REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1243/2024-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić & Partneri u Rijeci, protiv tuženika Hrvatske gospodarske komore, Zagreb, Rooseveltov trg 2, OIB: 85167032587, kojeg zastupa punomoćnik Josip Pažin, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Tomislava Brguljana, odvjetnika i punomoćnika tuženika Ante Burića, odvjetnika, dana 18. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA isplatiti tužiteljici JS s naslova neisplaćenih plaća bruto iznos od 94.025,48 EURO uvećan za pripadajuću zateznu kamatu koja teče kako slijedi:

- na iznos od 443,15 EURO od 4. prosinca 2020. godine,

- na iznos od 1.551,03 EURO od 7. siječnja 2021. godine,

- na iznos od 1.551,03 EURO od 5. veljače 2021. godine,

- na iznos od 1.551,03 EURO od 5. ožujka 2021. godine,

- na iznos od 1.551,03 EURO od 6. travnja 2021. godine,

- na iznos od 1.551,03 EURO od 5. svibnja 2021. godine,

- na iznos od 1.551,03 EURO od 4. lipnja 2021. godine,

- na iznos od 1.551,03 EURO od 6. srpnja 2021. godine,

- na iznos od 1.551,03 EURO od 4. kolovoza 2021. godine,

- na iznos od 1.551,03 EURO od 6. rujna 2021. godine,

- na iznos od 1.551,03 EURO od 5. listopada 2021. godine,

- na iznos od 1.557,65 EURO od 5. studenoga 2021. godine,

- na iznos od 1.557,65 EURO od 6. prosinca 2021. godine,

- na iznos od 1.557,37 EURO od 5. siječnja 2022. godine,

- na iznos od 1.557,37 EURO od 4. veljače 2022. godine,

- na iznos od 1.557,37 EURO od 4. ožujka 2022. godine,

- na iznos od 1.557,37 EURO od 5. travnja 2022. godine,

- na iznos od 2.287,42 EURO od 6. svibnja 2022. godine,

- na iznos od 2.287,42 EURO od 6. lipnja 2022. godine,

- na iznos od 2.287,42 EURO od 5. srpnja 2022. godine,

- na iznos od 2.287,42 EURO od 4. kolovoza 2022. godine,

- na iznos od 2.287,42 EURO od 5. rujna 2022. godine,

- na iznos od 2.287,42 EURO od 6. listopada 2022. godine,

- na iznos od 2.287,42 EURO od 4. studenoga 2022. godine,

- na iznos od 2.287,15 EURO od 6. prosinca 2022. godine,

- na iznos od 2.287,15 EURO od 9. siječnja 2023. godine,

- na iznos od 2.297,08 EURO od 6. veljače 2023. godine,

- na iznos od 2.297,08 EURO od 6. ožujka 2023. godine,

- na iznos od 2.297,08 EURO od 6. travnja 2023. godine,

- na iznos od 2.297,08 EURO od 5. svibnja 2023. godine,

- na iznos od 2.297,08 EURO od 7. lipnja 2023. godine,

- na iznos od 2.662,07 EURO od 5. srpnja 2023. godine,

- na iznos od 2.662,07 EURO od 4. kolovoza 2023. godine,

- na iznos od 2.662,07 EURO od 5. rujna 2023. godine,

- na iznos od 2.692,17 EURO od 5. listopada 2023. godine,

- na iznos od 2.703,79 EURO od 6. studenoga 2023. godine,

- na iznos od 2.703,79 EURO od 7. prosinca 2023. godine,

- na iznos od 2.703,44 EURO od 5. siječnja 2024. godine,

- na iznos od 2.703,44 EURO od 5. veljače 2024. godine,

- na iznos od 2.703,44 EURO od 5. ožujka 2024. godine,

- na iznos od 2.703,44 EURO od 5. travnja 2024. godine,

- na iznos od 2.703,44 EURO od 6. svibnja 2024. godine,

- na iznos od 2.703,44 EURO od 6. lipnja 2024. godine,

- na iznos od 2.703,44 EURO od 4. srpnja 2024. godine,

- na iznos od 1.645,57 EURO od 6. kolovoza 2024. godine pa do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, prema stopi koja se određuje do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA isplatiti tužiteljici JS s naslova naknada za prehranu, troškove prijevoza i neoporezivih prigodnih nagrada neto iznos od 7.126,88 EURO uvećan za pripadajuću zateznu kamatu koja teče kako slijedi:

- na iznos od 462,08 EURO od 4. prosinca 2020. godine,

- na iznos od 91,84 EURO od 7. siječnja 2021. godine,

- na iznos od 91,84 EURO od 5. veljače 2021. godine,

- na iznos od 91,84 EURO od 5. ožujka 2021. godine,

- na iznos od 91,84 EURO od 6. travnja 2021. godine,

- na iznos od 91,84 EURO od 5. svibnja 2021. godine,

- na iznos od 91,84 EURO od 4. lipnja 2021. godine,

- na iznos od 490,01 EURO od 6. srpnja 2021. godine,

- na iznos od 91,84 EURO od 4. kolovoza 2021. godine,

- na iznos od 91,84 EURO od 6. rujna 2021. godine,

- na iznos od 91,84 EURO od 5. listopada 2021. godine,

- na iznos od 91,84 EURO od 5. studenoga 2021. godine,

- na iznos od 91,84 EURO od 6. prosinca 2021. godine,

- na iznos od 251,84 EURO od 5. siječnja 2022. godine,

- na iznos od 91,84 EURO od 4. veljače 2022. godine,

- na iznos od 99,27 EURO od 4. ožujka 2022. godine,

- na iznos od 99,27 EURO od 5. travnja 2022. godine,

- na iznos od 99,27 EURO od 6. svibnja 2022. godine,

- na iznos od 99,27 EURO od 6. lipnja 2022. godine,

- na iznos od 99,27 EURO od 5. srpnja 2022. godine,

- na iznos od 99,27 EURO od 4. kolovoza 2022. godine,

- na iznos od 99,27 EURO od 5. rujna 2022. godine,

- na iznos od 99,27 EURO od 6. listopada 2022. godine,

- na iznos od 497,44 EURO od 4. studenoga 2022. godine,

- na iznos od 99,27 EURO od 6. prosinca 2022. godine,

- na iznos od 259,27 EURO od 9. siječnja 2023. godine,

- na iznos od 110,42 EURO od 6. veljače 2023. godine,

- na iznos od 110,42 EURO od 6. ožujka 2023. godine,

- na iznos od 110,42 EURO od 6. travnja 2023. godine,

- na iznos od 110,42 EURO od 5. svibnja 2023. godine,

- na iznos od 110,42 EURO od 7. lipnja 2023. godine,

- na iznos od 310,42 EURO od 5. srpnja 2023. godine,

- na iznos od 110,42 EURO od 4. kolovoza 2023. godine,

- na iznos od 110,42 EURO od 5. rujna 2023. godine,

- na iznos od 110,42 EURO od 5. listopada 2023. godine,

- na iznos od 110,42 EURO od 6. studenoga 2023. godine,

- na iznos od 110,42 EURO od 7. prosinca 2023. godine,

- na iznos od 504,06 EURO od 5. siječnja 2024. godine,

- na iznos od 144,06 EURO od 5. veljače 2024. godine,

- na iznos od 144,06 EURO od 5. ožujka 2024. godine,

- na iznos od 144,06 EURO od 5. travnja 2024. godine,

- na iznos od 144,06 EURO od 6. svibnja 2024. godine,

- na iznos od 144,06 EURO od 6. lipnja 2024. godine,

- na iznos od 444,06 EURO od 4. srpnja 2024. godine,

- na iznos od 87,69 EURO od 6. kolovoza 2024. godine, pa do isplate, prema stopi koja se određuje do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak od 11.830,00 EUR uvećan za zateznu kamatu koja teče od 18.8.2026. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu isplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima naknade plaće, te zahtjev za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila dugogodišnja radnica tuženika, zaposlena na radnom mjestu više stručne suradnice - koordinatorice u Županijskoj komori Rijeka. Odlukom tuženika od 17. kolovoza 2020. poslovno joj je uvjetovano otkazan ugovor o radu, zbog čega joj je radni odnos prestao 21. studenoga 2020. Navedena odluka o otkazu pravomoćnom je sudskom odlukom utvrđena nezakonitom i stavljena izvan snage, uz nalog tuženiku da tužiteljicu vrati na posao i radno mjesto koje je obavljala prije otkaza. Budući da tuženik nije dobrovoljno postupio po presudi, tužiteljica je pokrenula ovršni postupak radi vraćanja na rad, u kojem je doneseno pravomoćno rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2297/2024 od 2. srpnja 2024. Tužiteljica smatra da joj za razdoblje od prestanka radnog odnosa do vraćanja na rad pripadaju sva prava koja bi ostvarila da je radila, odnosno neisplaćene plaće s pripadajućim dodacima i uplatama u dobrovoljni mirovinski fond, materijalna prava radnika (naknade za godišnji odmor, uskrsnice, božićnice, darovi za djecu, poklon-bonovi i druga primanja) te jubilarne nagrade za 15 i 20 godina staža, sve s pripadajućim zateznim kamatama. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 27. lipnja 2024. precizirala tužbeni zahtjev te potražuje iznose pobliže navedene u izreci presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje osnovu tužbenog zahtjeva, navodeći da je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 837/2023 odluka o otkazu tužiteljici utvrđena nezakonitom te da njezin radni odnos kod tuženika nije prestao. Prema obračunu koji dostavlja uz odgovor na tužbu, tuženik priznaje tužiteljici potraživanje u ukupnom iznosu od 85.035,69 EUR bruto, koje obuhvaća naknadu plaće od 77.428,67 EUR, naknadu za prehranu od 3.410,29 EUR, naknadu za prijevoz od 1.794,94 EUR, neoporezive prigodne nagrade od 1.761,79 EUR te dar za dijete od 640,00 EUR. U preostalom dijelu tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o., te je proveo dokaz saslušanjem vještaka Ručevića.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan osim u dijelu isplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade plaće i drugih materijalnih prava iz radnog odnosa za razdoblje u kojem, zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu, nije radila kod tuženika, a nakon što je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da joj radni odnos nije prestao.

6. Među strankama nije sporna osnova tužbenog zahtjeva, već je sporna njegova visina, prvenstveno u pogledu osnovice i koeficijenta za obračun naknade plaće.

7. U daljnjem tijeku postupka tuženik je ustrajao kod priznanja tužbenog zahtjeva do iznosa od 85.035,69 EUR bruto te naveo da se na tužiteljicu ne može primijeniti osnovica uvedena Odlukom od 31. ožujka 2022., budući da se ona odnosi samo na ugovore sklopljene nakon 1. travnja 2022., dok je tužiteljica ugovor o radu sklopila 1. ožujka 2019. Smatra da naknadu plaće treba obračunati prema osnovici od 329,38 EUR i ugovorenom koeficijentu 4,02, ističući da je uz povećanje osnovice 2022. došlo do smanjenja koeficijenata za nove ugovore, kako bi visina plaća ostala usporediva. Tužiteljica se tome protivila, tvrdeći da se izmijenjene osnovice i koeficijenti nisu primjenjivali samo na novozaposlene radnike, već i na radnike s ranije sklopljenim ugovorima, što prema njezinu stajalištu proizlazi iz podataka o usporednim radnicama kojima su koeficijenti mijenjani unatoč ranije sklopljenim ugovorima. Istaknula je da stoga ima pravo na obračun plaće prema osnovicama i koeficijentima važećima u pojedinim razdobljima.

8. Sukladno odredbi čl. 95. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje ZR) radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Odredbom čl. 95. st. 5. ZR-a propisano je da se naknada plaće određuje u visini prosječne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako zakonom, propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno.

9. S obzirom na to da je otkaz pravomoćno utvrđen nedopušten, tužiteljica ima pravo na naknadu plaće za razdoblje u kojem nije radila zbog krivnje poslodavca. Cilj navedene odredbe je da se radnikovo imovinsko stanje dovede u položaj kao da je cijelo vrijeme radio kod tuženika, dakle kao da otkaza nije bilo, stoga tužiteljici osim naknade plaće pripadaju i ostala materijalna prava (božićnica, regres, uskrsnica i dr.) jer se radi o primicima koje bi redovno primila da nije bilo otkaza.

10. Visina naknade plaće tužiteljice utvrđena je iz osnovnog nalaza i mišljenja financijskog vještaka Zrinka Ručevića iz kojeg proizlazi da izgubljena zarada tužiteljice za razdoblje od 22. studenoga 2020. do 18. srpnja 2024. po osnovi bruto plaća tužiteljice iznosi ukupno 94.025,48 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), a pojedini mjesečni iznosi kao i dospijeća istih dani su u stupcima ‘m’ i 'n' Tabele 1 iz nalaza. Izgubljena zarada tužiteljice za razdoblje od 22. studenoga 2020. do 18. srpnja 2024. po osnovi ostalih materijalnih prava koja uključuju prehranu, prijevoz i ostale neoporezive prigodne nagrade prema podatcima tuženika iznosi ukupno 7.126,88 EUR neto (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), a pojedini mjesečni iznosi kao i dospijeća istih dani su u stupcima ‘g’ i 'h' Tabele 2 iz nalaza.

11. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u cijelosti, smatrajući da pri obračunu naknade plaće nisu pravilno primijenjeni osnovica i koeficijent te je predložio dopunu vještačenja.

Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, prihvatila ga je kao pravilan i valjan te je sukladno njegovu obračunu precizirala tužbeni zahtjev.

12. Vještak se na prigovore tuženika očitovao navodeći da je obračun izgubljene zarade izvršio uzimajući u obzir sve promjene osnovice i koeficijenata prema internim aktima tuženika važećima u pojedinim razdobljima, dok podatke o predloženim usporednim radnicima nije smatrao relevantnima jer su imali znatno nižu plaću i nisu obavljali poslove iste složenosti kao tužiteljica. Stoga je prigovore tuženika ocijenio paušalnima i u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja.

13. Po prijedlogu tuženika vještak je sačinio dopunski nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da izgubljena zarada tužiteljice za razdoblje od 22. studenoga 2020. do 18. srpnja 2024. po osnovi bruto plaća tužiteljice iznosi ukupno 68.813,01 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa i iznosa u valuti EUR), primjenom osnovice od 2.481,75 kn preračunato u EUR i koeficijenta koji je tužiteljica s tuženikom ugovorila u Ugovoru o radu, a iznosi 4,02 za cijelo utuženo razdoblje. Pojedini mjesečni iznosi kao i dospijeća istih dani su u stupcima ‘m’ i 'n' Tabele 2a ovog dopunskog nalaza. U odnosu na izgubljenu zaradu tužiteljice za razdoblje od 22. studenoga 2020. do 18. srpnja 2024. po osnovi ostalih materijalnih prava koja uključuju prehranu, prijevoz i ostale neoporezive prigodne nagrade vještak ostaje kod izračuna i utvrđenja iz osnovnog nalaza i mišljenja.

14. Tužiteljica je navela da ne osporava matematički izračun iz dodatnog nalaza, ali osporava primijenjene kriterije obračuna, smatrajući da fiksna osnovica od 329,38 EUR ne odražava plaću koju bi ostvarivala da je radila te da je takav obračun nezakonit i diskriminirajući. Ustrajala je stoga kod obračuna iz osnovnog nalaza i mišljenja vještaka.

15. Tuženik nije imao primjedbi na dodatni nalaz, ističući da je izrađen prema njegovu prijedlogu, primjenom osnovice od 329,38 EUR i koeficijenta 4,02, za koje smatra da su jedini primjenjivi na tužiteljicu, te je predložio odbiti zahtjev preko tako utvrđenih iznosa.

16. Vještak Zrinko Ručević iskazao je da je u osnovnom nalazu obračun izvršio primjenom osnovica i koeficijenata važećih u pojedinim razdobljima prema odlukama i pravilnicima tuženika, koji se primjenjuju na sve zaposlenike. U dopunskom nalazu, postupajući prema prijedlogu tuženika, primijenio je fiksnu osnovicu i koeficijent za cijelo razdoblje, iako oni ne odgovaraju promjenama osnovica i koeficijenata iz internih akata tuženika. Koji je od ta dva obračuna pravno mjerodavan, ostavio je na ocjenu sudu.

17. Sud u cijelosti prihvaća osnovni nalaz i mišljenje financijskog vještaka Zrinka Ručevića kao stručan, jasan i obrazložen te sačinjen na temelju dokumentacije koja prileži spisu. Vještak je pri obračunu izgubljene zarade pravilno primijenio osnovice i koeficijente koji su, prema odlukama i pravilnicima samog tuženika, bili važeći za radno mjesto tužiteljice u pojedinim razdobljima obuhvaćenima tužbenim zahtjevom. Takav način obračuna odgovara svrsi naknade plaće nakon utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odnosno uspostavi imovinskog položaja u kojem bi tužiteljica bila da je u cijelom utuženom razdoblju nastavila raditi kod tuženika.

18. Stoga nisu osnovani prigovori tuženika da je za cijelo utuženo razdoblje trebalo primijeniti osnovicu od 329,38 EUR i koeficijent 4,02. Naime, iz dokumentacije tuženika, a što je potvrdio i vještak prilikom usmenog očitovanja, proizlazi da su se tijekom utuženog razdoblja mijenjale i osnovice za obračun plaće i koeficijenti radnih mjesta. Okolnost da je tužiteljica ugovor o radu sklopila 2019. godine ne može sama po sebi opravdati obračun njezine naknade plaće prema parametrima koji su vrijedili prije tih promjena, jer bi se time njezina plaća za cijelo razdoblje nezakonitog prestanka radnog odnosa fiksirala na razini koja ne odgovara plaći koju bi ostvarivala da je nastavila raditi.

19. Sud pritom dopunski nalaz i mišljenje vještaka ne prihvaća kao mjerodavan za utvrđenje visine tužiteljičine izgubljene zarade. Dopunski nalaz izrađen je prema izričitom prijedlogu tuženika, uz zadane parametre - fiksnu osnovicu od 329,38 EUR i koeficijent 4,02 za cijelo utuženo razdoblje. Kako je sam vještak prilikom usmenog očitovanja pojasnio, tako primijenjena osnovica ne odgovara osnovicama iz odluka tuženika važećima tijekom cijelog utuženog razdoblja, niti nepromijenjeni koeficijent odgovara promjenama koeficijenata iz pravilnika tuženika. Dopunski nalaz stoga predstavlja matematički izračun prema parametrima koje je zadao tuženik, ali ne i izračun plaće koju bi tužiteljica stvarno ostvarila da nezakonitog otkaza nije bilo.

20. Slijedom navedenog, sud je visinu pripadajuće naknade plaće utvrdio prema osnovnom nalazu i mišljenju vještaka, kojim su uzete u obzir stvarne promjene osnovice i koeficijenata tijekom utuženog razdoblja, dok je prigovore tuženika na taj nalaz ocijenio neosnovanima, a dopunski nalaz irelevantnim za utvrđenje visine tužiteljičina potraživanja.

21. Nije osnovan ni navod tuženika da se osnovica utvrđena Odlukom od 31. ožujka 2022. ne može primijeniti na tužiteljicu zato što je ugovor o radu sklopila prije 1. travnja 2022. Takvo tumačenje sud ne prihvaća jer bi dovelo do toga da se tužiteljici, samo zbog činjenice što joj je u relevantnom razdoblju radni odnos faktično bio prekinut nezakonitim otkazom, naknada plaće obračunava prema osnovici koja više ne odgovara parametrima obračuna plaće važećima kod tuženika.

22. Naime, pravomoćnim utvrđenjem nedopuštenosti otkaza uspostavljen je kontinuitet radnog odnosa tužiteljice, pa se visina naknade plaće mora utvrditi prema plaći koju bi ona ostvarivala da je nastavila raditi. Iz podataka u spisu proizlazi da su se kod tuženika tijekom utuženog razdoblja mijenjali sustav obračuna plaće, osnovice i koeficijenti, a te je promjene vještak u osnovnom nalazu uzeo u obzir. Stoga nema osnove da se za tužiteljicu kroz cijelo razdoblje zadrže osnovica i koeficijent koji su vrijedili prije tih promjena, jer bi se time njezin položaj određivao kao da se sustav plaća kod tuženika nakon nezakonitog otkaza uopće nije mijenjao.

23. S obzirom da je tužiteljica uskladila tužbeni zahtjev sa obračunom vještaka iz osnovnog nalaza i mišljenja, trebalo je prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev i dosuditi tužiteljici s osnova naknade plaće iznos od ukupno 94.025,48 eura bruto, te u dijelu materijalnih prava ukupan iznos od 7.126,88 eura neto.

24. Prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 155/23, dalje: ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zatezne kamate, stoga je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici zatezne kamate u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO, tekuće od datuma isplate plaće i materijalnih prava, kako je to tužiteljica pravilno i zatražila, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržan u bruto plaći.

25. Odbijen je zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak sadržane u dosuđenim bruto iznosima naknade plaće, budući da se prema odredbi čl. 24. st. 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16 i dr.) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate. Stoga obveza plaćanja poreza na dohodak sadržanog u bruto naknadi plaće dospijeva tek prilikom njezine isplate, pa na taj dio tražbine zatezne kamate ne teku prije dospijeća.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. i članka 155. stavka 1. ZPP, te su troškovi u cijelosti dosuđeni tužiteljici koja je u pretežnom dijelu uspjela u postupku (odbijena djelomično sa kamatama), sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 101.152,36 eura (762 boda za punu radnju).

27. Tužiteljici su priznati troškovi za:

- sastava tužbe od 1.524,00 eura (Tbr. 7/1),

- sastava podneska od 4.10.2024. od 1.524,00 eura (Tbr.8/1),

- sastava podneska od 27.6.2025. od 1.524,00 eura (Tbr.8/1),

- zastupanja na ročištu 11.11.2024. od 1.524,00 eura (Tbr. 9/1),

- zastupanja na ročištu 11.11.2025. od 1.524,00 eura (Tbr. 9/1),

- zastupanja na ročištu 9.6.2026. od 1.524,00 eura (Tbr. 9/1),

uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) i troškove financijskog vještačenja od 400,00 eura, a što sve ukupno iznosi 11.830,00 eura.

28. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak zastupanja na ročištima 25. veljače 2026. i 12. prosinca 2026., budući da navedena ročišta nisu održana, kao ni trošak sastava podneska od 16. siječnja 2025., kojim je dostavljen isključivo dokaz o uplati predujma za vještačenje, jer navedeni trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

29. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

30. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 18. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku