Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 163 P-1411/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jadranki Nižić-Peroš, u pravnoj stvari tužitelja MB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Dajani Bjedov, odvjetnici iz Zadra, Ruđera Boškovića 4, protiv tuženika 1. Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu i 2. Grada Zadra, OIB [osobni identifikacijski broj], Zadar, Narodni trg 1, zastupanom po gradonačelniku, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave od dana 2. srpnja 2026. u nazočnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja, zakonske zastupnice tuženika pod 1. i punomoćnice tuženika pod 2. te objave dana 18. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva - čest. zem. [katastarska čestica] DIO, pašnjak površine 1599 m2 odgovarajuća liku K-U-P-R-S-T-K; - čest. zem. [katastarska čestica] DIO, pašnjak površine 5207 m2 odgovarajuća liku L-M-N-O-J-L; - čest. zem. [katastarska čestica], ULICA, ulica površine 240 m2 odgovarajuća liku A-B-C-D-E-F-G- J-K-A; - čest. zem. [katastarska čestica] DIO, pašnjak 613 m2, sve k. o. [katastarska općina] odgovarajuća liku K-J-O-P-U-K, sve skice sudskog očevida od dana 11. studenog 2025. god ine geometra ČB, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude uknjiži kao vlasnik - čest. zem. [katastarska čestica] DIO , pašnjak površine 1599 m2;

- čest. zem. [katastarska čestica] DIO, pašnjak površine 5207 m2; - čest. zem. [katastarska čestica], ULICA, ulica površine 240 m2; - čest. zem. [katastarska čestica] DIO, pašnjak 613 m2, sve k. o. [katastarska općina], uz brisanje toga prava sa imena tuženika pod 1. u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] i sa imena tuženika pod 2. tužbe u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] nakon pravomoćnosti presude, u roku od 15 dana.

II. Dužni su tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.“

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku pod 1. parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR, u roku od 15 dana dok se zahtjev tuženika pod 2. za naknadom troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 9. srpnja 2025. u bitnome navodi da je stvarni, ali ne i zemljišnoknjižni vlasnik dijelova nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Tvrdi da je predmetne nekretnine stekao od svojih pravnih prednika, odnosno oca SB , strica NB i tete OB, a oni od svojih prednika, pri čemu pravo izvodi iz posjeda i prava koja su pripadala njegovoj baki VB. ŠB, a potom njezinoj kćeri FB rođ. VB. Nadalje navodi da je VB nakon n jezine smrti naslijedilo više nasljednika, među kojima FB, HB i NB, te da je 1967. godine provedena dioba nasljedničke zajednice. Nakon smrti FB njezinim su nasljednicima proglašeni braća NB i SB te sestra OB, svaki u jednakom dijelu, budući da FB nije imala potomaka. Tužitelj tvrdi da su navedeni nasljednici svoja prava naknadno prenijeli na njega darovanjem i drugim pravnim poslovima. U odnosu na nekretnine koje su predmet spora navodi da su čest. zem. [katastarska čestica] nastale parcelacijom čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje su bile upisane kao općenarodna imovina, dok su kao posjednici u katastarskim evidencijama bili evidentirani njegovi pravni prednici FB i drugi članovi obitelji SB. Također navodi da su čest. zem. [katastarska čestica] nastale parcelacijom čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je također bila evidentirana kao općenarodna imovina, a kasnije su predmetne čestice upisane kao nerazvrstana cesta i javno dobro u općoj uporabi na ime Grada Zadra. Prema navodima tužbe, iz povijesti posjedovanja proizlazi da su njegovi pravni prednici evidentirani kao posjednici spornih nekretnina odnosno njihovih matičnih čestica najmanje od prve revizije posjeda 1955. godine, dok pojedini podaci upućuju i na ranije korištenje tih nekretnina od strane obitelji SB. Da se radi o dugotrajnom, mirnom, javnom i nesmetanom posjedu koji se kroz više generacija prenosi unutar iste obitelji te da se vrijeme posjedovanja svih pravnih prednika uračunava u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Također navodi da čest. zem. [katastarska čestica] u naravi ne predstavljaju nerazvrstane ceste niti su ikada služile javnom prometu vozila ili općoj uporabi, već čine dio zemljišta koje je generacijama koristila njegova obitelj. Smatra da za njihov upis kao javnog dobra i nerazvrstane ceste nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke te da su iste pogrešno upisane na ime Grada Zadra. Pozivajući se na dugogodišnji posjed svojih prednika, kontinuitet posjedovanja i nasljeđivanje te odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje uređuju stjecanje vlasništva dosjelošću, tužitelj predlaže da sud utvrdi kako je stekao temeljem darovanja pravnu osnovu za stjecanjem prava vlasništva na utuženim nekretninama te da naloži brisanje postojećih upisa i uknjižbu prava vlasništva u njegovu korist.

2. Tuženik pod 1. u odgovoru na tužbu navodi da se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu i navodima iz tužbe u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] površine 1599 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] površine 5207 m2, obje k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao općenarodna imovina za cijelo. Naime, iz dokumentacije koju je tužitelj priložio uz tužbu ne proizlazi da isti polaže bilo kakva prava na predmetnim nekretninama. Iz navoda povjesnice tužbe tužitelj tvrdi kako je utužene nekretnine stekao nasljeđivanjem i diobom sa svojim pravnim prednicima, a da se iste nalaze u mirnom i nesmetanom posjedu njegove obitelji dugi niz godina, te tvrdi da je na istima stečeno pravo vlasništva dosjelošću. Nadalje ističe se da bi tijekom postupka bilo potrebno utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Potrebno je utvrditi i da je između pravnih slijednika i njihovih prednika postojala neprekinuta sukcesija u posjedu, odnosno da je posjed na osnovu valjanog pravnog posla ili nasljeđivanjem prešao s jednih na druge, te na koji način su se prednici tužitelja nalazili u posjedu utuženih nekretnina kroz navedeni niz godina, a kako to tvrdi tužitelj, odnosno koja je bila kvaliteta tog posjeda. Također, tužitelj mora dokazati pravni slijed nasljeđivanja, a na koji se poziva u povjesnici tužbe, a što nije vidljivo iz priložene dokumentacije. Slijedom svega navedenoga, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti uz obvezu naknade tuženici prouzročenih troškova parničnog postupka. Tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva utuženih nekretnina po niti jednoj osnovi iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

2.1. Tuženik pod 2. Grad Zadar u svom odgovoru na tužbu navodi kako se protivi tužbi te predlaže tužbeni zahtjev u odnosu na ovog tuženika odbiti kao neosnovan u cijelosti. Ukazuje na činjenicu da se pred Općinskim sudom u Zadru, pod poslovnim brojem: P-509/2024, već vodi parnica protiv ovog tuženika, po tužbi ZB radi utvrđenja prava vlasništva i ovdje utuženih kat. čest. broj: [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], što potvrđuje i zabilježba spora u priloženom izvatku iz zemljišne knjige. Nadalje, tužitelj se poziva na darovanja od svojih prednika prilažući ugovore o darovanju koji nisu provedeni kroz katastarski operat, što ne čudi s obzirom su napisani bez datuma sklapanja, s naknadnim dopisivanjem teksta, ali što je još važnije bez ikakve ovjere. Nekretnina oznake kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je istina od 1955. godine evidentirana posjedom u površini od 700 m2 u korist VB udovice ŠB, a prema priloženoj dokumentaciji polovica te površine, odnosno 350 m2 je prešlo na FB. Prilikom cijepanja kat. čest. broj [katastarska čestica], ta površina je preni jeta u novoformiranu kat. čest. broj [katastarska čestica] koja je imala ukupnu površinu od 853 m2. Rješenjem DGU-PUK Zadar od 13.03.2024. godine kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pocijepana je na kat. čest. broj: [katastarska čestica] površine 240 m2 i 626/144 površine 613 m2, te su obje čestice ostale upisane posjedom i FB i ŽB i [adresa], ali sada u neopredijeljenim omjerima iako su omjeri u posjedu kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do tog cijepanja bili poznati. U svakom slučaju, da je na tužitelja prenesen cijeli posjed VB (700 m2), ne bi imao pokriće za obje kat. čest. jer one zajedno imaju površinu od 853 m2, a u priloženoj dokumentaciji nema dokaza u pravcu da je ŽB ili Grad Zadar raspolagao svojim udjelom u korist tužitelja. Kroz postupak svakako treba razjasniti i osnov posjeda prvooznačene posjednice s obzirom se matična nekretnina oznake kat. čest. broj [katastarska čestica] još od davne 1920. godine vodila kao javno dobro - put, a kasnije od 1947. godine, očito nakon što je put prestao postojati, kao posjed Općine Bokanjac.

3. Ovaj sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao povijest posjedovanja za predmetne nekretnine (l.s.9-10), zapisnik (l.s. 11-14), prijavni list (l.s. 15-20), rješenje (l.s. 21-32), ugovor o darovanju nekretnina zaključen između ŠB kao darovatelja i RB kao daroprimca (l.s. 34-36), ugovor o darovanju nekretnina zaključen između OB rođ. RB kao darovatelja i RB kao daroprimca (l.s. 36-37), darovnicu UB (l.s. 38), rješenje DGU (l.s. 39-43), skicu lica mjesta (l.s. 44-45), zk izvadke za predmetne nekretnine (l.s. 46-54), prijepis posjedovnog lista (50-52), potvrdu Grada Zadra (l.s. 55), prijavni list od 23. lipnja 1967. (l.s. 56-59), rješenje o nasljeđivanju broj O-568/88 iza smrti FB od 31. siječnja 1989. (l.s. 60-66), zk izvadak (l.s. 79-117), rješenje o nasljeđivanju (l.s. 118-130,215-216), preslik izjave M (l.s.130), preslik izjave GB (l.s.131), skicu lica mjesta geometra CB (l.s. 140-141), povijesni zk izvadak (l.s. 150-193), zapisnik ovoga suda broj O-568/88 od dana 2. lipnja 1989. (l.s. 196,218), zk izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina](l.s. 197-202), žalbu PB iz spisa ovoga suda broj O-568/88(l.s. 205- 211,217), te su saslušani svjedoci ZB, BB, ĆB (l.s. 224- 230) i tužitelj, a pročitan je i spis ovoga suda broj P- 509/2024.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je stekao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na dijelovima nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], te zahtjev da su tuženici dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja uz istodobno brisanje dosadašnjih upisa Republike Hrvatske, odnosno Grada Zadra. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da su predmetne nekretnine kroz više generacija bile u posjedu njegovih pravnih prednika te da je on njihov pravni slijednik, kojem su darovali predmetne nekretnine.

5. Među strankama nije sporno da su predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisane na ime Republike Hrvatske, odnosno Grada Zadra. Također nije sporno da su čestice 626/142 i 626/143 nastale parcelacijom čestica 626/117 i 626/118 k. o. [katastarska općina], dok su čestice 626/128 i 626/144 nastale parcelacijom 626/62 k.o. Bokanjac

5.1. Među strankama je sporno jesu li prednici tužitelja bili zakoniti, istiniti i pošteni posjednici predmetnih nekretnina tijekom vremena potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, postoji li neprekinuti pravni slijed između tužitelja i njegovih prednika, jesu li isprave na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev podobne za dokazivanje prijenosa prava te jesu li u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Sporno je i jesu li čestice 626/128 i 626/144 u naravi predstavljale nerazvrstane ceste odnosno javno dobro u općoj uporabi.

6. Sud je nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), zaključio da tužitelj nije dokazao postojanje svih činjenica na kojima temelji svoj zahtjev.

6.1. Naime, iako provedeni dokazi ukazuju na višegodišnju povezanost obitelji GB s predmetnim nekretninama te na činjenicu da su pojedini prednici tužitelja bili evidentirani kao posjednici u katastarskim evidencijama, navedeno samo po sebi nije dovoljno za zaključak da je tužitelj dokazao neprekinuti pravni slijed stjecanja prava vlasništva niti sve zakonske pretpostavke potrebne za stjecanje vlasništva dosjelošću.

6.2. Sud je pritom imao u vidu da su tuženici tijekom postupka osporavali kako kvalitetu posjeda tako i postojanje valjanog slijeda prijenosa prava između prednika tužitelja i samog tužitelja, osobito u pogledu ugovora o darovanju i rješenja o nasljeđivanju na koje se tužitelj poziva.

7. Temeljem izvedenih dokaza u ovoj pravnoj stvari utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:

- da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], dio 1599 m2, nastala parcelacijom od čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je uknjižena kao općenarodna imovina,

- da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], dio površine 5207 m2 nastala parcelacijom od čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] te da je uknjižena kao općenarodna imovina,

- da su kao posjednici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dio, pašnjak površine 1599 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] dio, pašnjak površine 2221 m2 evidentirani u pl. 15881 k. o. [katastarska općina] između ostalih, FB rođ. GB i JB udova Č,

- da su kao posjednici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dio, pašnjak površine 5207 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirani u pl. 15882 k. o. [katastarska općina] FB rođ. GB i JB udova AB,

- da su čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] na dan stupanja na snagu Zakona o šumama i Zakona o poljoprivrednom zemljištu bile izvan građevinskog područja,

- da je Bačko Alma bila evidentirana kao posjednica u p.l. 269 k. o. [katastarska općina] za dio čest. 626/117 k. o. [katastarska općina] za površinu od 1292 m2 , dio čest. 626/118 k. o. [katastarska općina] za površinu od 5424 m2, dio čest. 626/128 k. o. [katastarska općina] za površinu od 350 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 240 m2 nastala parcelacijom od čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je bila uknjižena u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] kao općenarodna imovina,

- da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dio, pašnjak površine 613 m2 nastala parcelacijom od čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da su čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] uknjižene na imenu tuženika pod 2. kao javno dobro u javnoj uporabi – nerazvrstane ceste,

- da su kao posjednici čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] evidentirani u pl. 15883 k. o. [katastarska općina] [adresa], FB, JB dok je prvi evidentirani posjednik čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] prema podacima iz 1920. bio TB, Matteo, a čest. zem. [katastarska čestica] Javno dobro putevi, da su od 1947. čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] evidentirane kao posjed Općine Bokanjac sve do I revizije posjeda 1955.,

- da je od prve revizije posjeda za k. o. [katastarska općina], od 1955. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirana na imenu IB za površinu od 700 m2, S N za površinu od 1000 m2, DB za površinu od 1000 m2, KB za površinu od 800 m2 i LB ud. ŠB za površinu od 700 m2, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirana je na imenima LB ud. ŠB za površinu od 3620 m2 i KB pok. O za 600 m2, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirana je na LB. ŠB za površinu 2500 m2 plus 8350 m2,

- da su iza smrti LB ud. ŠB 1965. temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-531/64 i zapisnika o diobi njezinih nasljednika posjednicima njezinog dijela čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] evidentirani FB rođ. GB za 1/2 i AB pok. ŠB za ½,

- da su nasljednici LB ud. ŠB izvršili diobu zapisnikom o diobi prema prijavnom listu iz 1967. i to AB pok. ŠB, PB pok. ŠB i FB. N,

- da su drugom revizijom za k.o. Bokanjac 1980. upisani na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] posjednici te je FB [adresa]. N upisana za 350 m2 i AB za 350 m2, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] su upisani FB [adresa] za 1292 m2 i GB [adresa] za 1292 m2, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisani su posjednici Bačko Alma ž. Ante za 5425 m2 i AB za 5425 m2.

- da su iza smrti FB temeljem rješenja ovoga suda posl.br. O-568/88 31. siječnja 1989. istu naslijedili njezini nasljednici: brat GB PB pok. ŠB za 1/3 dijela, brat GB ŠB pok. ŠB za 1/3 i sestra OB M r. GB za 1/3 dijela,

- da je na doneseno rješenje broj O-568/88 dana 8. studenog 1987. brat ostaviteljice PB uložio žalbu (l.s.217) te je dana 2. lipnja 1989. pred ovim sudom održano ročište na kojem su bili nazočni brat PB pok. ŠB, brat ŠB. ŠB i sestra pok. MBR V te su suglasno izjavili da nekretnine koje se vode kao suvlasništvo ostaviteljice u zemljišnim knjigama ovoga suda te kod katastra ne predstavljaju ostavinsku imovinu ostaviteljice jer je ona za života nekretnine otuđila – prodala i da u času smrti nije posjedovala nikakvu imovinu,

- da je dana 2. lipnja 1989. ukinuto rješenje o nasljeđivanju broj O-568/88 dana 31. siječnja 1989. te je obustavljen ostavinski postupak iza smrti FB zbog pomanjkanja imovine,

- da su V u izjavi bez datuma (l.s.130) i ČBR u izjavi od dana 30. travnja 2008. (l.s.131) u bitnome naveli da nisu bili prisutni na ročištu od 2. lipnja 1989.,

- da su na zapisniku dana 2. lipnja 1989. u nazočnosti suca i zapisničara jasno vidljivi potpisi nazočnih stranaka PB, ŠB i OB (l.s.207), kao i dostavnice sa potpisima navedenih (l.s.208-210),

- da iz spisa ovoga suda broj P-509/2024 proizlazi da je u tijeku parnični postupak tužitelja ZB (koji je u ovome postupku saslušan kao svjedok) protiv tuženika Grada Zadra i Republike Hrvatske radi utvrđenja da je stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva za cijelo (1/1 dijela) točno određenog dijela matične kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u z. k. uložak broj [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] i to upravo novoformirane kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1599 m2, potom točno određenog dijela matične kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u z. k. uložak broj [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], i to upravo novoformirane kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 5207 m2, a koje su novoformirane kat. čestice nastale temeljem Geodetskog elaborata izrađenog u svrhu diobe ili spajanja katastarskih čestica izrađenog od strane ovlaštenog inženjera geodezije SBR iz [adresa], broj elaborata 46/2022 od 12. 05. 2022. godine,

- da je tužitelj ZB u navedenom postupku nakon provedenog očevida povukao tužbeni zahtjev u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] te 626/143 i 626/142 odnosno da je tužiteljev zahtjev uperen isključivo na čest. 626/118 k. o. [katastarska općina] ukupne površine 7419 m2.

- da je MB zaključio Ugovore o darovanju kao daroprimatelj sa ŠB i OB, kao darovateljima koji nisu ovjereni kod javnog bilježnika i na kojima nije naveden datum zaključenja te na kojima je uz navedene nekretnine u k. o. [katastarska općina] jasno vidljivo dopisivan sadržaj „i sve ostale naslijeđene čestice od tete FB“ – iako ona darovateljima nije bila teta,

- da je NB 1999. bez datuma potpisao izjavu da MB daruje dio naslijeđen od pok. brata AB i sestre FB,

- da je očevidom na licu mjesta od dana 11. studenog 2025. utvrđeno, a kako slijedi i iz skice sa lista 140 spisa te fotografija sa lista 141 spisa da predmetne nekretnine oznake 626/143, 626/144 i 626/142 k. o. [katastarska općina] čine jednu cjelinu te da je čest.zem . 626/128 ograđeno dvorište oko dviju starih kamenih kuća,

8. Radi utvrđenja činjenica sud je proveo i dokaz saslušanjem svjedoka ĆB, BB i ZB te saslušanjem tužitelja MB.

8.1. Svjedok ĆB iskazao je da je tijekom 1993. godine zajedno s tužiteljem posjetio svog oca u Zemuniku. Tom je prilikom njegov otac, nakon što je saznao da je MB sin SB, izjavio kako se još pedesetih godina prošlog stoljeća nalazila livada u vlasništvu SB na Bokanjcu, na kojoj se nalazila štala te na kojoj je znao prespavati prilikom odlazaka na prodaju ovaca u [adresa]. Pojasnio je da je njegov djed posjedovao stado ovaca te da je zajedno sa svojim ocem, koji je tada bio dijete od desetak godina, odlazio na predmetnu livadu tijekom razdoblja od pet do šest godina. Prema pričanju njegova oca, SB koristio je navedenu nekretninu te je dopuštao njihov boravak i aktivnosti na njoj. Naveo je i da osobno nije bio na nekretninama koje su predmet ovog postupka i da nema neposrednih saznanja o načinu njihova stjecanja.

8.2. Saslušan kao svjedok BB, nesrodan sa tužiteljem, iskazao je da je početkom 2000-ih godina stupio u kontakt s tužiteljem jer je bio zainteresiran za kupnju dijela zemljišta koje graniči s njegovom nekretninom radi uređenja parkirališta. Naveo je da su ga susjedi uputili upravo na MB kao osobu za koju se smatralo da je vlasnik predmetnog zemljišta, a isto je, prema vlastitim riječima, provjeravao i u katastarskim evidencijama. Nadalje je iskazao da mu je tužitelj rekao kako imovinskopravni odnosi još nisu riješeni pa zbog toga nije bilo moguće provesti planiranu kupoprodaju. Naveo je i da su mu stariji mještani Bokanjca govorili kako su preci tužitelja dugogodišnji vlasnici tih nekretnina. Prilikom predočenja skice sudskog očevida označio je mjesto svoje nekretnine te pokazao dio zemljišta za koji je bio zainteresiran, navodeći da je prema informacijama koje je dobio upravo taj dio bio povezan s obitelji MB.

8.3. Nadalje, svjedok ZB, nesrodan sa tužiteljem iskazao je da posjeduje nekretninu koja neposredno graniči sa zemljištem koje je predmet spora. Naveo je da su ĐB i HB bili raniji vlasnici njegove nekretnine te da je predmetno zemljište nekada predstavljalo jedinstvenu cjelinu koja je kasnije podijeljena između njega i tužitelja. Ne zna točno kako su EB i ĐB stekli svoju nekretninu, zna da je EB umro 1999., te da je njega naslijedila supruga ŽB koja je nastavila ž ivjeti nakon smrti EB sa njegovom obitelji, a ĐB da je sestra od pok. EB dok misli da je EB rođen 1921. ili 1923. Ne zna točno kada su on i ĐB ušli u posjed ove nekretnine Pokazujući na skici sudskog očevida istaknuo je kako nikada nije postojao spor unutar obitelji glede pripadnosti predmetnih nekretnina. Dalje je iskazao da zna kako su ĐB i HB bili dugogodišnji posjednici predmetnog zemljišta, da se na njemu nekada čuvala stoka te da je sve što zna o podrijetlu vlasništva saznao kroz dugogodišnje obiteljske i susjedske kontakte. Naveo je i da preko predmetnih nekretnina ne postoji nikakav put. U tijeku da je postupak pred ovim sudom kojim on traži da se utvrdi vlasnikom ovog svog dijela. Zna i da je brat od tetka EB pokušao tetku EB osporiti pravo na ovu nekretninu odnosno ispravlja se i navodi da je teti ŽB pokušao to osporiti. Koliko on zna ova nekretnina je bila izvorno od oca ĐB i EB. Zna da su EB i ĐB imali još jednog brata ali ne zna je li bilo još braće i sestara. Ne zna tko je bio PB. Da su kućice na terenu oduvijek koliko on zna na tom terenu, a radi se na skici o žutom dijelu, te su po njemu te kućice oduvijek dio ove jedne cijele nekretnine gdje se on dijelio sa MB. Ne zna da bi MD ili ČD imali svoje nekretnine u blizini niti poznaje te ljude. Koliko on zna ĐB je naslijedio MB uz njega, a on to zaključuje iz onoga što je čuo.

8.4. Tužitelj MB iskazao je da predmetne nekretnine predstavljaju dugogodišnju obiteljsku imovinu koja potječe od njegova djeda SB. Naveo je da je njegov djed imao više djece, među kojima sinove Š, AB i ŠB te kćeri ĐB i OB. Prema njegovim saznanjima, nakon smrti djeda pojedini članovi obitelji prihvatili su svoje nasljedne udjele, dok se dio članova obitelji odrekao određenih prava ili ih kasnije prenio na druge nasljednike. Istaknuo je da je FB, rođ. SB, bila jedna od nasljednica predmetnih nekretnina, a nakon njezine smrti, budući da nije imala potomaka, njezina prava prešla su na njezinu braću i sestru, odnosno NB, SB i OB. Prema iskazu tužitelja, navedeni nasljednici svoje su udjele kasnije prenijeli na njega darovanjem i drugim pravnim poslovima. Nadalje je naveo da se na predmetnim nekretninama nalaze stare kamene građevine koje je, prema obiteljskom predanju, izgradio njegov djed SB te da se zemljište tradicionalno koristilo kao pašnjak na kojem su se čuvale ovce. Prema njegovim navodima, takvo korištenje trajalo je sve do šezdesetih godina prošloga stoljeća, nakon čega se zemljište uglavnom nije obrađivalo, ali je ostalo povezano s obitelji SB. Naveo je da su granice nekretnina bile poznate mještanima te da su na terenu postojali tragovi stare ograde i željeznih stupova koji su označavali pripadnost zemljišta njegovim precima. Tužitelj je također iskazao da je tek posljednjih godina došlo do sporova vezanih uz pojedine dijelove nekretnina, navodeći da je ČD postavio žičanu ogradu na dijelu zemljišta te tvrdio da je određeni objekt stekao od SD. Prema iskazu tužitelja, SD ranije je koristio dio zemljišta uz dopuštenje njegova oca SB radi održavanja stare kamene kućice, ali mu nikada nije bilo preneseno pravo vlasništva na predmetnim nekretninama.

9. Sud je iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja ocijenio u njihovoj međusobnoj povezanosti te ih doveo u vezu s dokumentacijom sadržanom u spisu.

9.1. Iskaz svjedoka ĆB potvrđuje da je još tijekom pedesetih godina prošloga stoljeća u mjestu postojala predodžba da se predmetno zemljište nalazi u vlasništvu SB, radi se o posrednim saznanjima svjedoka koja proizlaze iz kazivanja njegova oca. Iskaz svjedoka BB također potvrđuje da su pojedini mještani Bokanjca smatrali kako predmetne nekretnine pripadaju obitelji SB te da je upravo tužitelj bio osoba povezana s tim zemljištem dok ovaj svjedok svoja saznanja temelji pretežno na informacijama dobivenim od trećih osoba . Prema iskazu svjedoka ZB proizlazi da su ĐB i HB bili povezivani s predmetnim zemljištem, da se na nekretnini nalaze stare kamene kućice te da preko spornih čestica ne postoji put. Međutim, isti svjedok izričito navodi da ne zna na koji su način ĐB i AB stekli nekretnine, ne poznaje okolnosti njihova ulaska u posjed niti ima izravna saznanja o pravnom slijedu nasljeđivanja ili darovanja na koji se tužitelj poziva.

9.2. Stoga sud iskaze svjedoka prihvaća kao vjerodostojne u dijelu koji se odnosi na način korištenja nekretnina, dugotrajnost posjeda i povezanost obitelji HB s predmetnim zemljištem, ali ne i kao dokaz pravnog slijeda stjecanja prava vlasništva, budući da svjedoci nisu imali neposrednih saznanja o nasljeđivanju ili prijenosu prava na koje se tužitelj poziva. Ovaj sud posebno ističe da niti jedan saslušani svjedok nema neposrednih saznanja o sadržaju ostavinskih postupaka iza smrti VB niti iza smrti FB, kao niti o sadržaju i opsegu prava koja su eventualno prenesena na tužitelja temeljem ugovora o darovanju.

10. Stoga ovaj sud nalazi da provedeni personalni dokazi ne dokazuju neprekinut i pravno valjan slijed stjecanja prava vlasništva od izvornog posjednika do tužitelja .

11. Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP), pravo vlasništva stječe se na temelju pravnog posla, odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se vlasništvo stječe kada su ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke.

11.1. Nadalje, prema odredbama čl. 159. do 161. ZVDSP-a, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potrebno je postojanje kvalificiranog posjeda propisane kakvoće i trajanja, pri čemu teret dokazivanja tih pretpostavki leži na osobi koja se na dosjelost poziva. U konkretnom slučaju nije sporno da su određeni prednici tužitelja tijekom duljeg razdoblja bili evidentirani kao posjednici pojedinih dijelova nekretnina, međutim spornim je ostalo pitanje pravnog kontinuiteta i kvalitete posjeda kroz cjelokupno razdoblje na koje se tužitelj poziva.

11.2. Odredbom čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako posjed ima zakonom određenu kakvoću i traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Nadalje, čl. 159. st. 2. ZVDSP-a propisano je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok pošteni posjednik vlasništvo stječe protekom dvadeset godina. Odredbom čl. 160. ZVDSP-a propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme tijekom kojeg su pravni prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali predmetnu stvar kao zakoniti, istiniti i pošteni posjednici, odnosno kao pošteni posjednici, ovisno o vrsti dosjelosti na koju se posjednik poziva.

11.3. Iz sadržaja povijesti posjedovanja te rješenja o nasljeđivanju proizlazi da su prednici tužitelja evidentirani kao posjednici spornih nekretnina odnosno njihovih matičnih čestica od najmanje 1955. godine, a dijelom evidencije upućuju i na ranije veze obitelji VB s predmetnim zemljištem. Također proizlazi da su nakon smrti VB posjed nastavili FB i HB, a nakon smrti FB njezini nasljednici NB, SB i OB.

12. Ovaj sud je imao u vidu da su čest. zem. [katastarska čestica], iz kojih su nastale čestice 626/142 i 626/143, bile evidentirane kao općenarodna imovina, odnosno društveno vlasništvo. Isto tako i čest. zem. [katastarska čestica], iz koje su nastale čestice 626/128 i 626/144, bila je evidentirana kao općenarodna imovina. Pitanje mogućnosti stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su se nalazile u društvenom vlasništvu bilo je predmet opsežne sudske prakse Ustavnog suda Republike Hrvatske, Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava te je Europski sud za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske (zahtjev br. 35298/04, presuda od 11. lipnja 2009.) zauzeo stajalište da pojedinac ne smije snositi štetne posljedice zbog promjena zakonodavstva i pogrešaka državnih tijela ako je postupao oslanjajući se na tada važeći zakon te da se pri ocjeni dosjelosti može uzeti u obzir i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991. godine. Međutim, navedeno samo po sebi nije dovoljno za uspjeh tužbenog zahtjeva jer i dalje moraju biti dokazane sve ostale zakonske pretpostavke dosjelosti.

13. Nadalje, iz navoda tužitelja proizlazi da tužitelj pravni slijed izvodi od pokojne FB rođ. SB, koja je bila sestra SB, NB, HB i OB, te da je takav obiteljski odnos vidljiv iz rješenja o nasljeđivanju broj O-568/88. Tužitelj nadalje navodi da su iza smrti FB njezinim nasljednicima proglašeni NB, SB i OB, svaki za po 1/3 dijela, dok se HB odrekao nasljedstva.

13.1. Tužitelj prema utvrđenju ovoga suda nije dokazao da je pravni slijednik FB u odnosu na predmetne nekretnine. Naime, iz spisa ostavinskog postupka posl. br. O-568/88 proizlazi da je rješenje o nasljeđivanju od 31. siječnja 1989. ukinuto te je ostavinski postupak obustavljen zbog pomanjkanja ostavinske imovine. Na zapisniku od 2. lipnja 1989. nasljednici NB, SB i OB izjavili su da nekretnine koje se vode na ime ostaviteljice ne predstavljaju njezinu ostavinsku imovinu, kako u zemljišnim knjigama, tako u katastru jer ih je za života otuđila te da u trenutku smrti nije posjedovala imovinu. Stoga ukinuto rješenje o nasljeđivanju ne može predstavljati dokaz da su navedene osobe stekle prava iza smrti FB, pa posljedično ne može predstavljati ni dokaz da je tužitelj od njih stekao prava na predmetnim nekretninama. Izjave koje je tužitelj dostavio u spis da SB i OB nisu bili nazočni na ročištu kada je doneseno rješenje kojim se obustavlja postupak, ovaj sud, nakon uvida u zapisnik od 2. lipnja 1989. sa potpisima svih nazočnih stranaka koje naknadno osporavaju svoju nazočnost, nije našao vjerodostojnim.

13.2. Tužitelj nadalje svoje pravo izvodi iz naknadnih darovanja oca SB, strica NB i tete OB. Međutim, tijekom postupka osporena je vjerodostojnost i dokazna snaga ugovora o darovanju na koje se tužitelj poziva, a iz sadržaja tih isprava nije moguće sa sigurnošću utvrditi obuhvaćaju li upravo nekretnine koje su predmet ovog postupka niti u kojem opsegu su eventualna prava prenesena na tužitelja dok isti nisu ovjereni, nije je naveden datum potpisivanja. Nadalje, iz ugovora o darovanju koji su priloženi spisu proizlazi da je sadržaj dopisivan te nije moguće sa sigurnošću utvrditi odnose li se isti upravo na nekretnine koje su predmet ovog postupka te stoga ne predstavljaju dokaz stjecanja prava na predmetnim nekretninama. Također, tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz iz kojega bi proizlazilo da su mu ovdje predmetne nekretnine predane u posjed od strane darovatelja.

13.3. Valja istaknuti da prema odredbama čl. 482. Zakona o obveznim odnosima ((NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) te primjenom ranijih pravnih pravila Općeg građanskog zakonika (OGZ, § 943), ugovor o darovanju nekretnine mora biti sklopljen u pisanom obliku. Ako ugovor o darovanju ne sadrži pravu predaju stvari u neposredan posjed daroprimca (dakle, ako darovatelj nastavi koristiti nekretninu ili je ne preda u posjed), takav ugovor mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane (ovjerovljene) privatne isprave. Vrhovni sud je zauzeo jasan stav da ukoliko ugovor o darovanju nije sačinjen u propisanoj strogoj formi (javnobilježnički akt/sudski zapisnik), taj nedostatak može nadomjestiti samo prava predaja stvari. Činjenica da je neki ugovor nepotpun, bez datuma, naknadno dopisivan ili bez ovjere potpisa nadležnog tijela/javnog bilježnika, kao što je u konkretnom slučaju, ne može predstavljati valjan pravni temelj za stjecanje pravne osnove za stjecanjem prava vlasništva bez ijednog dokaza o predaji u posjed utuženih dijelova nekretnine.

13.4. Nadalje, u odnosu na navode tuženice pod 2. da se tužitelj neosnovano poziva na rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru broj O-568/88 od 31. siječnja 1989., budući da je navedeno rješenje nakon izjavljene žalbe ukinuto i stavljeno izvan snage, a što je utvrdio i ovaj sud tužitelj je istaknuo da činjenica da pojedine nekretnine nisu bile obuhvaćene ostavinskim rješenjima iza smrti pojedinih prednika ne znači da nisu predstavljale njihovu izvanknjižnu imovinu, budući da se prema navodima tužitelja ostavinski postupci u to vrijeme nisu odnosili na izvanknjižno evidentirano vlasništvo već pretežno na knjižno evidentiranu imovinu.

13.5. Međutim, kako je već prethodno navedeno, dana 2. lipnja 1989. pred ovim sudom održano je ročište na kojem su bili nazočni PB pok. ŠB, ŠB pok. ŠB i OB r. NB te su suglasno izjavili da nekretnine koje se vode kao suvlasništvo ostaviteljice u zemljišnim knjigama ovoga suda te kod katastra ne predstavljaju ostavinsku imovinu ostaviteljice jer je ona za života nekretnine otuđila – prodala i da u času smrti nije posjedovala nikakvu imovinu, iz čega ovaj sud zaključuje da se njihova izjava odnosila i na izvanknjižnu imovinu pok. FB, slijedom čega je ovaj sud prigovor tužitelja našao neosnovanim.

14. U odnosu na navode tužitelja da je predmetna nekretnina kroz dulje vremensko razdoblje bila ograđena metalnim stupovima i žicom te korištena kao pašnjak, za navesti je da takve okolnosti same za sebe ne predstavljaju dokaz postojanja svih pretpostavki potrebnih za stjecanje prava vlasništva odnosno pravne osnove za stjecanjem prava vlasništva na koje se tužitelj poziva, niti mogu nadomjestiti potrebu dokazivanja pravnog kontinuiteta i prijenosa prava između pojedinih pravnih prednika i tužitelja.

15. Polazeći od svih provedenih dokaza i njihove međusobne povezanosti, sud nalazi da tužitelj nije dokazao pretpostavke bitne za usvajanje tužbenog zahtjeva, odnosno nije dokazao neprekinuti pravni slijed stjecanja prava na svim nekretninama koje su predmet ovog postupka niti je dokazao da su sva eventualna prava njegovih prednika valjano prenesena upravo na njega.

16. Sukladno odredbi čl. 221.a ZPP-a teret dokazivanja činjenica na kojima temelji svoj zahtjev snosi tužitelj. Budući da tužitelj nije dokazao da je FB u trenutku smrti bila nositelj prava na predmetnim nekretninama, da su NB, SB i OB iza nje stekli prava na predmetnim nekretninama, da su upravo ta prava kasnije valjano prenesena na tužitelja i da postoji neprekinuti slijed posjeda koji se može uračunati u vrijeme dosjelosti, sud nalazi da odlučne činjenice nisu dokazane.

17. Čak i kada bi se prihvatilo da su pojedini prednici tužitelja kroz dulje razdoblje bili pošteni posjednici spornih nekretnina, tužbeni zahtjev ne bi bilo moguće usvojiti jer nije dokazano da je tužitelj osoba na koju je takav posjed prenesen.

18. Također, neovisno o pitanju pravne naravi čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužbeni zahtjev nije osnovan već iz razloga što tužitelj nije dokazao da je stekao valjanju pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama.

19. Slijedom navedenog valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23) te su tuženiku pod 1. priznati troškovi prema vrijednosti predmeta spora i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr.8.1.Tarife), za zastupanje na raspravi od 22. listopada 2025. i 2. srpnja 2026. u iznosu od po 100 bodova (Tbr.9.1.Tarife), za sastav podneska od 25. rujna 2025. i 23. siječnja 2026. 100 bodova (Tbr.8.1.Tarife), što ukupno iznosi 1.000,00 EUR.

21. Ovaj sud je odbio zahtjev tuženika pod 2. za naknadom troška sudske pristojbe odgovora na tužbu obzirom da obveza plaćanja pristojbe, ako Zakonom o sudskim pristojbama nije drukčije propisano, nastaje za odgovor na tužbu tek po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

U Zadru, 18. kolovoza 2026.

S u t k i nj a

Jadranka Nižić-Peroš, univ. spec. iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi preko ovoga Suda na nadležni županijski sud, pisano u dovoljnom broju primjeraka za Sud i stranke ovoga postupka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici,

2. Tuženiku ad. 1. osobno,

3. Tuženiku ad. 2. po punomoćniku.