REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3976/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Anite Burza, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FČ, iz [adresa], (ms) F, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Marin Barić, odvjetnik u Rijeci, Andrije Medulića 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Služba za državljanstvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo, 18. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-224-02/23-01/3100, URBROJ: 511-01-203-24-4 od 5. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-224-02/23-01/3100, URBROJ: 511-01- 203-24-4 od 5. listopada 2024., odbijen je zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo.

2. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi kako dokazala da ispunjava uvjete za stjecanje hrvatskog državljanstva, jer je dostavila domovnicu kojom potvrđuje da je bila hrvatska državljanka i da je bila upisana u knjigu državljana Republike Hrvatske te rješenje tuženika kojim je otpuštena iz hrvatskog državljanstva u svrhu stjecanja državljanstva Republike Italije. Navodi kako se u spisu nalaze i dokumenti iz 1948. – 1951. godine iz kojih proizlazi da je njena obitelj odbila talijansko državljanstvo jer im je hrvatski jezik mio materinji što nedvojbeno ukazuje na hrvatsku kulturnu i nacionalnu pripadnost. Poziva se na načelo individualnosti procjene i razmjernosti kao temeljno načelo upravnog prava i prava Europske unije te na presudu u predmetu C-241/05. Smatra da je tijelo zanemarilo činjenicu da je bila hrvatska državljanka do 1996. godine, da potječe iz obitelji koja je kulturno i jezično pripadala hrvatskom identitetskom krugu i da je kroz cijeli život zadržala stvarnu povezanost s hrvatskim narodom. Obrazlaže razloge zbog kojih je tražila otpust iz hrvatskog državljanstva te smatra da se pripadnost hrvatskom narodu ne može svesti na formalističko i isključivo etničko izjašnjavanje, već da se isto utvrđuje na temelju ukupnosti osobnih, obiteljskih i društvenih okolnosti koje je tijelo propustilo utvrditi.

2.1. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika i vrati predmet na ponovno postupanje tuženiku.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporavanog rješenja te ukazuje na činjenice utvrđene u upravnom postupku. Navodi kako tužiteljica nije dostavila niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da se bilo kada u pravnom prometu osobno izjašnjavala kao pripadnica hrvatskog naroda te da i kada je imala tu mogućnost prilikom sklapanja braka 1980. i 1983., isto nije učinila. Ističe kako navedeno potvrđuje i sama izjava stranke da se oduvijek osjećala Š i Đ iz čega proizlazi da nema razvijen osjećaj isključive pripadnosti hrvatskom narodu. Navodi da okolnost da je tužiteljica bila hrvatska državljanka ne utječe na pozitivno rješavanje predmetne upravne stvari te da tužiteljica nije dokazala pripadnost hrvatskom narodu niti za jednog od svojih roditelja pa time niti moguće vlastito hrvatsko podrijetlo po ocu ili majci. Ujedno napominje i da su roditelji tužiteljice M.

3.1. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. U podnesku tužiteljice od 13. siječnja 2026., tužiteljica ponavlja navode iz tužbe te navodi kako utvrđenjem kriterija "isključive pripadnosti" tuženik samovoljno postrožuje zakonske uvjete čime kako navodi postupa suprotno načelu zakonitosti iz članka 5. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da otpust iz hrvatskog državljanstva ne može imati negativnu dokaznu vrijednost u pogledu pripadnosti hrvatskom narodu kao to sugerira tuženik. Navodi kako upravo činjenica da je bila prisiljena odreći se hrvatskog državljanstva isključivo radi ispunjenja formalnih zahtjeva strane države, dodatno potvrđuje da se ne radi prekidu identitetske ili nacionalne povezanosti s Republikom Hrvatskom, već o tehničkom aktu bez ikakvo značenja za ocjenu pripadnosti hrvatskom narodu u smislu članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

5. Izvršen je uvid u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika te su uzete u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim.

6. Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, br. 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11., 110/15., 102/19., 138/21., dalje: Zakon), propisano je da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa] može steći hrvatsko državljanstvo, ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona.

6.1. Člankom 16. stavkom 2. Zakona propisano je da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.

7. Odredba članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu omogućuje pripadniku hrvatskog naroda stjecanje hrvatskog državljanstva pod povoljnijim uvjetima, a odredbom stavka 2. istog članka propisano je koga se može smatrati pripadnikom hrvatskog naroda, odnosno načini dokazivanja navedene pripadnosti.

8. Na temelju članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu u hrvatsko državljanstvo mogu se primati samo osobe koje udovoljavaju, uz ostalo, pretpostavci da jesu pripadnici hrvatskog naroda. Je li neka osoba pripadnik hrvatskog naroda utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu. Pod ranijim deklariranjem treba smatrati kontinuirano i neproturječno osobno izražavanje te pripadnosti u pravnom prometu, a navođenje te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama je jedan od vidova deklariranja pripadnosti u pravnom prometu (tako Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi Usž-1180/23-3 od 23. ožujka 2023.). Nadalje, pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se na temelju aktivnog sudjelovanja u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu, što podrazumijeva ne samo članstvo u takvoj udruzi, već aktivno sudjelovanje. Pojam „aktivno sudjelovanje“ treba tumačiti u kontekstu stjecanja državljanstva, odnosno da se na temelju te činjenice utvrđuje pripadnost hrvatskom narodu (tako Visoki upravni sud u presudi Usž-1180/23-3 od 23. ožujka 2023.).

8.1. Prilikom ocjenjivanja pretpostavki iz članka 16. Zakona, osim ranijeg nacionalnog izjašnjavanja podnositeljice zahtjeva, sukladno svrsi i smislu odredbe članka 16. Zakona, koji propisuje privilegirane uvjete naturalizacije upravo za pripadnike hrvatskog naroda u inozemstvu, treba uzeti u obzir i etničko podrijetlo podnositelja zahtjeva. Zbog toga je uz osobno izjašnjavanje pripadnikom hrvatskog naroda u pravnom prometu kroz određeno vremensko razdoblje, a ne samo u trenutku podnošenja zahtjeva, od značaja dokazati i pripadnost hrvatskom narodu podrijetlom (tako Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi Usž-43/23-3 od 15. veljače 2023.).

9. Primjenjujući navedena pravna shvaćanja u okolnostima konkretnog slučaja, ovaj sud prihvaća obrazloženje tuženika koji je naveo uvjerljive i logične razloge za svoju odluku da tužiteljica ne ispunjava pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva na temelju odredbe članka 16. Zakona.

10. Naime, iz obrazloženja osporenoga rješenja proizlazi da je tužiteljica u upravnom postupku priložila izjavu na zapisnik u kojoj je navela da je po očevoj strani dobila talijansko državljanstvo, ali da isto ne isključuje duboku povezanost uz hrvatski duh koji joj potječe s majčine strane. Izjavila je i da je ona V i O te da nema dokaza o pripadnosti hrvatskom narodu. Nadalje u postupku je utvrđeno i da je tužiteljica i kada je imala mogućnost nacionalnog izjašnjavanja prilikom sklapanja braka nije se nacionalno izjasnila. Nadalje, proizlazi da su roditelji tužiteljice M.

11. S obzirom da je tužiteljica podnijela zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva temeljem odredbe članka 16. Zakona, pravilno je prema ocjeni ovoga suda tuženik od tužiteljice zatražio dokaze o nacionalnoj pripadnosti i za predmetni postupak nije od utjecaja činjenica otpusta tužiteljice iz hrvatskog državljanstva. Stoga prema ocjeni Suda, u konkretnom slučaju, tuženik je u obrazloženju osporavanoga rješenja naveo činjenice i razloge na temelju kojih je u upravnom postupku ocijenjeno zašto smatra da tužiteljica nije ispunila uvjete za stjecanje hrvatskog državljanstva prema privilegiranim uvjetima iz članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu, a koje razloge prihvaća i ovaj sud. Sud također ocjenjuje da prijedlog za saslušanjem tužiteljice iznesen u podnesku kojim se tužiteljica očitovala na navode tuženika, bez navođenja na koju okolnost bi sud u ovakvoj pravnoj situaciji trebao saslušati tužiteljicu ne bi doveo do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari i isti se ocjenjuje nesvrsishodnim.

12. S obzirom na sve navedeno, a kako tužiteljica u tužbi ne ističe pravno relevantne prigovore kojima bi dovela u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primjene materijalnog prava, Sud nije našao osnove osporeno rješenje ocijeniti nezakonitim.

13. Sud je o tužbenom zahtjevu tužiteljice odlučio bez provođenja rasprave u ovom predmetnom upravnom sporu (članak 98. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj 36/24., dalje ZUS).

14. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

U Zagrebu, 18. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Marin Barić, Andrije Medulića 1, [adresa] Rijeka

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Ulica grada Vukovara 33, [adresa] Zagreb

3. U spis