toga napustio mjesto događaja. Ne može reći da li je bilo još drugih vozila nakon prometne nesreće na mjestu događaja.

8.1. Na poseban upit branitelja okrivljenika svjedoku da li po dinamici kretanja svjedoka i okrivljenika i s obzirom da je bilo upaljeno zeleno svjetlo a da nije došlo do prometne nesreće u raskrižju, da li bi on prošao kroz raskrižje na znak zelenog svjetla, svjedok je odgovorio da je siguran da bi on prošao kroz raskrižje još uvijek na upaljen znak zelenog svjetla za njegov smjer kretanja.

8.2. Okrivljenik i branitelj nisu imali primjedbi na iskaz svjedoka niti daljnjih pitanja.

9. Svjedokinja BŠ, ispitana pred ovim Sudom izjavila je da se sjeća da je 30. rujna 2024. oko 20,55 sati upravljala svojim osobnim automobilom a u vozilu je bila sa svojim maloljetnim sinom i kretala se Ulicom Dubrava iz smjera istoka u smjeru zapada. Dolaskom do raskrižja s Dankovečkom ulicom, točnije kod benzinske postaje INA, vidjela je da je na semaforskom uređaju za njen smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svjetlo te je nastavila s vožnjom. Dolaskom do slijedećeg semaforskog uređaja kod raskrižja s Osječkom ulicom, točnije kod policijske postaje, vidjela je da je na semaforskom uređaju za njen smjer kretanja upaljeno crveno svjetlo zbog čega je počela zaustavljati svoje vozilo. Ispred nje nije se nitko kretao. U tom trenutku dok je počela zaustavljati svoje vozilo vidjela je da iz suprotnog smjera nailazi osobno vozilo, ne može reći koje marke, jer je bila noć, i ulazi u raskrižje, a iz Osječke ulice je na Ulicu Dubrava skretalo vozilo kojim je upravljao okrivljenik i došlo je do kontakta vozila, ne može točno reći koji dio vozila je bio u kontaktu, ali misli da se radi o stražnjem ili srednjem dijelu vozila kojim je upravljao okrivljenik. Nakon nesreće upalila je sva 4 pokazivača smjera na svom vozilu i otišla do okrivljenika kako bi ga pitala da li je dobro, te mu je ostavila svoj broj mobitela za slučaj da će mu kasnije zatrebati. Vozaču drugog vozila je rekla da kako je mogao proći na crveno svjetlo, nije joj ništa odgovorio, samo je gledao u nju. Kako je predmetne zgode bila sa svojim djetetom nije mogla ostati do dolaska policije te je napustila mjesto događaja.

9.1. Branitelj okrivljenika pokazao je svjedokinji fotografije koje je fotografirao njezin sin te ju tražio da potvrdi je li te fotografije fotografirao njezin sin, a sve kako bi potvrdili vjerodostojnost iskaza da su predmetne zgode zaista bili na mjestu događaja.

9.2. Svjedokinja je odgovorila da kao što je već rekla predmetne zgode u vozilu je bila sa svojim sinom i nakon prometne nesreće isti je mobitelom fotografirao sudarni položaj vozila, tako da potvrđuje da su to fotografije koje je fotografirao njen sin.

9.3. Okrivljenik i branitelj nisu imali primjedbi na iskaz svjedoka niti su imali daljnjih pitanja.

10. Na ročištu održanom 16. ožujka 2026. godine sud je pročitao zapisnik o izvanraspravnom ispitivanju svjedoka DŠ, svjedokinje CŠ i svjedoka VŠ od 22. siječnja 2026. (str. 44-47 spisa), nakon čega je branitelj okrivljenika stavio primjedbe na iskaze svih ispitanih svjedoka u svim dijelovima koji su u suprotnosti s obranom okrivljenika, tim više što su svjedok DŠ i svjedokinja CŠ sudionici ovog događaja pa samim time zainteresirani za ishod postupka i u tom pravcu su pristrani. Što se tiče svjedoka VŠ također obrana prigovara istinitosti iskaza navedenog svjedoka jer je u suprotnosti s obranom okrivljenika i ispitanih svjedoka FŠ i BŠ.

11. Prometni vještak dipl. ing. Neven Ereš je u svom nalazu i mišljenju pred ovim Sudom dana 8. lipnja 2026. utvrdio da se prometna nesreća dogodila 30. rujna 2024. oko 23,55 sati u Zagrebu na raskrižju Ulice Dubrave i Osječke ulice. U trenutku nesreće bila je noć, vrijeme vedro, dok je kolnik bio suh i čist, a promet kroz raskrižje bio je reguliran semaforima koji su bili uključeni u normalan režim rada. Na temelju stanja spisa i utvrđenih oštećenja na oba vozila zaključio je da je vozilo oštećenika svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na prednji lijevi dio vozila okrivljenika pri čemu je kut među vozilima u trenutku sudara iznosio oko 120 do 130 stupnjeva. Prilikom obavljanja očevida od strane djelatnika policije na kolniku su utvrđeni jedino materijalni tragovi čestica laka i plastike koji su u skici policije na listu 19 spisa označeni brojkom 5. Položaj i oblik navedenih materijalnih tragova uz utvrđeni sudarni položaj upućuju na zaključak da se mjesto sudara, gledano u smjeru kretanja vozila oštećenika, nalazilo u predmetnom raskrižju u produžetku lijeve prometne trake namijenjene kretanju vozila za ravno i to neposredno prije prvih opisanih čestica laka i plastike oba vozila. Za izračun brzina kretanja oba vozila neposredno prije sudara i u trenutku ulaska u predmetno raskrižje nema elemenata budući da na mjestu nesreće nisu utvrđeni bilo kakvi tragovi kotača vozila. U spis je naknadno dostavljena tehnička dokumentacija o radu predmetnog semafora koja se nalazi na listovima 75 do 80 spisa. Iz navedene dokumentacije utvrdio je da je u trenutku nesreće predmetni semafor radio u signalnom programu broj 1 koji se nalazi na listu 77 spisa, dok je u odnosu na skicu raskrižja na listu 75 spisa moguće zaključiti da predmetni semafor u smjeru kretanja vozila okrivljenika ima oznaku V3, u smjeru kretanja vozila oštećenika oznaku V2, a u smjeru kretanja vozila svjedokinje BŠ oznaku V1. Raspored navedenih faza predmetnog semafora u tehničkom smislu isključuje mogućnost da su oba vozila mogla imati istovremeno upaljeno zeleno svjetlo za svoj smjer kretanja, što znači da je jedno od vozilo moralo ući u predmetno raskrižje kada je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo. Tehničkim putem na temelju stanja spisa sa apsolutnom sigurnošću nije moguće utvrditi stanje svjetala na semaforu tijekom predmetne prometne nesreće već je jedino moguće analizirati iskazane varijante od strane sudionika i svjedoka. Uspoređujući međusobno iskaze sudionika i svjedoka proizlazi da bi prema obrani okrivljenika te iskazu svjedoka FŠ i BŠ vozilo okrivljenika ušlo u predmetno raskrižje na znak zelenog svjetla za svoj smjer kretanja, pa bi obzirom na navedene iskaze ulazak vozila oštećenika na znak crvenog svjetla za svoj smjer kretanja bilo uzrokom nastanka prometne nesreće. S druge strane, ako je do nesreće došlo na način kako to iskazuje oštećenik te svjedoci IŠ, VŠ i CŠ, tada je vozilo oštećenika ušlo u predmetno raskrižje na znak zelenog svjetla za svoj smjer kretanja, pri čemu bi onda ulazak vozila okrivljenika u predmetno raskrižje na znak crvenog svjetla za svoj smjer kretanja bio uzrokom nastanka predmetne prometne nesreće. Obzirom na rad semafora moguće je i dodatno analizirati navedene iskaze na način da bi svi iskazi, osim iskaza svjedokinje BŠ, ukazivali na zaključak da je do nesreće došlo u periodu dok je za smjer kretanja okrivljenika već neko vrijeme bilo upaljeno zeleno svjetlo, ili na početku crvenog svjetla za smjer kretanja vozila okrivljenika, pa bi slijedom navedenog i navedeni iskaz svjedokinje BŠ u tehničkom smislu bio malo vjerojatan. S druge strane gledano u smjeru kretanja vozila okrivljenika nakon paljenja crvenog svjetla za njegov smjer kretanja još uvijek je upaljeno i crveno svjetlo za smjer kretanja vozila oštećenika u trajanju od oko 1 sekunde, nakon čega se za oštećenika uz crveno dodatno pali i žuto svjetlo za njegov smjer kretanja koje traje oko 2 sekunde da bi se u konačnici upalilo zeleno svjetlo za smjer kretanja vozila oštećenika. Iako je svjedokinja IŠ u svom iskazu na više mjesta navela da je do nesreće došlo kada je za njezin smjer kretanja zajedno sa crvenim svjetlom već neko vrijeme bilo upaljeno i žuto svjetlo, tehnički je realno za očekivati da je do samog sudara došlo kada je za smjer kretanja vozila oštećenika neko vrijeme već bilo upaljeno zeleno svjetlo i to upravo obzirom na iskaz svjedoka VŠ koji kao takav je tehnički realan i objektivan, jer je očigledno da je svjedokinja IŠ ostala u zaustavljenom položaju te nije krenula na zeleno svjetlo za svoj smjer kretanja najvjerojatnije jer je upravo tada ispred nje prolazilo vozilo okrivljenika, a koje je obzirom na iskazane varijante ova dva svjedoka, prema njegovom mišljenju moralo ući u predmetno raskrižje kada je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo, odnosno na početku crvenog svjetla za njegov smjer kretanja.

11.1. Na posebno pitanje branitelja okrivljenika da li su iskazi svjedoka FŠ i svjedokinje BŠ međusobno kompatibilni obzirom na rad semafora, vještak je odgovorio da nisu, iz razloga jer je prema iskazu svjedokinje BŠ vozilo okrivljenika moralo ući u predmetnog raskrižje na početak svog zelenog svjetla, dok je prema iskazu svjedoka FŠ vozilo okrivljenika ušlo u predmetno raskrižje nakon što mu je veće neko vrijeme bilo upaljeno zeleno svjetlo za njegov smjer kretanja, a kako iskazuje i sam okrivljenik u svojoj obrani.

11.2. Zz branitelj nije imao daljnjih pitanja za vještaka, u odnosu na vještačenje stavlja primjedbu u svim dijelovima koji su u suprotnosti s obranom okrivljenika.

11.3. Zz branitelj završno izjavljuje da nakon ovako provedenog postupka obrana smatra da nije izvan svake razumne sumnje utvrđeno da bi okrivljenik počinio prekršaj, posebice uzimajući u obzir činjenicu da je obrana okrivljenika u skladu s iskazima neutralnih svjedoka TŠ i BŠ koji su nedvojbeno bili na licu mjesta u vrijeme prometne nesreće. Obrana predlaže sudu donijeti oslobađajuću presudu.

12. Završno, sud je izvršio uvid u potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjel prekršajne evidencije za okrivljenika od 8. lipnja 2026. iz koje proizlazi da je okrivljenik nije prekršajno osuđivan (str. 82-83 spisa).

13. Nakon ovako provedenog postupka, cijeneći i analizirajući obranu okrivljenika i izvedene personalne i materijalne dokaze, kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti sud je nesporno utvrdio da je okrivljenik predmetne zgode počinio terećeni prekršaj na način kako je to precizno navedeno u izreci presude. Naime, nesporno je da je okrivljenik inkriminirane zgode upravljao teretnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] kolnikom Osječke ulice u smjeru sjevera, te dolaskom do semaforiziranog raskrižja sa Ulicom Dubrava gdje su semafori radili automatski i ispravno, nije zaustavio svoje vozilo kada je na semaforu za njegov smjer kretanja bio upaljen znak crvenog svijetla (zabrana prolaska kroz raskrižje) već je nastavio vožnju te ušao u raskrižje skrećući u lijevo u smjeru zapada i tom prilikom, uslijed nepoštivanja crvenog svijetla na semaforu, na prednju lijevu stranu njegovog vozila naletio je prednjim desnim dijelom osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao DŠ, a koji se kretao klinikom Ulice Dubrava, prometnom trakom za ravno u smjeru istoka, a u trenutku nesreće ušao je u raskrižje zadržavajući smjer kretanja ravno kada je na semaforu za njegov smjer kretanja bio upaljen znak zelenog svijetla (slobodan prolazak kroz raskrižje), a u prometnoj nesreći nije bilo ozlijeđenih osoba, već je nastala materijalna šteta.

14. Do ovog zaključka sud je došao temeljem stanja spisa, u prvom redu prihvaćajući nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Nevena Ereša koji je dan objektivno i po pravilima struke, znanosti i iskustva, a iz istog proizlazi da je temeljem rasporeda faza predmetnog semafora analizirao iskazane varijante od strane sudionika i svjedoka te uspoređivao međusobno iskaze sudionika i svjedoka, te zaključio da je tehnički realno za očekivati da je do samog sudara došlo kada je za smjer kretanja vozila oštećenika neko vrijeme već bilo upaljeno zeleno svjetlo i to upravo obzirom na iskaz svjedoka VŠ koji kao takav je tehnički realan i objektivan. Dakle, vještak je analizirajući tehničku dokumentaciju o radu semafora prihvatio iskaz nepristranog svjedoka VŠ kao realan i objektivan, a koji je naveo da je oštećenik u raskrižje ušao na zeleno svjetlo, dok je iskaz svjedoka obrane LŠ ocijenio u tehničkom smislu malo vjerojatan te naveo da iskazi svjedoka FŠ i svjedokinje BŠ nisu međusobno kompatibilni obzirom na rad semafora, obrazlažući svoje zaključke okolnostima utvrđenima vještačenjem.

14.1. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao uvjerljiv, stručan i logičan, budući da je vještak svoje mišljenje obrazložio pravilima struke i dokumentacijom relevantnom za predmetnu prometnu nesreću, a koje dokaze je sud u cijelosti ocijenio kao vjerodostojne. Pri tome posebno se naglašava da sud nije nekritički prihvatio mišljenje vještaka o iskazima pojedinih svjedoka, već je taj dio nalaza i mišljenja cijenio zajedno s neposredno izvedenim dokazima, iskazima svih ispitanih osoba te ostalim okolnostima utvrđenima tijekom postupka.

15. Naime, u postupku je nesporno da je okrivljenik predmetne zgode upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] i da je došlo do prometne nesreće u kojoj je nastala materijalna šteta, međutim sporno je na koje je svjetlo na semaforskom uređaju okrivljenik ušao u raskrižje. Okrivljenik je u svojoj obrani tvrdio da je u predmetno raskrižje ušao na znak zelenog svjetla, odnosno da je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svjetlo. Njegovu obranu u tom su dijelu potvrdila dva svjedoka obrane FŠ i LŠ. Nasuprot tome, oštećenik DŠ je iskazao da je u raskrižje ušao na znak zelenog svjetla za svoj smjer kretanja, dok su isto u bitnom potvrdili svjedokinja CŠ koja se nalazila s njim u vozilu i dva nepristrana svjedoka VŠ i IŠ koji su se zatekli na mjestu događaja, pri čemu je svjedokinja IŠ iskazala da je oštećenik u raskrižje ušao na "debelo žuto svjetlo", uz napomenu da je znala da se odmah pali zeleno svjetlo. S obzirom na vrstu raskrižja i rad semafora na istom, za koje nije sporno da su u momentu nesreće radili automatski i ispravno, te s obzirom na pravce kretanja okrivljenika i oštećenika, jasno je da na semaforu za okrivljenikov i oštećenikov smjer kretanja nije moglo biti istovremeno upaljeno zeleno svjetlo na semaforskom uređaju.

16. Okrivljenik je u svojoj obrani porekao izvršenje djela prekršaja navodeći da je u raskrižje ušao za vrijeme trajanja zelenog svjetla za njegov smjer kretanja. Međutim, takvu obranu sud nije prihvatio, jer je suprotna izvedenim dokazima, osobito iskazima svjedoka VŠ i IŠ, kao i nalazu i mišljenju prometnog vještaka Nevena Ereša.

17. Sud je posebno cijenio iskaz svjedoka VŠ koji je jasno i određeno iskazao da je oštećeniku, u trenutku kada je ovaj svojim vozilom ulazio u raskrižje, bilo uključeno zeleno svjetlo.

17.1. Njegov iskaz sud ocjenjuje vjerodostojnim, logičnim i uvjerljivim, pri čemu nisu utvrđene okolnosti koje bi upućivale na njegovu pristranost ili postojanje razloga zbog kojih bi neistinito teretio okrivljenika.

18. Svjedokinja IŠ je u svom iskazu opisala stanje semafora neposredno prije nesreće, nije navela da je u trenutku samog ulaska oštećenika u raskrižje za njega bilo uključeno zeleno svjetlo, već „debelo žuto“ te da je upravo htjela nastaviti vožnju kada je naišao oštećenik te ušao u raskrižje, međutim iz Osječke ulice je na Aveniju Dubrava skrenuo okrivljenik, isključila je mogućnost da je tranzicija semafora bila iz crvenog u žuto svjetlo jer se taman pripremila za kretanje i nastavak vožnje.

18.1. Iskaz svjedokinje IŠ sud ne smatra proturječnim iskazu svjedoka VŠ, s obzirom da se iskazi tih svjedoka odnose na različite trenutke odvijanja istog događaja i međusobno se nadopunjuju. Svjedok VŠ je opisao fazu semaforskog ciklusa u kojoj je oštećenik ulazio u raskrižje, dok je svjedokinja opisala trenutak neposredno prije toga, kada je za njihov smjer još trajalo žuto svjetlo te kada je očekivala uključivanje zelenog svjetla. Činjenica je da svjedokinja IŠ u tom trenutku namjeravala krenuti, ali to nije učinila zbog vozila okrivljenika koje je sa sporedne ceste ušlo na glavnu cestu ispred njenog vozila, predstavlja okolnost koja je sukladna utvrđenom tijeku događaja, a ne okolnost koja bi dovodila u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedoka VŠ.

18.2. Iskaz svjedokinje IŠ sud je ocjenio vjerodostojnim, logičnim i uvjerljivim, pri čemu nisu utvrđene okolnosti koje bi upućivale na njenu pristranost ili postojanje razloga zbog kojih bi neistinito teretila okrivljenika.

19. Osim toga, vještak je u svom nalazu i mišljenu naveo da iako je svjedokinja IŠ u svom iskazu navela da je do nesreće došlo kada je za njezin smjer kretanja zajedno sa crvenim svjetlom već neko vrijeme bilo upaljeno i žuto svjetlo, tehnički je realno za očekivati da je do samog sudara došlo kada je za smjer kretanja vozila oštećenika neko vrijeme već bilo upaljeno zeleno svjetlo i to upravo obzirom na iskaz svjedoka VŠ koji kao takav je tehnički realan i objektivan, jer je očigledno da je svjedokinja IŠ ostala u zaustavljenom položaju te nije krenula na zeleno svjetlo za svoj smjer kretanja najvjerojatnije jer je upravo tada ispred nje prolazilo vozilo okrivljenika, a koje je obzirom na iskazane varijante ova dva svjedoka, prema njegovom mišljenju moralo ući u predmetno raskrižje kada je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo, odnosno na početku crvenog svjetla za njegov smjer kretanja.

20. Također, sud je pritom osobito imao u vidu da su svjedoci VŠ i IŠ nakon prometne nesreće ostali na mjestu događaja i sačekali dolazak policijskih službenika i iskazi im se temelje na njihovom neposrednom opažanju događaja. Također, niti iz jednog iskaza ovih dvoje svjedoka ne proizlazi postojanje osobnog interesa za ishod postupka niti bilo kakvog razloga zbog kojeg bi svjedoci neistinito iskazivali na štetu okrivljenika.

21. Sud je cijenio i iskaz oštećenika DŠ, koji je naveo da je u trenutku kada je svojim vozilom ulazio u raskrižje za njegov smjer kretanja bilo uključeno zeleno svjetlo. Njegov iskaz u tom je dijelu potvrđen iskazom svjedokinje CŠ, koja se u trenutku prometne nesreće nalazila u vozilu zajedno s njim, te je također navela da je za njihov smjer kretanja bilo uključeno zeleno svjetlo. Činjenicu da su oštećenik i navedena svjedokinja u trenutku događaja bili zajedno u istom vozilu sud je imao u vidu prilikom ocjene njihovih iskaza. Međutim, sama okolnost njihovog međusobnog poznanstva, odnosno činjenica da su se nalazili u istom vozilu, nije dostatna za zaključak da su njihovi iskazi neistiniti ili međusobno usklađeni radi pogodovanja oštećeniku. Njihovi iskazi su u odlučnom dijelu međusobno suglasni, a istodobno su poduprti i iskazom neovisnog svjedoka VŠ, koji je naveo da je oštećeniku bilo uključeno zeleno svjetlo. Stoga sud iskaz oštećenika DŠ i svjedokinje CŠ nije cijenio izolirano, već u povezanosti s iskazima ostalih nepristranih svjedoka VŠ i IŠ te nalazom i mišljenjem prometnog vještaka, zbog čega im je sud u tom dijelu poklonio vjeru.

22. S druge strane, svjedoci FŠ i LŠ koji su iskazivali u korist obrane okrivljenika, nisu sačekali dolazak policijskih službenika na mjesto prometne nesreće, a koja okolnost sama za sebe nije dovoljna za zaključak o nevjerodostojnosti njihovih iskaza. Međutim, njihove iskaze, kojima su potvrđivali obranu okrivljenika prometni vještak Neven Ereš je u svom nalazu i mišljenju isključio, posebno verziju događaja svjedokinje LŠ. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da, obzirom na rad semafora moguće je i dodatno analizirati navedene iskaze na način da bi svi iskazi, osim iskaza svjedokinje BŠ, ukazivali na zaključak da je do nesreće došlo u periodu dok je za smjer kretanja okrivljenika već neko vrijeme bilo upaljeno zeleno svjetlo, ili na početku crvenog svjetla za smjer kretanja vozila okrivljenika, pa bi slijedom navedenog i navedeni iskaz svjedokinje BŠ u tehničkom smislu bio malo vjerojatan te da iskazi svjedoka FŠ i svjedokinje BŠ nisu međusobno kompatibilni iz razloga jer je prema iskazu svjedokinje BŠ vozilo okrivljenika moralo ući u predmetnog raskrižje na početak svog zelenog svjetla, dok je prema iskazu svjedoka FŠ vozilo okrivljenika ušlo u predmetno raskrižje nakon što mu je veće neko vrijeme bilo upaljeno zeleno svjetlo za njegov smjer kretanja, a kako iskazuje i sam okrivljenik u svojoj obrani.

23. Dakle, sud zaključuje da nije moguće da se predmetna prometna nesreća odvijala na način kako to tvrde okrivljenik i svjedoci obrane, odnosno da je okrivljenik ušao u raskrižje za vrijeme zelenog svjetla na semaforskom uređaju.

24. Zbog svega naprijed navedenog, sud nije prihvatio obranu okrivljenika jer je stekao uvjerenje da je neuvjerljiva i po ocjeni ovog suda obrana okrivljenika je dana sa namjerom da sebe otkloni prekršajnu odgovornost za inkriminirani prekršaj.

25. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je okrivljenik predmetne zgode ispunio sva bitna obilježja predmetnog prekršaja radi čega ga je sud proglasio krivim i presudio kao u izreci presude.

26. Sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u visini propisane novčane kazne za navedeni prekršaj (u rasponu od 390,00 do 920,00 eura, uvećano za 130,00 eura uz primjenu čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama), a za koju smatra da je primjerena načinu i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i svim okolnostima iz čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona. Naime, od olakotnih okolnosti sud je kod donošenja odluke posebno imao u vidu da okrivljenik nije prekršajno kažnjavana, imovinske prilike okrivljenika, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene.

27. Sud nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije predviđenu čl. 58. st. 1. Prekršajnog zakona budući zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom nije obvezna, a sud nije utvrdio da bi postojao uvjet za izricanje navedene zaštitne mjere te sud u konkretnom slučaju smatra da će i bez izricanja predmetne zaštitne mjere biti postignuta svrha prekršajnog postupka, odnosno da će se okrivljenik ubuduće kloniti počinjenja prekršaja, pri čemu je za donošenje ove odluke sud posebno cijenio da nije prekršajno osuđivan i ponašanje okrivljenika nakon počinjenog prekršaja koje ukazuje da mu se slično više neće ponoviti.

28. Budući je okrivljenik proglašen krivim i odgovoran za nastanak ove prometne nesreće, odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na citiranim zakonskim odredbama, a visina paušala određena je prema duljini i složenosti postupka te imovinskim prilikama okrivljenika, a s obzirom da je proveden dokazni postupak kojim je nesporno utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, sve provedene radnje tijekom postupka utjecale su na veće troškove postupka koji padaju na teret okrivljenika pa je stoga dužan snositi troškove postupka po osnovi paušala u navedenom iznosu, u skladu s u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.) kojim je određen u rasponu od 13,27 eura do 663,61 eura (od 100,00 do 5.000,00 kuna, prema ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj), trošak izrade skice mjesta nastanka prometne nesreće u razmjeru određen prema zahtjevu za naknadu troškova tužitelja, dok su troškovi provedenog prometnog vještačenja određeni prema priloženom računu vještaka.

U Zagrebu 18. kolovoza 2026.

Sutkinja

Ljiljana Pirić

Presuda je pravomoćna.

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

1. okrivljeniku: HŠ [adresa]

2. branitelju: UŠ, [adresa]

3. tužitelju: MUP, PUZ, I. postaja prometne policije Zagreb

4. pismohrana-ovdje.