Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Biogradu na Moru
Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 2 A
Poslovni broj: P-258/2025-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja MD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Bogdanić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženika Grada Biograda na Moru, Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava kbr. 5, OIB: 95603491861, kojeg zastupa gradonačelnik ND, a ovaj po punomoćniku Marinu Birkiću, odvjetniku u Zadru, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. srpnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Ante Bogdanića, odvjetnika u Biogradu na Moru i punomoćnika tuženika Marina Birkića, odvjetnika u Zadru, na ročištu za objavu presude 18. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Ispravlja se pogrešan upis određen rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanim u zapisniku posl. br. Z-24102/2016, Z-10068/2017, Z-23523/2016 od 6. veljače 2025. godine na način da se vlasnikom za cijelo nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upiše tužitelj MD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] uz istovremeno brisanje ranijeg upisa s imena tuženika.
II. Nalaže se tuženiku Gradu Biogradu na Moru, OIB: 95603491861, isplatiti tužitelju MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak postupka u iznosu od 1.862,50 EUR (tisućuosamstošezdesetdva eura i pedeset centi) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko visine dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 6. veljače 2025. navodi da je 6. veljače 2025. održano ročište povodom prigovora tužitelja koji je odbijen kao neosnovan. Tužitelj da je vlasnik i posjednik č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], naziva „Torovi”, u naravi: dvorište površine 1308 m[2] , kuća površine 48 m , gospodarska zgrada površine 32 m . Tužitelj te njegovi prednici (pok. AD, pok. ČD) računajući posjed, nalaze se preko 70 godina u savjesnom posjedu predmetne nekretnine (na predmetnoj nekretnini se nalazi kuća (koja je sagrađena početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, 1983). Predmetna nekretnina je ograđena sa svih strana. Ističe da se tuženik nikad nije nalazio u posjedu predmetne nekretnine. Tužitelj je na predmetnoj nekretnini izgradio objekte te za iste ishodio rješenje o izvedenom stanju, pa je pravo vlasništva na cijeloj nekretnini stekao i građenjem kao savjestan graditelj. Tuženik tužitelju nikad nije smetao, niti branio gradnju iako ima saznanja da je tužitelj objekt sagradio jer istome kao nadležno tijelo naplaćuje sva komunalna davanja kao jedinica lokalne i područne samouprave. Tužitelj navodi da njemu i njegovim prednicima nitko nikada nije osporavao posjed i vlasništvo predmetne nekretnine niti ih je itko ikada ometao u posjedu i vlasništvu. Zaključno predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev. Ujedno postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine, za cijelo.
1.1. Tužitelj je podneskom od 23. srpnja 2026. uredio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem zahtjeva brisanje ranijeg upisa na predmetnoj nekretnini s imena tuženika.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu od 20. veljače 2025. usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da posjed pravnih prednika tužitelja pa posljedično i ovdje tužitelja nije bio kvalificiran posjed (istinit, zakonit i pošten), odnosno nije bila ispunjena ni najmanja pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću odnosno posjed nije bio niti pošten. Stoga, pravni prednici kao i sad tužitelj nije mogli steći vlasništvo na predmetu spora. U činjeničnom supstratu tužbe tužitelj ističe da je predmetna nekretnina posjedu njega i njegovih prednika, međutim ističe da takve tvrdnje ne potkrjepljuje nikakvim dokazima. Tužitelj nije, a trebao bi u pravcu dokazivanja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dostaviti dokaz o stanju upisu posjednika u katastarskom operatu od 1955. pa nadalje, sve radi utvrđivanja vremena posjedovanja i kvalitete posjedovanja predmetnih nekretnina. U činjeničnom supstratu tužbe tužitelj ističe da je izgradio kuću početkom 80-tih godina prošlog stoljeća, a po stavu tuženika da je sporno zemljišne bilo u režimu društvenog vlasništva i na njemu se nije moglo stjecati vlasništvo dosjelošću niti građenjem na društvenom zemljištu sukladno pravnom pravilu iz paragrafa 418. OGZ, koja odredba je sadržajno identična odredbi čl. 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( „ Narodne novine“ 81/18. - pročišćeni tekst). Zaključno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
3. Budući da je tuženik već u odgovoru na tužbu prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora kao suviše nisko naznačenoj, sud je raspravnim rješenjem od 29. rujna 2026. ( list spisa 38-39) odredio vrijednost predmeta spora u iznosu 1.327,23 EUR. U konkretnom slučaju, tužbeni zahtjev tužitelja se ne odnosi na novčanu svotu pa bi u smislu članka 40. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) vrijednost predmeta spora bila 1.327,23 EUR. Vezano za navode tuženika vezano za tržišnu vrijednost predmetne nekretnine, po stavu ovog suda nije sama po sebi pretpostavka za provjeru i određivanje vrijednosti predmeta spora u smislu odredbe članka 40. stavak 3. ZPP-a pa je sud vrijednost predmeta spora odredio u iznosu od 1.327,23 EUR. (Ovakav pravni stav je zauzeo Županijski sud u Zadru, posl.br. Gž-872/22 od 12. rujna 2022. i Županijski sud u Splitu posl. br. Gž-1997/25).
4. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] s ročišta održanog povodom prigovora dana 6. veljače 2025. posl. br. Z-24102/2016, Z-10068/2017, Z-23523/2016 (list spisa 5-8), zk. izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] (list spisa 9-10, 13-15, 18, 20, 36), izvod iz katastarskog plana DGU, Područni ured za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru (list spisa 11- 12, 15,17,19, 21, 37), rješenje o izvedenom stanju Zadarske županije, Upravni odjel za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Klasa: UP/I-361-03/18- 11/1056, Urbroj: 2198/1-07-02/1-20-13 od 30. rujna 2020. ( list spisa 22-24), potvrda (list spisa 25), ugovor o priključenju novog potrošača električne energije (list spisa 33- 34), nalaz i mišljenje vještaka Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. (list spisa 53-55), proveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 48-50), saslušao je svjedoke:
JD (list spisa 64-65), KD (list spisa 65-66), AD (list spisa 66-67), ĆD (list spisa 67) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja (list spisa 68).
4.1. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uknjižene kao vlasništvo tuženika, na način da se vlasnikom predmetne nekretnine upiše tužitelj za cijelo.
7. Između stranaka nije sporno da je tuženik upisan vlasnikom predmetne nekretnine za cijelo u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].
8. Sporno je treba li ispraviti upis na predmetnoj nekretnini koji je proveden u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava.
9. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja ad.1. Grada Biograda na Moru i ad.2. MD podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] pod poslovnim brojem Z-24102/2016, Z- 10068/2017 i Z-23523/2026 (list spisa 5-8) razvidno je da je usvojen prigovor Grada Biograda na Moru na način da se briše pravo vlasništva s imena Republike Hrvatske uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva u korist Grada Biograda na Moru. Ujedno je odbijen prigovor predlagatelja ad.2. MD kao neosnovan, a podnositelj prigovora, ovdje tužitelj, upućen je svoje pravo ostvarivati u parnici, uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
10. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj Z-784/2007/7310 razvidno je da kat. čest. [katastarska čestica] u naravi dvorište, gospodarski objekt i kuća, ukupne površine 1367 m[2] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] u naravi pašnjak uknjiženog prava vlasništva Republike Hrvatske.
11. Radi identifikacije predmeta spora izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka Frane Vlatkovića, dipl.ing.geod., koji je sačinio skicu lica mjesta s fotografijama, na koju stranke nisu imale primjedbi te istu ovaj sud u cijelosti prihvaća. Naime, vještak mjernik je predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja zajedno sa kat. čest. [katastarska čestica] predstavlja jednu cjelinu, u naravi dvorište i vrt, a jednim dijelom na predmetu spora se nalazi i stambeni objekt i dio pomoćnog objekta. Predmetna nekretnina je sa svih strana ograđena betonskim zidovima.
12. Svjedok JD je u iskazu (list spisa 64-65) naveo da mu je poznat teren u Biogradu koji danas pripada MD, koji je negdje 70-ih godina prošlog stoljeća počeo graditi kuću. Na terenu se osim kuće nalazi garaža koju je gradio istodobno s kućom, na ovom terenu ima i voćnjak, zasadio je masline, smokve, stabla šljive, a možda i neke druge voćke. Naveo je da kuća s garažom i voćnjakom predstavlja jedinstvenu cjelinu. Pamti da je i prije gradnje kuće teren u cijelosti bio ograđen dračom i predstavljao je pašnjak. Na poseban upit od kada pamti da je teren bio ograđen na takav način naveo je da pamti da je u vojsku pošao 60-ih godina prošlog stoljeća, a desetak godina prije toga teren je isto bio ograđen dračom. Nadalje je naveo da je na ovom terenu pokojni otac tužitelja AD držao ovce. Misli da je AD teren kupio od obitelji M. AD je osim sina MD imao još djece i to sina: AD, kćeri N, A i Č. Nikad nije čuo za sporove, istaknuvši i da AD nitko nije branio posjedovanje ovog terena. Kuća da se počela graditi 70-ih godina, zna i da je cjelokupna gradnja završena 70-ih godina. Zaključno je naveo da je u blizini ovog terena živio od rođenja pa do 1792.
13. Svjedok KD je u iskazu (list spisa 65-66) naveo da mu je poznat predmetni teren jer cijeli život živi u kući koja je na udaljenosti od nekih 200-tinjak metara od ovog terena. Tako da se još kao dječak od desetak sjeća da je na ovom terenu viđao oca tužitelja pokojnog AD kako na ovom terenu drži ovce. Sjeća se da je teren tada bio ograđen dijelom suhozidom, a dijelom dračom i šmrekom. Na ovom terenu su se ovce držale sve do negdje 70-ih godina prošlog stoljeća kada je MD počeo s gradnjom kuće. Kada je sagrađena kuća onda je teren na mjestu ranijeg suhozida i drače ograđen betonskim zidom. Na terenu se danas nalazi Antina kuća, garaža, vrt i voćnjak. MD je ovaj teren stekao od svog oca pok. AD kao najstarije dijete u obitelji. Među Božinom djecom i to AD, pok. J, K, Ć, N i E nikad nije bilo spora niti svađe, oni su bili primjer obitelji. Nikad nije čuo da bi niti AD, niti MD netko treći osporavao vlasništvo ovoga terena. Na poseban upit je naveo da ne zna točno kako je pokojni AD dijelio svoju djecu, zna da je ovaj teren pripao MD, a drugi teren preko puta ovog terena je pripao bratu AD, dok ne zna što je sestrama pripalo. Uglavnom za sporove nije čuo.
14. Svjedok AD je u iskazu (list spisa 66-67) naveo da je teren ranije pripadao njihovom pokojnom ocu AD koji je ovaj teren koristio kao pašnjak za ispašu ovaca. Teren je ranije bio ograđen plotom i žicom, poslije pokojni otac je usmeno darovao ovaj teren bratu MD, a njemu je darovao teren preko puta. Pojašnjava da se ranije radilo o jednoj većoj tzv. ogradi – terenu koji je kasnije "presjekao" put, pa je otac ovaj teren darovao bratu MD, a njemu je darovao teren preko puta ceste. Brat MD je počeo graditi kuću 70-ih godina, misli početkom 70-ih. Danas se na terenu nalazi kuća, garaža, vrt, gusterena te masline, a paralelno s gradnjom kuće brat je sagradio betonski zid na mjestu ranijeg plota. Među njima braćom i sestrama nikada nije bilo spora niti je netko bratu MD, a ranije ocu AD osporavao vlasništvo. Na poseban upit je naveo da je čitavu tzv. ogradu pokojni otac AD kupio od obitelji M, 50-ih godina prošlog stoljeća.
15. Svjedok ĆD je u iskazu (list spisa 67) naveo da mu je poznat predmetni teren, da danas pripada MD na kojem je on sagradio kuću. Ovaj teren je još pripadao pokojnom djedu tužitelja ČD kojeg se sjeća i koji je došao još u vrijeme bivše Kraljevine Jugoslavije. Sjeća se da je pok. F na ovom terenu držao ovce, koze i drugu stoku. Poslije pokojnoga ČD teren je naslijedio njegov sin pokojni AD koji je također na terenu držao ovce, sjeća se čak da je na ovom terenu postojala jedna sjenica (zaklon za ovce). Teren je još tada bio ograđen dračom, šmrekom. Negdje 70-ih godina ovdje prisutni MD, Božin sin je počeo graditi kuću kada je teren ogradio betonskim zidom. Koliko zna teren je u istim gabaritima. Zna da je pokojni AD osim MD imao i sina AD i kćeri, misli da je ukupno imao sedmero djece, ali se u ovom trenutku ne može sjetiti njihovih imena, zna da među njima nije bilo nikakvih sporova, pamti ih kao skladnu obitelj. Na poseban upit je naveo da teren na kojem se danas nalazi Antina kuća i teren na kojem se nalazi kuća njegovog brata AD ranije je predstavljao jedan teren preko kojeg je prošla cesta.
16. Tužitelj MD je u stranačkom iskazu (list spisa 68) naveo da je ovaj teren ranije predstavljao jednu veću Ogradu, otac AD mu je darovao južni dio te ograde, a bratu AD je darovao sjeverni dio. Sjeća se da je taj cijeli teren bio ograđen plotom, otac je na ovom terenu držao ovce, sjeća se i sjenice za ovce. Otac AD je ovaj teren kupio od obitelji M. Zna da je otac kupio od M cijelu tu ogradu i sjeća se da se katastarski površina nije poklapala što su utvrdili tek u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] kada su Grad i država počeli osporavati vlasništvo ovog terena, međutim sa sigurnošću zna da je cijela ta ograda u jednom komadu kupljena od M. Pokojni otac je podijelio njega i brata za života, 1972./1973. počeo je s gradnjom kuće koja je završena 1978. godine. U tom periodu gradnje mu nitko nije osporavao vlasništvo niti unutar obitelji, niti od bilo koje treće osobe. Tek u obnovi zemljišne knjige Grad je počeo osporavati vlasništvo.
17. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] odnosno proizlazi da je u tom postupku tuženik neosnovano upisan na predmetnoj nekretnini.
18. Odredbom članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP) propisano je: stjecanje, promjena, pravni učinci stvarnih prava od stupanja na snagu ovog zakona, prosuđuju se prema njegovim odredbama ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drugačije određeno.
19. Odredbom članka 159. stavka 1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
19.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.
19.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.
20. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.
21. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.
22. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."
23. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."
24. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetne nekretnine jer su posjed vršili samostalno, jer su tom nekretninom gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao. (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.). S druge strane, tuženik nije iznio niti jednu tvrdnju o tome na koji je način on posjedovao ovu nekretninu, a očito je da je predmetna nekretnina održavana te nije zapuštena i neprohodna, pri čemu to nedvojbeno nije rezultat posjedovanja i održavanja od strane tuženika.
25. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i to: JD (rođen 1947.), KD (rođen 1954.), AD ( rođen 1957.) i ĆD ( rođen 1946.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da su svjedoci rođeni i žive u [adresa] (gdje se i nalazi predmetna nekretnina), da su imajući u obzir navedeno iskazivali iscrpno i suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, pa je sud iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i materijalnim dokazima koji su izvedeni tijekom postupka.
25.1. Stoga, iz iskaza saslušanih svjedoka koji su u vrijeme iskazivanja imali 78, 72, 68 i 79 godina, pa je logično i očekivano, a iz njihovih iskaza proizlazi da saznanja o predmetu spora imaju još dok su bili djeca, što bi značilo da unatrag 70-60 godina imaju neposredna opažanja i saznanja o zemljištu o kojima su govorili odnosno o osobama koje su isto koristile, a potom i samog tužitelja. Slijedom iznesenog, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina u cijelosti uživana po prednicima tužitelja, da je nekretninu još koristio otac tužitelja pok. AD koji je predmetnu nekretninu koristio za ispašu blaga. Potom, predmetnu nekretninu je nastavio posjedovati upravo tužitelj koji je sedamdesetih godina prošlog stoljeća na predmetnoj nekretnini izgradio kuću i garažu, dok preostali dio nekretnine predstavlja dvorište i vočnjak koji posjeduje upravo tužitelj. Suglasno su naveli da je nekretnina ograđena betonskim zidom koji je izgradio tužitelj u vrijeme gradnje kuće, ranije da je bila omeđena plotom. Zaključno su suglasno naveli da nisu čuli da bi tužitelju i ranije njegovom ocu netko osporavao vlasništvo predmetne nekretnine. Za navesti je da je identično s drugim svjedocima iskazivao i tužiteljev brat AD, slijedom čega je sud i iskaz navedenog svjedoka cijenio vjerodostojnim, neovisno o činjenici što je isti u srodstvu s tužiteljem. Ujedno, upravo navedeni svjedok ima relevantna saznanja o podjeli nekretnina unutar same obitelji navodeći da je upravo sporna nekretnina pripala upravo tužitelju.
25.2. Nadalje, prema utvrđenjima ovog suda, a koja tijekom postupka nije sporila niti tuženica, u naravi radi se radi o nekretnini koja predstavlja jedinstvenu cjelinu sa kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Svi saslušani svjedoci su opisali predmet spora kao nekretninu koja u naravi predstavlja kuću tužitelja s garažom i vočnjakom ograđenu sa svih strana betonskim zidom. Navedeni iskazi su potkrijepljeni i skicom sudskog očevida ( list spisa 54) iz koje razvidno da se na predmetnoj nekretnini nalazi i dio stambenog objekta i dio pomoćnog objekta (garaže) koji se nalaze na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu upravo tužitelja kako to proizlazi iz priloženog zk. izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] na listu spisa 13.
26. Slijedom svih naprijed izvedenih dokaza, sud je utvrdio da predmetna nekretnina predstavlja jedinstvenu cjelinu zajedno sa kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u cijelosti uživana po prednicima tužitelja, koju je koristio još tužiteljev otac pok. AD koji je na istoj držao blago, a potom tužitelj koji je sedamdesetih godina prošlog stoljeća izgradio kuću s pomoćnim objektom, a preostali dio nekretnine koristi kao voćnjak ( što je sud utvrdio uviđajem na licu mjesta), a koje nitko nikada nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju sporne nekretnina koje su kao cjelina jasno omeđene od susjednih nekretnina, ranije ograđene plotom, a danas betonskim zidom, manifestirajući mirni vlasničkopravni zahtjev što je sve utvrđeno uviđajem na licu mjesta, pa je po stavu ovog suda predmetna nekretnina još od najkasnije pedesetih godina prošlog stoljeća, u samostalnom posjedu tužiteljevog prednika pa sve do tužitelja kojeg nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju spornih nekretnina, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.
27. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev u cijelosti, pa je odlučeno kao pod točkom I.
izreke ove presude.
28. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa), tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.
28.1. Tužitelju je prema vrijednosti predmeta spora (1.327,23 EUR) priznat trošak sastava tužbe -100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima: od 29. rujna 2025., 20. travnja 2026. ( uviđaj na licu mjesta) i 14. srpnja 2026.-100 bodova za svaku pojedinu radnju (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak sastava podneska od 29. rujna 2025. – 100 bodova (Tbr. 8.t.1. Tarife u vezi sa Tbr. 7.t.1. Tarife). Nadalje, tužitelju je za sastav podneska od 23. travnja 2026. ( kojim navodi da nema primjedbe na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještala) priznato 25 bodova umjesto zatraženih 100 bodova jer se ne radi o obrazloženom podnesku, već o ostalom podnesku prema Tbr. 8.t.4. Tarife u vezi sa Tbr. 7.t.1. Tarife. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 7. svibnja 2025. i 11. kolovoza 2025. ( kojim dostavlja isprave, zemljišnoknjiži izvadak i preslik katastarskog plana) jer po stavu ovog suda sastav tih podnesaka nije bio nužan za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, pa je u tom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.
28.2. Dakle, tužitelju je priznato ukupno 525 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.050,00 EUR, a uvećano za PDV od 25 % ( 262,50 EUR) iznosi 1.312,50 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR, što sveukupno iznosi 1.862,50 EUR, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
29. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Biograd na Moru, 18. kolovoza 2026.
Sutkinja
Senia Bušljeta
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).
Dostavna naredba:
- tužitelju po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru
- tuženiku po punomoćniku Marinu Birkiću, odvjetniku u Zadru
