REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4527/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Baran, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M GRADNJA j.d.o.o ., Sibinj, Ulica 108. brigade ZNG 22, OIB 32323233196, kojeg zastupa punomoćnica Ana - Maria Bogović, odvjetnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženice OD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao nositeljice [obrt], [adresa], koju zastupa punomoćnica Ivana Đurinac Vuković, odvjetnica u Slavonskom Brodu, radi isplate iznosa od 22.728,80 EUR, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-310/2023-94 od 30. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-310/2023-94 od 30. rujna 2025. u točki I., III. i V. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-310/2023-94 od 30. rujna 2025. u točki II. izreke u dijelu kojim se djelomično ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Ruže Medunić iz Slavonskog Broda poslovni broj UPP/OS-Ovrv-527/2023 od 27. veljače 2023. kojim je naloženo tuženici u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 6.636,16 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 2. prosinca 2022. do isplate i u tom dijelu se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

III. Djelomično se preinačuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-310/2023-94 od 30. rujna 2025. u točkama II. i IV. izreke i sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Ruže Medunić iz Slavonskog Broda poslovni broj Ovrv-527/2023 od 27. veljače 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženici u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 7.200,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. prosinca 2024. do isplate po kamatnoj stopi za ostale odnose.

2. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.771,83 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Ruže Medunić iz [adresa] poslovni broj Ovrv-527/2023 od 27. veljače 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženici u roku od 8 dana platiti tužitelju iznos od 8.892,40 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 2. prosinca 2022. do isplate. U pobijanoj točki II. izreke ukinut je platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženici u istom roku isplatiti tužitelju iznos 13.836,40 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 2. prosinca 2022. do isplate, a tužbeni zahtjev je u tom dijelu odbijen. U pobijanoj točki III. izreke naloženo je tuženici nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 581,30 EUR, a u pobijanoj točki IV. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 14.043,70 EUR. U pobijanoj točki V. izreke naloženo je tuženici nadoknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 62,60 EUR.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave priložene u spis, saslušao svjedoke, zastupnika po zakonu tužitelja i tuženicu, obavio uviđaj na licu mjesta, te izveo građevinsko i financijsko vještačenje te utvrdio da su tužitelj i tuženica kao fizička osoba bili u poslovnom odnosu Ugovora o djelu i to tužitelj kao izvođač građevinsko-obrtničkih radova, a tuženica kao naručiteljica radova adaptacije u kući na adresi u [adresa] u [adresa]. Tužitelj je za izvedene građevinske radove izdao račun broj 51/1/1 od 1. prosinca 2022. u iznosu od 22.728,78 EUR. Adaptacija je izvršena na način da se prostor uz minimalne prepravke u budućnosti može koristiti kao dentalna ordinacija, a u prostoru koji koristi brat tuženice izvršeni su adaptacijski radovi radi poboljšanja uvjeta stanovanja. Tuženica je isplatila radove u iznosu od 6.636,14 EUR (ranije: 50.000,00 kn), a brat tuženice u iznosu od 2.654,46 EUR (ranije: 20.000,00 kn), što ukupno iznosi 9.290,60 EUR. Prema stavu prvostupanjskog suda, stranke nisu ugovorile plaćanje PDV-a pa je utuženo potraživanje valjalo umanjiti i za daljnji iznos od 4.545,80 EUR odnosno predmetni platni nalog valjalo je ukinuti za ukupan iznos od 13.836,40 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, a održati na snazi za iznos od 8.892,40 EUR. Odluka se temelji na odredbi čl. 590., čl. 604., čl. 608., čl. 623. i čl. 634. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), a odluka o troškovima parničnog postupka na odredbi čl. 154. st. 2., čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tbr… OT).

3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točkama II. i IV. izreke zbog svih žalbenih razloga. Navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je predmetni pravni posao sklopljen između stranaka obuhvaćao i narudžbu brata tuženice i da je prvostupanjski sud pogrešno uplatu brata tuženice u iznosu od 2.654,46 EUR ubrojio u djelomično podmirenje obveze tuženice budući da je brat tuženice podmirio radove koje je sam naručio. Smatra da nije dokazano da je tuženica podmirila iznos od 6.634,14 EUR „na ruke“ zastupniku po zakonu tužitelja te da mu je na naknadu za izvedene radove trebalo isplatiti PDV zato što je u sustavu plaćanja PDV-a. Osporava odluku o troškovima parničnog postupka iz točke IV. izreke smatrajući da je u cijelosti uspio s pravnom osnovom i da mu je valjalo dosuditi troškove vještačenja. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.055,99 EUR.

4. Tuženica pobija prvostupanjsku presudu u točkama I., III. i V. izreke zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 4., 6. i 11. ZPP-a te žalbeni razlog iz čl. 354. st. 1. ZPP-a zbog pogrešne primjene čl. 492.a ZPP-a. Smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, osporava nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo te zaključke suda vezane za izvedene dokaze. Ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da je platila ŠD sljedećih 6.636,14 EUR. Smatra da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno i da je trebalo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka. Smatra da su joj povrijeđena prava iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 3. i 6. st. 1. Europske konvencije. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 510,38 EUR.

5. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženica ističe da je žalba nepravovremena i da ju valja odbaciti, podredno odbiti.

6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a žalba tuženice je neosnovana.

7. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ispitana je sukladno odredbi čl. 365. ZPP-a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa ni povredom iz čl. 354. st. 2. t. 4. ZPP-a na koju ukazuje tuženica u svojoj žalbi. Prvostupanjski sud nije utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka (čl. 3. st. 3. ZPP-a).

9. Neosnovan je žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP -a na koju ukazuje tuženica u svojoj žalbi. Tuženici je dana mogućnost raspravljanja pred sudom, što je ona i iskoristila aktivnim sudjelovanjem na ročištima pred sudom, dostavljenim podnescima i u konačnici podnošenjem žalbe.

10. Neosnovan je žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a na koji ukazuje tuženica u svojoj žalbi. Pobijana presuda može se ispitati, izreka presuda je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni razlozi o činjenicama koje je prvostupanjski sud ocijenio odlučnim.

11. Neosnovan je žalbeni razlog iz čl. 354. st. 1. ZPP-a zbog pogrešne primjene odredbe iz čl. 492.a ZPP-a. U predmetnoj pravnoj stvari stranke nisu sklopile pisani ugovor u kojem bi utvrdile međusobne obveze i cijenu izvedenih radova pa je prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrđivao na temelju predloženih dokaza stranaka.

12. Neosnovan je prigovor tuženice o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja u predmetnoj pravnoj stvari. Tuženica tvrdi da je ugovor sklopila s KD, a ne s tužiteljem. Tužitelj – trgovačko društvo M GRADNJA j.d.o.o. Sibinj osnovano je 9. kolovoza 2018. (rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Tt-18/4819-5) a ŠD je osnivač i osoba ovlaštena za zastupanje društva. Tuženica je sklopila ugovor s KD koji je zastupnik po zakonu tužitelja. Iz dokaznog postupka proizlazi da su na adaptaciji predmetne nekretnine radili i drugi radnici, a ne samo ŠD (iskaz ČD – brata tuženice) što dokazuje da ugovor nije sklopljen s KD kao fizičkom osobom.

13. Predmet tužbenog zahtjeva je isplata nagrade za izvedene radove u prostorijama kuće u [adresa] u [adresa] u utuženom iznosu od 22.728,78 EUR.

14. Tuženica je u svom iskazu navela da je ugovor o adaptaciji predmetnog poslovnog prostora sklopila s ŠD (fizičkom osobom) za iznos od 13.272,28 EUR (ranije: 100.000,00 kn), koji iznos mu je platila „na ruke“ u dvije rate: prvu ratu tjedan dana nakon početka radova, a drugu ratu krajem kolovoza 2022. kada su radovi izvedeni. Iskazala je da je prigovarala izvedenim radovima – izgrađenim stepenicama u dvorištu (koji radovi su ugovoreni), da je ŠD predložio da ih sruši i da naplati te radove, ali da je uzela drugog majstora koji je srušio stepenice i napravio kocke u dvorištu. U odnosu na kvalitetu radova, bila je sporna kvaliteta izgrađenih stepenica u dvorištu, što proizlazi iz iskaza svjedoka ČD (brata tuženice).

15. Odredbom čl. 604. st. 1. i čl. 605. st. 1. ZOO-a naručitelj je dužan o nađenim nedostacima obavijestiti izvođača, a sukladno odredbi čl. 608. st. 1. ZOO -a zahtijevati da nedostatak otkloni u određenom roku. U konkretnom slučaju, tuženica je obavijestila tužitelja o nedostatku. Tuženik tvrdi da je ponudio da će popraviti nedostatak ili da će srušiti izvedene stepenice i izraditi nove. Iz dostavljene e -mail poruke zastupnika po zakonu tužitelja upućene tuženici 2. listopada 2022. (str. 221. spisa) proizlazi da je tužitelj ponudio tuženici: „ujutro ćemo doći polupati stepenice i prekosutra izliti nove …“. Tuženica na to nije pristala već je angažirala drugog majstora koji je u svom iskazu naveo da se rad tužitelja mogao popraviti, ali da je tuženica inzistirala da se postojeće stepenice polupaju i da se postave kocke u dvorištu, što je on izveo (str. 724. spisa). Iz tako utvrđenih činjenica proizlazi da su stranke ugovorile izradu stepenica u dvorištu, da su izrađene stepenice imale nedostataka koji su se mogli otkloniti, da je tužitelj bio voljan nedostatke otkloniti, ali da je tuženica odlučila angažirati drugog majstora i izrađene stepenice razbiti. Budući da tuženica nije dozvolila tužitelju da u primjerenom roku otkloni nedostatke koji su se mogli otkloniti, dužna je za izvedene radove platiti naknadu.

16. Neosnovano tuženica navodi da ju je prvostupanjski sud prisilio na davanje iskaza. Prvostupanjski sud je na pripremnom ročištu 20. veljače 2024. (na kojem je tuženicu zastupao punomoćnik) predložio plan upravljanja postupka u kojem je predviđeno saslušanje stranaka, čemu se tuženica nije protivila. Tuženica je uz punomoćnicu bila prisutna na uviđaju održanom 19. travnja 2024. na kojem je sudjelovala. Rješenjem od 17. svibnja 2024. prvostupanjski sud je naložio tuženici nadoknaditi tužitelju troškove pristupa punomoćnika tužitelja na ročište za glavnu raspravu koje je odgođeno zbog nedolaska tuženice na ročište (čl. 156. st. 1. ZPP -a). Tuženica je ovo rješenje mogla pobijati u odluci o glavnoj stvari, ali ona ga ne pobija već tvrdi da ju je prvostupanjski sud tim rješenjem prisilio na davanje iskaza i pribavio dokaz na nezakoniti način. Iz zapisnika o održanom ročištu od 12. srpnja 2024. na kojem je saslušana tuženica proizlazi da je tuženica propisno upozorena u smislu svojih prava propisanih ZPP-om, da je tuženica dala svoj iskaz i odgovarala na postavljena pitanja suda i pomoćnika obaju stranaka, da je na tom ročištu bio prisutan punomoćnik tuženice koji se nije protivio njezinom saslušanju te da su i tuženica i njezin punomoćnik potpisali zapisnik. Prvostupanjski sud nije silio tuženicu na davanje iskaza niti su joj povrijeđena prava iz čl. 3. i čl. 6. st. 1. Europske konvencije ni prava iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske.

17. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo je utvrđeno da vrijednost izvedenih radova iznosi 30.061,91 EUR, što je više od iznosa koji zahtijeva tužitelj – 22.728,80 EUR. Tuženica tvrdi da je na ime izvedenih radova platila 13.272,28 EUR. Iz iskaza brata tuženice proizlazi da mu je tuženica rekla da tužitelju neće platiti radove u dvorištu (stepenice). Međutim, kako tuženica nije omogućila tužitelju da otkloni nedostatke već je angažirala drugog izvođača koji je iskazao da su nedostaci bili otklonjivi, tuženica je obvezna platiti tužitelju naknadu i za te radove. Za otklanjanje ostalih nedostataka na koje se tuženica pozivala tijekom prvostupanjskog postupka, tuženica nije dokazala da je pozivala tužitelja za njihovo otklanjanje. I sama tuženica u svom iskazu navodi da je spor nastao oko stepenica. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo proizlazi da su radovi tužitelja kod adaptacije unutarnjih prostora izvedeni kvalitetno uz manje nedostatke, a da su cijene izrađene na temelju cijene radova iz druge polovice 2022.

18. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, proizlazi da je tužitelj izveo radove u iznosu od 18.183,02 EUR, koliko je naveo u predmetnom računu. Iznos od 4.545,76 EUR odnosi se na PDV.

19. Tuženica je tvrdila da je platila tužitelju „na ruke“ iznos od 13.272,28 EUR i to u dvije rate: u srpnju 6.636,14 EUR i nakon izvedenih radova drugu ratu u iznosu od 6.636,14 EUR. Tužitelj tvrdi da mu ništa nije plaćeno. Prvostupanjski sud je ocijenio istinitim navod tuženice koji je potvrdio njezin brat da je tužitelju u srpnju isplaćen iznos od 6.636,14 EUR. I prema stavu ovoga suda, tuženica je dokazala navedenu isplatu. Isplatu je potvrdio brat tuženice, koji je bio u kući u vrijeme izvođenja radova i koji je sam od tužitelja naručio neke radove u prostoru koji je koristio u navedenoj kući, koji je u svom iskazu naveo da je tuženica isplatila navedeni iznos na početku izvođenja radova, da je isplata izvršena „na ruke“ u kući tuženice, da su tuženica i njihova majka brojale novac, da su rekle da će doći ŠD, da je ŠD došao da mu je tuženica s majkom novac predala na terasi. Stranke nisu sastavile pisanu potvrdu o predaji novca i primitku novca pa je prvostupanjski sud na temelju iskaza tuženice i njezinog brata zaključio da je taj novac predan zastupniku po zakonu tužitelja.

20. Prema stavu ovoga suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tuženica nije dokazala da je izvršila uplatu druge rate odnosno iznosa od 6.636,14 EUR nakon izvođenja radova. Tuženica je tvrdila da je taj iznos posudila, ali je odustala od dokaznog prijedloga da se sasluša osoba od koje je novac posudila, svjedokinja PD nije vidjela niti čula samu isplatu, a brat tuženice je iskazao da mu je tuženica rekla da tužitelju nije platila zadnju ratu zato što nije zadovoljna radovima u dvorištu i da mu to neće platiti. Na temelju tako utvrđenih činjenica, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tuženica nije dokazala uplatu iznosa od 6.636,14 EUR u kolovozu 2022.

21. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, čl. 604. st. 1., čl. 605. st. 1., čl. 608. st. 1. i 3. ZOO -a i naložio tuženici platiti nepodmirene naknade.

22. Sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a, žalbu tuženice valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke.

23. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno uračunao u plaćanje predmetnog računa iznos od 654,46 EUR koji mu je isplatio ČD (brat tuženice) za izvedene radove u prostoriji koju je on koristio. Iz iskaza tuženice (str. 134. spisa) i ČD (str. 95. spisa) proizlazi da je tužitelj s ČD posebno ugovorio koje će radove izvršiti u prostoru kuće koji je on koristio. Nesporno je da je ČD naručene radove i platio. U nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka (za graditeljstvo) obračunati su i radovi izvedeni i u toj prostoriji, ali je iznos ukupno utvrđene naknade iz nalaza i mišljenja viši (30.01,92 EUR) od utuženog iznosa (22.728,80 EUR) iz čega proizlazi da radovi u prostoriji koju je koristio ČD nisu obračunati predmetnim računom.

24. Osnovano tužitelj u žalbi ističe da ima pravo na isplatu PDV -a na iznos obračunate naknade za izvedene radove zato što je u sustavu PDV-a.

25. Slijedom navedenog, tužiteljevo potraživanje iz računa broj 51/1/1 od 1. prosinca 2022. u iznosu od 22.728,78 EUR plaćeno je u iznosu od 6.636,14 EUR uplatom tuženice iz srpnja 2022., a ostalo je nepodmireno u iznosu od 16.092,64 EUR. Prvostupanjski sud je naložio tuženici platiti tužitelju iznos od 8.192,40 EUR pa je prvostupanjsku presudu u točki II. izreke valjalo preinačiti za iznos od 7.200,24 EUR i za taj iznos održati na snazi predmetni platni nalog.

26. Sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a., tužiteljevu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki II. izreke u dijelu kojim je ukinut platni nalog za iznos od 6.636,14 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 2. prosinca 2022. do isplate i u tom dijelu je odbijen tužbeni zahtjev, a sukladno odredbi čl. 373. t. 3. ZPP-a prvostupanjsku presudu u točki II. izreke valjalo je preinačiti i održati na snazi platni nalog za iznos od 7.200,24 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 2. prosinca 2022. do isplate.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 166. st. 1. i 2. i čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

28. Djelomično je osnovana tužiteljeva žalba protiv prvostupanjske presude u točki IV. izreke dok je žalba tuženice protiv odluke o troškovima parničnog postupka u točkama III. i V. izreke prvostupanjske presude neosnovna.

29. Vrijednost predmeta spora je 22.728,78 EUR, a tužitelj je uspio u sporu čija vrijednost iznosi 16.092,64 EUR ili sa 70,80%, a tuženica s 29,20% pa tužitelj osnovano zahtijeva naknadu troškova parničnog postupka u omjeru od 41,60%. Tužiteljevi potrebni troškovi u predmetnoj pravnoj stvari bili su: troškovi nastali u ovršnom postupku u iznosu od 848,49 EUR, sastav podnesaka od 17. studenoga 2023., 24. svibnja 2024. i 10. lipnja 2025., što sukladno Tbr . 8/1 OT iznosi 3 x 100,00 EUR, za sastav podnesaka od 7. prosinca 2023., 17. lipnja 2024., 29. kolovoza 2024. i 9. srpnja 2025., što sukladno Tbr. 8/4 OT iznosi 4 x 50,00 EUR te za sastav podneska od 8. ožujka 2025., što sukladno Tbr. 8/3 OT iznosi 200,00 EUR, zastupanje na ročištima održanim 12. srpnja 2024., 17. rujna 2024., 30. rujna 2024., 9. prosinca 2024. i 29. rujna 2025., što sukladno odredbi Tbr. 9/1 OT iznosi 5 x 500,00 EUR, za zastupanje na uviđaju 19. travnja 2024. što sukladno Tbr. 9/7 OT iznosiii 500,00 EUR, za zastupanje na ročištima 20. veljače 2024. i 17. svibnja 2024., što sukladno Tbr. 9/2 OT iznosi 2 x 250,00 EUR i na ročištu održanom 30. rujna 2025., što sukladno Tbr. 9/3 OT iznosi 100,00 EUR, i PDV, što sukladno Tbr . 46 OT iznosi 1.375,00 EUR. Ukupni tužiteljevi potrebni troškovi u pravnoj stvari iznose 6.875,00 EUR, a 41,60% od tog iznosa iznosi 2.860,00 EUR. Ovom iznosu valja pribrojiti troškove građevinskog vještačenja u iznosu od 600,00 EUR i sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 274,74 EUR, što ukupno iznosi 3.734,73 EUR.

30. Tužitelj je pobijao prvostupanjsku presudu u dijelu čija vrijednost predmeta spora iznosi 13.836,40 EUR, a uspio je u dijelu čija vrijednost iznosi 7.200,24 EUR ili s 52%. Tužiteljevi potrebni troškovi u žalbenom postupku bili su: sastav žalbe, što sukladno Tbr. 10/1 OT iznosi 620,00 EUR i PDV, što sukladno Tbr. 46 OT iznosi 156,25 EUR, što ukupno iznosi 781,25 EUR, a 52% od tog iznosa iznosi 406,25 EUR, kojem iznosu se dodaje iznos sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 274,74 EUR, pa ukupni tužiteljevi troškovi iznose 680,99 EUR.

31. Ukupni potrebni tužiteljevi troškovi u predmetnoj pravnoj stvari iznose 4.415, 73 EUR (3.734,74 EUR + 80,90 EUR). Predmetnom prvostupanjskom presudom u točki III. izreke tuženici je naloženo platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 581,30 EUR, a u točki V. izreke 62,60 EUR što ukupno iznosi 643,90 EUR pa je tuženica dužna nadoknaditi tužitelju preostali iznos od 3.771,83 EUR (4.415,73 – 643,90 EUR).

Zagreb, 18. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac