REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1704/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja G.O. KRIŽANOVIĆ d.o.o., Split, Hrvatskih iseljenika 8a, OIB: 59501738338, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & partneri u Splitu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, Podružnica Split, Varaždinska 54, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Splita, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-203/2025-42 od 16. ožujka 2026., 18. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-203/2025-42 od 16. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-203/2025-42 od 16. ožujka 2026. u odnosu na iznos od 1.676,05 eura.

II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-203/2025-42 od 16. ožujka 2026. u odnosu na iznos od 875,00 eura i rješava:

Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 875,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom i rješenjem odlučio: „Nalaže se tuženiku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 5.560,03 eura sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana 25. svibnja 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“ (presuda).

„Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.551,05 eura, u roku od 15 dana.“ (rješenje).

2. U obrazloženju odluke navedeno je da je u ovom postupku nesporno da je došlo do automobilske nesreće i da je automobil bio osiguran policom kasko osiguranja kod tuženika. Ono što je bilo sporno i što je u ovom postupku trebalo utvrditi je postojanje obveze tuženika na isplatu osigurnine. Naknadnom primjenom i provođenjem dokaznog postupka, prvostupanjski sud uviđa kako bi se u ovom slučaju moglo raditi o odredbama općih uvjeta ugovora o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati. Nadalje, prema odredbi čl. 942. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje: ZOO) ništetne su odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza. Nesporno je da stranke ne mogu sklopljenim ugovorom, a što je ovdje slučaj – pri čemu Uvjeti za kasko osiguranja predstavljaju klauzulu među strankama sklopljenog ugovora – derogirati zakonske odredbe. Isto tako, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud će odbiti primijeniti odredbe ugovora o osiguranju koje predviđaju gubitak prava na naknadu ili svotu osiguranja, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne izvrši neku od propisanih ili ugovorenih obveza, odnosno ne osigura kontrolu svoje alkoholiziranosti (tako i u Rev-1067/04, Rev-715/10, Rev-2373/12, Revx-459/15, Rev-156/14). Nadalje, u prilog tvrdnji tužitelja o nemogućnosti zaustavljanja i ispunjenja uvjeta iz odredbi Uvjeta za kasko osiguranje ide i Potvrda DHMZ-a o stanju vremena na dan 14. ožujka 2021. prema kojoj, u bitnome, proizlazi da je toga dana bilo toplo s južinom i kišom do popodne, zatim vjetar u okretanju na sjeverni, pad temperature zraka i snijeg koji je stvorio značajan snježni pokrivač. Tlak zraka snižen. Snijeg je nastavio padati do u noć. Prema stavu suda, s obzirom na sve okolnosti, dolazi do primjene citirane odredbe čl. 942. ZOO-a te se odredbe uvjeta osiguranja o gubitku prava na isplatu osigurnine za slučaj da ne fotografira mjesto prometne nesreće s najmanje četiri fotografije iz kojih bi se jasno vidjelo mjesto prometne nesreće i oštećenja na vozilu ili vozilima ako ima više sudionika te prometnu nesreću odmah prijaviti najbližoj policijskoj postaji – ima smatrati ništetnom, jer tuženik ne može odbiti isplatu samo zbog nepozivanja policije kad je šteta nedvojbeno nastala i dokumentirana je. Isto tako, iz odredbi Uvjeta za kasko osiguranje proizlazi i da se tuženik u slučaju povrede dužnosti iz stavka 1. ima pravo pozvati na ugovoreno oslobođenje od izvršenja činidbe ako je, među ostalim, povreda dužnosti imala utjecaj na obvezu ispunjenja od strane tuženika ili ometa utvrđenje okolnosti koje su evidentno značajne za obvezu tuženika, ali samo u slučaju ako se povreda dužnosti u takvim okolnostima može pripisati namjeri. Ovaj sud smatra kako tuženik svakako nije dokazao da bi u postupanju tužitelja u dijelu u kojem nije udovoljio traženju i uvjetima bilo namjere pa tako ne može biti primijenjeno ni oslobođenje tuženika od odgovornosti sukladno citiranim odredbama. Zaključno, nije osnovan ni tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, budući da je nesporno kako je ugovaratelj osiguranja bio upravo tužitelj pa iako je Mercedes Benz Leasing d.o.o. vlasnik predmetnog vozila, upravo je i tužitelj kao ugovaratelj osiguranja ovlašten potraživati isplatu osigurnine ukoliko nastupi osigurani slučaj – što je ovdje dokazano. Što se tiče visine utuženog potraživanja, utemeljena je na računu R-1 br. 1109-81622-1 koji prileži spisu, a naročito iz razloga što ga tuženik nije osporio, već samo paušalno, pa iz tog razloga sud nije ni provodio dokaz prometno tehničkim vještačenjem na okolnost utvrđenja visine štete.

3. Tuženik u žalbi navodi da je predmetnom policom kasko osiguranja osiguran imovinski interes vlasnika vozila i njemu pripada pravo na isplatu osigurnine. Pravo na osigurninu ne može se prenijeti putem punomoći, a niti je priloženom punomoći preneseno. Neosnovan je i stav prvostupanjskog suda o ništetnosti sporne ugovorne odredbe na temelju čl. 942. ZOO-a. Tuženik nije prihvatio niti prihvaća preuzeti obveze po izmijenjenim odredbama ugovora, te po ovakvim uvjetima ne bi uopće prihvatio preuzeti odgovornost kasko osiguranja vozila. Prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada nije izveo dokaz vještačenjem kojeg je predložio tužitelj. Osiguranik je oslobođen od pdv-a pa tužitelj nema pravo niti na dosudu iznosa od 1.112,00 eura koji se odnos na pdv. Neosnovana je i odluka o trošku u odnosu na priznate troškove podnesaka. Traži naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 414,55 eura.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Pobijana presuda i rješenje ispitani su na temelju odredaba čl. 365. i čl. 467. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom osigurnine u iznosu od 5.560,03 eura temeljem ugovora o automobilskom kasko osiguranju.

8. U ovom predmetu radi se stoga o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovoga Zakona (čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a).

9. Iz iskaza svjedoka RU proizlazi kako je on te prigode vozio automobil cestom iz smjera Zagreba u smjeru Splita. Bila je nedjelja navečer oko 23 ili 24 sata i naletio je na snijeg, nije bila očišćena autocesta, te je proklizao i udario u ogradu. Kada je izašao iz automobila i vidio da je u voznom stanju odlučio je voziti prema Splitu računajući da je kasno i da nema potrebe zvati policiju budući da ima kasko osiguranje. Neke radnje, npr. fotografiranje vozila nije učinio budući da je bila noć i autocesta i bilo bi opasno tako nešto učiniti. Gužva je na autocesti bila uobičajena za to doba, obje prometne trake su bile pokrivene snijegom.

10. Pravilno je prvostupanjski sud u točkama 23. do 30. obrazloženja pobijane presude obrazložio zašto se odredbe uvjeta osiguranja o gubitku prava na isplatu osigurnine u slučaju izostanka „fotografiranja mjesta prometne nesreće s najmanje četiri fotografije iz kojih bi se jasno vidjelo mjesto prometne nesreće i oštećenja na vozilu ili vozilima ako ima više sudionika, te prijavljivanja prometne nesreće odmah najbližoj policijskoj postaji (zajedno s izvršenim alkotestiranjem)“ ovdje ne mogu primijeniti, te je taj dio obrazloženja prvostupanjske presude citiran u točki 2. ovoga obrazloženja. O tome je uostalom ovaj sud već iznio svoja pravna shvaćanja u rješenju poslovni broj Pž-3332/2024-2 od 29. kolovoza 2025., s kojima se i prvostupanjski sud suglasio u pobijanoj presudi. Sudska praksa – odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i dvije odluke županijskih sudova, za koju u žalbi tuženik tvrdi da odstupa od pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda, nije podudarna ni s činjeničnim niti s pravnim okolnostima u ovom predmetu.

11. Neosnovano tuženik u žalbi osporava i aktivnu legitimaciju tužitelja i navodi da je vlasnik vozila dao „suglasnost da tužitelj ostvaruje svoja prava, ne njegova prava u predmetnom postupku“. To iz razloga jer iz isprave koja je priložena na listu 3. spisa i koja je naslovljena „punomoć“, proizlazi suprotno, pa tako i da ovdje tužitelj može s naslova predmetne naknade štete od 14. ožujka 2021. ostvarivati sva prava u svoje ime i za svoj račun, uključujući i pokretanje sudskog postupka protiv ovdje tuženika kao osiguratelja. Posljedično tome, ni sudska praksa na koju se tuženik poziva u žalbi s tim u vezi, ovdje nije ni podudarna niti primjenjiva.

12. Neosnovan je i žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog odbijanja izvođenja dokaza vještačenjem kojeg je, i prema žaliteljevom navodu, predložio tužitelj. To iz razloga jer takvu povredu ne može, u povodu tuženikove žalbe, predstavljati odbijanje tužiteljevog dokaznog prijedloga koji, osim toga, (suprotno žaliteljevom shvaćanju) niti nije predložen na okolnost koja ide u prilog tuženiku – umanjenje utvrđenog iznosa troškova popravka vozila za tržišnu vrijednost dijelova koji se zamjenjuju (a kakvo umanjenje tuženik zagovara u žalbi).

13. Žalbene navode o neosnovanoj dosudi pdv-a i o oslobođenju osiguranika od pdv-a, tuženik, protivno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a, ističe tek u ovoj žalbi, pa ih ovaj sud ne može uzeti u obzir.

14. Zato je, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci ove presude.

15. Tuženik pobija odluku o trošku obrazloženo u odnosu na priznate troškove podnesaka, te pritom osnovano navodi da spisu nisu priložena četiri obrazložena podneska. Osim toga, tužitelj, u pretežnom dijelu, u troškovniku navodi i pogrešne datume podnesaka, te ovaj sud, u bitnom, smatra da mu pripada pravo na naknadu troška sastava samo jednog obrazloženog podneska, i to sastava podneska od 13. listopada 2021. kojim se očitovao na tuženikove navode iz odgovora na tužbu. Dakle, ne pripada mu pravo na naknadu troška sastava preostalih tri podnesaka (za koje mu je prvostupanjski sud odredio naknadu primjenom Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25). Osnovano žalitelj navodi da tužitelju ne pripada pravo niti na naknadu troška sastava žalbe protiv rješenja o stvarnoj nenadležnosti, jer je ta žalba odbijena kao neosnovana, pa se radilo o nepotrebnom trošku u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

16. Stoga je, primjenom čl. 380. t. 2. i 3. u vezi s čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP -a, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 18. kolovoza 2026.

Sudac

Radovan Raduka