REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-670/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao sutkinje izvjestiteljice i Renate Marić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog OD Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Mamuli, odvjetniku u Karlovcu, radi isplate regresa, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-118/2024-16 od 7. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 18. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-118/2024-16 od 7. svibnja 2026. u pobijanom dosuđujućem dijelu i odluci o parničnom trošku (točke I. i III. izreke).
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda je suđeno:
I. Nalaže se tuženiku JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, plati iznos od 2.412,24 EUR sa zz kamatama i to do 31.prosinca 2022. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na pojedine iznose kako slijedi :
- 1.298,03 eur od 9.12.2019. pa do isplate,
-1.114,21 eur od 29.12.2020. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. S preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 1.269,60 eur sa zz kamatama tužitelj se odbija.
III. Nalaže se tuženiku JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, naknadi parnični trošak u iznosu od 941,60 EUR sa zz kamatama tekućim od 7. svibnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o parničnom trošku. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. U sadržaju žalbe tuženik ističe da je doista u kaznenom postupku vezano za predmetni štetni događaj proglašen krivim, ali smatra da je ostalo sporno učešće osiguranika tužitelja u predmetnom štetnom događaju, da je tužitelj sam odredio postotak doprinosa osiguranika tužitelja u štetnom događaju iznosom od 50%, međutim tuženik smatra da je doprinos istoga barem 80%, jer je upravljao motociklom velikom brzinom, a da je upravljao propisanom brzinom od 50 km/h je mogao izbjeći nalet na vozilo tuženika obzirom da je udario u zadnji desni kraj prikolice, da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jednostrano prihvaćajući obračun štete sačinjen po tužitelju, te odbio prijedlog tuženika za provođenje vještačenje na okolnost visine štete, smatrajući taj dokaz nepotrebnim i suvišnim. Konačno tvrdi da je učinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavak 2. toč. 11 ZPP-a, jer da je presuda nerazumljiva i ne može se ispitati.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Obzirom da tuženik žalbom prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti, u smislu članka 365. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - ZPP), ovaj sud je istaknute žalbene razloge razmatrao u odnosu na dosuđujući dio prvostupanjske presude ( točka I. izreke) i odluku o troškovima postupka (točka III. izreke).
5.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu istaknutih žalbenih razloga, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a,
5.2. Suprotno navodima žalbe pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti u bilo čemu proturječi sama sebi i razlozima presude, a za svoju odluku i pravni stav prvostupanjski sud je dao dovoljno jasne razloge, tako da nije počinjena ni bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se u žalbi ukazuje.
6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja, kao osiguratelja, prema tuženiku kao osobi odgovornoj za štetu, za isplatu utuženog iznosa kojeg je tužitelj isplatio oštećeniku, na ime imovinske štete na vozilu (na motociklu i stvarima i odvjetničkog troška oštećenika), iz štetnog događaja od 8. kolovoza 2019., prometne nezgode za koju je odgovoran tuženik, a koji je prije dolaska policije napustio mjesto nezgode i nije se podvrgnuo alko testiranju i koji je upravljao vozilom bez važeće vozačke dozvole.
7. Pravni okvir spora je odredba članka 14. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), dalje: ZOOP, kojom je propisano da društvo za osiguranje koje nadoknadi štetu oštećenoj osobi ili platilo osigurani iznos, a na temelju ovog Zakona nije bilo u obvezi, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to za isplaćeni iznos štete, kamatu i troškove, zatim odredba članka 24. stavak 1. točka 2. i 4. ZOOP-a kojim je propisano da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja između ostalog ako vozač nije imao važeću vozačku dozvolu odgovarajuće vrste ili kategorije, te ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad dopuštene granice, droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari, te Uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja od 18.2.2019. koji su bili na snazi u vrijeme štetnog događaja kojima je propisano u točki A.1.2. da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja ukoliko u vrijeme prometne nesreće upravlja vozilom pod utjecajem alkohola ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količina alkohola u organizmu utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više odnosno ako se nakon prometne nesreće odbije podvrći ispitivanju alkoholiziranosti.
8. Prema odredbi članka 175. stavak 1. točka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 159/13, 92/14,64/15, 108/17, 70/19) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja sudionik u prometnoj nesreći u kojoj je netko izgubio život ili je ozlijeđen dužan ostati na mjestu prometne nesreće, time što se može privremeno udaljiti samo radi pružanja pomoći osobama ozlijeđenim u prometnoj nesreći ili ako mu je samom potrebna liječnička pomoć odnosno radi obavještavanja policije.
9. Tuženik u žalbi ne osporava da je u kaznenom postupku proglašen krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće opisano u članku 227. stavak 1. i 2. KZ/11-a i kazneno djelo protiv života i tijela ne pružanjem pomoći iz članka 123. stavak 2. istog KZ-a, što ovaj sud smatra relevantnim za odluku o navodima žalbe.
9.1. Naime, tuženik ističe da je doprinos oštećenika veći znatno veći od 50% kako je utvrdio prvostupanjski sud.
9.2. Iz utvrđenja u kaznenom postupku i nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi ;
-da je u trenutku nesreće motocikl oštećenika naletio prednjim desnim dijelom brzinom od oko 29,8 km/h, na stražnji desni bočni dio vozila tuženika, u području stražnjih desnih vrata i stražnjeg desnog blatobrana, a koji je skretanjem ulijevo iz suprotnog pravca popriječio na pravac kretanja oštećenika na motociklistu,
-da je do sudara došlo u križanju, na desnoj polovici kolnika oštećenika, u položaju motocikla oštećenika prednjim kotačem na završetku traga kočenja i u položaju vozila tuženika potpuno popriječenog na pravac kretanja oštećenika zajedno s prikolicom koju je za sobom vuklo vozilo tuženika,
-da obzirom se vozilo tuženika nakon nesreće udaljilo od mjesta nezgode a na kolniku nisu pronađeni nikakvi tragovi kretanja vozila tuženika nije moguće računskim putem utvrđivati brzinu kretanja vozila tuženika u trenutku nesreće,
-da se u trenutku reagiranja oštećenika kočenjem motociklist kretao brzinom od oko 76,7 km/h,
-da je oštećenik reagirao kočenjem prije mjesta sudara na razmaku od 42,4 m u vremenu od oko 2,6 sek,
-da je tuženik prije skretanja u križanju u lijevo propustio motocikl oštećenika, koje je zadržavalo pravac kretanja kroz križanje iz suprotnog smjera do nesreće ne bi došlo,
-na način kako je oštećenik (motociklist) u konkretnom slučaju reagirao kočenjem na Zn=42,4 m prije mjesta sudara, uspio bi kočenjem zaustaviti se do mjesta sudara i izbjeći sudar da se neposredno prije mjesta nesreće kretao brzinom do 71 km/h, a da je oštećenik motociklom upravljao brzinom od 50 km/h, koliko iznosi ograničenje brzine na mjestu nesreće mogao bi izbjeći sudar i prikočivanjem.
10. Kako je tuženik skrivio prometnu nezgodu na način da je skretanjem ulijevo iz suprotnog pravca te popriječio pravac kretanja oštećenika na motociklistu, a bio je dužan prije skretanja u lijevo propustiti sva vozila koja mu nailaze iz suprotnog smjera, iako se oštećenik kretao brzinom iznad dozvoljene od 50km/h, te bi izbjegao nalet na tuženika da se kretao dozvoljenom brzinom ili uz prikočivanje i brzinom od 71km/h, stav je i ovog suda da doprinos oštećenika nije veći od 50% kao što je ispravno smatrao i prvostupanjski sud.
11. Budući je tuženik napustio mjesto nezgode i time onemogućio alkotestiranje, u smislu točke A.1.2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti smatra da je tuženik bio pod utjecajem alkohola, te kako je vozilom upravljao bez važeće vozačke dozvole, slijedom čega dolazi do gubitka prava iz osiguranja u smislu odredbe članka 24. stavak 1. točke 2. i 4. ZOOP-a, izgubio je prava iz osiguranja, dužan je u smislu članka 14. ZOOP platiti tužitelju regresno potraživanje, visinu kojeg je prvostupanjski sud pravilno utvrdio temeljem isprava u spisu i nalaza prometnog vještaka u kaznenom postupku, te prema uspjehu stranaka u sporu pravilno odlučio i o parničnom trošku temeljem članka 154. stavak 2. ZPP-a.
12. Radi iznesenog je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.
U Požegi, 18. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević