REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1362/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja i Nevenke Baran, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, MINISTARSTVO FINANCIJA, POREZNA UPRAVA, PODRUČNI URED PAZIN, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, Rovinjska 2A i tuženika MUNICIPIO PULA j.d.o.o., OIB 26508065385, Pula, Kapitolinski trg 6, kojeg zastupa punomoćnik Leo Peruško, odvjetnik u Puli, radi utvrđenja ništetnosti upisa osnivanja jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću u sudski registar, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P-302/2023-16 od 19. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljičina žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P-302/2023-16 od 19. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim upisa osnivanja tuženika - trgovačkog društva MUNICIPIO PULA j.d.o.o., provedenog na temelju rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Tt-23/6977-2 od 25. listopada 2023., te zahtjev da se sudskom registru tog suda naloži brisanje tuženika iz sudskog registra (točka I. izreke). Naložio je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 750,00 EUR u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Prvostupanjski sud odluku je donio primjenom čl. 40.a, čl. 72.c i čl. 72.d Zakona o sudskom registru („Narodne novine“ broj: 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11, 148/13, 93/14, 110/15, 40/19 i 34/22; dalje: ZSR), dok je odluku o troškovima postupka donio primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) te Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

3. Tužiteljica je protiv ove presude podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i odluke o troškovima postupka.

4. U žalbi je navela da je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio primjenjujući stajališta Europskog suda za ljudska prava prema kojima je prestanak postojanja pravne osobe dalekosežna mjera koja se može primijeniti samo u najozbiljnijim slučajevima, pri čemu treba ocijeniti je li takva mjera nužna u demokratskom društvu, odgovara li neodgodivoj društvenoj potrebi i je li razmjerna legitimnom cilju. Istaknula je da se prvostupanjski sud pritom pozvao na presudu Europskog suda za ljudska prava Hrvatski golf savez protiv Hrvatske od 17. prosinca 2020., zahtjev broj 66994/14, te na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4582/2024-2 od 3. prosinca 2024.

5. Tužiteljica je prigovorila da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te je zbog toga pogrešno primijenio materijalno pravo. Navela je da je prvostupanjski sud utvrdio da je 25. listopada 2023. osnovan tuženik MUNICIPIO PULA j.d.o.o., čiji je GL jedini osnivač i član uprave, te da je GL potpisao Izjavu o nepostojanju nepodmirenih dugovanja na osnovi poreza te doprinosa za mirovinsko odnosno zdravstveno osiguranje i ovjerio je kod javnog bilježnika Željka Valente pod brojem OV-5407/2023. Prigovorila je zaključku prvostupanjskog suda prema kojem je ostalo sporno je li GL u trenutku potpisivanja Izjave smatrao da nema nepodmirenih dugovanja i je li Izjavu potpisao u dobroj vjeri.

6. Istaknula je da je GL navedenu Izjavu dao 23. listopada 2023., iako je toga dana prema tužiteljici imao nepodmirena dugovanja s osnove poreza te doprinosa za mirovinsko odnosno zdravstveno osiguranje u ukupnom iznosu od 8.577,56 EUR. Navela je da je GL bio upoznat s postojanjem tih dugovanja, što je proizlazilo iz opomene Porezne uprave, Područnog ureda Pazin od 8. rujna 2023., dostavljene u njegov e-pretinac 12. rujna 2023. Nadalje je navela da je dugovanje s osnove poreza na dodanu vrijednost utvrđeno na temelju PDV -obrasca za kolovoz 2023., dugovanje s osnove turističke članarine na temelju TZ1 -obrasca za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2022., dok je Porezna uprava u postupku utvrđivanja poreza na promet nekretnina donijela rješenje od 6. rujna 2023. koje je GL primio 29. rujna 2023.

7. Tužiteljica stoga tvrdi da je GL na dan davanja i ovjeravanja Izjave imao nepodmirena dugovanja prema poreznom tijelu te da je postupanjem protivno čl. 40.a st. 1. ZSR-a u Izjavi koju je bio dužan priložiti prijavi za osnivanje novog subjekta upisa dao neistinite i netočne podatke. Posebno je istaknula da je prvostupanjski sud, iako je naveo da je sporno je li GL znao za dugovanja i je li Izjavu potpisao u dobroj vjeri, propustio utvrditi te odlučne činjenice i o njima donijeti zaključak, nego je odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva utemeljio na primjeni načela razmjernosti.

8. Tužiteljica je osporila primjenu testa razmjernosti u konkretnom slučaju. Navela je da je GL bio upoznat s postojanjem duga te da davanjem Izjave o nepostojanju dugovanja radi osnivanja nove pravne osobe dolazi do zaobilaženja ispunjenja postojećeg duga jer se njegovo postojanje takvom izjavom negira. Smatrala je da je u postupku dokazala postojanje svih zakonskih pretpostavki iz čl. 72.c st. 1. ZSR-a za utvrđenje ništetnosti upisa osnivanja tuženika.

9. Slijedom navedenoga, tužiteljica je predložila drugostupanjskom sudu preinačiti ovu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukinuti ovu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka.

10. Tužiteljičina žalba nije osnovana.

11. Nakon što je presuda prvostupanjskog suda ispitana na temelju odredbe cl. 365. st. 2. ZPP-a), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim upisa osnivanja tuženika MUNICIPIO PULA j.d.o.o. u sudski registar, provedenog na temelju rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Tt-23/6977-2 od 25. listopada 2023., zbog tvrdnje tužiteljice da je taj upis obavljen na temelju isprave u kojoj su navedeni neistiniti podaci. Tužiteljica je zahtijevala i da se sudskom registru naloži brisanje tuženika iz sudskog registra.

13. Među strankama nije sporno da je 25. listopada 2023. osnovan tuženik kao jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću, da je GL njegov jedini osnivač i član uprave te da je prilikom osnivanja potpisao Izjavu o nepostojanju nepodmirenih dugovanja na osnovi poreza te doprinosa za mirovinsko odnosno zdravstveno osiguranje i svoj potpis na toj Izjavi ovjerio kod javnog bilježnika Željka Valente pod brojem OV-5407/2023.

14. Nadalje, iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je GL **.**.2023., u vrijeme davanja navedene Izjave, imao nepodmirena dugovanja prema tužiteljici s osnove poreza te doprinosa za mirovinsko odnosno zdravstveno osiguranje u ukupnom iznosu od 8.577,56 EUR. Prvostupanjski sud utvrdio je i da je opomena Porezne uprave od 8. rujna 2023. dostavljena u njegov e-pretinac 12. rujna 2023., da je dugovanje s osnove poreza na dodanu vrijednost utvrđeno na temelju PDV-obrasca za kolovoz 2023., dugovanje s osnove turističke članarine na temelju TZ1-obrasca za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2022. te da je rješenje Porezne uprave od 6. rujna 2023., kojim je utvrđen porez na promet nekretnina, GL primio 29. rujna 2023.

15. Sporno je predstavlja li, s obzirom na navedene okolnosti, Izjava Ivana Udovića ispravu u kojoj su navedeni neistiniti podaci u smislu čl. 72.c st. 1. ZSR-a te jesu li time ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđenje ništetnosti upisa osnivanja tuženika. Sporno je i može li se, unatoč postojanju tih pretpostavki, zahtjev za utvrđenje ništetnosti odbiti primjenom načela razmjernosti zbog okolnosti nastalih nakon upisa, osobito zbog naknadnog podmirenja dugovanja GL.

16. U odnosu na drugi dio tužbenog zahtjeva sporno je predstavlja li utvrđenje ništetnosti upisa osnivanja pravnu osnovu za nalaganje neposrednog brisanja tuženika iz sudskog registra ili se nakon pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost upisa osnivanja primjenjuju pravne posljedice propisane čl. 72.d ZSR-a.

17. Prvostupanjski sud ocijenio je da su ispunjene procesnopravne pretpostavke za tužbu za utvrđenje ništetnosti upisa iz čl. 72.c ZSR-a. Utvrdio je da je tužba pravodobna jer je tužiteljica za razloge ništetnosti saznala 2. studenoga 2023., a tužbu je podnijela 27. studenoga 2023. Ocijenio je i da tužiteljica ima pravni interes za podnošenje tužbe jer je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Pazin, nadležno za postupanje prema tuženiku te je dužno štititi interese Republike Hrvatske vezane uz porezne propise.

18. Nadalje, prvostupanjski sud ocijenio je da je tužiteljica dokazala postojanje materijalnopravnih pretpostavki iz čl. 72.c st. 1. ZSR-a. Polazeći od odredbe čl. 40.a st. 1. ZSR-a, prema kojoj je osnivač novog subjekta upisa dužan uz prijavu za osnivanje priložiti propisanu izjavu o nepostojanju nepodmirenih dugovanja, utvrdio je da je GL u vrijeme osnivanja tuženika imao nepodmirena dugovanja prema tužiteljici u ukupnom iznosu od 8.577,56 EUR te da je za postojanje tih dugovanja znao odnosno morao znati. Prvostupanjski sud zaključio je da je GL, unatoč postojanju tih dugovanja, dao izjavu u kojoj su navedeni neistiniti podaci te da je upis osnivanja tuženika proveden na temelju takve isprave.

19. Prvostupanjski sud ocijenio je da je neistinitost sadržaja navedene isprave odlučna činjenica za osnovanost tužbenog zahtjeva te zaključio da je tužiteljica dokazala da je upis u sudski registar proveden na temelju lažne isprave, odnosno ovjerene izjave GL u kojoj su sadržani neistiniti podaci.

20. Međutim, prvostupanjski sud ocijenio je da, neovisno o ispunjenju navedenih pretpostavki, u konkretnom slučaju treba primijeniti načelo razmjernosti. Pozivajući se na presudu Europskog suda za ljudska prava Hrvatski golf savez protiv Hrvatske od 17. prosinca 2020., zahtjev broj 66994/14, te odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4582/2024-2 od 3. prosinca 2024., naveo je da je prestanak postojanja pravne osobe dalekosežna mjera koja se može primijeniti samo u najozbiljnijim slučajevima te da treba ispitati je li takva mjera nužna u demokratskom društvu, odgovara li neodgodivoj društvenoj potrebi i je li razmjerna legitimnom cilju.

21. Provodeći test razmjernosti, prvostupanjski sud ocijenio je da utvrđenje ništetnosti upisa osnivanja tuženika i posljedično brisanje društva iz sudskog registra nisu prikladne ni nužne mjere za ostvarenje cilja učinkovite naplate poreznih i drugih javnih tražbina Republike Hrvatske te da bi takva mjera imala prekomjeran negativan učinak na prava GL i vjerovnika tuženika i narušila pravednu ravnotežu. Smatrao je da Republika Hrvatska raspolaže drugim sredstvima zaštite javnih financija te je posebno naveo sustav nadzora uveden 2024. koji omogućuje da se već prilikom podnošenja prijave za upis osnivanja trgovačkog društva utvrdi postoje li dugovanja osnivača po osnovi javnih davanja i, ako postoje, onemogući osnivanje društva do njihova podmirenja.

22. Prvostupanjski sud uzeo je u obzir i činjenicu da je GL nakon osnivanja tuženika podmirio dugovanja. Utvrdio je da je 29. prosinca 2023. njegovo preostalo dugovanje iznosilo 1,39 EUR, a da je 19. siječnja 2024. dugovanje u cijelosti podmireno. Zbog toga je ocijenio da je tužiteljica naplatila sva javna davanja te da je postupak za utvrđenje ništetnosti upisa osnivanja tuženika izgubio svrhu jer je cilj zaštite javnih financija već ostvaren.

23. Slijedom toga, prvostupanjski sud zaključio je da bi gramatičko tumačenje i neselektivna primjena čl. 72.c ZSR-a u konkretnom slučaju doveli do povrede načela razmjernosti, utemeljenog na čl. 5. st. 4. Ugovora o Europskoj uniji, na štetu subjektivnih prava pojedinaca, zbog čega je ocijenio da primjenu te odredbe treba otkloniti i odbio zahtjev za utvrđenje ništetnosti upisa osnivanja tuženika.

24. Prvostupanjski sud posebno je ocijenio neosnovanim i dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica tražila da se sudskom registru naloži brisanje tuženika iz sudskog registra. Naveo je da ni utvrđenje ništetnosti upisa osnivanja ne dovodi neposredno do brisanja subjekta upisa iz sudskog registra. Prema čl. 72.d st. 2. i 3. ZSR-a, nakon pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost upisa osnivanja u sudski registar upisuje se zabilježba ništetnosti upisa osnivanja, a rješenje o toj zabilježbi dostavlja se subjektu upisa radi otvaranja postupka likvidacije ili stavljanja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka. Stoga je ocijenio da se presudom kojom se utvrđuje ništetnost upisa osnivanja ne može istodobno naložiti neposredno brisanje tuženika iz sudskog registra.

25. Ovaj sud prihvaća činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužba pravodobna i da tužiteljica ima pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnosti upisa osnivanja tuženika.

26. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da je GL u vrijeme osnivanja tuženika imao nepodmirena dugovanja prema tužiteljici u ukupnom iznosu od 8.577,56 EUR, da je za njihovo postojanje znao odnosno morao znati te da je, unatoč tome, dao Izjavu o nepostojanju nepodmirenih dugovanja. Stoga ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je riječ o ispravi u kojoj su navedeni neistiniti podaci i da su time ostvarene pretpostavke iz čl. 72.c st. 1. ZSR-a.

27. Međutim, prema ocjeni ovog suda, postojanje zakonskih pretpostavki za utvrđenje ništetnosti upisa ne znači da se pravna posljedica propisana zakonom može primijeniti neovisno o okolnostima konkretnog slučaja i posljedicama koje bi takva odluka proizvela. Primjena zakona mora biti u skladu s načelom razmjernosti, osobito kada bi njezina posljedica bila prestanak postojanja pravne osobe i time zadiranje ne samo u prava njezina osnivača nego i u prava i pravne interese drugih osoba.

28. I po ocjeni ovog suda, utvrđenje ništetnosti upisa osnivanja tuženika u okolnostima konkretnog slučaja bilo bi protivno načelu razmjernosti. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir da je riječ o izrazito dalekosežnoj pravnoj posljedici, da je tuženik nakon osnivanja poslovao i stvarao prava i obveze prema trećim osobama, da bi takva mjera mogla utjecati na prava njegovih vjerovnika te da je dugovanje koje je postojalo u vrijeme osnivanja tuženika naknadno u cijelosti podmireno.

29. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i da se zaštita javnog interesa u konkretnom slučaju ne može promatrati izdvojeno od posljedica koje bi utvrđenje ništetnosti upisa proizvelo za prava drugih osoba. Činjenica da je GL prilikom osnivanja tuženika dao izjavu koja nije odgovarala stvarnom stanju ne može se zanemariti niti opravdati. Međutim, ta činjenica sama za sebe ne oslobađa sud obveze ispitati je li pravna posljedica koja se zahtijeva, u okolnostima koje postoje u vrijeme odlučivanja, nužna i razmjerna legitimnom cilju koji se njome želi ostvariti.

30. Ovaj sud stoga prihvaća razloge prvostupanjskog suda prema kojima bi utvrđenje ništetnosti upisa osnivanja tuženika, nakon što je u međuvremenu dugovanje u cijelosti podmireno, a tuženik sve ovo vrijeme poslovao i stupao u pravne odnose s trećim osobama, predstavljalo mjeru čije bi posljedice bile prekomjerne u odnosu na cilj koji se njome želi postići. Takva mjera ne bi očuvala pravednu ravnotežu između zahtjeva zaštite javnog interesa, s jedne strane, i zaštite prava tuženika, njegova osnivača i trećih osoba, s druge strane. Takve okolnosti tužiteljica treba cijeniti u svakom konkretnom slučaju pri izvršavanju svojih ovlasti, posebno vodeći računa o tome može li se isti cilj postići drugim, razmjernijim sredstvima.

31. Stoga ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje i razloge koje je prvostupanjski sud iznio u pobijanoj presudi primjenjujući načelo razmjernosti te ocjenjuje da žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u sumnju pravilnost zaključka prema kojem u konkretnim okolnostima nema opravdanja za primjenu tako stroge i dalekosežne mjere kao što je utvrđenje ništetnosti upisa osnivanja tuženika.

32. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima tužiteljica ukazuje na proturječnost u razlozima pobijane presude u odnosu na pitanje je li GL znao za postojanje nepodmirenih dugovanja. Iako je prvostupanjski sud u početnom dijelu obrazloženja naveo da je među strankama sporno je li GL u trenutku potpisivanja Izjave smatrao da nema nepodmirenih dugovanja i je li Izjavu potpisao u dobroj vjeri, u nastavku je na temelju izvedenih dokaza jasno utvrdio da je za postojanje dugovanja znao odnosno morao znati te da je unatoč tome dao Izjavu u kojoj su navedeni neistiniti podaci. Stoga pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama i može se ispitati.

33. Pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan i dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica zahtijevala da se sudskom registru naloži brisanje tuženika iz sudskog registra. Naime, iz čl. 72.d st. 2. i 3. ZSR-a proizlazi da se nakon pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost upisa osnivanja upisuje zabilježba ništetnosti upisa osnivanja te se rješenje o zabilježbi dostavlja subjektu upisa radi otvaranja postupka likvidacije ili stavljanja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka. Stoga ni pravomoćno utvrđenje ništetnosti upisa osnivanja ne predstavlja osnovu da se u parničnom postupku naloži neposredno brisanje subjekta upisa iz sudskog registra.

34. Pravilna je i odluka o troškovima prvostupanjskog postupka koju je prvostupanjski sud donio primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP -a, a tužiteljica žalbom određeno ne osporava visinu pojedinih priznatih troškova.

35. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 18. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Draženka Deladio