Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4088/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Leani Modrušan, odvjetnici u Puli, protiv tužene OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupane po punomoćniku Alanu Alagiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Veljović iz Pule, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja i presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P- 1086/2019-49 od 10. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P- 1086/2019-49 od 10. lipnja 2024., u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke presude.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P- 1086/2019-49 od 10. lipnja 2024., u pobijanom dijelu pod točkama IV/1. i IV/2 izreke presude.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-1086/2019-49 od 10. lipnja 2024. kojim je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva.

II. Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno, poslovni broj P-1086/2019-49 od 10. lipnja 2024., u pobijanom dijelu i to:

- pod točkom III. izreke presude,

- pod točkama IV/3., IV/4. i IV/5 izreke presude,

- pod točkom V. izreke presude kojom je naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak postupka,

te se pobijana presuda u tim dijelovima vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom je:

- pod točkom I. izreke utvrđena ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 3.3. i dijelu čl. 3.4. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] kojeg su tužiteljica i tuženik sklopili 15. prosinca 2005., i koje odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana,

- pod točkom II. izreke je utvrđena ništetnom odredba o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u čl. 1.1., 1.2., 1.3. i 1.4. istog ugovora o kreditu sklopljenog 15. prosinca 2005. a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka i koje odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke također ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana,

- pod točkom III. izreke je naloženo tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 2.819,16 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 21. prosinca 2015., pa do isplate,

- pod točkom IV. izreke su odbijeni tužbeni zahtjev tužiteljice i to:

a) pod točkom IV/1. kojom je traženo utvrđenje da je Dodatak br.1. Ugovora o kreditu, broj 151109069600 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili dana 19. siječnja 2016. nepostojeći, odnosno da nije nastao i da je bez pravnog učinka , b) pod točkom IV/2. kojom je traženo utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka Dodatak br.1. Ugovora o kreditu, broj [broj kredita] kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili dana 19. siječnja 2016.,

c) pod točkom IV/3. kojom je traženo da se tuženiku naloži da s osnova preplaćene kamate, isplati iznos od 976,41 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na dospjele pojedinačne mjesečne iznose pobliže navedene pod tom točkom odluke, d) pod točkom IV/4. kojom je traženo da se tuženiku naloži da s osnove preplaćenog CHF tečaja, isplati iznos od 1.704,17 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na dospjele pojedinačne mjesečne iznose pobliže navedene pod tom točkom odluke, e) pod točkom IV/5. kojom je naloženo tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 185,65 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. prosinca 2015. pa do isplate,

- pod točkom V. izreke je naloženo tuženici da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.122,44 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate , u roku od 15 dana,

- pod točkom VI. izreke je odlučeno da se u preostalom dijelu u iznosu od 480,00 eura zahtjev za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

1.2. Prvostupanjskim rješenjem je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva iz podneska tužiteljice od 25. siječnja 2024..

2. Protiv dijela prvostupanjske presude pod točkom IV. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev, žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, - dalje: ZPP), ukazujući i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. ZPP, sa prijedlogom drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu kao osnovanu, preinači prvostupanjsku odluku na način da usvoji prvo postavljeni zahtjev tužitelja iz podneska od 25. siječnja 2024. u točkama III., IV. i V..

Potražuje i trošak žalbenog postupka.

3. Protiv rješenja u cijelosti a presude u dijelu pod točkama I., II., III. i V. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP, sa prijedlogom drugostupanjskom sudu da usvoji njegovu žalbu i preinači prvostupanjsku odluku na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i naloži tužiteljici da mu nadoknadi parnični trošak odnosno podredno da vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Tuženik potražuje i trošak žalbenog postupka.

4. Žalba tužiteljice je djelomično neosnovana u odnosu na točke IV/1. i IV/2. pobijane presude, dok je djelomično osnovana u odnosu na točke IV/3., IV/4. i IV/5 izreke.

5. Žalba tuženika je djelomično neosnovana u odnosu na pobijano rješenje te točke I. i II. izreke presude, dok je djelomično osnovana u odnosu na točke III. i V. izreke.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje djelomične ništetnosti osnovnog ugovora o kreditu u pogledu ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, potom utvrđenje da je nepostojeći i bez učinka dodatak ugovoru kojim je provedena konverzija osnovnog ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 15.12.2005., kao i utvrđenje da je dodatak ugovora o kreditu ništetan, te potom restitucijski zahtjev za isplatom po osnovi preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi o promjeni kamatne stope i valute, isplatom nepriznatog iznosa umanjene glavnice u iznosu od 185,65 eura i podredno u smislu eventualne kumulacije zahtjev za isplatom 2.819,16 eura koji se odnosi na puni iznos preplate po kamati, puni iznos preplate po tečaju, preostali utvrđeni iznos na ime razlike glavnice sa pripadajućom zateznom kamatom.

7. Ispitujući pobijanu odluku i postupak koji joj je prethodio, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, kao niti povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. ZPP na koje upire tužitelj. Naime, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude dao dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Osim navedenog, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka u vidu prekoračenja tužbenog zahtjeva, a koju također ističe tužitelj.

8. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da su stranke 15.12.2005. zaključile ugovor o kreditu broj [broj kredita] kojim je tužiteljici kao korisniku kredita, odobren iznos od 15.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja i ugovorenim rokom otplate od 12 godina,

- da je kredit ugovoren sa namjenom – stambeni kredit za adaptaciju kuće ( čl. 1.1. ugovora),

- da je čl. 2.4. ugovora određeno da se kredit otplaćuje kroz 144 jednakih mjesečnih anuiteta čiju visinu određuje banka planom otplate, u visini od 137,91 CHF, sve prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, pri čemu po isplatnom tečaju navedeni anuitet iznosi 661,59 kn,

- da je čl. 3.1. ugovoreno da kamatna stopa iznosi 4,89 % godišnje s time da je promjenjiva, a promjena kamatnih stopa se vrši izmjenama i dopunama odluka o kamatnim stopama banke tuženika pri čemu je čl. 3.3. navedeno da korisnik kredita na to bezuvjetno pristaje,

- da je tuženik tijekom otplate kredita višestruko mijenjao kamatne stope povisivanjem njezine stope,

- da je odredbom čl. 1.3. i 1.4. ugovorena valutna klauzula u CHF obzirom da se isplata i otplata kredita u kunama obračunavala primjenom valutne klauzule u CHF po srednjem tečaju HNB na dan uplate anuiteta,

- da su stranke provele konverziju kredita sa valutnom klauzulom CHF u kredit sa valutnom klauzulom EUR, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15; dalje: ZID ZPK) sukladno potpisanom Dodatku ugovoru o kreditu od 19.01.2016.,

- da je prvostupanjski sud proveo dokaz financijskim vještačenjem po imenovanom vještaku Tomislavu Prpiću ( str. 371-394 spisa ) koji je u prvotnom nalazu i mišljenju utvrdio:

a) da je pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, tužiteljica na ime kamata, do konverzije kredita više uplatila iznos od 958,94 €/ 7.225,39 kn,

b) da je pod pretpostavkom jednakog tečaja tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do tužiteljica, na ime tečajnih razlika, tužiteljica više uplatila 1.704,17 € / 12.840,24 kn, c) da je pod pretpostavkom jednakog tečaja tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do tužiteljica, na ime tečajnih razlika, tužiteljica manje uplatila 164,41 € / 1.238,85 kn, d) da nakon prijeboja točaka c) i b) potraživanje tužiteljice na ime tečajnih razlika iznosi 1.539,74 € /11.601,39 kn,

e) da nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 20.12.2015. iznosi 185,65 € / 1.398,78 kn,

f) da je tužiteljica sa svim realiziranim uplatama premašila iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata iznosi 1.127,58 € / 8.495,72 kn na dan 20.12.2015.,

g) rekapitulirano - da je nakon uzetih iznosa iz točke a) i d) u obračun, kao i nakon uračunavanja svih efekata konverzije (uključujući točke e) i f) mišljenja), preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 20. prosinca 2015. od 2.535,99 € / 19.107,45 kn, od čega 2.498,74 € / 18.826,78 kn glavnice na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 21.12.2015 do isplate i 37,25 €/ 280,67 kn dospjele zatezne kamate na dan 20.12.2015.,

- da je imenovani vještak nakon istaknutih prigovora izradio dopunu nalaza i mišljenja ( str. 469-478) u sklopu kojega je ostao kod prvotnog nalaza i mišljenja te dodao sljedeće točke:

h) Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je do 31.12.2013. korištena kamatna stopa u visini od 4,89%, a nakon 01.01.2014. uz primjenu zakonske stope 3,23 %, tužiteljica je, na ime kamata, do konverzije kredita više uplatila iznos od 976,41 € /7.356,96 kn, i) rekapitulirano - nakon uzetih iznosa iz točke h) i d) u obračun, kao i nakon uračunavanja svih efekata konverzije (uključujući točke e) i f) mišljenja), a uz primjenu metodologije po prijedlogu tužiteljice, preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 20. prosinca 2015. iznosi 2.555,21 € / 19.252,20 kn, od čega 2.555,21 € / 19.252,20 kn glavnice na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 21.12.2015 do isplate i 0,00 €/ 0,00 kn dospjele zatezne kamate na dan 20.12.2015.,

- da je imenovani vještak potom izradio i dopunu 2. nalaza i mišljenja ( str. 495-500 spisa ) kojim je dodao i sljedeće:

j) rekapitulirano - Nakon uzetih pozitivnih iznosa tečajne razlike i kamate u obračun, kao i nakon uračunavanja svih efekata konverzije (uključujući točke e) i f) mišljenja), a uz primjenu metodologije po prijedlogu tužiteljice, preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 20. prosinca 2015. iznosi 2.819,16 € / 21.240,93 kn, od čega 2.819,16 € / 21.240,93 kn glavnice na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 21.12.2015 do isplate i 0,00 €/ 0,00 kn dospjele zatezne kamate na dan 20.12.2015.

- da je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice iz kojeg u bitnom proizlazi da je kredit digla radi adaptacije kuće u kojoj i dana živi sa obitelji, da ju je djelatnica banke uvjeravala je da riječ o najpovoljnijem kreditu, da nije ništa znala o valuti CHF, da je znala da ugovara promjenjivu kamatnu stopu no, da joj o tome kada i kako bi se ona eventualno mogla mijenjati ništa nije pojašnjavalo, da nije mogla pristati na viši iznos kredita i rate od ponuđenog zbog kreditne sposobnosti, da je prihvaćena i predočena joj mjesečna rata od 630,00 HRK kasnije narasla do 1.000,00 HRK mjesečno, a što je bilo preko polovice njezine plaće, da joj nije ponuđena nikakva druga opcija kreditiranja, da nije upozorena na rizike ugovaranja.

9.1. Polazeći od tako provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud, nakon detaljnog i razumljivog ukazivanja na provedeni dokazni postupak i iznesena stajališta stranaka, zaključuje da u konkretnom slučaju nije sporno:

- da su stranke 15. prosinca 2005. sklopile Ugovor o kreditu br. 0512151695 u kunskoj protuvrijednosti 15.000,00 CHF i rokom otplate od 12 godina (144 mjeseci) s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom 4,89% godišnje ,

- da su stranke sklopile Dodatak br. 1 uz Ugovora o kreditu 19. siječnja 2016., na temelju pismenog prihvata izračuna konverzije po tužiteljici kao korisnici kredita , kojim je utvrđeno da nedospjela glavnica na dan 20. prosinca 2015. (kada je konverzija provedena), iznosi 2.237,39 EUR;

- da se početna kamatna stopa mijenjala u više navrata i to povećanjem od početne ugovorene 4,89% na 5,89% od 7. siječnja 2008. na 6,25% od 16. lipnja 2008. na 7,49% od 20. srpnja 2008. na 7,24% od 15. siječnja 2011. na 6,74% od 15. veljače 2011. na 3,23% od 1. siječnja 2014. do 20. prosinca 2015. kada je sačinjena konverzija;

- da je tužena u provedenoj konverziji utvrdila i uračunala preplatu u iznosu od 8.495,72 kuna.

9.2. S druge strane, prvostupanjski sud utvrđuje da je u postupku sporno:

- da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja po kolektivnoj tužbi udruge "potrošača Franak";

- da li se predmetni Ugovor o kreditu uz naknadno zaključen Dodatak tom ugovoru od 19. siječnja 2016. godine primjenjuje i da li su pobijane odredbe Ugovora iz tužbe nepoštene i ništetne;

- da li je Dodatak br.1 Ugovoru nepostojeći ili ništetan i bez pravnog učinka u cijelosti;

- da li tužiteljica ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe nakon konverzije i koji joj iznos obeštećenja pripada;

- da li je osnovan prigovor zastare.

9.3. U odnosu na postojanje pravnog interesa kada je naknadno zaključen dodatak kojim je provedena konverzija, prvostupanjski sud pronalazi da konverzija nema značaja za ocjenu pravnog interesa za pokretanje i vođenje ove parnice, pri čemu se poziva i potvrđuje prihvaćanje stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev 2868/2018 od 12. veljače 2019. i u sklopu kojeg je izražen stav da sama činjenica provođenja konverzije ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu u valuti CHF ništetne.

9.4. Međutim, u odnosu na deklaratorni zahtjev u pogledu utvrđenja nepostojećim i ništetnim dodatka ugovora o kreditu, prvostupanjski sud takav zahtjev ne cijeni osnovanim, pozivajući se pri tome na pravna stajališta Vrhovnog suda iz rješenja Gos1/2019-36 od 04. ožujka 2020., pri čemu smatra odlučnim da je konverzija provedena na temelju zakonske osnove ( odredaba ZID ZPK ) u odnosu na koje je samo potrošač imao izbor u pogledu pristanka na konverziju, a njome se ne dovodi uopće u pitanje pravomoćno utvrđenje iz presuda po kolektivnoj tužbi, a niti je rečeno da bi osnovni ugovori zbog toga bili ništetni u cijelosti.

9.5. Nadalje, prvostupanjski sud u odnosu na zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovorene promjenjive kamatne stope iznosi detaljne razloge ( toč. 17 do 38. obrazloženja ) u sklopu kojih valorizira učinak pravomoćnih sudskih odluka donesenih u postupcima kolektivne zaštite potrošača, poziva se na mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03: dalje: ZZP/03 ) koje se primjenjuju prema trenutku sklapanja osnovnog ugovora, primjenjuje takvu pravnu osnovu na konkretne odredbe ugovornog odnosa između stranka, nakon čega zaključuje da je tužiteljica u konkretnom slučaju zaključila tipski ugovor sa unaprijed izrađenim modelom kod kojeg je bila isključena mogućnost pregovaranja i mijenjan ja sadržaja ugovora, da osporeni dijelovi ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu koncipirani dovoljno odredivo, da potrošač nije imao utjecaja na sadržaj iste, da se nije pojedinačno pregovaralo, pa je postupljeno suprotno savjesnosti i poštenju te je potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora. Stoga zaključuje da su ugovorne odredbe iz čl. 3.3. i 3.4. Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na to da je tuženik ovlašten mijenjati kamatnu stopu sukladno odlukama banke, na što bi tužitelj bezuvjetno pristao, ništave, a posljedično tome i odredbe koje se odnose na promjenu anuiteta sve u smislu odredbe čl. 87. ZZP/03.

9.6. U odnosu na ništetnost valutne klauzule u CHF prvostupanjski sud i takve ugovorne odredbe sadržane u čl. 3. toč. 2. i 3. osnovnog ugovora pronalazi nepoštenim i ništetnim, pozivajući se pri tome i na odluke i postupke za kolektivnu zaštitu potrošača na čiju pravomoćnost se tužitelj može pozivati sukladno odredbi čl. 502.c ZPP, a zaključujući da je i u konkretnom slučaju riječ o nepoštenoj odredbi u smislu čl. 81. ZZP/03 o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9.7. U odnosu na tužbene zahtjeve po osnovu isplate, prvostupanjski sud prihvaća u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da su dostavljeni izračuni potvrdili navode tuženice da bi na dan konverzije bila utvrđena preplata u iznosu od 8.495,72 HRK koju valja uračunati u izračun preplate po osnovi ništetnih odredbi iz osnovnog Ugovora o kreditu primjenom odredbe čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 i 69/2026; dalje: ZOO ), polazeći od tužiteljičina opredjeljenja da se u izračunu preplate po osnovi kamatne stope primijeni kamatna stopa od 3,23% nakon 1. siječnja 2014. godine, što je niže od početno ugovorene . Prvostupanjski sud se u tom dijelu osvrće i na to da je tužena do zaključenja prethodnog postupka istakla prigovor prijeboja u odnosu na iznos preplate utvrđene u konverziji od 8.495,72 HRK , koji iznos je po vještaku uzet u obzir u svim varijantama izračuna, a prvostupanjski sud ga smatra ispravno izračunati na način da na preplaćene iznose kamata i tečajne razlike (samo pozitivne) prethodno trebalo izračunati zateznu kamatu po svakoj pojedinoj razlici do provođenja konverzije, a onda od toga iznosa prebiti iznos zaostalih kamata, a neiskorišteni iznos preplate nakon zatvaranja sa zateznim kamatama dalje uračunavati u iznosu preostale glavnice. U odnosu na prigovor koji se tiče negativnih razlika, sud polazi od stajališta proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi posl.br. Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i prema kojem nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijedloga ili protutužbenog zahtjeva. Stoga prvostupanjski sud usvaja kondemnatorni zahtjev tužiteljice postavljen u vidu eventualne kumulacije kao restitucijski zahtjev isplate iznosa od 2.891,16 EUR, koji proizlazi iz druge dopune vještačenja u kojemu su uzete u obzir pozitivne preplate tečajnih razlika i kamate, sa izračunatom zateznom kamatom na pojedini mjesečni iznos preplate (za svaku pojedinu razliku) i uračunavanjem svih efekata konverzije (iznosa utvrđene preplate u konverziji i razlike glavnice) uz primjenu metodologije uračunavanja preplate po čl. 172. ZOO-a.

10. Tužiteljica u žalbenim navodima osporava prvostupanjsku odluku u dijelu kojim je odbijena za tužbenim zahtjevom ( točka IV izreke ), ističući kako u obrazloženju pobijane presude nisu izneseni razlozi za odbijanjem tog dijela zahtjeva, da prvostupanjski sud nelogično navodi da prigovor radi prebijanja nije osnovan, a potom umanjuje tražbinu s iznosom preplate iz konverzije, da iznos preplate iz konverzije predstavlja novac tužitelja kojim mu banka nije dala niti posudila. Tužiteljica potom u bitnom navodi kako smatra da provedena konverzija nije bila zakonita, da je kod tužiteljice postojao nesporazum u pogledu postojanja valutne klauzule i njene valjanosti, obzirom da je ona tada još nije bila utvrđena ništetnom i nepoštenom u okviru kolektivne zaštite potrošača, da dodatak netočno prikazuje visinu preostale nedospjele glavnice te se konverzija provodila kao da su ugovorene valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa valjane, da su u izračunu konverzije prim ijenjene nepoštene kamatne stope te da je u dodatku ugovoru netočno prikazan iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, koji je predstavljao bitan sastojak aneksa ugovora.

11. Tuženik u žalbenim navodima osporava usvajajući dio prvostupanjske odluke smatrajući da nije razvidno temeljem čega je donesena takva odluka, potom da se sud pozvao na učinak kolektivne presude iz tužbe "potrošač" nakon čega istovremeno obrazlaže zbog čega su sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, što smatra pogrešnim jer da jedno isključuje drugo. Tuženik potom u odnosu na provedenu konverziju citira te se poziva na brojnu sudsku praksu u sklopu koje smatra da tužiteljica nema pravo na isplatu jer su stranke dodatkom sporazumno izmijenile osnovni ugovor, a tužiteljica je konverziju dobrovoljno prihvatila, pa nema pravni interes za utvrđenjem ništetnost bilo odredaba osnovnog ugovora, bilo samog dodatka odnosno aneksa kojim je provedena konverzija.

12. Tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka, sporno je da li su odredbe osnovnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjivost kamatne stope, jednostranom odlukom tuženika nepoštene, i posljedično tome, ništetne. Također, sporna je valjanost i samog dodatka osnovnom ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija sukladno odredbama ZID ZPK/15 te potom posljedično pravo tužiteljice na isplatu.

13. U tom smislu prije svega valja ukazati kako iz mjerodavnih odredbi Zakona o zaštiti potrošača koje se primjenjuju na ugovorni odnos prema trenutku njegova zaključenja, te odredbi čl. 328. u svezi s čl. 327. i čl. 326. st. 1. ZOO, proizlazi pravo tužitel jice za traženje deklaratorne zaštite (utvrđenje ništetnosti pojedinih dijelova ugovornih odredbi o potrošačkom kreditu) što znači da korisnik kredita koji ima status potrošača u smislu odredbe čl. 187. st. 2. ZPP-a, neovisno o provedenoj konverziji kredita, ima pravni interes po deklaratornim zahtjevima na utvrđenje (Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019., Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev 8/2018-2 od 26. svibnja 2020., Rev 809/2021-2 od 21. prosinca 2022.) budući da konverzijom nije prestalo zakonsko ovlaštenje na traženje deklaratorne zaštite.

14. Odgovarajući na daljnje žalbene navode tuženika u pogledu djelomične ništetnosti osnovnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula (pobijane točke I. i II. izreke presude), valja reći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio nepoštenost i posljedičnu ništetnost osnovnog ugovora o kreditu u tom dijelu.

15. Naime, sud prvog stupnja je imajući u vidu izvedene dokaze i vezanost presudama koje su donijete u postupku kolektivne pravne zaštite, pravilno utvrdio da su ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika i odredbe o valutnoj klauzuli koja je glavnicu vezala uz valutu CHF, unesene od strane banke bez mogućnosti tužiteljice da utječe na njihovo ugovaranje, da su tužiteljici bile nerazumljive, da nije informirana o posljedicama takvog ugovaranja, i što je u konačnici uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Za takvo utvrđenje sud prvog stupnja je pružio dostatne , jasne i razumljive razloge ( iznesene u točkama 17. do 44. obrazloženja pobijane presude) koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a koje tuženik svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.

16. Pri tome tuženik neosnovano smatra da pozivanje na učinak kolektivne presude iz tužbe "potrošač" istovremeno isključuje potrebu obrazlaganja ništetnosti i nepoštenosti ugovaranja u konkretnom sporu. Naime, u okviru kolektivne zaštite potrošača koja je pokrenuta od strane ovlaštene udruge ( Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, Zagreb ) pred nadležnim Trgovačkim sudom u Zagrebu 4. travnja 2012., radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i tuženika, utvrđeno je da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Navedeno utvrđenje proizlazi iz pravomoćne odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i njenog dijela koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu.

17. U odnosu na valutnu klauzulu, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. je odbijena revizija tuženice protiv drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim je utvrđeno da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje: ZZP/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP). Stoga je i postupanje prednika tuženika po pitanju valutne klauzule unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite riješeno na način da je utvrđeno kako isti nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, obzirom da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike.

18. Iz navedenog proizlazi da su u kolektivnom sporu, na temelju tamo izvedenih dokaza, pravomoćno utvrđene sljedeće okolnosti: (ne)razumljivost osporenih ugovornih odredaba prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke; (ne)mogućnost pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju; te posljedično tome postojanje znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama ( tako i Ustavni sud RH u odluci U-III-1068/2022 od 8.12. 2022., toč. 19. obrazloženja).

19. Protivno žalbenim navodima tuženika, na takvo utvrđenje prvostupanjski sud je pravilno vezao činjenice i utvrđenja koja proizlaze iz konkretnog parničnog postupka i provedenih dokaza, obzirom da potrošača koji zahtijeva zaštitu u pojedinačnom postupku valja promatrati neovisno i jedinstveno. U tom smislu je temeljem provedenih dokaza koji obuhvaćaju i iskaz tužiteljice, utvrđeno kako je tuženik odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF sadržao u ugovoru, na formuliranom standardnom ugovoru, pri čemu tužiteljica nije mogla niti imala mogućnosti utjecati na tako unaprijed formulirane odredbe. Glede navedenoga valja ukazati da je riječ o zakonskoj pretpostavci čiji teret dokazivanja počiva na tuženiku, i koji navodi da se o ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, takve navode u postupku nije dokazao, već je upravo suprotno utvrđeno da je tužiteljici kao potrošaču ponuđen unaprijed formuliran ugovor na čiji sadržaj nije mogla utjecati.

20. Takvo ugovaranje je u konkretnom slučaju dovelo do znatne neravnoteže jer je omogućilo jednoj ugovornoj strani ( u ovom slučaju banci tj. tuženiku) da stekne korist iz okolnosti koje su unaprijed ugovorene i koje dovode do promjene mjesečnih anuiteta u budućnosti. Jedno od osnovnih načela obveznog prava i samog ugovaranja predstavlja odredivost, prema kojoj činidba odnosno cijena proizvoda mora biti određena ili odrediva. Kada tužiteljica sklapa ugovor o kreditu, cijena proizvoda je određena osim ugovorenim kamatama ( koje su također ugovorene kao promjenjive ) i tečajem CHF u odnosu prema kunama. Tužiteljici se prezentira i dostavlja otplatni plan upravo prema takvim početnim uvjetima, u ugovoru navodi da će se otplata vršiti prema jednakim mjesečnim anuitetima pri čemu se navodi točno određeni iznos anuiteta te ju se na taj način dovodi u situaciju u kojoj legitimno očekuje da će se otplata vršiti upravo prema ugovorenim i predočenim joj uvjetima. Pri tome je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da se rukovodila upravo visinom anuiteta i pristala na kredit iz razloga jer je mogla plaćati ratu samo do visine koja joj je prezentirana ( tada oko 630 kn ) i koja je naknadno značajno rasla.

21. Stoga je takva situacija nedvojbeno dovela do značajne neravnoteže u odnosima stranaka, pri čemu rast mjesečnih anuiteta uslijed promjena ugovorene valutne klauzule i kamatne stope, dovodi tužiteljicu kao potrošača u stanje financijske nesigurnosti, a kako do navedenog dolazi uslijed činjenice da je tuženik unaprijed formulirao nepoštene odredbe u standardnom ugovoru, bez da je potrošača upozorio o mogućim posljedicama takvog ugovaranja, to je prvostupanjski sud pravilno provođenjem kontrole nepoštenosti utvrdio postojanje djelomične ništetnosti odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojemu se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu, pri čemu ona ne povlači za sobom ništetnost cjelokupnog ugovora obzirom da isti može opstati bez djelomične ništetnosti ( čl. 324. st. 2. ZOO- a) odnosno u opsegu prvotno ugovorenog tečaja prema kojemu je izrađen otplatni plan i prema kojem bi se vršilo plaćanje da nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita, pa žalba tuženika u tom dijelu ( točke I. i II. presude ) nije osnovana.

22. U odnosu na žalbu tužiteljice kojom osporava odbijajući dio zahtjeva ( usmjerenog na ništetnost i utvrđenje da je nepostojeći i bez učinka dodatak br. 1. ugovoru o kreditu kojim su stranke provele konverziju kredita sa valutnom klauzulom CHF u kredit sa valutnom klauzulom EUR) prvostupanjski sud je pravilno i razumljivo ( toč. 45. do 48. obrazloženja ) pojasnio razloge za neosnovanost tog dijela tužbenog zahtjeva.

23. Osim toga, tužiteljica je u konkretnom slučaju kao punoljetna i poslovno sposobna osoba, izrazila suglasnost i volju za pristankom na provođenje konverzije, za razliku od tuženika ( banke ) koji je u slučaju pristanka potrošača morao pristati i provesti izračun u skladu sa prisilnim propisima, konkretno odredbama ZID ZPK. U tom smislu valja ukazati da prema pravilima iz odredaba čl. 19.a–19.f Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, br. 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016, 128/2022 i 156/2013 – dalje: ZPK) o konverziji kredita, koja korespondiraju sa istim pravilima sadržanim u odredbama čl. 375.a–357.f Zakon o kreditnim institucijama („Narodne novine“, br. 159/2013, 19/2015, 102/2015, 15/2018, 70/2019, 47/2020, 47/2020, 146/2020, 151/2022 i 145/2024 – dalje: ZKI) konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (članak 19.b ZPK -a), izračunom propisanim odredbom članka 19.c ZPK-a, uz uvjete određene čl. 19.d i čl. 19.e ZPK-a.

24. Nadalje, prije provođenja konverzije tuženik je morao provesti informiranje u smislu čl. 19. d ZID ZPK i u sklopu kojega je bio dužan izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija, koji uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije utvrđene u članku 19.c ZID ZPK, te ga učiniti dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica, a kojem je potrošač trebao pristupiti preko svog osobnog identifikacijskog broja. Također, za potrebe provjere izračuna konverzije vjerovnik je bio dužan potrošaču omogućiti pristup povijesnom pregledu općih uvjeta kreditiranja, povijesnom pregledu odluka o kamatnim stopama, povijesnom pregledu dnevnih tečajeva primjenjivih na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR koje je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Uz navedeno, banka je prije objave kalkulatora bila dužna pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19.c ovoga ZID ZPK te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

25. Prema tome, kako je tužiteljica kao potrošač imala pravo ne prihvatiti izračun konverzije kredita i ne sklopiti s vjerovnikom sporazum iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK ( u kojem slučaju bi se otplata kredita nastavila prema važećim ugovorenim uvjetima ), a što ista u konkretnom slučaju nije učinila, a u postupku je utvrđeno da je tuženik u konkretnom slučaju izračun konverzije proveo u cijelosti u skladu sa mjerodavnim odredbama ZID ZPK, to su žalbeni navodi tužiteljice u pogledu ništetnosti, pravne nevaljanosti i nepostojanja tog pravnog posla u cijelosti neosnovani, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev u tom dijelu ( točke IV/1 i IV. 2. izreke ).

26. Nakon što je pravilno i zakonito utvrđena djelomična ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, čiju nepoštenost je moguće zamijeniti tako da se uzme u obzir visina ugovorenog tečaja na dan isplate ili ugovaranja kredita te visina početno ugovorene redovne kamatne stope , a ugovor u preostalom dijelu može opstati, koju činjenicu potvrđuje i naknadna konverzija osnovanog ugovora provedena upravo sa ciljem anuliranja posljedica nepoštenog ugovaranja na štetu potrošača, prvostupanjski sud je pristupio ispitivanju osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatom, u sklopu kojega je usvojio kondemnatorni zahtjev tužiteljice postavljen u vidu eventualne kumulacije kao restitucijski zahtjev za isplatom iznosa od 2.891,16 EUR ( toč. III. izreke ) navodeći kako isti proizlazi iz druge dopune vještačenja u kojemu su uzete u obzir pozitivne preplate tečajnih razlika i kamate, sa izračunatom zateznom kamatom na pojedini mjesečni iznos preplate (za svaku pojedinu razliku) i uračunavanjem svih efekata konverzije (iznosa utvrđene preplate u konverziji i razlike glavnice) uz primjenu metodologije uračunavanja preplate po čl. 172. ZOO -a, dok je preostale eventualno kumulirane tužbene zahtjeve tužiteljice ( toč. IV/3., IV/4. i IV/5 izreke ) odbio kao neosnovane.

27. U odnosu na odlučno pitanje da li i u kojem opsegu potrošač koji je pristao na konverziju, ostvaruje pravo na isplatu, valja ukazati da su u sklopu sudske prakse donesene brojne odluke prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova ( na koje se između ostalog pozivaju i same stranke, svaka u granicama onog što govori u prilog njihovim stavovima ) i u kojima su izražena posve suprotna stajališta u pogledu prava potrošača na isplatu u slučaju kada je provedena konverzija osnovnog ugovora. Takva različita stajališta su izražena i u sklopu odluka VSRH ( npr. u odlukama Rev-637/2019- 2 od 15.11.2022., Rev 586/2019-14 od 21. 12.2022. i Rev-1096/2022-2 od 8.11.2022. ) kao najvišeg suda u Republici Hrvatskoj ( čl. 116. st. 1. Ustava RH i čl. 14. st. 4. Zakona o sudovima „Narodne novine“ br. 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022, 16/2023, 155/2023, 36/2024, 136/2025; dalje: ZS ).

28. Osim što je najviši sud, VSRH predstavlja i sud nadležan za osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ( čl. 116. st. 1. Ustava RH i čl. 20. toč. 1. ZS ), pa je isti u skladu sa takvom zadaćom i ciljem osiguranja jedinstvene primjene prava uslijed postojanja različite sudske prakse, odlukom broj:

Rev-457/2025-21 od 27. 05. 2026., odlučujući o revizijama stranka u proširenom vijeću od 13 sudaca, nakon što je rješenjem broj Revd-4378/2024-2 od 15.10.2024. dopustio izjavljivanje revizije u odnosu na pravno pitanje:

„ "Ima li potrošač korisnik kredita koji je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15) ugovaranjem aneksa ugovoru konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom CHF, ako konverzijom vjerovnik nije vratio sve neosnovane stečene koristi koje je stekao primjenom ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora?",

dao odgovor koji glasi:

„"Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.".

29. Prema tome, osiguravajući jedinstvenu i ravnopravnu primjenu prava, najviši sud je na revizijsko pitanje koje je polazilo upravo od situacije u kojoj banka kao vjerovnik nije konverzijom vratila sve neosnovano stečene koristi u sklopu primjene ništetnih ugovornih odredbi iz temeljnog ugovora, odgovorio da potrošač u takvom slučaju nema pravo na isplatu glavnice po osnovi ništetnih ugovornih odredaba u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, već samo pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose glavnice temeljem takvih nepoštenih i ništetnih odredbi za period od dospijeća do datuma provođenja konverzije, pri čemu ima pravo na puni iznos zateznih kamata bez oduzimanja iznosa preplate utvrđene u konverziji.

30. Tako izraženo pravno shvaćanje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, imajući pri tome u vidu ne samo činjenicu da je predmetni Aneks Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju prisilnog ( kogentnog) propisa koji je između ostalog uspješno prošao i test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, pa njegove odredbe nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti, već i činjenice da bi neprihvaćanje takvog stajališta iznesenog od stane najvišeg suda zaduženog za ujednačavanje sudske prakse, dovelo do daljnje i produljene nejednakosti i neravnopravnosti u primjeni mjerodavnog prava, konkretno odredaba ZID ZPK/15 i ZOO.

31. Kako prvostupanjski sud u sklopu odlučivanja o predmetu spora u pogledu isplate nije pošao od pravilnog pravnog pristupa, a posljedično nije raspravio niti odlučne činjenice u pogledu prava tužiteljice na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora o kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji, to je i činjenično stanje u tom dijelu ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je na temelju odredbe čl. 370. ZPP presudu povodom žalbe tuženika ( u odnosu na toč. III izreke presude ) i tužiteljice ( u odnosu na točke IV/3., IV/4 i IV/5 izreke ) valjalo djelomično ukinuti u pobijanom dijelu i vratiti sudu na ponovno suđenje ( toč. II. izreke rješenja), dok je žalbe tužiteljice ( u odnosu na osporenu točku IV/1. i IV/2. ) a žalbu tuženika ( u odnosu na točku I. i II. ) valjalo odbiti kao neosnovane primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, te odlučiti kao u izreci presude.

32. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka i to djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika ( u odnosu na točku V izreke presude ) te u tom dijelu odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja, pri čemu će prvostupanjski sud o tom dijelu odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (članak 164. stavak 4. ZPP).

33. U odnosu na žalbu tuženika i pobijanje rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe, žalba je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda ( točka I. izreke rješenja ) primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, pri čemu valja ukazati da je riječ o dopuštenom pravnom raspolaganju tužiteljice u smislu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP, koje je osim toga i svrsishodno radi rješavanja konačnog odnosa između stranaka, čemu u prilog govori i zaključak broj Su IV-162/2021 Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesen na sastanku predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova te Građanskog odjela VSRH održanom 26. studenog 2021. koji glasi: ..U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem..".

34. Odluka o troškovima žalbenog postupka koji su zatraženi od strane tuženika je ostavljena za konačnu odluku, sukladno odredbi članka 166. stavka 3. ZPP , pa je o tom zahtjevu odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja. U preostalom dijelu u kojem stranke nisu uložile žalbu protiv pobijane odluke ( točka VI. izreke ) prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

35. U ponovljenom postupku u odnosu na dio ukinute odluke, prvostupanjski sud će pravilno utvrditi odlučne činjenice kako je ukazano drugostupanjskom odlukom, nakon čega će sukladno dokaznim prijedlozima stranaka, raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi visina tužbenog zahtjeva, polazeći pri tome od odgovora koje je na takvo sporno pitanje dao VSRH kao najviši sud nadležan za osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u odluci broj: Rev-457/2025- 21 od 27. 05. 2026. i sukladno kojoj potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR, nema pravo na isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora o kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji. Prvostupanjski sud će takve odlučne činjenice utvrditi sukladno dokaznim prijedlozima stranaka polazeći pri tome od pravila o teretu dokazivanja te u granicama postavljenog tužbenoga zahtjeva, nakon čega će ocjenom svih izvedenih dokaza u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a odlučiti o preostalom tužbenom zahtjevu te donijeti pravilnu i zakonitu odluku o sporu.

U Zagrebu, 18. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić