Poslovni broj: 10 Gž Ovr-560/2023-2

Poslovni broj:10 Gž Ovr-560/2023-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. & S. B. d.d R. (OIB:...), zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M. & L. iz Z. protiv ovršenica B. C. (OIB:...), L. C. (OIB:...) i M. C. (OIB:...) – sve iz D., sve zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. & Š. j.t.d. iz Č., radi ovrhe na nekretninama, povodom žalbe ovrhovoditelja i ovršenice M. C. izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-800/23-3 od 3. listopada 2023., dana 15. veljače 2024.

r i j e š i o   j e

Povodom žalbi ovrhovoditelja i ovršenice M. C. ukida se rješenje Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-800/23-3 od 3. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem određen je prekid postupka po službenoj dužnosti i odgođena je provedba ovrhe na nekretnini i na novčanim sredstvima ovršenica do pravomoćnog okončanja parničnog postupka kojeg su dužne pokrenuti u pogledu ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu od 23.12.2005. i njegovog Aneksa od 22.2.2016. (a na pokretanje kojeg su upućene rješenjem broj Ovr-800/23-2 od 3.listopada 2023.).

1.1. Obrazlažući opisano stajalište, prvostupanjski sud polazi od utvrđenja da se predmetni postupak ovrhe provodi radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja temeljem ovršne isprave koju predstavlja Ugovor o kreditu od 23.12.2005. i njegov Aneksa od 22.2.2016. pa kako opisane ovršne isprave nisu prošle sudsku kontrolu a predstavljaju potrošačke ugovore to da je po službenoj dužnosti potrebno ispitati da li navedene isprave sadrže ništetne (nepoštene) ugovorne odredbe.

1.2. Pozivajući se nastavno na utvrđenja iz presuda proizašlih iz spora povodom tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača i to - presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi), a u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je valuta kune vezana uz tečaj valute CHF potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., prvostupanjski sud je na osnovu iskaza ovršenica L. C. i M. C. zaključio da je predmetni ugovor – potrošački, da ovršenik ima svojstvo potrošača (ne navodi se na koju od triju ovršenica se navedeno svojstvo odnosi odnosno jesu li sve tri ovršenice potrošači odnosno koje ugovorne uloge navedene uopće imaju), da predmetni ugovor sadrži nepoštene ugovorne odredbe obzirom da je ugovorena glavnica vezana uz valutu CHF  i da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja odlukom banke, a i da konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite ovršenika kao potrošača jer Aneksom predmetnog ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka, pa je odgodio ovrhu po službenoj dužnosti do okončanja parničnog postupka kojeg su ovršenice dužne pokrenuti u pogledu ništetnosti navedenih ugovornih odredbi.

2. Pravovremenim žalbama ovrhovoditelj i ovršenica M. C. pobijaju opisano rješenje, ovrhovoditelj iz svih zakonskih žalbenih razloga i s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, dok ovršenica M. C. pobija navedeno rješenje bez navođenja zakonskih žalbenih razloga no s prijedlogom da ga žalbeni sud u odnosu na nju ukine a da prvostupanjski sud potom odbije prijedlog za ovrhu.

2.1. Žalbeni sadržaj žalbe ovrhovoditelja iscrpljen je u osporavanju stajališta prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama, a i elaboriranjem značaja sklopljenog Aneksa u odnosu na ugovor o kreditu od 23.12.2005., dok je žalbeni sadržaj žalbe ovršenice M. C. sveden na tvrdnju da nije stranka ugovora o kreditu od 23.12.2005., a da je u Aneksu neutemeljeno označena kao sudužnik iako ista može odgovarati tek kao nasljednica pok. korisnika kredita, svog oca Z. C. i to do visine vrijednost naslijeđene imovine (koja da je u ovršnom postupku vođenog kod istog suda prvog stupnja u predmetu broj Ovr-226/15 utvrđena u iznosu od 4.659,36 kn).

2.3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelja, ovršenice su se usprotivile osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu ovrhovoditelja odbije kao neosnovanu, a i da odbije prijedlog za ovrhu. Ponavljaju da ovršenica M. C. nije stranka ugovora o kreditu od 23.12.2005. a da je u Aneksu neutemeljeno označena kao sudužnik iako ista može odgovarati tek kao nasljednica pok. korisnika kredita, svog oca Z. C. i to do visine vrijednost naslijeđene imovine, dok je ovršenica L. C. ugovor o kreditu od 23.12.2005. potpisala u svojstvu sudužnika da bi je se u Aneksu tom ugovoru neutemeljeno odredilo korisnicom kredita. Ovršenica B. C. da je isključivo založni dužnik, kao vlasnica predmeta ovrhe.

3. Žalbe žalitelja osnovane su utoliko što je povodom njihovog izjavljivanja ovaj sud stekao mogućnost ispitati pobijano rješenje i u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. u vezi sa čl.381. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13 i 89/14 koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl.117.stav.1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 70/19 uz izuzetke propisane odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19) a koji se u postupcima ovrhe primjenjuje osnovom odredbe čl.21.stav.1. Ovršnog zakona (dalje: OZ – „Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl. 44.stav.1. Zakona o izmjenama i dopunama OZ-a objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 73/17 uz izuzetke propisane odredbama čl.44.stav.2., 4. i 5. ZID OZ/17).

3.1. Ispitujući pobijano rješenje aspekta pravilnosti primijenjenog materijalnog prava, neovisno od žalbenog sadržaja oba žalitelja koji istim uopće ne upućuju na navedeno, ovaj je sud utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio i odredbu čl.9. OZ-a, a i odredbu čl.65. OZ-a.

4. Naime, prvostupanjski sud je odredio prekid predmetnog ovršnog postupka (po službenoj dužnosti) te istodobno i odgodio provedbu ovrhe do pravomoćnog okončanja postupka na koje je uputio ovršenice rješenjem broj Ovr-800/23-2 od 3. listopada 2023. - radi utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu i njegovog aneksa a koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivost ugovorne kamate.

4.1. Iako se prvostupanjski sud pri tom ne poziva ni na jednu odredbu OZ-a valja navesti da odredba čl. 9. OZ-a propisuje da će sud, u slučaju prekida ovršnoga postupka, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, ako je to potrebno radi zaštite prava i interesa koje od stranaka, postaviti privremenoga zastupnika stranki u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojega je došlo do prekida, a postupak će nastaviti i prije nego što taj razlog prestane. Iz iznesenog je za zaključiti da je obzirom na specifičnost ovršnog postupka primjena instituta prekida postupka u odnosu na parnični postupak znatno sužena i da će do prekida ovršnog postupka doći samo u situacijama koje se odnose na nemogućnost suda i stranaka za vođenje postupka. U odnosu na odlučivanje o tzv. prethodnom pitanju, ovršni sud će odlučivati samo ako se sporne činjenice dokazuju tzv. kvalificiranim ispravama (javnom, ovjerovljenom privatnom ili drugom ispravom koja ima značenje javne isprave) ili ako se radi o notornim činjenicama ili činjenicama čije postojanje se može utvrditi primjenom pravila o zakonskim presumpcijama (čl.52.stav.4.OZ-a), dok će u protivnom ovršenika uputiti na parnicu. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je uputio ovršenice na pokretanje parnice radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom (rješenjem broj Ovr-800/23-2 od 3.10.2023.) no pri tom navedena okolnost nema nikakvog utjecaja na tijek ovršnog postupka, ne sprječava provođenje ovrhe niti namirenje ovrhovoditeljeve tražbine, kako je to i izričito navedeno u odredbi čl. 52. stav. 6. OZ-a, slijedom čega je dakle potpuno neutemeljeno prvostupanjski sud po službenoj dužnosti prekinuo predmetni ovršni postupak.

5. Nadalje valja navesti da je institut odgode ovrhe normiran odredbom čl.65. OZ-a koja u stav.1. propisuje da sud može, na prijedlog ovršenika odgoditi provedbu ovrhu, u potpunosti ili djelomice, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek (toč.1.), ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka (toč.2.), ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha (toč.3.), ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti (toč.4.), ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz čl.52. ili 53. OZ-a ili podnio tužbu iz čl.52. ili 55. OZ-a, (toč.5.), ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno (toč.6.), ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe (toč.7.), ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni (toč.8.), ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa (roč.9.) te ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak (toč.10.).

5.1. Iz prethodno izloženog jasno proizlazi da odgoda provedbe ovrhe pretpostavlja da je ovrha uopće određena, dakle pretpostavlja da je o prijedlogu za ovrhu odlučeno donošenjem rješenja o ovrsi. Naime, postupak ovrhe sastoji se od stadija određivanja ovrhe (Glava III OZ-a) i stadija provedbe ovrhe (Glava IV OZ-a).

6. Imajući u vidu da je Županijski sud u Zagrebu rješenjem broj Gž Ovr-345/2019-9 povodom žalbe ovršenica ukinuo rješenje o ovrsi broj Ovr-1114/17-2 od 19. rujna 2017., ispravljeno rješenjem broj Ovr-1114/17-10 od 5. listopada 2017. te da je istodobno ukinuo i rješenje o upućivanju na parnicu broj Ovr-1114/17-23 od 11. listopada 2018. to je evidentno da je prvostupanjski sud neutemeljeno odgodio ovrhu koja nije niti određena.

7. Obzirom na izneseno, valjalo je povodom žalbe ovrhovoditelja i ovršenice M. C., neovisno od samog žalbenog sadržaja, ukinuti pobijano rješenje prvostupanjskog suda, pozivom na odredbu čl.380.toč.3. ZPP-a.

8. Prvostupanjskom sudu stavlja se na znanje, da je ponajprije dužan odlučiti o prijedlogu za ovrhu, a ukoliko će o istome odlučiti donošenjem rješenja o ovrsi, da će nastavni postupak ovisiti i o sadržaja žalbe ovršenika. Pri tom je po prispijeću žalbe ovršenika dužan istu analizirati iz aspekta odredbe čl.50. OZ-a i ovisno o odnosnim žalbenim razlozima postupiti ili u smislu odredbe čl. 51. ili u smislu odredbe čl. 52. OZ-a.

U Varaždinu, 15. veljače 2024.