REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

STALNA SLUŽBA U IVANIĆ-GRADU

10310 Ivanić-Grad, Športska 2

Poslovni broj P-195/2023-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, OIB: 32284739479, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sucu toga suda Jasni Grgurić kao sucu pojedincu, u parničnom postupku tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB : 43965974818, zastupano po direktoru ČD, protiv I. tuženice DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici ČDT, odvjetnici u [adresa] i II. tuženice DDT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 14. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 18. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se prvotuženoj JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], te drugotuženoj JDT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, [adresa], 10000 Zagreb, iznos od 2.313,49 EUR na ime glavnice zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a tekućim na iznos od 1.445,99 EUR od 1. kolovoza 2020. godine do dana isplate, a na iznos od 867,50 EUR od 10. ožujka 2021. godine do dana isplate, a sve u roku od 15 dana.''

II. Nalaže se tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 43965974818 naknaditi I. tuženici DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.562,50 EUR zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja na iznos troška teče počev od 18. kolovoza 2026. do isplate; u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj HEP ELEKTRA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 43965974818 sa svojim zahtjevom za plaćanjem troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 1.549,66 EUR; kao neosnovanim.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi od 27. svibnja 2021. navodi da su I-tuženik te II-tuženik (u daljnjem tekstu: „tuženici“) uknjiženi kao vlasnici, odnosno suvlasnici nekretnine na adresi [adresa], a koja nekretnina odgovara nekretnini na zk.č.br. 193/1, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pri Zemljišnoknjižnom odjelu Velika Gorica Općinskog suda u Velikoj Gorici. Pokojni UD bio je zaveden kao kupac električne energije na mjernom mjestu koje se nalazi na predmetnoj nekretnini, Ugovorni račun: 2200158148, broj obračunskog mjernog mjesta: 0146420763. Na predmetnoj nekretnini, tužitelj ima evidentirano nepodmireno potraživanje u ukupnom iznosu od 17.431,01 kn. Tužitelj je dostavio račune za predmetno mjerno mjesto, a kojima su obuhvaćene nepodmirene stavke po Izvodu iz poslovnih knjiga od 9. ožujka 2021. godine kao i karticu analitičkog knjigovodstva iz koje je vidljivo kako predmetno potraživanje nije podmireno. Nadalje navodi, obzirom da su tuženici vlasnici, odnosno suvlasnici nekretnine na predmetnoj adresi, isti su sukladno članku 84. Zakona o vlasništvu te čl. 31. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 85/15; u daljnjem tekstu „Opći uvjeti“), obvezni podmiriti dugovanja nastala na predmetnom mjernom mjestu. Sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu, vlasnik nekretnine je obveznik plaćanja svih komunalnih usluga odnosno javnih tereta i usluga koje se na istu odnose. Također, po čl. 31. Općih uvjeta tuženici su kao novi posjednici bili obvezni obavijestiti opskrbljivača o smrti prethodnog kupca, a koju obvezu tuženici nisu ispunili. Slijedom navedenog, tuženici su kao vlasnici i stvarni potrošači obvezni podmiriti predmetno dugovanje u ukupnom iznosu od 17.431,01 kn.

2.1. Tuženice u odgovoru na tužbu od 21. srpnja 2021. navode, tj. I. tuženica je u bitnom otklonila svoju odgovornost i nastavno tome osnovu i visinu duga, s temeljnim tvrdnjama da nije u posjedu predmetne nekretnine te da je tražbina tužitelja zastarjela, a II. tuženica u bitnom potvrdila da I. tuženica nije u posjedu predmetne nekretnine od 1999., također prigovorila zastari potraživanja, te se je izjasnila, da ukoliko eventualni dug postoji, moli otplatu u ratama.

2.2. Kod ovog suda donesena je presuda posl. broj P-209/2021-14 od 22. prosinca 2021. na koju presudu je uložena žalba te je Županijski sud u Slavonskom Brodu istu ukinuo rješenjem posl. broj Gž-66/2022-3 od 13. travnja 2023. te je predmet vraćen na ponovni postupak.

3.1. U ponovljenom dokaznom postupku izvršen je uvid i pročitan je zk izvadak (list 5), uvjerenje o prebivalištu (list 6), računi tužitelja (list 7-10), Izvodi iz poslovnih knjiga (list 11-12), uvjerenje o prebivalištu za JD i JDT (list 27-28), Ugovor o korištenju mreže JD (list 29-31), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Vatroslava Zovka od 19. prosinca 2023. (list 61 -63), na Zahtjev I. tužene dopuna Nalaza i mišljenja u podnesku od 28. ožujka 2025. (list 89- 91) te usmeni vještački nalaz na raspravi u skladu s pismenim nalazom na zapisniku od 26. veljače 2025. (list 84-85) te je proveden dokaz saslušanjem I. tuženice JD. Ujedno se naglašava kako tužitelj nije izvršio promjenu tužbenog zahtjeva iz kuna u euro te je zbog tog u izreci presude to učinio sud u izreci presude.

3.2. Iz iskaza I. tuženice JD proizlazi kako je priznala vlasnički odnosno, suvlasnički status na predmetnoj nekretnini, ali da na istoj ne živi od 1999., u predmetnoj kući od navedene 1999. živi II. tuženica koja je njezina sestra i koja bi trebala plaćati sve troškove koji su povezani s korištenjem predmetne nekretnine. Pojašnjava kako u predmetnoj nekretnini nije živjela od 1999. godine, ima svoju nekretninu gdje koristi i plaća električnu energiju. Iza pokojnog oca naslijedila je 1/3 sporne nekretnine, ali tamo nije živjela niti živi, već u toj nekretnini stanuje i koristi je II. tuženica JDT. Ponovno pojašnjava da se ovo potraživanje tužitelja odnosi navodno po jednom obračunu 2019. godinu, a drugo na 2020. godinu te se radi o dva računa od 31.12.2019. do 01.07.2020. od 15.610,00 kuna i drugo na razdoblje 01.07.2020. do 09.11.2020. od 17.431,01 kuna; dakle za period 10 mjeseci 33.000,00 kuna. Na pitanje suda odgovara da je otac umro 1997. godine. Na daljnje pitanje odgovara da je u to vrijeme u kući živjela njezina sestra, tj. II. tuženica sa svojom obitelji, suprugom i troje djece tada starih 13,6, i 2 godine. Sa sestrom nije u dobrim odnosima, ali zna da su u to vrijeme koristili uobičajene uređaje te koriste samo jednu etažu tj. kat kuće. Na daljnje pitanje odgovara kako se nisu bavili posebnom djelatnošću niti su imali bilo kakve strojeve koji bi dodatno trošili električnu energiju. Na daljnje pitanje suda odgovara da imam mjesečnu potrošnju oko 35,00 eura , a u domaćinstvu ih je dvoje. Na pitanje pun. I. tuženice odgovara da nikada nije dobila niti joj je dostavljen račun niti opomena. Prvo i jedino što je dobila bila je tužba i šok. Na daljnje pitanje tko je živio u kući nakon tatine smrti od 1997. odgovara da je živjela baka do 2011., jedno vrijeme majka koja je otišla u podstanare te su mama i ona kupile stan i odselile te je ona kupila i uselila u stan u veljači 1999. Na daljnje pitanje suda tko je živio u kući od 1999. do 2020. odgovara da su živjele baka , dok je bila živa i sestra JDT koja je tamo i dan danas.

3.3. Iz Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da je isti dostavio u spis jedan račun od 13.7.2020. na iznos od 15.610,64 kn / 2.071,89 EUR za vremenski period od 31.12.2019. do 1.7.2020.

3.4. Iz Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da je isti dostavio u spis jedan račun od 12.11.2020. za period od 1.7.2020. do 9.11.2020. u iznosu od 17.431,01 kn / 2.313,49 EUR.

3.5. Iz specifikacija računa dostavio je sudu popis mjesečnih novčanih obveza kupca električne energije za period od 15.3.2020. do 15.10.2020. i to dva izvoda u kojima su potpuno različiti mjesečni iznosi potraživanja.

4.1. Temeljem provedenog dokaznog postupka, brižljivom savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno iz svih dokaza zajedno, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (N/N 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023; u daljnjem tekstu ZPP) kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP, odlučio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

4.2. Ocjenjujući provedene dokaze sud je dokaznu snagu istih, cijenio dovodeći ih u međusobnu vezu te uz odlučne činjenice koji je tužitelj, s obzirom na osnovu tužbe, bio dužan dokazati jer o njima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir personalne dokaze kao valjane, istinite i objektivne, dok dokaze koje je predložio tužitelj sud nije mogao utvrditi valjanima i istinitima, tj. dostavljeni zbirni računi i izvodi iz poslovnih knjiga nemaju po ovom sudu svojstvo vjerodostojnih isprava kako je to propisano u čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. – dalje u tekstu OZ). Navedeno iz razloga što su sudu dostavljena dva izvoda iz poslovnih knjiga za isti period, a u kojima su potpuno različito po mjesecima upisane iste tražbine za istog dužnika, tj. na ime pok. oca tuženica pa stoga sud utvrđuje da spomenuti izvodi nisu i ne mogu biti vjerodostojne isprave. Tužitelj je uz to sudu dostavio i tzv. zbirne račune za utrošak električne energije po mjesecima, ali je za sud notorno da se računi za električnu energiju izdaju redovito mjesečno, po mjesečnom obračunu i izdavanju računa nastaje obveza i računa se zastara. Naglašava se da tužitelj sudu nije dostavio pojedinačno izdane mjesečne račune za svaki mjesec za koji se traži plaćanje, već zbirne račune, a koje sud ne može smatrati također vjerodostojnom ispravom obzirom da je u čl. 232. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje u tekstu ZOO) propisano da se električna energija plaća i dospijeva na naplatu na mjesečnoj bazi.

5.1. Na temelju iskaza I. tuženice utvrđeno je da su ona i sestra koja je II. tuženica naslijedile nekretninu iza pok. oca UD koji je umro **.**.1997.. Nadalje je sud, na temelju iskaza I. tuženice utvrdio, da tuženica ne živi na toj adresi za koju se potražuje plaćanje električne energije od 1999. godine, a da je na toj adresi ostala živjeti II. tuženica. Posebno se ističe okolnost da tuženice prigovaraju i ističu kako se potraživanje ne odnosi na 2020. godinu, već na raniji period, a za koji je nastala zastara. Nedvojbeno se utvrđuje, dakle, da u nekretnini, iako joj je suvlasnica ne živi I. tuženica JD, dok živi i obvezna je plaćati režije II. tuženica JDT. Dakle, I. tuženica nije koristila električnu energiju od 2019. godine jer tamo ne stanuje i za navedeno ne može biti odgovorna , iako nije formalno svoju obvezu prenijela na II. tuženicu. Naime, upravo iz razloga što spomenuto nije propisano niti je životno uobičajeno da se vrši prijenos prava korištenja električne energije na drugu osobu, a u skladu s uputom II. stupanjskog suda, sud je utvrdio kako je životno logično, za sve građan4e notorno te uobičajeno da električnu energiju plaća onaj suvlasnik nekretnine koji u njoj stanuje. Upravo zato postoji sudska zaštita u ovakvim slučajevima.

5.2. U odnosu na II. tuženicu JDT, utvrđuje se da je ona posjedovala, dakle koristila električnu energiju u navedenom objektu gdje i sada ima prijavljeno prebivalište. Nadalje se utvrđuje da je tužba u ovom predmetu zaprimljena 28. svibnja 2021. te da se potražuju dva različita iznosa po računima tužitelja, a koji obuhvaćaju ukupno period od 31.12.2019. do 9.11.2020. Nadalje se utvrđuje da je tužitelj dostavio samo mjesečni sumarni izvod za potraživanja od 15.3.2020. do 15.10.2020., a u kojima su potpuno različito napisane mjesečne novčane obveze, tj. mjesečna dugovanja s tim da piše kao kupac UD, dok je iz priloženog Ugovora o korištenju električne energije od 9.7.2018. utvrđeno da je isti potpisala JD. Obzirom na ovakvu dokumentaciju te istaknute navode u odgovoru na tužbu sud utvrđuje da tužitelj uopće nije dokazao da se utuženi iznos odnosi na period koji je naznačio u svojim sumarnim računima i izvodima iz poslovnih knjiga jer bi u protivnom ti ispostavljeni računi glasili na JD s kojom je potpisan ugovor 9. srpnja 2018.

5.3. Stoga sud, budući da računi glase na pok. UD, u cijelosti vjeruje navodima tuženice te smatra da se potraživanje odnosi na drugi period, a ne na onaj koji je napisan u pismenima tužitelja i koje sud ne smatra vjerodostojnom ispravom, obzirom na naprijed navedene razloge. Naglašava se da tužitelj nije dostavio račun izrađen i ispostavljen pojedinačno za svaki mjesec s očitanjem brojila i naznakom potraživanja i dospijeća, a što bi jedino sud mogao priznati kao vjerodostojnu ispravu jer je za sve potrošače električne energije u RH notorno, kao i za sudske postupke, kako se obračunava električna energija i kako izgleda račun, tj. vjerodostojna isprava. Obzirom na navedeno, sud utvrđuje da tuži8tej nije dokazao da se potraživanje iz tužbe odnosi na period za koji je izdao sumnjive isprave za koje tvrdi da su vjerodostojne, a obzirom da je čl. 232. ZOO-a predviđena zastara potraživanja električne energije u roku od godine dana od dospijeća računa; očito je kako postoji indicija da iz navedenog razloga tužitelj nije sudu dostavio takve račune za utuženo potraživanje. Pritom se naglašava kako vještak može izračunati potraživanje ukoliko ima odgovarajuće isprave, dok nije u njegovoj domeni utvrđivati zastaru jer je to isključivo pravo i ovlast suda. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja ostao nedokazan i stoga neosnovan.

6.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP- a, a isti se sastoje poglavito od troškova zastupanja po stručnom punomoćniku - odvjetniku te su isti troškovi odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, postavljeni zahtjev za nadoknadu troškova temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, 107/2025 – dalje u tekstu OT).

6.2. Odlučujući o navedenom utvrđeno je da su tuženice uspjele u sporu u cijelosti, tj. da je trošak I. tuženice u cijelosti opravdan i osnovan u skladu s Tbr. 8. i Tbr. 9. Tarife te se odnosi na trošak sastava četiri podneska i pristupa na sedam ročišta u skladu sa VPS-om, uvećano za PDV.

6.3. Budući da je tužitelj izgubio parnicu, dužan je I. tuženici naknaditi trošak te je ujedno odbijen sa svojim zahtjevom za plaćanjem troškova ovog parničnog postupka.

7. Slijedom naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Ivanić-Gradu 18. kolovoza 2026.

Sudac:

Jasna Grgurić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP).

1. Presuda nepravomoćna

2. Vidi upisnik P

3. DNA

- tužitelj HEP ELEKTRA d.o.o.

- pun. I. tuženice ČDT, odvj. u [adresa]

- II. tuženica JDT

4. Sredi spis

5. Kal. 15 dana