REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Čakovcu
Ruđera Boškovića 18
40000 Čakovec
Poslovni broj: P-125/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužitelja ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Anamariji Varović Kanižaj, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr. sc. Andreja Fileš-Ružić i Anamarija Varović Kanižaj, Čakovec, Uska 1, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćnici Karmen Hlebar, odvjetnici u uredu Ž i Ć iz [adresa], radi isplate, na ročištu glavne rasprave održanom dana 1. srpnja 2026., u prisutnosti navedenih punomoćnika, dana 18. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, da tužitelju ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 6.284,86 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. rujna 2007. pa do isplate, i to:
po stopi od 15% godišnje u razdoblju od 1. rujna 2007. do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023., po stopi od 7,00% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024., po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025., po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2025. do 30. lipnja 2026., po stopi od 5,40% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2026. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,
računatom na sljedeće pojedinačne iznose od navedenih datuma dospijeća:
Iznos (EUR) Datum dospijeća
2,67
03.09.2007.
4,52
04.02.2008.
6,80
03.03.2008.
10,71
02.04.2008.
4,92
02.05.2008.
2,61
04.06.2008.
5,45
01.07.2008.
1,21
31.07.2008.
1,40
01.09.2008.
0,01
30.09.2008.
3,93
02.10.2008.
0,12
31.10.2008.
22,98
03.11.2008.
0,04
30.11.2008.
10,22
01.12.2008.
26,44
31.12.2008.
28,72
02.02.2009.
30,19
02.03.2009.
28,06
01.04.2009.
28,56
04.05.2009.
0,60
28.05.2009.
0,01
29.05.2009.
23,68
31.05.2009.
20,08
30.06.2009.
21,06
31.07.2009.
22,96
31.08.2009.
0,06
30.09.2009.
22,73
01.10.2009.
20,85
31.10.2009.
0,07
30.11.2009.
24,42
02.12.2009.
27,41
31.12.2009.
0,13
31.01.2010.
31,42
01.02.2010.
0,12
28.02.2010.
30,48
02.03.2010.
0,13
31.03.2010.
36,10
01.04.2010.
35,17
30.04.2010.
0,19
31.05.2010.
37,05
01.06.2010.
0,28
30.06.2010.
54,99
02.07.2010.
51,56
31.07.2010.
0,46
31.08.2010.
62,43
11.09.2010.
1,08
30.09.2010.
57,90
24.10.2010.
0,84
31.10.2010.
51,84
02.11.2010.
1,02
30.11.2010.
64,96
01.12.2010.
0,69
31.12.2010.
82,19
03.01.2011.
70,91
31.01.2011.
0,26
28.02.2011.
74,85
01.03.2011.
0,21
31.03.2011.
69,56
01.04.2011.
0,20
30.04.2011.
70,53
02.05.2011.
0,22
31.05.2011.
93,18
01.06.2011.
0,20
30.06.2011.
93,38
04.07.2011.
2,02
21.07.2011.
113,74 02.08.2011.
104,16 31.08.2011.
93,58
30.09.2011.
91,00
02.11.2011.
0,11
30.11.2011.
88,74
01.12.2011.
94,93
02.01.2012.
99,25
01.02.2012.
99,91
01.03.2012.
96,92
02.04.2012.
98,87
30.04.2012.
100,37 01.06.2012.
96,98
17.07.2012.
2,49
30.07.2012.
98,12
01.08.2012.
96,89
31.08.2012.
92,97
01.10.2012.
97,05
02.11.2012.
98,97
30.11.2012.
97,79
02.01.2013.
90,10
31.01.2013.
96,41
04.03.2013.
97,00
02.04.2013.
94,63
02.05.2013.
87,54
31.05.2013.
86,57
01.07.2013.
88,45
31.07.2013.
91,59
02.09.2013.
95,96
02.10.2013.
93,63
04.11.2013.
95,11
02.12.2013.
96,73
02.01.2014.
0,42
10.01.2014.
98,08
03.02.2014.
100,33 03.03.2014.
99,52
03.04.2014.
97,03
02.05.2014.
0,25
05.05.2014.
96,17
02.06.2014.
96,59
01.07.2014.
1.336,55 31.07.2014.
3,43
14.08.2014.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.230,38 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023., po stopi od 7,00% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024., po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025., po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2025. do 30. lipnja 2026., po stopi od 5,40% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2026. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, računatom od 1. rujna 2007. pa do isplate, računatom na sljedeće pojedinačne iznose od navedenih datuma dospijeća,
i to na sljedeće pojedinačne iznose od navedenih datuma dospijeća:
Iznos (EUR) Datum dospijeća
13,51
05.12.2007.
13,42
02.01.2008.
13,33
04.02.2008.
13,24
03.03.2008.
13,15
02.04.2008.
13,05
02.05.2008.
16,97
04.06.2008.
16,85
01.07.2008.
16,72
31.07.2008.
16,60
01.09.2008.
16,48
02.10.2008.
16,35
03.11.2008.
16,21
01.12.2008.
16,08
31.12.2008.
15,95
02.02.2009.
15,82
02.03.2009.
27,85
01.04.2009.
27,61
04.05.2009.
27,37
31.05.2009.
27,14
30.06.2009.
26,89
31.07.2009.
26,64
31.08.2009.
26,40
01.10.2009.
26,14
31.10.2009.
25,88
02.12.2009.
25,63
31.12.2009.
25,36
01.02.2010.
25,10
02.03.2010.
24,84
01.04.2010.
24,57
30.04.2010.
24,29
01.06.2010.
24,02
02.07.2010.
23,73
31.07.2010.
23,46
11.09.2010.
23,17
24.10.2010.
22,88
02.11.2010.
22,58
01.12.2010.
22,29
03.01.2011.
21,98
31.01.2011.
21,69
01.03.2011.
21,38
01.04.2011.
21,07
02.05.2011.
20,76
01.06.2011.
20,43
04.07.2011.
18,00
02.08.2011.
17,71
31.08.2011.
17,41
30.09.2011.
11,10
02.11.2011.
10,90
01.12.2011.
10,69
02.01.2012.
10,49
01.02.2012.
10,28
01.03.2012.
10,07
02.04.2012.
9,86
30.04.2012.
9,65
01.06.2012.
9,44
17.07.2012.
9,21
01.08.2012.
9,00
31.08.2012.
8,78
01.10.2012.
8,55
02.11.2012.
8,33
30.11.2012.
8,10
02.01.2013.
7,87
31.01.2013.
7,64
04.03.2013.
7,40
02.04.2013.
7,16
02.05.2013.
6,93
31.05.2013.
6,69
01.07.2013.
6,44
31.07.2013.
6,20
02.09.2013.
5,95
02.10.2013.
5,70
04.11.2013.
5,44
02.12.2013.
5,19
02.01.2014.
4,93
03.02.2014.
4,67
03.03.2014.
4,41
03.04.2014.
4,14
02.05.2014.
3,88
02.06.2014.
3,61
01.07.2014.
3,68
31.07.2014.
III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535,
Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, da tužitelju ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknadi parnične troškove u ukupnom iznosu od 1.834,90 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. kolovoza 2026. kao dana donošenja presude pa do isplate po stopi od 5,40% godišnje,
a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Odbija se daljnji zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak u iznosu od 1.516,55 eura.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovnog broja P-238/2023-23 od 16. siječnja 2025. utvrđena je ništetnost spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF (točka I. izreke), naložena isplata iznosa od 7.515,24 EUR s kamatama od datuma dospijeća pojedinih iznosa (točka II.) te dosuđen parnični trošak od 2.351,45 EUR (točka III.).
2. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž-647/2025-
3 od 8. travnja 2026.:
(a) potvrđena je točka I. izreke kojom je utvrđena ništetnost spornih ugovornih odredbi
— ta je točka pravomoćna i ovaj sud je njome vezan sukladno odredbi članka 333. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP); pitanje ništetnosti nije predmet ponovnog suđenja;
(b) ukinute su točke II. i III. izreke (restitucijski zahtjev i trošak) te je predmet vraćen na ponovno suđenje, uz uputu da se razriješe proturječnosti u obrazloženju vezane uz prigovor zastare i jasno razgraniče iznosi po pojedinoj osnovi (točka 30. obrazloženja presude Gž-647/2025-3).
3. Predmet ponovnog suđenja isključivo je: (a) je li restitucijski zahtjev u cijelosti ili djelomično zastario i u kojoj mjeri, te (b) koliku isplatu tužitelju treba dosuditi po osnovi koja nije zastarjela.
4. Iz spisa (listovi 1–197) i nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije Slađane Srnec mag.oec. od 30. lipnja 2024. (list 88–112) te njezinog očitovanja od 13. kolovoza 2024. (list 124–128), a što je nesporno između stranaka, utvrđeno je:
(a) Tužitelj i tuženik sklopili su dana 6. srpnja 2007. Ugovor o kreditu broj 218-50- 4243522 radi kupnje motornog vozila, s promjenjivom kamatnom stopom od 5,49% i valutnom klauzulom u CHF, na rok od 84 mjeseca. Kredit je u cijelosti otplaćen dana 14. kolovoza 2014.
(b) Vještakinja Srnec utvrdila je dvije zasebne kategorije preplate:
— Preplata kamate (zbog jednostranog povećavanja kamatne stope po odluci banke):
1.230,38 EUR (tabela 3 nalaza, stupac 9);
— Preplata s osnove valutne klauzule CHF — neto pozitivne tečajne razlike: 6.284,86 EUR neto (tabela 4; pozitivne razlike 6.286,91 EUR − negativne razlike 2,05 EUR = neto 6.284,86 EUR).
Tuženik na nalaz i mišljenje vještakinje nije imao primjedbi ni u prvostupanjskom ni u ponovljenom postupku.
5. U ostalom dijelu sud je proveo dokaze uvidom u spis kao i tijekom prvostupanjskom postupka (list 1-197). Nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno (čl.
8. Zakona o parničnom postupku, "Službeni list SFRJ" br. 4/1977., 36/1977., 36/1980., 6/1980., 69/1982., 43/1982., 58/1984., 74/1987., 57/1989., 20/1990., 27/1990., 35/1991., "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008.; 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
6. Tužitelj je od samog početka postavljao zahtjev za isplatu koji se temeljio na dva pravna osnova — preplaćenoj kamati zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i preplaćenom iznosu zbog ništetne valutne klauzule (CHF). To su bili dijelovi jednog zbrojnog iznosa u isplatnom dijelu tužbenog zahtjeva, ukupnog iznosa od 7.515,24 eura. Podneskom od 1. srpnja 2026. tužitelj taj zbroj samo razdovjio na sastavne dijelove i iskazao ih odvojeno:
iznos 1.230,38 EUR — s osnove promjenjive kamatne stope
iznos 6.284,86 EUR — s osnove valutne klauzule CHF.
Zbroj je ostao identičan iznosu koji je tužbom prvotno tražen. Nije isticao ništa novo, nije dodavao novi pravni osnov koji ranije nije bio postavljen, nije povećavao ukupni zahtjev. Stoga nije osnovan navod tuženika da se protivi takvoj specifikaciji tužbenog zahtjeva jer da isto predstavlja povećanje tužbenog zahtjeva, naime ovdje nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 191. st. 1. ZPP-a — nema promjene istovjetnosti, nema povećanja, nema novog zahtjeva.
7. Sud je iz razloga svrsishodnosti (čl. 299.a st. 5. ZPP-a) prihvatio podnesak koji je tužitelj predao tek na ročištu budući da se tužitelj na ročištu pozvao na taj podnesak i ono što bi sud inače učinio sa tužbenim zahtjevom je tužitelj ovdje učinio sam unaprijed: razlučio je dva osnova kako bi sudu dao oruđe za parcijalnu odluku. Sud koji smatra da je jedna osnova u zastari (npr. kamate), a druga nije (npr. CHF-razlika), mora moći dosuditi jednu a odbiti drugu — i upravo to mu ovo specificiranje omogućuje, a time ni za koju stranku ne nastaje poseban trošak. Drugostupanjska presuda Županijskog suda u Splitu (na koju se upućuje u zapisniku) upravo je kritizirala nejasnoću ranijeg tužbenog zahtjeva glede toga što se traži po kojoj osnovi. Tužitelj sada na taj prigovor odgovara tako da je razjasnio ono što je uvijek bio sadržaj zahtjeva
— samo ga sada transparentno iskazuje po osnovama, a ne ukupno.
8. Prigovor zastare jedino je sporno pravno pitanje u ponovljenom postupku, sukladno uputi drugostupanjskog suda (točka 32. obrazloženja presude Gž-647/2025- 3). Početak tijeka zastarnog roka restitucijskih zahtjeva koji nastaju kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF predmetima uređen je sljedećim pravomoćnim i obvezujućim pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske:
Presudom VSRH br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. zauzeto je shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
Na sjednici Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. prihvaćeno je pravno shvaćanje: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojemu su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05 kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."
Na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. (Objedinjeno pravno shvaćanje — 1/22) razjašnjeno je i potvrđeno da navedena dva shvaćanja nisu uzajamno proturječna, naprotiv, međusobno se podupiru i dopunjavaju. Iz toga je izveden zaključak koji je za ovaj predmet mjerodavan: ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih odredbi u svakom pojedinom predmetu.
9. Ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci tuženika utvrđena je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovnog broja Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. (kolektivni spor, postupak „Potrošač"). Sukladno navedenim pravnim shvaćanjima VSRH, zastarni rok od pet godina propisan člankom 225. ZOO počeo je teći od dana te pravomoćnosti, tj. od 13. lipnja 2014., i istekao 13. lipnja 2019.
Tužba u ovom predmetu podnesena je 14. ožujka 2023. — dakle više od tri i pol godine nakon isteka zastarnog roka. Prigovor zastare tuženika u pogledu iznosa od 1.230,38 EUR osnovan je. Tražbina je zastarjela pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan, o čemu je odlučeno kao pod toč. II. izreke. To ne dovodi u pitanje meritornu utemeljenost tražbine na razini ništetnosti — koja je pravomoćno utvrđena i više nije predmet ispitivanja — već isključivo njezinu prisilnu utuživost.
10. Ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli CHF utvrđena je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovnog broja Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. (kolektivni spor). Sukladno istim pravnim shvaćanjima VSRH, petogodišnji zastarni rok počeo je teći od dana te pravomoćnosti, tj. od 14. lipnja 2018., i istekao je 14. lipnja 2023. Tužba je podnesena 14. ožujka 2023. — unutar petogodišnjeg zastarnog roka. Prigovor zastare u pogledu iznosa od 6.284,86 EUR neosnovan je, te je stoga tužbeni zahtjev u tom dijelu usvojen, o čemu je odlučeno kao pod toč. I. izreke. Specifikacija pojedinih iznosa po datumima navedena je u izreci točke I. i odgovara tablici 4 nalaza vještakinje Srnec (pozitivne neto razlike po datumima uplata, bez datuma negativnih razlika 01.10.2007. i 31.10.2007., koji se uračunavaju u neto zbroj).
11. Punomoćnica tužitelja u pripremnom podnesku od 23. lipnja 2026. kod kojeg je ostala na ročištu predlaže analognu primjenu pravnih načela iz odluke Ustavnog suda RH br. U-III-3482/2021 od 3. listopada 2023. i presude Županijskog suda u Varaždinu — Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-889/2017-2 od 18. siječnja 2018., koja je primijenila načela iz presude ESLJP-a u predmetu Statileo protiv Hrvatske u kontekstu naknade štete vlasnicima stanova s pravomoćno zaštićenim najmoprimcima. Sud ne prihvaća ovaj argument, i to iz sljedećih razloga koji su načelni i konkretni. Predmet Statileo i njemu srodna praksa ESLJP-a odnosi se na poseban normativni kontekst — situaciju vlasnika stanova kojima je pravomoćno zaštićeni najmoprimac zakonom nametnut bez odgovarajuće naknade, u kojoj su domaći sudovi, uključujući Ustavni sud, sustavno odbijali sve zahtjeve vlasnika stanova kao neosnovane. Pravo vlasnika na tražbinu naknade štete u toj situaciji nije bilo dostupno pred domaćim sudovima — tek je ESLJP po prvi put autoritativno utvrdio da takva situacija predstavlja povredu čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju. U toj kategoriji predmeta opravdano je zaključiti da zastarni rok nije mogao teći dok pravna osnova za utuženje nije bila uspostavljena na nadnacionalnoj razini. Situacija u ovom predmetu materijalno se i strukturno bitno razlikuje. Tužiteljevo pravo temeljeno je na domaćem pravu zaštite potrošača (ZZP/03, ZOO) i o njemu su domaći sudovi aktivno odlučivali i priznavali ga već od 2013./2014. godine. Zaštita potrošačkih prava iz CHF kredita bila je dostupna putem domaćih sudova, koji su je priznavali — a sam je VSRH, kako je navedeno u točki 3.1. ovog obrazloženja, pravomoćnim i obvezujućim pravnim shvaćanjima iz 2018. i 2020. godine jasno definirao pravila o početku tijeka zastare upravo za ove vrste zahtjeva. Nije postojala situacija u kojoj bi tužitelju objektivno bilo onemogućeno utužiti pravo ili u kojoj bi domaći sudovi to pravo sustavno uskraćivali. Prihvaćanje analogije iz predmeta Statileo za restitucijske zahtjeve u CHF predmetima u kojima VSRH ima jasno, višestruko potvrđeno pravno shvaćanje dovelo bi do potpunog ukidanja instituta zastare u toj kategoriji zahtjeva, što nije u skladu ni sa svrhom čl. 225. ZOO, ni s intencijom zakonodavca, ni s pravnim shvaćanjima VSRH koja ovaj sud poštuje. Naposljetku, odluka USRH U-III-3482/2021 nije donijeta za CHF predmete — ona se odnosi na kategorijalno drugačiju situaciju. Ovaj sud nije ovlašten proširivati njezin opseg primjene na situacije koje ona ne obuhvaća.
12. Tuženik je dužan platiti zatezne kamate od dana svake pojedine uplate, a ne od dana donošenja presude ili podnošenja tužbe. Tuženik je banka — visoko specijalizirana i pravno savjetovana financijska institucija — koja je ništetnu valutnu klauzulu sama formulirala i ugradila u tipski standardni ugovor o kreditu, ne informiravši tužitelja na valjan način o valutnom riziku. Iz prakse VSRH (presuda Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. i niza kasnijih presuda, uključujući Rev-2245/17-2 i Revd- 2602/2021-3) nedvosmisleno proizlazi da su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja jer su u trenutku sklapanja ugovora i naplate iznosa znale ili morale znati da su sporne odredbe potencijalno ništetne i nepoštene. Ovo je stajalište potvrdio i Ustavni sud RH u odlukama U-III-5475/2021, U-III-4613/2021 i U- III-3540/2021 od 30. lipnja 2022., u kojima je zauzet stav da, s obzirom na to da je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi — propustom banke da potrošaču pruži odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora — nije ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja. Tuženik je stoga dužan platiti zatezne kamate na svaki od dosudenih iznosa od datuma dospijeća navedenih u izreci točke I., sukladno čl. 1115. ZOO.
13. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema kojima ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Konačni tužbeni zahtjev za isplatu iznosio je 7.515,24 EUR. Tužitelju se dosuđuje 6.284,86 EUR; odbija se 1.230,38 EUR (preplata kamate — zastara). Uspjeh tužitelja: 6.284,86 / 7.515,24 = 83,63 %. Uspjeh tuženika: 1.230,38 / 7.515,24 = 16,37 %. Tužitelju se dosuđuje 67,26 % opravdanog troška.
14. Sud je tužitelju dosudio troškove u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 i 107/25; dalje: Tarifa), prema kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife). Polazeći od utvrđene vrijednosti predmeta spora od 7.515,24 EUR (raspon Tbr. 7. točke 2. Tarife — VPS od 1.327,01 do 13.272,00 EUR → 100 bodova), kako slijedi:
Sastav tužbe (Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 46. Tarife) — 250,00
Podnesak tužitelja — očitovanje na odgovor na tužbu od 16.01.2024. (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 46. Tarife) — 250,00
Podnesak tužitelja — očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka od 02.08.2024. (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 46. Tarife) — 250,00
Podnesak tužitelja — usklađenje tužbenog zahtjeva od 09.12.2024. (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 46. Tarife) — 250,00
Sastav odgovora na žalbu (Tbr. 17. t. 2. i Tbr. 46. Tarife) — 250,00
Zastupanje na ročištu održanom 06.05.2024. (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 46. Tarife) — 250,00 Zastupanje na ročištu održanom 20.12.2024. (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 46. Tarife) — 250,00 Zastupanje na ročištu održanom 16.01.2025. (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 46. Tarife) — 125,00 Zastupanje na ročištu održanom 01.07.2026. (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 46. Tarife) — 250,00 Zastupanje na ročištu radi objave presude 18.08.2026. (Tbr. 9. t. 3. i Tbr. 46. Tarife)
— 125,00
TROŠKOVI VJEŠTAČENJA
Trošak privatnog nalaza i mišljenja vještaka — 58,07
Trošak sudskog nalaza i mišljenja vještaka — 420,00
Ukupno je tužitelju priznat trošak od 2.728,07 eura, od čega 67,26 % iznosi 1.834,90 eura. O trošku je odlučeno kao pod toč. III. izreke.
15. Tužitelju kao nepotrebni nisu priznati slijedeći troškovi:
Pristojba na tužbu 60,88 - tužitelj oslobođen
Podnesak tužitelja od 13.12.2023. (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 46. Tarife) — 62,50 Podnesak tužitelja od 18.01.2024. (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 46. Tarife) — 62,50 Podnesak tužitelja od 23.05.2024. (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 46. Tarife) — 62,50 Podnesak od 23.06.2026. (Tbr. 8. t. 3. i Tbr. 46. Tarife) — 125,00 –nepotrebno pravno shvaćanje
Podnesak od 01.07.2026. (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 46. Tarife) — 250,00 (vidljivo iz zapisnika od 1. srpnja 2026.), dakle ukupno 623,38 eura, odnosno sveukupno je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troška u iznosu od 1.516,55 eura.
U Čakovcu, 18. kolovoza 2026.
Sutkinja: Ivana Starčević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka presude, nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda, u pisanom obliku u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Žalba se može predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike koji su ispunili uvjete za pristup tom sustavu.
DNA:
1. punomoćnica tužitelja
2. punomoćnica tuženika
