REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1019/2026-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice TL (ranije: T) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sandra Zorc, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ana Trošelj & Sandra Zorc u Rijeci, protiv tuženika JT International d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 6A, OIB: 32835155877, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Žmiklić, odvjetnik u Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. srpnja 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenika punomoćnice tužiteljice OL, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika Marijane Soldo Kubat, odvjetnice, 18. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od dana 22. veljače 2024. nije dopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku JT INTERNATIONAL d.o.o. da tužiteljicu TL (ranije: T) vrati na posao na radno mjesto prodajnog predstavnika ili na drugo odgovarajuće radno mjesto, te da ju prijavi nadležnim Zavodima i osigura joj sva prava iz radnog odnosa, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak od 1.587,50 eura uvećan za zateznu kamatu tekuću od 18. kolovoza 2026. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev za naknadom troška u preostalom iznosu preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je od 26. veljače 2018. bila zaposlena kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Nakon što je 15. veljače 2024. odbila ponuđeni sporazum o prestanku radnog odnosa, 23. veljače 2024. priopćena joj je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, datirana 22. veljače 2024., zbog navodnih teških povreda obveza iz radnog odnosa. Tvrdi da joj Odluka nije uredno dostavljena, već samo predočena uz mogućnost fotografiranja, protivno odredbama Pravilnika o radu, dok ju je tuženik s danom 24. ožujka 2024. odjavio iz obveznih osiguranja. Protiv Odluke pravodobno je podnijela zahtjev za zaštitu prava, na koji se tuženik nije očitovao. Tužiteljica osporava postojanje svih povreda obveza iz radnog odnosa navedenih u Odluci o otkazu. Navodi da je putne naloge uredno podnosila, pravodobno dostavljala rute obilazaka prodajnih mjesta i dnevne izvještaje te izvršavala naloge vezane uz promociju akcija i održavanje kontakata s kupcima. Eventualna kašnjenja na sastanke bila su iznimna i posljedica prometnih okolnosti. Ističe da ostvareni poslovni rezultati, uključujući rezultate na projektima „Connexus“ i akciji jakni, potvrđuju da je svoje poslove obavljala uredno i uspješno, zbog čega su navodi tuženika o njezinoj nestručnosti i nekompetentnosti protivni dotadašnjim rezultatima njezina rada. Nadalje navodi da je neposredno prije otkaza bila izložena neprimjerenom postupanju nadređenog radnika VL, uključujući praćenje automobilom do njezina doma, čime su, prema njezinu stajalištu, povrijeđeni njezina privatnost i dostojanstvo. Smatra da su razlozi za otkaz neistiniti i iskonstruirani radi izbjegavanja obveza koje bi tuženik imao u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza, osobito isplate otpremnine, naknade za neiskorišteni godišnji odmor i poštivanja punog otkaznog roka. Stoga predlaže utvrditi da je Odluka o otkazu nedopuštena te naložiti tuženiku vratiti je na rad, uz naknadu troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava pravovremenost tužbe. Navodi da je tužiteljici 23. veljače 2024. osobno uručena Odluka o otkazu, koju je pročitala i fotografirala, nakon čega ju je odbila zadržati i potpisati primitak, o čemu je sastavljena službena bilješka. Smatra stoga da je dostava uredno izvršena, što potvrđuje i činjenica da je tužiteljica istoga dana vratila službenu opremu i prestala obavljati rad. Ističe da je Odluka o otkazu zakonita jer je tužiteljica, unatoč višestrukim usmenim i pisanim upozorenjima, učestalo kršila obveze iz radnog odnosa, osobito odlaskom na službena putovanja bez prethodnog odobrenja, kašnjenjem na sastanke i s dostavom ruta i izvještaja, neurednim obilaskom prodajnih mjesta i neizvršavanjem naloga nadređenog. Posebno joj stavlja na teret unošenje neistinitih podataka o obilascima prodajnih mjesta te dostavljanje istih fotografija u različitim izvještajima radi prikazivanja obilazaka koji nisu izvršeni. Unatoč dvama pisanim upozorenjima iz listopada 2023. i postavljenim ciljevima za poboljšanje rada, tužiteljica je, prema navodima tuženika, nastavila s povredama radnih obveza, zbog čega je tuženik izgubio povjerenje u nju. Smatra da su time ostvareni opravdani razlozi za redoviti otkaz zbog skrivljenog ponašanja, dok eventualni pozitivni rezultati tužiteljice na pojedinim projektima ne isključuju počinjene povrede. Navode o povredi privatnosti i dostojanstva osporava kao neistinite i irelevantne za predmet spora te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. Ovaj sud je donio presudu u ovoj pravnoj stvari pod posl. br. Pr-1071/2024-12 od 3. rujna 2025. kojom je odbijen tužbeni zahtjev, a istu je ukinuo Županijski sud u Splitu rješenjem broj Gž R-409/2025-4 od 26. ožujka 2026. i predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje.

4. U tijeku ponovljenog postupka sud je proveo dokaz uvidom u isprave u spisu, te je pročitao iskaze svjedoka VL, AL i SL i tužiteljice kao stranke.

5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 22. veljače 2024. te posljedično tomu zahtjev za vraćanje na radno mjesto prodajnog predstavnika ili na drugo odgovarajuće radno mjesto kod tuženika uz obvezu prijave nadležnim zavodima i osiguranje svih prava iz radnog odnosa.

7. Iz navoda stranaka i isprava u spisu među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica radila kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 26. veljače 2018. na radnom mjestu Prodajnog predstavnika,

- da je tuženik izdao tužiteljici dvije opomene pred otkaz, obje putem e-maila 11. i 12. listopada 2023.,

- da je tuženik otkazao ugovor o radu tužiteljici Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 22 veljače 2024.,

- da je tužiteljica protiv Odluke o otkazu podnijela 8. ožujka 2024. Zahtjev za zaštitu prava preporučenom poštom kojeg je tuženik zaprimio 14. ožujka 2024. a na isti nije odgovorio,

- da je tužiteljica podnijela tužbu 12. travnja 2024.,

- da kod tuženika ne postoji radničko vijeće niti djeluje sindikat.

8. Pravovremenost tužbe više nije sporna, a budući da je to pitanje detaljno obrazloženo u ukinutoj odluci, sud navedene razloge neće ponavljati.

9. U ovom stadiju postupka sporno je da li je tužiteljica počinila povrede koje joj se stavljaju na teret u Odluci o otkazu te da li iste opravdavaju otkazivanje, odnosno je li Odluka o otkazu zakonita i dopuštena po proceduri donošenja i po sadržaju.

10. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 22. veljače 2024. utvrđeno je da je tužiteljici otkazan ugovor o radu iz razloga jer je u prethodnom vremenskom razdoblju, a osobito tijekom 2023. godine učestalo i ustrajno kršila svoje obveze iz radnog odnosa, na način da je:

- odlazila na poslovne puteve bez odobrenja i prethodnog kontakta sa nadređenim radnikom te bez slanja putnih naloga na odobrenje,

- učestalo kasnila na dogovorene sastanke s nadređenim radnikom,

- učestalo zanemarivala naloge i podsjetnike nadređenog radnika vezano uz promociju akcija i kontakte s kupcima te poslovnim partnerima poslodavca,

- nije redovito obilazila prodajna mjesta na prodajnom području za koje je zadužena,

- na obiđenim prodajnim mjestima je učestalo činila propuste jer prilikom obilaska nije primjenjivala interna pravila i propisane korake prodaje na POS primjerice, nije mijenjala stare cjenike koji su sadržavali neispravne i nevažeće cijene, nije mijenjala / ažurirala oznake cijena proizvoda niti je ispravno i ažurno isporučivala proizvode na prodajna mjesta u skladu sa važećim prodajnom asortimanom, internim procedurama poslodavca te nalozima nadređenog radnika,

- pokazivala neznanje o osnovnim podacima o prodaji, cijenama i rabatima koji se primjenjuju prema kupcima na njegovom terenu,

- općenito pokazivala negativan odnos prema poslu i svojim radnim obvezama te neodgovarajuću organizaciju poslovnih prioriteta i ciljeva,

- nadalje, radnica je svom nadređenom radniku svjesno pružala neistinite podatke o obiđenim prodajnim mjestima te je svjesno lažirala podatke o svojim dnevnim obilascima prodajnih mjesta u internom sustavu poslodavca, a takve je neistinite podatke nastavljala iznositi u razgovorima sa svojim nadređenim radnikom. Navodi se da, s obzirom na sve prethodno navedeno, kao i na činjenicu da prethodni višestruki usmeni razgovori koje je vodila s nadređenim radnikom te višestruka usmena upozorenja nisu urodila plodom, radnica je u listopadu 2023. zaprimila dva pisana upozorenja na obveze iz radnog odnosa, kojom prilikom joj je nadređeni radnik postavio jasno mjerljive i objektivne ciljeve koje treba ostvariti u razdoblju od 12.10. do 31.12.2023. no da, unatoč takvim pisanim upozorenjima, u predmetnom vremenskom razdoblju radnica nije ostvarila postavljene joj ciljeve te je nastavila kršiti svoje radne obveze na način da se nije pridržavala jasnih uputa po pitanju prodajnih mjesta koja je potrebno obići, niti uputa vezanih uz količinu/broj - dnevnih obilazaka prodajnih mjesta koje je potrebno obaviti, nije pridonijela otvaranju novih prodajnih mjesta u Horeca kanalu poslodavca na prodajnom području za koje je zadužena, te je nastavila kasniti sa slanjem ruta i izvještaja o radu svome nadređenom radniku. Tim povodom, nadređeni radnik je u siječnju 2024. godine radnici dodijelio nove ciljeve koje je trebala ostvariti u daljnjem razdoblju od 4.1. do 30.3.2024., međutim, poslodavac je ubrzo utvrdio da je radnica i u tom daljnjem vremenskom razdoblju nastavila učestalo kršiti svoje obveze iz radnog odnosa na način da nije obilazila prodajna mjesta, te je u internim izvještajima i u neposrednim razgovorima sa svojim nadređenim radnikom nastavila svjesno pružati neistinite podatke, odnosno svjesno lažirati podatke o obiđenim prodajnim mjestima. Također, od dana 12.2.2024. pa nadalje radnica je u cijelosti prestala slati dnevne izvještaje svom nadređenom radniku, a prestala je u cijelosti slati i tjedne izvještaje koje je dužna poslati svom nadređenom svaki petak.

Slijedom svega prethodno navedenog, navodi se da radnica učestalo, kontinuirano i opetovano krší svoje obveze iz radnog odnosa, pa čak i nakon višestrukih usmenih te pisanih upozorenja koja očigledno nisu proizvela nikakav učinak, slijedom čega je poslodavac izgubio povjerenje u radnicu te joj više ne može povjeriti obavljanje poslova Prodajnog predstavnika.

11. U konkretnom slučaju radi se o situaciji uređenoj čl. 115. st. 1. podstavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR), tj. otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika. Prema citiranom članku poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa. Pri tome je na tuženiku teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz (čl. 135. st. 3. ZR).

12. Nadalje, odredbom čl. 119. st. 1. i 2. ZR propisano je da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, te omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

13. Kod ocjene postoji li opravdani razlog za otkaz zbog skrivljenog ponašanja potrebno je utvrditi je li radnik povrijedio obveze iz radnog odnosa, postoji li njegova krivnja za takvo postupanje te jesu li, s obzirom na vrstu, težinu i učestalost povreda te ukupno ponašanje radnika, te povrede takve naravi da opravdavaju redoviti otkaz.

14. Svjedok VL iskazao je da je kao neposredno nadređeni tužiteljici od proljeća 2023. uočavao pad motivacije i niz propusta u radu. Naveo je da je tužiteljica jednom otišla na službeni put bez prethodnog odobrenja, često kasnila na sastanke, nije ostvarila sve dodatne HoReCa ciljeve te da je u više navrata slala stare fotografije prodajnih mjesta, zbog čega je zaključio da pojedini evidentirani obilasci nisu stvarno izvršeni. Posebno je istaknuo slučaj Konzuma na Rabu za koji, prema njegovu iskazu, tužiteljica nije znala da postoji, iako ga je evidentirala kao obiđen, kao i slučaj od 18. siječnja 2024. kada je prema evidenciji bila na Krku, a priložila račun iz Rijeke. Naveo je da je tužiteljicu više puta usmeno upozoravao te joj izdao dva pisana upozorenja, ali da nije došlo do poboljšanja, zbog čega je izgubljeno povjerenje u njezin rad. Istodobno je potvrdio da je tužiteljica u 2023. imala vrlo dobre rezultate u Connexusu, da je za 2023. ocijenjena ocjenom „zadovoljava“ te da je i sam ponekad kasnio na sastanke.

15. Svjedok AL, nadređeni VL, iskazao je da je temeljna obveza prodajnog predstavnika redovito obilaziti prodajna mjesta i istinito izvještavati o stanju na terenu. Naveo je da je od VL bio obaviješten o kašnjenjima tužiteljice, neurednom obilasku udaljenijih terena, starim cjenicima, neurednom stanju proizvoda te dostavljanju starih fotografija i netočnih podataka o obilascima, zbog čega je poslodavac izgubio povjerenje u tužiteljicu. Međutim, izričito je naveo da o konkretnim povredama nema neposrednih saznanja, već ih poznaje iz Batinićevih izvještaja. Potvrdio je i da je tužiteljica za 2023. ocijenjena ocjenom „zadovoljava“ te da je prije posljednje godine bila dobar radnik.

16. Svjedok SL, voditelj prodajnog mjesta Rijeka Trans, iskazao je da je tužiteljica njegovo prodajno mjesto obilazila otprilike svakih desetak dana, provjeravala stanje i izloženost proizvoda te ga obavještavala o akcijama. Naveo je da tijekom višegodišnje suradnje nije imao primjedbi na njezin rad i da je suradnja bila korektna. Istodobno je naveo da nije upoznat s internim pravilima tuženika, ukupnim brojem prodajnih mjesta za koja je tužiteljica bila zadužena niti načinom na koji je obilazila druga prodajna mjesta.

17. Tužiteljica TL osporila je da je svjesno kršila radne obveze. Navela je da je odlazak na Rab bez prethodnog formalnog odobrenja bio jednokratna omaška, da su kašnjenja na sastanke bila posljedica prometnih okolnosti te da je samo jednom zakasnila s unosom ruta. Istaknula je da je većinu dodatnih ciljeva ostvarila, uključujući šest od osam HoReCa objekata, te da je izvještaje i podatke o obilascima redovito unosila, iako ne nužno neposredno nakon svakog pojedinog obilaska. U odnosu na stare fotografije navela je da je raspolagala velikim brojem fotografija pa je moguće da je pogreškom odabrala raniju fotografiju, ali je porekla da je svjesno prikazivala neizvršene obilaske. Nadalje je navela da je nakon upozorenja izbrisala stare fotografije upravo kako bi spriječila ponavljanje pogreške te da je i nakon 12. veljače 2024. nastavila raditi na terenu i slati izvještaje, premda više nije unosila podatke u sustav.

18. Sud je iskaze saslušanih svjedoka i tužiteljice ocijenio u njihovoj međusobnoj povezanosti te u vezi s materijalnom dokumentacijom u spisu, prihvaćajući ih u dijelovima u kojima se odnose na činjenice o kojima imaju neposredna saznanja i u kojima su potvrđeni drugim izvedenim dokazima.

19. Iz pisanih upozorenja iz listopada 2023. proizlazi da je tuženik tužiteljici prije otkaza ukazivao na konkretne nedostatke u radu. U prvom upozorenju od 11. listopada 2023. stavljaju joj se na teret kašnjenja, propusti u poznavanju cijena, cjenicima i stanju prodajnih mjesta te joj se određuju dodatni ciljevi, dok joj se drugim upozorenjem od 12. listopada 2023. posebno prigovara stanje zatečeno tijekom zajedničkog obilaska Raba te postupanje u odnosu na prodajno mjesto Konzum 1513. Navedeno potvrđuje iskaz VL da je tužiteljicu upozoravao na uočene propuste. Međutim, odgovor tužiteljice da će se potruditi ostvariti dodatne ciljeve sud ne cijeni kao priznanje svih povreda navedenih u upozorenjima, već kao prihvaćanje obveze postupanja prema zadanim ciljevima, što je u skladu i sa stajalištem drugostupanjskog suda.

20. Drugo upozorenje od 12. listopada 2023. potvrđuje da je prilikom zajedničkog obilaska Raba nastao konkretan prijepor oko prodajnog mjesta Konzum 1513. VL u njemu navodi da mu je tužiteljica rekla da to prodajno mjesto više ne postoji, nakon čega je utvrđeno da ono postoji. Ova isprava podupire Batinićev iskaz o konkretnom događaju kojem je osobno nazočio. Međutim, iz same isprave ne može se bez daljnjih dokaza izvesti zaključak da je tužiteljica kroz dulje razdoblje svjesno i sustavno evidentirala neizvršene obilaske.

21. Iz dokumentacije o dodatnim ciljevima proizlazi da su tužiteljici nakon upozorenja određene dodatne obveze, među ostalim otvaranje novih HoReCa objekata i intenzivnije izvještavanje. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je od zadanih osam HoReCa objekata otvorila šest. To je suglasno i iskazima VL i same tužiteljice. Stoga sud nalazi dokazanim da cilj nije ostvaren u cijelosti, ali ne i da tužiteljica dodatne ciljeve u cijelosti nije izvršavala. Pri tome treba reći da iz dokumentacije proizlazi da je određivanje dodatnih ciljeva i drugim prodajnim predstavnicima bilo dio načina organizacije rada kod tuženika, pa sud ne prihvaća tvrdnju tužiteljice da samo njihovo određivanje predstavlja kažnjavanje ili nedopušteno postupanje prema njoj.

22. Iz e-mail komunikacije o rutama proizlazi da je tužiteljica u jednom slučaju zakasnila odnosno nije na način koji je nadređeni očekivao pravodobno dostavila rutu, zbog čega se ispričala. To je suglasno njezinu iskazu da je jednom bila upozorena zbog zakašnjenja s rutama. Stoga sud nalazi dokazanim konkretan propust, ali ne i tvrdnju da je tužiteljica učestalo kasnila s njihovom dostavom.

23. Iz e-mail komunikacije proizlazi da je VL u veljači 2024. usporedbom dostavljenih fotografija utvrdio da su u pojedinim izvještajima korištene fotografije koje su već bile dostavljene uz ranije izvještaje. Tu činjenicu u bitnom ne osporava ni tužiteljica, koja navodi da je imala velik broj fotografija razvrstanih po prodajnim mjestima te da je mogla omaškom odabrati staru fotografiju. Stoga sud nalazi dokazanim da je tužiteljica u pojedinim izvještajima dostavila neodgovarajuće, ranije korištene fotografije.

Međutim, sud ne nalazi da sama ta činjenica dokazuje i Batinićev daljnji zaključak da tužiteljica prodajna mjesta nije obišla i da je svjesno lažirala obilaske. Iz činjenice da je uz izvještaj priložena stara fotografija pouzdano proizlazi nepravilnost u izvještavanju, ali ne nužno i neizvršenje samog obilaska. U tom je dijelu sud prihvatio iskaz VL o tome što je usporedbom fotografija utvrdio, ali ne i njegov zaključak o namjeri tužiteljice, dok je objašnjenje tužiteljice o mogućnosti pogrešnog odabira fotografije ocijenjeno životno mogućim.

24. Uvidom u BI evidencije obilazaka proizlazi da su pojedini posjeti različitim prodajnim mjestima evidentirani u vrlo kratkim vremenskim razmacima. Takav način evidentiranja podupire iskaz tužiteljice da podatke nije uvijek unosila neposredno nakon svakog pojedinog obilaska, već ih je unosila naknadno nakon više obilazaka. Stoga vrijeme evidentirano u BI sustavu sud ne poistovjećuje automatski s vremenom fizičke prisutnosti tužiteljice na konkretnom prodajnom mjestu.

To je osobito važno za 18. siječnja 2024., za koji VL navodi da je tužiteljica prema evidenciji obilazila Krk, dok je u troškove priložila račun iz Rijeke. Tuženik upravo tu okolnost ističe kao dokaz neistinitog evidentiranja. Međutim, sam račun dokazuje da je određena transakcija izvršena u Rijeci u određeno vrijeme, ali ne dokazuje gdje se tužiteljica nalazila tijekom cijelog radnog dana, niti sam po sebi isključuje mogućnost kretanja između Rijeke i Krka, što je u skladu s iskazom tužiteljice o terenskoj prirodi njezina rada. Stoga sud toj ispravi ne daje značenje neposrednog dokaza lažiranja obilazaka.

25. Jednako je sud cijenio ENC evidenciju. Iz nje proizlazi da u razdoblju od 1. siječnja do 19. veljače 2024. na predmetnom ENC uređaju nije evidentirana aktivnost, što tuženik povezuje s evidentiranim obilascima prodajnih mjesta dostupnih autocestom. Međutim, ta evidencija dokazuje samo da nije korišten predmetni ENC uređaj, a ne sama po sebi da tužiteljica nije koristila autocestu niti da nije obišla konkretno prodajno mjesto. Stoga ni toj ispravi, bez drugih neposrednih dokaza, sud ne daje odlučujuće značenje za zaključak o svjesnom lažiranju obilazaka.

26. Nasuprot navedenim propustima, službena ocjena rada tužiteljice za 2023. predstavlja važan objektivni dokaz o ukupnom vrednovanju njezina rada od strane samog tuženika. Iz nje proizlazi ukupna ocjena „Meets Expectations“, odnosno „Ispunjava očekivanja“, uključujući kategoriju „Be Accountable“. Nadalje, u ocjeni se navodi uredno izvještavanje, dok VL u završnom komentaru pozitivno ocjenjuje komunikaciju tužiteljice s kupcima, a AL **.**.2024. navodi da je tužiteljica „i ove sezone imala odlične rezultate na svom terenu“.

Ta je isprava suglasna iskazu AL da je tužiteljica prije posljednjeg razdoblja bila dobar radnik i da je za 2023. ocijenjena ocjenom „zadovoljava“, kao i Batinićevu priznanju da je takvu ocjenu dobila. Sud pritom ne prihvaća Batinićevo naknadno objašnjenje da joj je pozitivna ocjena dana samo radi motiviranja, jer takvo obrazloženje ne proizlazi iz same pisane ocjene, koja sadrži konkretno pozitivno vrednovanje više područja njezina rada.

27. Konačno, rezultate projekta Connexus i drugih prodajnih akcija sud cijeni kao potvrdu da je tužiteljica neposredno prije otkaza ostvarivala i pozitivne poslovne rezultate. Oni ne isključuju mogućnost pojedinih povreda radnih obveza, ali ne podupiru opću tvrdnju tuženika da je tužiteljica bila kontinuirano nezainteresirana, nemotivirana i da svoj posao općenito nije izvršavala.

28. Iskaz svjedoka VL sud prihvaća u dijelu u kojem opisuje sadržaj poslova tužiteljice, način organizacije i kontrole njezina rada, obvezu obilaska prodajnih mjesta i izvještavanja te činjenicu da je kao neposredno nadređeni s tužiteljicom obilazio teren, davao joj upute i ukazivao na uočene propuste. Prihvaća se i u dijelu u kojem navodi da je tužiteljica jednom otišla na službeni put bez prethodno pribavljenog formalnog odobrenja, da je kasnila na pojedine sastanke, da nije u cijelosti ostvarila zadani HoReCa cilj te da je u pojedinim izvještajima dostavila fotografije korištene u ranijim izvještajima, budući da su te okolnosti u bitnom suglasne iskazu same tužiteljice i materijalnoj dokumentaciji.

Međutim, sud ne prihvaća Batinićev iskaz u dijelu u kojem iz navedenih okolnosti izvodi zaključak da je tužiteljica svjesno i sustavno lažirala podatke o obilascima prodajnih mjesta. Naime, ponavljanje ranije fotografije dokazuje nepravilnost u izvještavanju, ali samo po sebi ne dokazuje da konkretno prodajno mjesto nije bilo obiđeno niti da je tužiteljica postupala s namjerom prikazivanja neizvršenog obilaska kao izvršenog. Jednako tako, sud ne prihvaća njegove općenite ocjene o padu motivacije i kontinuirano nezadovoljavajućem radu kao objektivno utvrđene činjenice, osobito imajući u vidu da sam svjedok potvrđuje da je tužiteljica za 2023. ocijenjena ocjenom „zadovoljava“, kao i da je u projektu Connexus ostvarivala vrlo dobre rezultate.

29. Iskaz svjedoka AL sud prihvaća u dijelu u kojem opisuje organizaciju rada kod tuženika, sadržaj i značaj poslova prodajnog predstavnika, obvezu obilaska prodajnih mjesta te važnost pravilnog i istinitog izvještavanja o stanju na terenu. Međutim, njegov iskaz ne prihvaća se kao neposredan dokaz konkretnih povreda tužiteljice, budući da je svjedok izričito naveo da su mu sve povrede poznate od VL i da o njima osobno nema neposrednih saznanja. Stoga njegove tvrdnje o neobilasku terena, lažiranju podataka, kašnjenjima i drugim konkretnim propustima predstavljaju saznanja dobivena od VL, a ne vlastita opažanja. Sud, međutim, prihvaća Lackovićev iskaz u dijelu u kojem navodi da je tužiteljica prije posljednje godine bila dobar radnik te da je za 2023. ocijenjena ocjenom „zadovoljava“, jer je taj dio iskaza suglasan pisanoj ocjeni rada tužiteljice.

30. Iskaz svjedoka SL sud prihvaća u cijelosti u granicama njegovih neposrednih saznanja, budući da je iskazivao jasno i određeno o vlastitoj višegodišnjoj poslovnoj suradnji s tužiteljicom, a nema okolnosti koje bi upućivale na njegovu zainteresiranost za ishod postupka. Stoga sud prihvaća njegov iskaz da je tužiteljica prodajno mjesto kojim rukovodi obilazila približno svakih deset dana, provjeravala stanje proizvoda i obavještavala ga o akcijama te da tijekom njihove suradnje nije imao primjedbi na njezin rad. Međutim, njegovu iskazu sud ne daje šire značenje u odnosu na cjelokupan rad tužiteljice, budući da svjedok nije poznavao interne procedure tuženika niti način i učestalost obilaska drugih prodajnih mjesta.

31. Iskaz tužiteljice sud u pretežitom dijelu prihvaća, osobito ondje gdje je potvrđen materijalnom dokumentacijom ili iskazima svjedoka. Tako sud prihvaća njezin iskaz da je propust prethodnog formalnog odobrenja službenog puta bio jednokratan, da je jednom zakasnila s rutama, da je ostvarila šest od osam zadanih HoReCa ciljeva te da je i VL ponekad kasnio na njihove sastanke, što je potvrdio i sam VL. Sud prihvaća kao životno moguće i uvjerljivo i objašnjenje tužiteljice da je, zbog velikog broja fotografija pohranjenih prema prodajnim mjestima, mogla omaškom uz izvještaj dostaviti fotografiju iz ranijeg obilaska. Takvo objašnjenje samo po sebi ne dokazuje da se pogreška doista dogodila na opisani način, ali tuženik nije ponudio dokaz iz kojeg bi se s potrebnom sigurnošću moglo zaključiti da je ponavljanje fotografija bilo posljedica namjernog prikazivanja neizvršenih obilazaka. Sud, međutim, ne prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu u kojem umanjuje ili u cijelosti negira postojanje nepravilnosti u svom radu, jer iz izvedenih dokaza proizlazi da je određenih propusta bilo. Posebno, dostavljanje ranije korištenih fotografija objektivno predstavlja nepravilnost u izvještavanju, neovisno o tome je li posljedica omaške, kao što su nepravilnosti predstavljali i jednokratni propust u vezi s putnim nalogom te zakašnjelo dostavljanje ruta.

32. Slijedom navedenog, materijalna dokumentacija u bitnom potvrđuje da je u radu tužiteljice bilo pojedinačnih nepravilnosti i propusta na koje ju je neposredno nadređeni upozoravao, ali ne potvrđuje u punom opsegu Batinićev zaključak o kontinuiranom i svjesnom lažiranju obilazaka. Istodobno službena ocjena rada i ostvareni poslovni rezultati potvrđuju dijelove iskaza tužiteljice, SL i AL o njezinu inače uspješnom radu i odnosu s kupcima. Stoga je sud upravo na temelju međusobne ocjene isprava i iskaza utvrdio postojanje pojedinih propusta, ali ne i njihovu učestalost, intenzitet i skrivljeni karakter u opsegu u kojem su navedeni u Odluci o otkazu.

33. Sud nalazi da tuženik nije dokazao da je tužiteljica učestalo i ustrajno, a osobito svjesno, prikazivala kao izvršene obilaske prodajnih mjesta koje u stvarnosti nije izvršila. Činjenica da je u pojedinim dnevnim izvještajima dostavila fotografije koje su bile korištene u ranijim izvještajima predstavlja nepravilnost u izvršavanju obveze izvještavanja, ali sama za sebe ne dokazuje da konkretno prodajno mjesto nije bilo obiđeno, niti da je tužiteljica takvu fotografiju dostavila s namjerom da poslodavca dovede u zabludu.

34. Slijedom svega navedenog, sud nalazi dokazanim da je tužiteljica tijekom spornog razdoblja počinila određene pojedinačne propuste: u jednom slučaju nije prije službenog puta ishodila formalno odobrenje putnog naloga, kasnila je na pojedine sastanke, u jednom slučaju nije pravodobno dostavila rute, u pojedinim izvještajima dostavila je ranije korištene fotografije te nije u cijelosti ostvarila zadani cilj otvaranja osam HoReCa prodajnih mjesta. Međutim, niti pojedinačno niti u svojoj ukupnosti navedene okolnosti, imajući u vidu njihovu učestalost i težinu, ne opravdavaju zaključak da je nastavak radnog odnosa bio neprihvatljiv.

35. Pri takvoj ocjeni sud je imao u vidu i ukupno ponašanje tužiteljice tijekom radnog odnosa, rezultate njezina rada te službenu ocjenu poslodavca za 2023., u kojoj je ocijenjena da ispunjava očekivanja, uključujući područje odgovornosti i izvještavanja, kao i završne komentare nadređenih o njezinim dobrim odnosima s kupcima i odličnim rezultatima na terenu. Pozitivna ocjena rada sama po sebi ne isključuje mogućnost počinjenja pojedine povrede radne obveze, ali se ne može zanemariti pri ocjeni jesu li utvrđeni propusti doista bili takve vrste, težine i učestalosti da opravdavaju prestanak šestogodišnjeg radnog odnosa zbog skrivljenog ponašanja.

36. Stoga sud nalazi da tuženik, na kojem je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz, nije dokazao da su utvrđeni propusti tužiteljice, ni pojedinačno ni u njihovoj ukupnosti, predstavljali takvo skrivljeno ponašanje koje opravdava redoviti otkaz ugovora o radu.

37. Slijedom navedenog, predmetna Odluka o otkazu nije dopuštena pa je sukladno odredbi čl. 124. st. 1. ZR naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na rad.

38. Sud je odbio prijedlog tužiteljice za saslušanjem RL, predloženog na okolnost praćenja tužiteljice od strane nadređenog, jer ta okolnost nije odlučna za ocjenu dopuštenosti predmetnog otkaza.

Prijedlozi tužiteljice za saslušanjem EL i ČL odbijeni su jer su način odobravanja putnih naloga, unošenja ruta, slanja izvještaja i određivanja dodatnih ciljeva već dovoljno razjašnjeni iskazima stranaka i svjedoka te pisanom dokumentacijom.

Prijedlozi tužiteljice za saslušanjem PL, KL i ŠL odbijeni su jer je okolnost obilazaka prodajnih mjesta već dovoljno razjašnjena, osobito iskazom SL i materijalnim dokazima, a sud nije utvrdio da tužiteljica općenito nije obilazila teren.

Konačno, odbijen je i dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem LL, regionalnog direktora za ljudske resurse, predloženog na okolnost funkcioniranja sustava ocjenjivanja radnika i okolnosti vezanih uz otkaz. Sustav ocjenjivanja i konkretna ocjena tužiteljice za 2023. proizlaze iz same pisane ocjene radne uspješnosti, dok su okolnosti koje su prethodile otkazu razjašnjene iskazima neposredno nadređenog VL, AL, tužiteljice te pisanom dokumentacijom. Slijedom toga, dodatno saslušanje djelatnika ljudskih resursa ne bi pridonijelo utvrđenju je li tužiteljica konkretne povrede iz Odluke stvarno počinila. Sud je odbio i dokazne prijedloge tužiteljice istaknute na posljednjem ročištu za pribavu spisa sudova u Republici Sloveniji koji se odnose na radne sporove drugih radnika protiv povezanog društva JT International Ljubljana, jer se odnose na drugu pravnu osobu, druge radnike i druge radne odnose, pa činjenice utvrđene u tim postupcima nisu odlučne za ocjenu postojanja opravdanog razloga za otkaz tužiteljici u ovom postupku. Iz istog razloga nije bilo potrebno provoditi dokaz na okolnost eventualnog inspekcijskog odnosno kaznenog postupka u vezi s povezanim društvom ili njegovim zaposlenicima.

Sud je odbio i prijedlog tužiteljice za dopunsko saslušanje tužiteljice, kao i prijedlog tuženika za dopunsko saslušanje svjedoka VL i AL, jer su navedene osobe već iscrpno saslušane o svim odlučnim okolnostima, a stranke nisu navele nove konkretne činjenice o kojima bi ih bilo potrebno dodatno saslušati.

39. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP, te su troškovi dosuđeni tužiteljici koja je u cijelosti uspjela u postupku, sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023).

40. Tužiteljici su priznati troškovi jednokratne nagrade od 500,00 eura (Tbr.7/2) u postupcima iz radnih odnosa do 4 radnje (tužba, podnesak 1.7.2024., ročište 23.10.2024. i ročište 12.3.2025.), potom za sastav podneska od 3.6.2025. od 100,00 eura (Tbr.7/2), zastupanja na ročištu 4.6.2025. od 100,00 eura (Tbr.7/2), sastava žalbe od 150,00 eura (Tbr.10), zastupanja na ročištu 1.7.2026. od 100,00 eura (Tbr.7/2), uvećano za PDV od 25% te trošak prijevoda od 400,00 eura što sve ukupno iznosi 1.587,50 eura.

41. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 5. studenoga 2024., kojim je dostavila prijevod isprave, budući da je navedeni prijevod bila dužna dostaviti već uz tužbu, pa taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice. Također joj nisu priznati zatraženi troškovi cestarine i goriva, jer njihovu visinu nije potkrijepila odgovarajućim dokazima, a riječ je o izdacima same stranke. Nije joj priznat ni trošak sudske pristojbe na žalbu, budući da je kao radnica u ovom sporu oslobođena njezina plaćanja.

42. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

43. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 18. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćnici

2. tuženiku po punomoćniku