Kž-41/2024-4

 

                   

 

                   

     REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                                    Kž-41/2024-4

 

                                                                                                                                           

U    I M E    R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Jadranke Biga Milutin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog F. K. zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe branitelja optuženika D. G. iz Odvjetničkog društva N. i partneri d.o.o. iz Z., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 4. siječnja 2024. br. 26 K-452/2023-47, u sjednici vijeća održanoj dana 15. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba optuženog F. K. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu pod brojem 26 K-452/2023-47 od 4. siječnja 2024. optuženi F. K. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11 te je na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju kaznu zatvora mu je temeljem članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme lišenja slobode počevši od uhićenja 22. rujna 2023., pa nadalje.

 

2. Na temelju članka 79. st. 2. KZ/11 od optuženika je oduzet mobitel marke Redmi Note 9S, plave boje, IMEI 1 broja: … i IMEI 2 broja; … s pripadajućom SIM karticom nepoznatog pozivnog broja, koji je oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU Karlovačke, PP Ogulin serijskog broj … od ... i ugovor o najmu vozila Renault Scenic reg. oznake …, serijskog broja … od ..., koji je oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU Karlovačke, PP Ogulin serijskog broj … od ..., koji predmeti se po pravomoćnosti presude ostavljaju MUP RH na daljnje raspolaganje.

 

3. Na temelju članka 270. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. 126/19 -dalje u tekstu: ZKP/08) nakon pravomoćnosti presude vratiti će se S. Đ. iz C. G., B., osobni automobil marke Renault Scenic III, broja šasije …, bijele boje, reg. oznaka …, prometna dozvola za navedeno vozilo na ime S. Đ. te pripadajući ključ crne boje (kartica) s metalnim privjeskom logoa marke Renault, koji predmeti su oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU Karlovačke, PP Ogulin serijskog broj … od ...

 

4. Na temelju članka 148. stavaka 1. i 6. ZKP/08 optuženik je oslobođen obveze da naknadi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08. kao i trošak nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, koji trošak pada na teret proračunskih sredstava.

 

5. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi putem svog branitelja, odvjetnika D. G. iz Odvjetničkog društva N. i partneri iz Z. i to zbog (podredno) bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (u pogledu otegotnih i olakotnih okolnosti) te zbog pogrešne odluke o kazni sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne uvjetna osuda ili podredno djelomična uvjetna osuda uz šest mjeseci bezuvjetne zatvorske kazne i osam mjeseci uvjetne zatvorske kazne, odnosno, podredno, da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja radi pravilnog odmjeravanja kazne optuženiku.

 

6. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu sa prijedlogom da se žalba optuženika kao neosnovana odbije.

 

7. Spis je u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskog državnom odvjetništvu u Šibeniku na uvid.

 

8. Žalba optuženika nije osnovana.

 

9. Iako u uvodu žalbe optuženik navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se te povrede sastojale. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08 utvrdio da niti jedna povreda bilo formalne bilo materijalne naravi, nije počinjena.

 

10. Također nije u pravu žalitelj niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Naime, u uvodu žalbe se navodi ovaj žalbeni osnov, ali se u žalbi na obrazlaže povreda kaznenog zakona koja se ima u vidu. Međutim, kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11, a nema niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je neosnovana žalba izjavljena iz ovoga žalbenog osnova.

 

11. Nadalje, nije u pravu žalitelj niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravcu utvrđenih otegotnih i otegotnih okolnosti od strane prvostupanjskog suda prilikom izbora vrste i mjere kazne optuženiku za djelo za koje je proglašen krivim. Naime, po stajalištu ovoga drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud prilikom odmjeravanja kazne optuženiku pravilno i potpuno utvrdio sve one okolnosti propisane u članku 47. KZ/11 koje je dužan ocijeniti, a utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), o čemu će biti više riječi u nastavku obrazloženja.

 

12. Nije osnovana niti žalba optuženika izjavljena zbog odluke o kazni.

 

12.1. U žalbi se u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio postojanje otegotnih okolnosti na strani optuženika i to njih ukupno četiri, koje okolnosti same po sebi ne mogu biti otegotne okolnosti u kaznenom postupku, dok je s druge strane nedovoljno cijenio utvrđene olakotne okolnosti i to teško zdravstveno stanje optuženika, dok da je nejasno da li je izraženo kajanje optuženika zbog počinjenog djela uzeo u obzir kao olakotnu okolnost.

 

12.2. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski je sud prilikom odabira vrste i mjere kazne pravilno postupio u smislu članka 47. KZ/11. Naime, prvostupanjski je sud polazeći od pravilno utvrđenog stupnja krivnje optuženika za počinjeno djelo i to izravne namjere te svrhe kažnjavanja propisane u članku 41. KZ/11, kao olakotnim okolnostima na strani optuženika utvrdio da je isti bez zanimanja, bez redovitih i stalnih prihoda i imovine pa da je teška financijska i materijalna situacija na njega očito utjecala da počini ovo kazneno djelo, njegove nezavidne materijalne prilike u kojima živi, narušeno zdravstveno stanje te činjenicu da do sada nije kažnjavana osoba. Prema tome, sve olakotne okolnosti na strani optuženika su pravilno i potpuno utvrđene pa i okolnost njegovog zdravstvenog stanja, što se u žalbi posebno ističe. Što se tiče izraženog kajanja optuženika, prvostupanjski je sud tu okolnost cijenio u smislu ishodovanja blaže sankcije, a koje utvrđenje bi po stajalištu žalitelja bilo promašeno jer je optuženik iskazao jasno i nedvosmisleno kajanje. Međutim, ovdje je za navesti da pravo kajanje postoji samo ako optuženik potpuno priznaje počinjenje djela, jer samo takav optuženik može vlastito ponašanje spoznati kao moralno i društveno neprihvatljivo. U konkretnom slučaju, iz obrane optuženika se razabire da isti doista nije cjelovito i potpuno priznao djelo, budući je osporavao činjenicu da je znao i bio svjestan da će prevoziti ilegalne migrante. Stoga se kao pravilan nameće zaključak prvostupanjskog suda da je optuženikovo kajanje dano u pravcu ishodovanja blaže sankcije.

 

12.3. Nadalje, kao otegotnim okolnostima za optuženika prvostupanjski je sud uzeo u obzir okolnosti počinjenja djela, činjenicu da je djelo počinjeno s izravnom namjerom te društvenu opasnost i težinu počinjenog djela. Neutemeljeno pri tomu žalitelj u žalbi navodi da niti jedna navedena okolnost ne može biti za optuženika otegotna okolnost. Naime, kada se uzme u obzir da je optuženik, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, iz Poljske došao u Crnu Goru gdje je iznajmio osobno vozilo sa kojim je došao u Republiku Hrvatsku u koje je ukrcao četiri državljanina Turske koji su prethodno nezakonito, mimo granične kontrole i bez isprava ušli u Republiku Hrvatsku i koje je trebao prebaciti u Italiju, a potom se sa osobnim vozilom vratiti u Crnu Goru, tada navedene okolnosti upućuju na visok stupanj organiziranosti i ustrajnosti u činjenju ovoga djela. Kada se pri tomu uzme u obzir da se nad osobama koje protuzakonito ulaze u Republiku Hrvatsku ne vrši nikakva kontrola, zbog čega se niti ne zna tko su i sa kojim ciljem dolaze, prvo u Republiku Hrvatsku da bi nastavila dalje, u druge države Europske unije, tada prevoženjem takvih osoba preko teritorija Republike Hrvatske u druge članice Europske unije, kao što je to u konkretnom slučaju, imajući na umu učestalu pojavnost ove vrste djela, doista predstavlja naročitu društvenu opasnost od činjenja ovoga kaznenog djela.

Neutemeljeno se pri tomu žalitelj poziva na sadržaj obrazloženja presude Županijskog suda u Šibeniku od 19. siječnja 2023. pod br. Kž-246/2021 budući da se kazneni postupak u tom predmetu vodio zbog počinjenja kvalificiranog oblika terećenog kaznenog djela i to iz stavka 2. članka 326. KZ/11, dok je optuženik proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz stavka 1. članka 326. KZ/11.

 

12.3. Prema tome, pravilno utvrđujući i vrednujući sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, a uzimajući u obzir da je za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11 zapriječena kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina, kazna zatvora na koju je optuženik osuđen i to kazna zatvora u trajanju od jedne godine je doista donji minimum zapriječene kazne za to kazneno djelo, te ovaj drugostupanjski sud smatra da nema mjesta za blaže kažnjavanje optuženika, niti izricanje uvjetne ili djelomično uvjetne osude, kako se to u žalbi predlaže. Po stajalištu ovoga suda upravo odmjerenom kaznom, kaznom zatvora u trajanju od jedne godine, ispunit će se zahtjevi kako generalne tako i specijalne prevencije, kako je to i propisano u članku 41. KZ/11.

 

13. Konačno, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud u smislu članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženika oduzeo mobitel marke Redmi Note 95 i ugovor o najmu osobnog automobila marke Renault Scenic smatrajući da su mobitel i predmetni ugovor korišteni u svrhu počinjenja kaznenog djela. Naime, nema nikakve dvojbe da su i predmetni mobitel i ugovor o najmu bili upotrijebljeni za počinjenje kaznenog djela, pa se njihovo oduzimanje temelji na odredbi članka 79. stavka 2. KZ/11. Stoga je neosnovan žalbeni navod žalitelja da mobilni uređaj nije moguće tretirati kao sredstvo počinjenja djela u izravnom smislu, budući bi upravo iz obrane optuženika proizlazilo da je na mobitelu dobivao lokacije gdje su se ilegalni migranti nalazili i lokaciju gdje ih je trebao prevesti, iz čega proizlazi da je predmetni mobitel nesporno uporabljen za počinjenje djela, pa ga je kao takvog valjalo i oduzeti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud.

 

14. Dakle, imajući u vidu sve prednje izloženo valjalo je žalbu optuženika F. K. kao neosnovanu odbiti i temeljem članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.

 

U Šibeniku, 15. veljače 2024.

 

 

              ZAPISNIČAR                                                                                      PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

Marina Jaram,v.r.                                                                  Nives Nikolac,v.r.