REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
Ante Starčevića 23
21260 Imotski
Povrv-62/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu toga suda Mati Kukavici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužitelja MŽ , (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] , II-tužitelja EŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] , III-tužitelja CŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] , IV-tužitelja SŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] te V-tužitelja PŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], svi kao suvlasnici stambene zgrade u [adresa], zastupani po upravitelju K-Index d.o.o. zastupan po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika LŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Perkušić, odvjetnik u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 03. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja Ivana Ćosića, odvjetnika te punomoćnika tuženika, 18. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I/ Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Petra Ujevića iz Imotskog pod poslovnim brojem Ovrv-139/2021 od 21. lipnja 2021. u dijelu u kojem je tuženiku VŽ naloženo tužiteljima na račun zajedničke pričuve isplatiti iznos od 618,80 € sa zateznom kamatom do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to:
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. svibnja 2018.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. lipnja 2018.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. srpnja 2018.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. kolovoza 2018.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. rujna 2018.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. listopada 2018.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. studenog 2018.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. prosinca 2018.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. siječnja 2019.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. veljače 2019.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. ožujka 2019.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. travnja 2019.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. svibnja 2019.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. lipnja 2019.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. srpnja 2019.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. kolovoza 2019.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. rujna 2019.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. listopada 2019.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. studenog 2019.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. prosinca 2019.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. siječnja 2020.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. veljače 2020.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. ožujka 2020.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. travnja 2020.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. svibnja 2020.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. lipnja 2020.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. srpnja 2020.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. kolovoza 2020.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. rujna 2020.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. listopada 2020.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. studenog 2020.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. prosinca 2020.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. siječnja 2021.,
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. veljače 2021., te
- na iznos od 17,68 eura počevši od 20. ožujka 2021., a sve u roku od 15 dana.
II/ Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Petra Ujevića iz Imotskog pod poslovnim brojem Ovrv-139/2021 od 21. lipnja 2021. u dijelu u kojem je tuženiku VŽ naloženo tužiteljima na račun zajedničke pričuve isplatiti iznos od 483,47 € sa zateznom kamatom do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to:
- na iznos od 18,07 eura počevši od 20. prosinca 2015.,
- na iznos od 18,07 eura počevši od 20. travnja 2016.,
- na iznos od 18,07 eura počevši od 20. svibnja 2016.,
- na iznos od 18,07 eura počevši od 20. lipnja 2016.,
- na iznos od 18,07 eura počevši od 20. srpnja 2016.,
- na iznos od 18,07 eura počevši od 20. kolovoza 2016.,
- na iznos od 18,07 eura počevši od 20. rujna 2016.,
- na iznos od 18,07 eura počevši od 20. listopada 2016.,
- na iznos od 18,07 eura počevši od 20. studenog 2016.,
- na iznos od 18,07 eura počevši od 20. prosinca 2016.,
- na iznos od 18,07 eura počevši od 20. siječnja 2017.,
- na iznos od 18,07 eura počevši od 20. veljače 2017.,
- na iznos od 18,07 eura počevši od 20. ožujka 2017.,
- na iznos od 18,07 eura počevši od 20. travnja 2017.,
- na iznos od 18,07 eura počevši od 20. svibnja 2017.,
- na iznos od 18,07 eura počevši od 20. lipnja 2017.,
- na iznos od 18,07 eura počevši od 20. srpnja 2017.,
- na iznos od 18,07 eura počevši od 20. kolovoza 2017.,
- na iznos od 18,07 eura počevši od 20. rujna 2017.,
- na iznos od 18,07 eura počevši od 20. listopada 2017.,
- na iznos od 18,07 eura počevši od 20. studenog 2017.,
- na iznos od 18,07 eura počevši od 20. prosinca 2017.,
- na iznos od 18,07 eura počevši od 02. veljače 2018.,
- na iznos od 18,07 eura počevši od 20. veljače 2018.,
- na iznos od 18,07 eura počevši od 20. ožujka 2018.,
- na iznos od 18,07 eura počevši od 20. travnja 2018.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. svibnja 2018.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. lipnja 2018.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. srpnja 2018.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. kolovoza 2018.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. rujna 2018.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. listopada 2018.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. studenog 2018.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. prosinca 2018.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. siječnja 2019.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. veljače 2019.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. ožujka 2019.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. travnja 2019.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. svibnja 2019.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. lipnja 2019.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. srpnja 2019.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. kolovoza 2019.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. rujna 2019.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. listopada 2019.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. studenog 2019.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. prosinca 2019.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. siječnja 2020.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. veljače 2020.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. ožujka 2020.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. travnja 2020.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. svibnja 2020.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. lipnja 2020.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. srpnja 2020.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. kolovoza 2020.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. rujna 2020.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. listopada 2020.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. studenog 2020.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. prosinca 2020.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. siječnja 2021.,
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. veljače 2021., te
- na iznos od 0,39 eura počevši od 20. ožujka 2021.
III/ Nalaže se tuženiku NŽ naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 54,03 € sa zateznom kamatom počevši od 18. kolovoza 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV/ Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 1.334,22 € sa zateznom kamatom počevši od 18. kolovoza 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
V/ Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku NŽ trošak parničnog postupka izazvan prijedlogom tužitelja za povrat u prijašnje u iznosu od 300,00 eura sa zateznom kamatom počevši od 18. kolovoza 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine u roku od 15 dana.
VI/ Odbija se preostali dio zahtjeva tuženika LŽ za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 939,82 eura sa zateznom kamatom počevši od 18. kolovoza 2026. pa do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelji, ranije ovrhovoditelji, podnijeli su prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave u kojem navode kako im tuženik duguje iznos od 1.102,27 € zajedno s pripadajućom kamatom, te trošak postupka s pripadajućom kamatom, time da su tijekom postupka djelomično povukli tužbu prihvaćajući prigovor zastare pa tužitelji od tuženika prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu traže isplatu iznosa od 632,45 eura s pripadajućom zateznom kamatom.
1.1. Utuženo potraživanje se odnosi na neplaćenu zajedničku pričuvu za stan u stambenoj zgradi u [adresa].
2. Rješenjem o ovrsi naloženo je tuženiku platiti tužiteljima u roku od 8 dana navedenu tražbinu, kao i naknaditi im trošak ovršnog postupka s pripadajućom kamatom.
3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio pravodobni prigovor u kojem u bitnome ističe da ne postoji nikakvo dugovanje koje tužitelji traže od njega u ovom postupku. Osim toga, ističe i da je tražbina djelomično zastarjela zbog trogodišnjeg zastarnog roka koji se primjenjuje na ovu vrstu tražbine. Prigovara i da su tužitelji tijekom postupka mijenjali osobe tužitelja pa se protivi takvoj subjektivnoj preinaci, a ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Protivi se i visini tražbine te izričito ukazuje da ne daje pristanak na djelomično povlačenje tužbe od strane tužitelja.
4. Sud je slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 54. Ovršnog zakona (Narodne novine RH br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje OZ) stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi, a postupak je, sukladno odredbi članka 451. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; nadalje ZPP) nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
5. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Popis vlasnika s utvrđenim površinama te presliku Ugovora o upravljanju zgradom [adresa].
6. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
7. Između stranaka nije sporno da je tuženik vlasnik predmetnog stana u zgradi u [adresa], na adresi [adresa], ali je između stranaka sporno je li postoji dugovanje u odnosu na koje se traži naplata u ovom postupku, jesu li tužitelji aktivno legitimirani na podnošenje ovakve tužbe, a sporna je i visina tražbine.
8. Sukladno odredbi članka 90. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV) zajednička pričuva je definirana kao namjenski vezana zajednička imovina svih suvlasnika, a namijenjena je za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.
9. Odredbom članka 90. stavak 2. ZV-a određeno je da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju Odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno Odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud, dok je odredbom članka 89. stavak 2. istog Zakona određeno da doprinose za zajedničku pričuvu snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.
10. U pogledu pitanja aktivne legitimacije, iz "Ugovora o upravljanju zgradom [adresa]" te posebno priloga tog ugovora u vidu "Popisa vlasnika s utvrđenim površinama" (list 43-48 spisa) razvidno je da su uz tuženika, upravo naznačeni tužitelji suvlasnici predmetne zgrade, te s obzirom na prirodu tražbine, a kao suvlasnici s obzirom na naprijed navedene odredbe imaju pravo kao tužitelji tražiti naplatu zajedničke pričuve na za to namijenjen račun, pa nije od utjecaja na navedeni zaključak to što je umjesto njih kao stranka to mogao učiniti i upravitelj. Naime, oba načina su ispravna u slučaju tužbe odnosno prijedloga za ovrhu radi naplate ove tražbine.
11. Slijedom navedenih odredbi, u konkretnom slučaju se radi o zakonskoj obvezi, a tuženik unatoč svojim tvrdnjama tijekom postupka nije ničim dokazao u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a da je makar djelomično ispunio predmetnu tražbinu ili da mu je obveza prestala na neki drugi način, a sve obzirom na njegove tvrdnje o tome da nema nikakvog dugovanja po ovoj osnovi, zbog čega sud niti ne prihvaća prigovor istog u ovom dijelu.
12. Pored navedenog, za ukazati je da je osnovan prigovor zastare od strane tuženika. Naime, isti je istaknuo da je tražbina tužitelja djelomično u zastari i to za tražbinu dospjelu do 28. travnja 2018. Naime, u konkretnom slučaju primjenjuje se trogodišnji rok zastare iz odredbe članka 226. Zakona o obveznim odnosima, pa kako je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu (sada tužbu) 28. travnja 2021., jasno je da se temeljem odredbe čl. 215. st. 1. ZOO-a tražbina tužitelja u dijelu u kojem je dospjela do 28. travnja 2018. nalazi u zastari, zbog čega je i valjalo prihvatiti takav prigovor tuženika.
12.1. Za ukazati je i da su sami tužitelji prihvatili ovakav prigovor tuženika te djelomično povukli tužbu upravo za to razdoblje, ali kako se tuženik protivio tom djelomičnom povlačenju u smislu odredbe čl. 193. ZPP-a, sud je meritorno odlučio i o tom dijelu tužbenog zahtjeva.
13. U pogledu visine tražbine, razvidno je da je člankom 11. "Ugovora o upravljanju zgradom [adresa] utvrđeno da će ista iznosi 1,53 tadašnje kune, a kako je iz "Popisa vlasnika s utvrđenim površinama" jedino razvidno da kvadratura tuženikova stana iznosi 87,07 m2, jasno je da doprinos za pričuvu koju je dužan platiti tuženik iznosi tadašnje 133,21 kn (17,68 eura), a ne 136,17 kn (18,07 eura) kako to traže tužitelji (budući da traže pričuvu kao da se radi o kvadraturi od 89,00 m2), pa je u pogledu prigovora na visinu tražbine prigovor tuženika djelomično osnovan.
14. Što se tiče tuženikova tumačenja da su tužitelji subjektivno preinačili tužbu mijenjajući/dodajući osobe tužitelja, za ukazati je da su naznačeni tužitelji isti od samog početka postupka, pa stoga takav prigovor tuženika nije osnovan. Jednako vrijedi i za njegovo prigovor da su tužitelj konačno uređenim tužbenim zahtjevom preinačili tužbu, budući da se ne radi o preinaci već tek o ispravci u omaški glede zbroja pojedinih iznosa.
15. Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev u pogledu iznosa od 618,80 eura s pripadajućom zateznom kamatom kako je to naznačeno u izreci pod točkom I, a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja zbog prigovora zastare i djelomično osnovanog prigovora na visinu tražbine, to kako je naznačeno u točki II. Izreke, a sve sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a.
16. Zatezna kamata dosuđena je po stopi određenoj u odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, time da dospijeće tražbine između stranaka nije niti sporno.
17. Kako je sukladno odredbi članka 154. ZPP-a uspjeh tužitelja u parnici veći od uspjeha tuženice (56,13% prema 43,87%) valjalo je dosuđeni trošak pomnožiti s postotkom razlike između ta dva iznosa (12,26 %). Tako je temeljem Tbr. 7. – 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa) tužiteljima dosuđeno 99,54 eura za sastav prijedloga za ovrhu, te po 100,00 eura za sastav podneska od 16. studenog 2022. i za zastupanje na ročištu od 14. travnja 2026., što ukupno s pripadajućim PDV-om iznosi 374,42 €, a na što je valjalo pridodati i trošak naknade javnog bilježnika u ukupnom iznosu od 33,18 €, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 33,18 €, što ukupno iznosi 440,78 € što pomnoženo sa 12,26 % iznosi 54,03 €, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom III.
18. Sud tužiteljima nije dosudio trošak za podnesaka od 21. studenog 2022., 28. studenog 2022., 14. travnja 2023., 19. svibnja 2023., te 14. svibnja 2026. jer isti nisu bili potrebni radi vođenja parnice odnosno nastali su dijelom i zbog krivnje samih tužitelja (ispravke omaški), te su tužitelji u tom smislu mogli već prvim podneskom od 16. studenog 2022. (u odnosu na koji je dosuđen trošak) dostaviti svu dokumentaciju i obrazložiti što su smatrali potrebnim. Osim toga, sud nije tužitelju dosudio troškove koji su nastali povodom njihovog prijedloga za povrat u prijašnje stanje jer je izričito propisano odredbom čl. 122.a ZPP-a da će taj trošak neovisno o ishodu spora, ići na teret predlagatelja za povrat u prijašnje stanje. Kako je do ročišta od 03. srpnja 2026. došlo isključivo zbog omaške tužitelja (krivi zbroj u tužbenom zahtjevu), te bi glavna rasprava bila zaključena na prethodnom ročištu (u odnosu na koje je tužiteljima i douđen trošak) niti trošak za to ročište od 03. srpnja 2026. istima nije dosuđen. Nadalje, tužitelji traže naknadu troška za zastupanje na ročištu koje nije niti održano (23. studenog 2022.), pa kad se sve uzme u obzir, odlučeno je kao u izreci pod točkom IV.
19. Kao što je već istaknuto, temeljem odredbe čl. 122 a. ZPP-a predlagatelj prijedloga za povrat u prijašnje stanje dužan je protivnoj stranci neovisno o uspjehu naknaditi trošak nastao povodom tog prijedloga, pa je tako tuženiku temeljem TBr. 7.
– 9. Tarife tuženiku dosuđen iznos od po 150,00 eura za sastav podneska od 19. veljače 2026. i za zastupanje na ročištu od 14. travnja 2026., što ukupno iznosi 300,00 eura pa je odlučeno kao u izreci pod točkom V.
20. Kako je uspjeh tužitelja veći od uspjeha tuženice, temeljem odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a odbijen je u cijelosti zahtjev tuženice za naknadom troška parničnog postupka koji se ne odnosi na trošak nastao povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom VI.
21. O zateznoj kamati na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. ZOO-a, i to počevši od
18. kolovoza 2026. pa do isplate.
U Zagrebu, 18. kolovoza 2026.
Sudac
Mate Kukavica
Pouka o pravu na žalbu:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.
Presuda se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja već se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.