Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3030/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6899/2025-10 od 15. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 18. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6899/2025-10 od 15. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu 24.023,10 eura sa zateznom kamatom od 5.2.2025. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tužitelj zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog stanja propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točaka 2 i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud uvaži žalbu, i pobijanu presudu preinači, odnosno da podredno ukine pobijanu presudu, i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine osiguranika tužitelja ZM, koji je nastradao u štetnom događaju od 27. rujna 1981. krivnjom osiguranika tuženika, koja mu je koja je priznata rješenjem tužitelja IN-561406 od 28.8.1985. zbog ozljede na radu, a koja za razdoblje od 1.1.2023. do 31.12.2024. iznosi 24.023,10 eura

6. U postupku koji je prethodio žalbi i u ovoj fazi postupka nije sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost, kako niti činjenica da je tužitelju zbog posljedica predmetne nesreće priznato pravo na invalidsku mirovinu, te činjenica koja proizlazi i iz obračuna isplata i izvatka iz banke podataka tužitelja u spisu, da je u utuženom razdoblju tužitelj svom osiguraniku uplatio ukupno 24.023,10 eura na ime invalidske mirovine.

7. Sporno je primjenjuje li se na konkretan pravni odnos odredba članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, br. 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018, 115/2018., 102/2019., 84/2021 - dalje: ZOMO.), ili su mjerodavne odredbe članka Zakona o obveznim osiguranjima u promet („Narodne novine“ broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014. - dalje: ZOOP) budući da tužitelj u svojoj žalbi osporava pravno shvaćanje suda prvog stupnja upirući da su za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari mjerodavne odredbe ZOOP te se pritom poziva i na najnoviju sudsku praksu prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova te praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima u kojima su dopuštena pitanja koja se odnose na sporna pravna pitanja primjene materijalnog prava u istovrsnim pravnim situacijama.

8. Suprotno u žalbi iznesenom pravno shvaćanju tužitelja, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a koji žalbeni razlog tužitelj u žalbi niti ne obrazlaže, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo u smislu odredbe članka 27. ZOOP, kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan , i za svoju je odluku iznio jasne, dostatne i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a koji žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje.

9. Naime, između tužitelja i štetnika postoji odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu pa su stoga obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP. Nadalje, u postupcima u kojima spor pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine osiguraniku tužitelja relevantne su odredbe ZOOP koje su na snazi u trenutku izvršenih isplata obiteljskih mirovina (jer svaka isplata za tužitelja predstavlja novu štetu), a ne, kako to smatra žalitelj, odredbe ZOMO koji predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja. Drugim riječima, ZOOP u odnosu na opće odredbe ZOMO predstavlja lex specialis pa se stoga primjenjuje pravno načelo lex specialis derogat legi generali, odnosno ZOMO je opći akt kojim se uređuju odnosi u sustavu mirovinskog osiguranja pa je posebnim zakonom dopušteno odstupiti od njegovih općih načela (v.odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-I/988-1998 od 17. ožujka 2010.).

10. Navedeno pravno shvaćanje o primjeni ZOOP, a ne ZOMO izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji kao najviši sud u državi osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (v. Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i dr.), na koje se odluke pozvao i sud prvog stupnja u pobijanoj presudi, a što se tiče odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje određeno citira žalitelj u žalbi valja reći kako je riječ o predmetima u kojim je zbog različite sudske prakse drugostupanjskih sudova o navedenom spornom pravnom pitanju primjene mjerodavnog prava, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio pitanja no o time pravnim pitanjima nije donio meritorne odluke, a kojima bi odstupio od pravnog shvaćanja iznesenog u prethodno citiranim odlukama. Ujedno, žalitelju valja ukazati kako o ovom spornom pravnom pitanju postoji stabilna sudska praksa ovog suda (v. npr. Gž-1970/2022-2 od 19. srpnja 2022., Gž-5135/2024-2 od19. studenog 2024. i dr.).

11. Pritom je bitno naglasiti kako je člankom 27. ZOOP propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog događaja.

12. Nadalje, člankom 8. ZOOP propisano je kako tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama tog zakona, a kojim odredbama je uređen i opseg pokrića, odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom te obim i opseg osiguranog pokrića, a na temelju čega se (sukladno načelu razmjernosti) i naplaćuje, odnosno obračunava premija osiguranja.

13. Tuženik se dakle, kao osiguravatelj motornog vozila štetnika, nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač, odnosno štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP na temelju kojega je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru tog zakona i njime preuzetih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego na temelju zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu u slučaju da se ispune uvjeti propisani ZOOP naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (štetnika), i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.

14. Dakle, prema odredbi članka 27. ZOOP, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, a što ovdje nije slučaj.

15. Tužitelj isplatom mirovine u utuženom razdoblju nije pretrpio stvarnu štetu koju bi u skladu s člankom 27. ZOOP mogao osnovano potraživati od tuženika, jer ne postoji razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a tužitelj tijekom postupka niti ne tvrdi , niti to u žalbi upire, da bi iznos invalidske mirovine koja je utvrđena zbog povrede na radu bio veći od iznosa isplaćene mirovine utvrđene rješenjem. Dakle, da šteta nije nastala, a kako je to pravilno zaključio sud prvoga stupnja.

16. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem članka 368. stavka 1. ZPP, žalbu tužitelja kao neosnovanu odbiti, i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Zagrebu 18. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor