Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-53/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja VOLVO GROUP CROATIA d.o.o., OIB: 88704563307, Zagreb, Karlovačka cesta 94, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Reljić, Zelić, Židanić i Mar d.o.o. u Zagrebu, Ulica Marijana Derenčina 1, protiv tuženika PC, vlasnika obrta " [obrt]", OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dražen Čuljak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić & Anić d.o.o. u Splitu, Lovretska 14, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Tihane Ane Reljić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Reljić, Zelić, Židanić i Mar d.o.o., punomoćnika tuženika i tuženika osobno, na ročištu za objavu presude 18. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željane Biuk u Trogiru, Matije Gupca 1/II, poslovni broj Ovrv-31048/2022, UPP/OS-Ovrv-1140/2022 od 24. studenoga 2022., u dijelu kojim je naloženo tuženiku PC da u roku od 8 dana isplati tužitelju VOLVO GROUP CROATIA d.o.o., iznos od 1.990,84 eura / 15.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. srpnja 2022. do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 22. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena , za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željane Biuk u Trogiru, Matije Gupca 1/II, poslovni broj Ovrv- 31048/2022, UPP/OS-Ovrv-1140/2022 od 24. studenoga 2022., u dijelu kojim je naloženo tuženiku PC naknaditi tužitelju VOLVO GROUP CROATIA d.o.o. nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 190,79 eura / 1.437,50 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 24. studenoga 2022. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku PC naknaditi tužitelju VOLVO GROUP CROATIA d.o.o. troškove postupka u iznosu od 1.330,79 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 24. listopada 2022. podnio Općinskom sudu u Splitu prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa broj 0578/20/9 od 30. lipnja 2022., izdanog za uslugu popravka motornog vozila registracijskih oznaka [registarska oznaka]. Prijedlog za ovrhu je potom automatski povjeren u rad javnom bilježniku Željani Biuk u Trogiru, Matije Gupca 1/II, kao povjereniku suda. Navedenim prijedlogom za ovrhu ovrhovoditelj predlaže da se naloži ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) plati iznos od 1.990,84 eura / 15.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 190,79 eura / 1.437,50 kuna sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, po stopi propisanoj za ostale odnose. Također, predlaže da se radi naplate navedene novčane tražbine odredi ovrha općenito na imovini ovršenika (sada tuženika). Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željane Biuk u Trogiru, Matije Gupca 1/II, poslovni broj Ovrv-31048/2022, UPP/OS-Ovrv- 1140/2022 od 24. studenoga 2022., naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri navedenu tražbinu, te je, radi prisilne naplate navedene tražbine, određena predložena ovrha.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio prigovor u kojem navodi da se predmetni račun ne može odnositi na "Transporte PC". Ističe da vozilo, za popravak kojeg je izdan predmetni račun, nema u svojim poslovnim knjigama te da on nije vlasnik tog vozila.

3. Radi provedbe postupka u povodu prigovora javni bilježnik je spis proslijedio Općinskom sudu u Splitu.

4. Rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv-31048/2022 od 26. siječnja 2023. navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga , a rješenjem poslovni broj Povrv-179/2023 od 27. siječnja 2025. Općinski sud u Splitu se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te je određeno da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti Trgovačkom sudu u Splitu , kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Nakon zaprimanja predmeta na Trgovačkom sudu u Splitu, isti je zaveden pod poslovni broj Povrv-53/2025.

5. Očitujući se na navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi tužitelj je izjavio da je prigovor ovršenika paušalan i neutemeljen, te usmjeren isključivo na odugovlačenje postupka. Izjavio je da je tužitelj trgovačko društvo čija je djelatnost, između ostalog, kupnja i prodaja robe te popravak i održavanje svih vrsta motornih vozila, te da su s tim u vezi stranke bile u ugovornom odnosu.

6. Naime, tužitelj je izjavio da je tuženik od tužitelja naručio uslugu popravka na predmetnom vozilu marke Volvo, registracijskih oznaka [registarska oznaka], i nekoliko puta prije predmetnog popravka. Konkretno, tijekom listopada 2020. da je tuženik od tužitelja u vezi navedenog vozila kupio motorno ulje, a u vezi kojeg da je tužitelj tuženiku 30. listopada 2020. izdao račun broj 0542/21/7. Predmetni račun da je izdan na iznos od 223,13 kuna / 29,49 eura, te da je isti od strane tuženika plaćen 16. prosinca 2020. Također, da je tuženik od tužitelja tijekom travnja 2021. zatražio pružanje usluge osnovnog servisa kao i dodatnih radova na predmetnom vozilu, a temeljem čega da je tužitelj tuženiku 30. travnja 2021. izdao račun broj 0308/20/8 na iznos od 5.703,48 kuna / 755,10 eura, te da je i taj račun tuženik uredno platio tužitelju 31. svibnja 2021. Tužitelj ističe da tuženik nije osporavao osnovanost navedenih računa (koje je uredno platio) iz razloga iz kojeg osporava osnovanost u ovom postupku utuženog računa (da tuženik nije vlasnik tog vozila).

7. U odnosu na utuženi račun broj 0578/20/9 od 30. lipnja 2022. tužitelj ističe da je tuženik u lipnju 2022. zatražio od tužitelja zamjenu diferencijala na vozilu registracijskih oznaka [registarska oznaka], da je tuženik to vozilo dostavio tužitelju na popravak, a da je to podrazumijevalo i nabavu svih potrebnih pripadajućih dijelova. Tužitelj da je sukladno nalogu tuženika nabavio sve potrebne dijelove i obavio zatražene radove odnosno da je promijenio diferencijal na predmetnom vozilu. Naveo je da je ukupna naknada za potrebne dijelove i zamjenu diferencijala, sukladno cjeniku tužitelja, iznosila 60.000,00 kn + PDV, no da je tužitelj tuženiku obračunao vrijednost dijelova i radova u visini od 20% cijene, dok ostatak od 80% nije obračunao tuženiku radi dosadašnje suradnje. Navedeno da je razvidno iz predmetnog računa na kojem je navedeno da je tuženik obvezan platiti samo razliku ukupne vrijednosti u visini od 20%, dok ostatak od 80% snosi tužitelj na temelju goodwill-a (dobre volje), a sve s ciljem nastavka dobre poslovne prakse između ugovornih strana. Također je naveo da je tuženik po izvršenom popravku preuzeo predmetno vozilo od tužitelja.

8. Pored toga, tužitelj je izjavio da tuženik prije pokretanja ovog postupka nije osporavao predmetni račun na način da bi isti bio izdan na pogrešnu tvrtku ili da tužitelj nije uredno pružio svoju uslugu. Smatra da je za vođenje ovog postupka sasvim irelevantno je li tuženik vlasnik predmetnog vozila i ima li tuženik to vozilo zavedeno u svojim knjigama, već da je u ovom postupku jedino mjerodavno tko je naručio uslugu popravka vozila iz razloga što netko može koristiti vozilo i naručivati uslugu servisa za vozilo bez da je ujedno i vlasnik tog vozila, i to na temelju drugih ugovornih odnosa (npr. najma, zakupa, leasinga i slično). S tim u vezi, tužitelj opetovano ističe da je upravo tuženik naručio od tužitelja predmetu uslugu popravka vozila i smatra da je zbog toga tuženik dužan i platiti naknadu za izvršenu uslugu popravka vozila.

9. Zaključno, tužitelj je predložio da sud donese presudu kojom će održati na snazi predmetni platni nalog.

10. U daljnjem tijeku postupka tuženik je ustrajao u navodima iz prigovora protiv rješenja o ovrsi ističući da nije vlasnik niti korisnik vozila za koje je izdan utuženi račun, već da je vlasnik drugog vozila u vezi kojeg surađuje s tužiteljem. Izjavio je da je vlasnica vozila za koje je izdan utuženi račun njegova supruga PCB te da zbog toga ustraje u prigovoru promašene pasivne legitimacije. Navodi da u ime obrta [obrt] nije podnio nalog za popravak vozila za koji je izdan utuženi račun te da osporava osnovu tužbenog zahtjeva, dok ne osporava visinu tužbenog zahtjeva.

11. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.990,84 eura / 15.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 22. srpnja 2022. do isplate, prema računu broj 0578/20/9 od 30. lipnja 2022., za uslugu popravka motornog vozila marke Volvo, registracijske oznake [registarska oznaka], pa se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, sukladno članku 502. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP).

12. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu te je izveden dokaz saslušanjem tuženika PC i saslušanjem svjedoka GC, UC, ĆC , ČC.

13. Nakon ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

14. Između stranaka nije bilo sporno da tuženik nije vlasnik predmetnog vozila registracijskih oznaka [registarska oznaka] i nije bila sporna visina tužbenog zahtjeva. Također, među strankama nije bilo sporno da tuženik nije platio tužitelju iznos iz utuženog računa.

15. Između stranaka je bilo sporno je li tuženik naručio uslugu popravka vozila registracijskih oznaka [registarska oznaka] koji se odnosio na zamjenu diferencijala i pripadajućih dijelova, a za koji popravak je izdan račun broj 0578/20/9 od 30. lipnja 2022., pa je posljedično tome bilo sporno i je li tuženik dužan platiti tužitelju uslugu popravka vozila specificiranu navedenim računom.

16. Čitanjem računa broj 0578/20/9 od 30. lipnja 2022. (stranica 7-8 spisa) sud je utvrdio da tužitelj po tom računu od tuženika potražuje iznos od 1.990,84 eura / 15.000,00 kuna za obavljenu uslugu popravka motornog vozila marke Volvo, registracijskih oznaka [registarska oznaka], i to za izmjenu diferencijala i pripadajućih dijelova, sukladno radnom nalogu 2011959. Pored toga, sud je utvrdio da cijena te usluge iznosi 60.000,00 kuna uvećano za PDV, te da se tuženiku odobrava popust od 80%, dok se tuženiku ispostavlja račun na platiti preostali dio od 20% cijene. Sud je također utvrdio da račun dospijeva na naplatu 21. srpnja 2022. i da je račun izdao HC.

17. Iz iskaza svjedoka HC i GC, inače zaposlenika tužitelja, koji su saslušani na ročištu od 18. lipnja 2026., ovaj sud je utvrdio da je tuženik i HC i GC izričito rekao da naručuje uslugu popravka predmetnog vozila odnosno zamjenu diferencijala za koju je izdan utuženi račun.

18. Iz iskaza tuženika sud je utvrdio je tuženik osobno dovezao predmetno vozilo u servis tužitelja i prijavio djelatnicima tužitelja nastali kvar na vozilu te da je osobno preuzeo i odvezao to vozilo nakon izvršenog popravka koji se sastojao u zamjeni diferencijala na vozilu. Sud je također utvrdio da je tuženik prilikom preuzimanja vozila bio obaviješten da će morati platiti izvršeni popravak i da će mu biti odobren popust na cijenu izvršene usluge.

19. Iskaze svjedoka HC i GC sud je prihvatio jer su logični i u skladu s preostalim izvedenim dokazima. Naime, za ovaj sud nije uvjerljivo da bi trgovačko društvo koje se bavi popravkom motornih vozila obavljalo popravak nekog vozila koji nije zatražen. Tom uvjerenju suda dodatno ide u prilog i izjava samog tuženika da je on osobno dovezao predmetno vozilo u servis tužitelja, da je prijavio kvar i da je preuzeo to vozilo i odvezao ga nakon što je primijetio da je na istom ugrađen novi diferencijal i nakon što je obaviješten da će popravak morati platiti , bez da je pritom djelatnicima tužitelja na bilo koji način iskazao da ne prihvaća izvršeni popravak.

20. Dakle, iz svih izvedenih dokaza ovaj sud je utvrdio da je tuženik naručio od tužitelja uslugu popravka motornog vozila za koju je izdan utuženi račun broj 0578/20/9 od 30. lipnja 2022., te da je ta usluga izvršena.

21. S tim u vezi, sud je dalje zaključio da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu, te da su, prema ocjeni ovog suda, sklopili ugovor o djelu prema kojem je tužitelj bio obvezan obaviti popravak predmetnog motornog vozila registracijskih oznaka [registarska oznaka], konkretno, izvršiti zamjenu diferencijala na vozilu, a da je tuženik bio obvezan tužitelju za to platiti naknadu.

22. Naime, člankom 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021.; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

23. Dakle, ugovor o djelu je dvostranoobvezni ugovor te kao takav stvara prava i obveze za obje ugovorne strane. Obveza na strani izvođača sastoji se u tome da obavi ugovoreni posao, dok je obveza naručitelja da izvođaču za obavljeni posao plati naknadu. Pravo izvođača sastoji se u tome da od naručitelja zahtjeva plaćanje naknade, dok je pravo naručitelja da od izvođača zahtjeva da obavi ugovoreni posao.

24. Budući da je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj obavio ugovoreni posao odnosno da je izvršio popravak predmetnog motornog vozila registracijskih oznaka [registarska oznaka], konkretno, da je izvršio zamjenu diferencijala i pripadajućih dijelova na vozilu, koji popravak je tužitelja naručio tuženik, a da naknadu za navedeni posao tuženik nije platio tužitelju, koja naknada iznosi 1.990,84 eura / 15.000,00 kuna i koja je dospjela na naplatu 21. srpnja 2022., sukladno članku 590. ZOO-a, trebalo je obvezati tuženika da izvrši svoju obvezu iz sklopljenog ugovora i da tužitelju plati iznos od 1.990,84 eura / 15.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od prvog dana nakon dana dospijeća (22. srpnja 2022.) pa do isplate. Naime, člankom 29. stavkom 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

25. Tuženik je tijekom postupka prigovorio da je utuženo potraživanje tužitelja u zastari, međutim, s obzirom na to da je predmetno potraživanje dospjelo na naplatu 28. listopada 2015., a da je predmetni postupak pokrenut 18. listopada 2018., to je tuženikov prigovor zastare neosnovan. Naime, člankom 228. ZOO-a propisano je da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

26. S tim u vezi, za navesti je da tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan, budući da je sud utvrdio da je upravo tuženik naručio od tužitelja predmetnu uslugu popravka vozila, pa je tuženik sukladno članku 590. ZOO -a dužan tužitelju platiti naknadu za izvršenu uslugu, dok u konkretnom slučaju nije od utjecaja na tuženikovu obvezu plaćanja naknade za izvršeni popravak činjenica da tuženik nije vlasnik predmetnog vozila.

27. Radi svega navedenog, a na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a, sud je održao na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.990,84 eura / 15.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. srpnja 2022. do isplate, po stopi koja je propisana za odnose iz trgovačkih ugovora.

28. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

29. Tužitelj je tražio da sud održi na snazi predmetni platni nalog i u dijelu kojim je odlučeno o naknadi troškova ovršnog postupka, međutim, platni nalog je u tom dijelu trebalo ukinuti.

30. Naime, odredbom članka 20. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/2013., 33/2015., 82/2015., 82/2016., 67/2018., 126/2019., 130/2020., 21/2022., 60/2022., 16/2013., 155/2023. i 36/2024., dalje: ZS) propisano je da Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, dok odredba članka 27. stavka 3. ZS-a propisuje da će Vrhovni sud radi razmatranja spornih pravnih pitanja koja se odnose na drugostupanjsko sudovanje, u svrhu ujednačavanja sudske prakse, svakih šest mjeseci, a po potrebi i češće, organizirati zajednički sastanak s predsjednicima sudskih odjela svih županijskih sudova. Zaključci sa sastanka objavit će se na internetskoj stranici Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Upravo je na takvom sastanku održanom 2. lipnja 2017. prihvaćeno pravno shvaćanje po kojem se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak ovršnog postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odluču je presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

31. Iako navedeno pravno shvaćanje nije obvezujuće za ovaj sud, radi osiguranja jedinstvene primjene prava, ovaj sud ga prihvaća, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

32. Dakle, o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova predmetnog ovršnog i parničnog postupka trebalo je odlučiti jednom odlukom.

33. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 1. ZPP-a, te članku 155. i 164. ZPP-a. Naime, s obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku, to je tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove postupka koji su bili potrebni za njegovo vođenje.

34. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova (stranica 3, 38-39 i 99 spisa), tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje postupka, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja, i to za :

- sastav prijedloga za ovrhu (Tbr. 11. toč. 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife) iznos od 165,90 eura / 1.250,00 kuna;

- sastav podneska od 17. veljače 2023. (Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 46. i 54. Tarife) iznos od 250,00 eura,

- sastav podneska od 20. siječnja 2026. (Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 46. i 54. Tarife) iznos od 250,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 10. veljače 2026. (Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 46. i 54. Tarife) iznos od 250,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 18. lipnja 2026. (Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 46. i 54. Tarife) iznos od 250,00 eura,

što ukupno iznosi 1.165,90 eura.

35. Pored navedenoga, tužitelju je, kao potreban, trebalo priznati i trošak javnobilježničke naknade u iznosu od 24,89 eura / 187,50 eura, sukladno člancima 5., 7. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj 9/2021., 18/2022.), kao i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 140,00 eura, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018., 51/2023.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 50/2026.).

36. Dakle, tužitelju je trebalo priznati, kao potrebne za vođenje predmetnog postupka, troškove u sveukupnom iznosu od 1.330,79 eura.

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Splitu 18. kolovoza 2026.

Sutkinja

Zrinka Ćosić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis