REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-206/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, te Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i Renate Marić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Siniši Baričeviću odvjetniku iz OD Stanić i partneri iz Rijeke, protiv tužene LL, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Hrvoju Vukiću, odvjetniku iz OD Vukić i partneri, odvjetnici u Rijeci, radi izdavanja tabularne isprave, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1425/2022-22 od 22. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužene odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1425/2022-22 od 22. prosinca 2023., u cijelosti.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je suđeno:

I. Nalaže se tuženoj LL, [adresa] Ž 6, 11158 [adresa] ([adresa]), Republika Srbija, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju AL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja ŽL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] ŽLZ, DVORIŠTE, KUĆA, K.B. 2, GARAŽA, ukupne površine 446 m2, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (prethodno označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća, garaža i dvorište od 474 m2, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), a koju će tabularnu ispravu u protivnom zamijeniti ova presuda.

II. Nalaže se tuženoj LL, [adresa] Ž 6, 11158 [adresa] ([adresa]), Republika Srbija, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju AL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u visini od 2.954,63 EUR/ 22.261,66 kn 1 uvećan za zakonske zatezne kamate počev od 22. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (čl. 29. st. 2. ZOO), u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom, prvostupanjsku presudu pobija tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U sadržaju žalbe tužena ističe bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer da presuda nema razloge o odlučnim činjenicama poglavito temeljem čega se tužena upisala kao vlasnik nekretnine, postoji li dvostruko raspolaganje istim nekretninom, primjenjuje li se u predmetnoj stvari članak 125. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, je li tužitelj platio ugovorenu cijenu, te je li ugovor o kupoprodaji raskinut. Nastavno tužena navodi kako je od 20.11.2019. upisana kao vlasnica nekretnina temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog sa svojom majkom, da je pok. majka tužene dva puta raspolagala istom nekretninom prvi puta kada je sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa tuženom, a zatim kada je sklopila ugovor sa tužiteljem, smatra da se u tom slučaju primjenjuje odredba članka 125. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da je tužitelj ako je smatrao da se tužena nije upisala u dobroj vjeri imao rok od tri godine da zahtjeva brisanje upisa, da to tužitelj nije učinio, da je ustao sa pogrešnom tužbom, da tužitelj nije dao relevantne dokaze o isplati ugovorene cijene, da je stvarna kupoprodajna cijena za predmetnu nekretninu bila 450.000,00 DEM, da je u kupoprodajnom ugovoru navedeno 300.000,00 DEM, vjerojatno da bi bio manji porez, da tužitelj nikada nije isplatio niti cijenu navedenu u ugovoru, da to nije učinio ni u naknadnom roku i da je kupoprodajni ugovor raskinut.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu istaknutih žalbenih razloga, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a,

5.1. Suprotno navodima žalbe pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, jer je za svoju odluku i pravni stav prvostupanjski sud je dao dovoljno jasne razloge, tako da nije počinjena ni bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se u žalbi ukazuje.

6. U predmetnom postupku tužitelj tužbom od 26.8.2021. traži da se naloži tuženoj izdavanje tabularne isprave, jer je 19.10.1995. kao kupac sa sada pok. ABC kao prodavateljicom zaključio Ugovor o prodaji, čiji predmet je nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća, garaža i dvorište od 474 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja nekretnina sad u postupku osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] odgovara novoformiranoj čestici označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] ŽLZ, DVORIŠTE, KUĆA, K.B. 2, GARAŽA, ukupne površine 446 m2, upisanoj u novi z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojoj nekretnini se tužena koja je kćerka i nasljednica pok CL upisala kao vlasnica.

6.1. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tužena se protivila tužbenom zahtjevu tužitelja u bitnome navodeći kako je ugovor o prodaji od 19.10.1995. temeljem članka 126. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/91) koji je tada bio na snazi, raskinut jer tužitelj nije u cijelosti ispunio svoju obvezu plaćanja kupoprodajne cijene, da to nije učinio niti u naknadnom roku nakon opomene za plaćanje, da je zahtjev tužitelja za izdavanje tabularne isprave zastario.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je bilo sporno da li je ugovor o kupoprodaji nekretnine od 19. listopada 1995. raskinut po sili zakona zbog neisplate kupoprodajne cijene do 1. svibnja 1996., te da li je tužitelj isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti i da li je tužena u obvezi tužitelju izdati tabularnu ispravu obzirom da je navedenu nekretninu stekla temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 1980. sa majkom pok CL , da li se radi o višestrukom otuđenju nekretnine, te može li tužitelj tražiti izdavanje tabularne isprave od tužene kao pravne slijednice prodavateljice nekretnine TL, da li je za zahtjev tužitelja nastupila zastara.

8. Iz utvrđenja u prvostupanjskom postupku proizlazi ;

- da je uvidom u spis prvostupanjskog suda poslovni broj P-513/2012 utvrđeno da je tužitelj ML ( brat tužene) temeljem iste činjenične i pravne osnove podnio tužbu protiv tuženika ŽL radi utvrđenja da je ugovor o kupoprodaji nekretnine od 19. listopada 1995. raskinut, te da je presudom od 27.12.2014. odbijen navedeni tužbeni zahtjev u cijelosti, a presuda postala pravomoćna 17.03.2015. odbijanjem žalbe tužitelja.

- da iz navedene presude proizlazi kako nije utvrđeno da bi AL bio ostavljen naknadni primjereni rok za ispunjenje obveze iz ugovora o prodaji nekretnine, isplatu kupoprodajne cijene, pa da onda ni u tom naknadnom roku ne bi ispunio svoju obvezu, čime bi nastupile posljedice kao u slučaju da je rok ispunjenja bitan sastojak ugovora prema članku 126. stavak 2. i 3 Zakona o obveznim odnosima ZOO/91,

- da iz Ugovora o kupoprodaji od 19. listopada 1995. proizlazi da je zaključen između prodavateljice Ivanke Damjanović kao prodavateljice i ŽL kako kupca, da je za nekretnine koje su predmet ugovora, ugovorena cijena od 350.000,00 DM , da je prije zaključenja ugovora kupac isplatio kaparu od 50.000,00 DM, da se ostatak cijene od 300.000,00 DM obvezao platiti najkasnije do 1. svibnja 1996., da plaćanje kupoprodajne cijene u roku nije navedeno kao bitan sastojak ugovora ,

- da nema dokaza da je tuženiku upućen dopis punomoćnika pok. Ivanke Damjanović odvjetnika Mirka Jurićića od 23. svibnja 1996. kojim se tuženik poziva na ispunjenje kupoprodajnog ugovora, odnosno isplatu kupoprodajne cijene do 1. svibnja 1996.

- da je na sastanku održanom u odvjetničkom uredu odvj. Mirka Juričića u travnju /svibnju 1996. bilo razgovara o ispunjenju ugovora odnosno isplati ostatka ugovorene cijene, ali da nije utvrđeno da bi na tom sastanku tužitelju usmeno bio dan određeni naknadni rok za isplatu ostatka kupoprodajne cijene, niti iz pismena od 23. svibnja 1996. za koje nije utvrđeno da ga je tuženik primio, proizlazi da je tuženiku ostavljen naknadni rok za ispunjenje ugovora, isplatom kupoprodajne cijene, a koji rok bi imao značenje ispunjenja u roku kao bitnog sastojka ugovora, te da u slučaju neispunjenja u ima za posljedicu raskid ugovora.

- da je tuženik dao prije zaključenja ugovora kaparu u iznosu od 50.000,00 DM, da je platio na račun broj 65/41965 kod Banca di credito di Trieste a koji glasi na ABC dana 4.9.1995. iznos od 70.000 DEM, te dana 11.9.1995. iznos od 80.000 USD,

- da je u ostavinskom postupku račun broj 65/41965 kod Banca di credito di Trieste utvrđen kao ostavinska imovina iza pok. ABC,

- da do 17. svibnja 2022. nije bio dovršen ostavinski postupak iza pok. Ivanke Damjanović koja je preminula krajem 1996. te je ista u zemljišnim knjigama bila upisana kao vlasnica prijepornih nekretnina sve do 2019.

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je došlo do nesuglasica između prodavateljice Ivanke Damjanović i UL koji bio njezin punomoćnik temeljem specijalne punomoći za sklapanje kupoprodajnog ugovora, da je krajem 1996. prodavateljica preminula, da je su nastali sporovi između nasljednika, te da nije znao kome izvršiti isplatu preostale kupoprodajne cijene, pa da je podnio zahtjev za osnivanje sudskog pologa koji je rješenjem prvostupanjskog suda pod broj R2- 367/2021 odobren, nakon čega je isplatio ostatak cijene,

- da je tuženik ukupno na ime kupoprodajne cijene isplatio 50.000 DEM ( 25.564,62 eur) kao kaparu, zatim iznos od 70.000 DEM ( 35.790,47 EUR) i 80.000 USD ( 74.400 eur), te osnivanjem sudskog pologa pod brojem R2-367/2021 dana 12.12.2022. iznos od 43.500 EUR-a,

- da je time uplaćena u cijelosti kupoprodajna cijena od 350.000 DEM ( 178.952,33 EUR) tečaj 1 EUR= 1,95583 DEM,

- da je u zemljišnim knjigama na prijepornim nekretninama bila upisana pok. ABC sve do 2019.

10. Imajući u vidu navedena utvrđenja, neosnovano u žalbi tužena opetovano ističe da je Ugovor o kupoprodaji od 19. listopada 1995. raskinut, jer da tuženik nije isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti, i da tuženik nikada nije platio 300.000,00 DM koje je trebao platiti nakon sklapanja ugovora.

10.1. Naime, glede ispunjenja ugovora i plaćanja ugovorene kupoprodajne cijene ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda, jer proizlaze iz utvrđenja u predmetu istog suda br. P-513/2012 u kojemu je brat tužene ML odbijen sa tužbenim zahtjevom protiv tuženika, radi utvrđenja da je raskinut kupoprodajni ugovor od 19. listopada 1995. koji zahtjev se između ostalog temeljio i na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi da tuženik nije u cijelosti ispunio obvezu iz ugovora ni u danom mu naknadnom roku. Nastavno iz isprava u spisu u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid, te iz iskaza svjedoka i parničnih stranaka u ovom predmetu, suprotno navodima žalbe prvostupanjski je sud pravilno smatrao da ugovor o prodaji nekretnina nije raskinut jer isplata kupoprodajne cijene do 1. svibnja 1996, nije bio bitan sastojak ugovora, niti je tuženiku dan točno određeni naknadni rok za ispunjenje ugovora nakon kojeg bi se ugovor u slučaju neispunjenja ni u tom roku, ugovor smatrao raskinutim, pri čemu ovaj sud žalbene navode tužene da je stvarna kupoprodajna cijena bila ugovorena u iznosu od 450.000,00 DM smatra da ni na koji način nisu dokazani.

10.2. Na žalbene navode tužene, da se u ovoj pravnoj stvari radi o dvostrukom raspolaganju nekretninom, da je majka tužene sa tuženom zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju još 1982., da se tužena temeljem tog ugovora uknjižila kao vlasnica nekretnina 20. 11. 2019. ( br. Z-32988/ 2019) da je u smislu članka 125. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 ,146/08, 38/09,153/09, 143/12 , 152/14 , 81/15 -pročišćeni tekst, dalje ZV), prva upisala svoje vlasništvo, a da je tuženik imao rok od tri godine podnijeti tužbu za brisanje upisa, ovaj sud ukazuje da iz navoda i iskaza tužene, nedvojbeno proizlazi kako je ona znala da je njezina majka naknadno raspolagala predmetnom nekretninom, na način da je istu prodala tuženiku. Nadalje prema sadržaju izvatka iz zemljišnih knjiga proizlazi da tužena nikada nije izvršila zabilježbu Ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnim knjigama, pa se tužena ne može smatrati svjesnim stjecateljem u trenutku podnošenja zahtjeva 20.11.2019. za upis vlasništva temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju. S druge strane tuženik je još 2004. zatražio predbilježbu prava vlasništva predmetnih nekretnina temeljem Ugovora o prodaji od 19. listopada 1995. koja predbilježba je kasnije brisana 23.5.2019., a iz iskaza tuženika proizlazi da je 2004. stupio u posjed nekretnine, pa ovaj sud smatra da tuženik predmetnom tužbom podnesenom 26.8.2021. dakle u roku od tri godine nakon što je upisano vlasništva tužene, može osnovano zahtijevati da mu tužena kao slijednica pok. [naziv], prodavateljice, izda tabularnu ispravu.

11. Stoga je radi radi iznesenog žalbu tužene kao neosnovanu valjalo odbiti i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti

U Požegi, 18. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević