REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P-4911/2025-17

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru, po sutkinji ovog suda Daniri Vujević, u pravnoj stvari prvotužitelja GF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotuženice AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetuženice ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (drugo i treće tuženica kao nasljednice pok. ĆF), svi zastupani po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku u OD VIŠIĆ & VIŠIĆ d.o.o, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika pod 1. Republike Hrvatska zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, tuženika pod 2. LF pok. G, odsutna i nepoznata boravišta, tuženika pod 3. HF ž. A, odsutna i nepoznata boravišta, tuženika pod 4. ZF pok.Š, odsutna i nepoznata boravišta, tuženice pod 5. SF ud.Š, odsutna i nepoznata boravišta, tuženice pod 6. JF pok.Š, odsutna i nepoznata boravišta, tuženice pod 7. NF ž. Ć, odsutna i nepoznata boravišta, tuženice pod 8. VF pok.L, odsutna i nepoznata boravišta, tuženika pod 9. BF, odsutna i nepoznata boravišta, tuženice pod 10. OF ud. TF, odsutna i nepoznata boravišta, tuženice pod 11. ČF ž. MF, odsutna i nepoznata boravišta, tuženice pod 12. UF, [adresa], tuženice pod 13. FF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženika pod 14. DF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženici od 2 do 11 svi zastupani po privremenom zastupniku Milanu Remetinu, odvjetniku u Trogiru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 2. srpnja 2026. godine, u prisutnosti zamjenika pun. tužitelja i zz tuženika pod 1, a u odsutnosti privremenog zastupnika tuženika pod 2 do 11, dana 18. kolovoza 2026., na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I.Utvrđuje se da su tužitelji GF, OIB: [osobni identifikacijski broj], AF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenog u vještvu sudskog vještaka za geodeziju Zvonimira Rubića dana 08. lipnja 2018.g. za potrebe postupka osiguranja dokaza Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj R1-150/18 slovima A-B-E-F-A u površini od 5247 m2 i to GF, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 2/4 dijela, AF, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/4 dijela i ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/4 dijela.

II. Tužitelji su ovlašteni temeljem ove presude i parcelacijskog elaborata, zatražiti i postići upis prava vlasništva posebnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iz toč. I. tužbe, na svoje ime i to GF, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 2/4 dijela, AF, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/4 dijela i ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/4 dijela, a što su tuženici dužni trpjeti.

III. Dužna je tužena Republika Hrvatska u roku 15 dana naknaditi tužiteljima solidarno parnični trošak u iznosu od 5.145,08 EUR-a zajedno sa zateznom kamatom, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje na navedeni iznos teku od presuđenja (18. kolovoza 2026.), pa do isplate, dok se za više traženo trošak odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj dana 21. srpnja 2023. godine tužitelji navode da su u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] u ZU 3313 na čest. zem. [katastarska čestica] kao suvlasnici upisani tuženici.

1.1. Tužitelji dalje navode da su stvarni vlasnici i posjednici točno određenog dijela nekretnine označene u točki 1. tužbe.

1.2. Predmetna nekretnina da predstavlja obiteljsku imovinu tužitelja, a ta činjenica da proizlazi iz postupka osiguranja dokaza koji se kod naslovnog suda vodio pod brojem R1-150/18.

1.3. Tužitelji u tužbi dalje ističu da su nesporni stvarni vlasnici nekretnine označene u točki 2. tužbe, te da imaju pravni interes uskladiti stvarno stanje sa zemljišnoknjižnim.

2. U odgovoru na tužbu od dana 08. rujna 2023. godine tužena pod 1. ističe da se protivi tužbi, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i naložiti tužiteljima plaćanje parničnog troška tuženoj.

2.1. Tužena pod 1. u odgovoru na tužbu dalje navodi da tužitelji u tužbi traže utvrđenje prava vlasništva za po 1/2 realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 5247 m², a da su uz tužbu dostavljeni dokazi (zahtjev za mirno rješenje spora i vještvo) koji se odnose na čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina].

2.2. Nadalje, tužena pod 1. ističe da je tužbu je potrebno urediti na način da se navede osobni identifikacijski broj i adrese tuženika – u predmetu koji se vodi pred naslovnim sudom pod br. P-1940/16 u odnosu na nekretnine iz istog zemljišnoknjižnog uloška utvrđeno je da su neki od tuženika u ovom postupku preminuli.

2.3. U odgovoru na tužbu dalje se navodi da su se u odnosu na predmetnu nekretninu vodili postupci pred Općinskim sudom u Splitu, Stalnom službom u Trogiru poslovni broj R1-150/2018 i P-998/2019 i iz kojih proizlazi da je pregledom povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka utvrđeno je da je čest. zem. [katastarska čestica] od osnutka zemljišne knjige bila upisana u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao šuma u vlasništvu Porezne općine Vinišće, dok je 1948. godine izvršen upis prava vlasništva na ime općenarodne imovine, dok danas da je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske za suvlasnički udio od 2919495/2965195.

2.4. Nadalje se navodi da je pregledom posjedovnog lista 3402 KO [katastarska općina] utvrđeno da su kao posjednici upisane fizičke osobe te da je kao posjednik za određeni suvlasnički udio upisan ŠF ŽF, međutim da u postupku nije utvrđeno da bi se radilo upravo o IF pokojnog EF, predniku podnositelja zahtjeva.

2.5. Tužena pod 1. dalje ističe da je iz odluke o konfiskaciji broj 254/45 od 19. veljače 1946. razvidno je da je IF EF imao nekretnine u svom vlasništvu koje nisu bile upisane u zemljišne knjige, ali nije vidljivo da je tada utvrđeno da je upravo predmetna nekretnina bila dio imovine KF pokojnog CF te, da je iz diobe nasljednika KF pokojnog CF iz 1951. godine razvidno da je KF H pokojnog EF naslijedio ogradu u Lisičinama na vrh Drage Starog Trogira, no u rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku broj O-987/2003 od 22. travnja 2004. predmetna nekretnina da se ne navodi.

2.6. U odgovoru na tužbu tužena pod 1. dalje navodi da iz iskaza svjedoka GF pok. G proizlazi kako su obitelji iz Vinišća 1888. godine kupile predmetno zemljište od Biskupskog sjemeništa u Splitu putem punomoćnika, a koji ugovor je ovjeren kod bilježnika, nakon čega da su kupljenu zemlju podijelili i prema toj diobi je i obrađivali te da je postojao zakupnički odnos između seljaka i crkve, ali da je 1888. godine taj odnos prešao u vlasnički, a navedeno da se potkrepljuje kopijama isprava.

2.7. Tužena pod 1. u odgovoru dalje ističe da iz iskaza svjedoka proizlazi da su predmetnu nekretninu koristili upravo prednici predlagatelja. Međutim, sporna nekretnina da je danas zapuštena i zarasla, a na dio sud nije mogao ni pristupiti pa nije jasno na koji je način posjeduju tužitelji i kada su stupili u posjed.

2.8. U odgovoru na tužbu dalje se navodi da je od Ureda za turizam i pomorstvo SDŽ zatraženo očitovanje je li utvrđena granica pomorskog dobra za predmetno područje, odnosno predstavljali dio točno određenog dijela čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3313 KU Vinišće označen u nalazu i mišljenju vještaka Zvonimira Rubića kao pomorsko dobro, na što da je zaprimljen odgovor da granica pomorskog dobra nije utvrđena slijedom čega da je sporna granica predmetne nekretnine prema moru. Pitanje granice pomorskog dobra je prethodno pitanje koje se mora utvrditi prije podnošenja tužbe. Predmetna nekretnina da je ranije bila upisana kao šuma, pa da na istoj nije moguće steći pravo vlasništva nekretnine dosjelošću.

3. Budući da su tuženi od 2. do 11. odsutni i nepoznata boravišta, to im je sud temeljem čl. 84. st. 1. i st. 2. toč. 4 ZPP-a postavio privremenog zastupanika u osobi Milana Remetina, odvjetnika u Trogiru, jer bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika dugo trajao, a u postupku je također utvrđeno kako isti nemaju aktivno prijavljenu adresu prebivališta ili boravišta na području [adresa], pa je nakon ovih utvrđenja, odlučio istima postaviti privremenog zastupnika temeljem odredbe čl. 84. st.1. i st. 2. toč.4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- dalje ZPP). Sud je ujedno objavio oglas o postavljanju privremenog zastupnika u Narodnim novinama.

3.1. Privremeni zastupnik tuženika od 2. do 11. dostavio je odgovor na tužbu kojim se opreza radi protivi tužbi te je predložio da sud izvede sve dokaze kako bi se potpuno i pravilno utvrdilo činjenično stanje.

4. Sud je u tijeku postupka izveo sljedeće dokaze: pregledan je zahtjev za mirno rješenje spora, izvadak iz ZK knjige za ZU 3313, izvod iz posjedovnog lista broj 3402, vještvo stalnog sudskog vještaka Zvonimira Rubića iz predmeta R1-149/18, pregledan je spis P-998/19, pregledan spis R1-150/18 (sve isprave koje prileže tom spisu), pregledan je spis R1-149/18, saslušani su svjedoci GF, PF.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8. Iz stanja spisa proizlazi da su tužitelji tijekom ovog postupka istaknuli nasljeđivanje i diobu, odnosno dosjelost kao temelj stjecanja.

9. Kako u ovom postupku valja utvrditi postojanje određenog stvarnog prava, sud je kao bitnu činjenicu dužan utvrditi, odnosno identificirati predmet spora, posebice što u ovom postupku treba utvrditi je li trenutni upis, odgovara stvarnom stanju nekretnine. Stoga je u predmetnom postupku sud pregledao spis poslovnog broja R1- 149/2018 i R1- 150/18 u kojem je sačinjeno vještvo stalnog sudskog vještaka Zvonimira Rubića koje je suglasnošću stranaka korišteno u svrhe predmetne identifikacije u ovom postupku. Predmetni uviđaj za oba izvanparnična predmeta proveden je dana 19. travnja 2018. godine.

10. Sudski vještak Zvonimir Rubić u svom nalazu i mišljenju od dana 18. lipnja 2018. u predmetu R1-149/2018 navodi da nakon što je usporedio snimljeno stanje sa katastarskim planom, da je utvrdio posjed predlagateja na skici omeđen slovima A,B,C,D,A te da se sastoji od katastarske čest. zem. [katastarska čestica] za cijelo, površine 126 m2 i dijela čest. zem. [katastarska čestica] površine 704 m2 što čini 704/750317 idealnog dijela čest. zem. [katastarska čestica]. Ističe da je u naravi posjed omeđen suhozidimaa, da je zarastao u travu i nisko raslinje.

11. Sudski vještak Zvonimir Rubić u svom nalazu i mišljenju od dana 18.lipnja 2018. godine u predmetu R1-150/2018 navodi da se predmetni posjed nalazi na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 10494 m2 (10494/2243572 idealnog dijela) da je u naravi omeđen suhozidima, zarastao u travu i nisko raslinje. Nadaje u vještvu navodi da je u dogovoru s vlasnicima na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izrađen prijedlog podjele zemljišta i to da tijelo A omeđeno slovima A, B, E, F, A, a koje se nalazi na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 5247 m2 (5247/2243572 idealnog dijela) pripada GF i ĆF, a tijelo B omeđeno slovima B, C, D, E, B, koji se nalazi na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 5247 m2 (5247/2243572 idealnog dijela) pripada MF i RF.

12. Nakon utvrđene pravilne identifikacije nekretnine, valjalo je ocijeniti sve isprave koje su tužitelji priložili u tužbi, te ocjeniti iskaze svjedoka.

13. Pregledom zk izvatka za nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da su na njoj upisani tuženici i Republika Hrvatska.

14. Pregledom posjedovnog lista broj 3402 proizlazi da su na označenoj nekretnini upisan između ostalih i ŽF (prednik tužitelja).

15. Iz spisa poslovni broj P- 998/2019 proizlazi da su tužitelji GF i ĆF pokrenuli postupak za utvrđenje prava vlasništva svaki za ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji dio je označen u vještvu sudskog vještaka za geodeziju Zvonimira Rubića za potrebe osiguranja dokaza Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj R1-150/18 slovima A-B-E-F-A u površini od 5 247 m2, koji postupak je okončan presumiranim povlačenjem tužbe, obzirom da tužitelji nisu u roku uredili tužbu obuhvaćanjem svih suvlasnika upisanih u zemljišnoj knjizi, koji svi imaju status nužnih suparničara (ŽS Varaždin, Gž-2191/17). Odluka o povlačenju tužbe postala je pravomoćna 18. lipnja 2022. godine.

16. Iz iskaza svjedoka GF pok. G, rođ. 1950.g. proizlazi da je tužiteljev djed ujedno i njegov djed, tako da su mu sve činjenicu u vezi ove predmetne nekretnine poznate, kao i osnova po kojoj da su oni stekli. Navodi da je pisao znanstveni rad i bavio se istraživanjem muša – općinskim gajevima, odnosno to da su bili dijelovi zemlje gdje su svi seljaci određenog sela imali pravo koristiti kao pašnjake. Predio Lisičine, a inače se radi o jednom predjelu koji se prostire od Luke Sićenica u Sevidu do Luke Ljubljeva, a koji pripada [adresa], da se te Lisičine prostiru na nekoliko milijuna kvadrata i poznato mu je da su te Lisičine bile jedne od općinskih pašnjaka koje su koristili stanovnici [adresa]. Prvo da su stanovnici koristili ovu zemlju kao šumu, a potom da su ih počeli pretvarati u poljoprivredna zemljišta i počeli saditi poljoprivredne kulture na njima. Navodi da je kultiviranje ovog područja započelo preko 200 godina, tamo negdje od 1830.g., s tim da su stanovnici te 1830.g. započeli sa formalnim podjelama nekretnine, sa obrađivanjem da su krenuli i ranije, ali da su tada započeli ograđivanje sa suhozidovima pa da je tako prva podjela bila te 1830.g., druge da su bile 1903.g., I 1912.g. Formalni vlasnik ovih nekretnina da je bilo Biskupsko sjemenište iz Splita i Općina Trogir u određeno vrijeme. Stanovnici [adresa] da su bili kao koloni na ovim nekretninama koje su bile u vlasništvu Biskupskog sjemeništa i Općine Trogir i oni da su imali takoreći jedan ugovor o najmu, odnosno oni su bili obrađivači te zemlje. S tim da napominje da je ovaj kolonatski odnos bio puno povoljniji za žitelje, dakle da se ne radi o težačkom ni o kmetskom odnosu, odnosno sukladno kolonatskom odnosu žitelji da su imali svoje kuće i svoje vlastite zemlje, osim ovih zemalja koje su bile u najmu. Pošto da su stanovnici ovog područja bili tako dugo u kolonatskom odnosu oni da su ujedno htjeli postati i vlasnici ove zemlje, tako da su oni 1888.g. sklopili kupoprodajni ugovor sa biskupskim sjemeništem u Splitu, tim ugovorom da su otkupili čitavo zemljište za 36.000,00 (trideset šest tisuća ) forinti, kupoprodajnim ugovor sklopljenim kod javnog bilježnika Lubina u Trogiru, s time da su žitelji opunomoćili 12 svojih sumještana da u svoje ime i njihovo ime mogu sklapati te kupoprodajne ugovore kojim se kupila zemlja, a što da je i realizirano njihovim potpisima na tim ugovorima. Godine 1912. da je bila izmjera, a onda 1927.g. da su žitelji želeći da u nekakvom pisanom obliku imaju potvrđeno čega su oni vlasnici, da je nastao dokument ˝Popis cili dimov˝, a isto tako u tom popisu pod rednim brojem 144 da se nalazi ĐF pok. CF, a to da njegov djed i djed tužitelja. Inače, razlog zbog kojeg se žitelji nisu mogli uknjižiti na svoje parcele, a praktički da su imali pravnu osnovu, odnosno kupoprodajne ugovore jest što je izbio I. svjetski rat, a potom i II. svjetski rat, a da je postojala i jedna parnica sa Općinom Sevid ( općinski odlomak ). Također da mu je poznato da ta parnica zbog izbijanja rata nije ni završila. Također navodi da mu je poznata činjenica da je tadašnji općinski načelnik [adresa] Z odobrio te podjele, jer da je on imao određenu nadležnost, da su bili formalno upisani. Inače, 1945.g. da je postojao upis u zemljišnoj knjizi kao porezna općina vinišće, a kasnije da je taj upis promijenjen u općenarodna imovina, a da stanovnici [adresa] nisu nikada prestali koristiti svoje nekretnine, oni da su ih koristili u kontinuitetu preko 200 godina, a između ostalih i njegov djed ĐF pok. CF, pa tako i svi njegovi nasljednici, pa tako i tužitelji. ĐF da je imao 4 sina i 4 kćeri, sinovi da su se zvali S, J, G – njegov otac i ŽF koji da je otac tužitelja. Inače, poznato mu je da su se oni međusobno podijelili 1951.g., a to da je sve dokumentirano jednom ispravom koja da se zove ˝ N, to da je ustvari razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina, a njegov otac i otac tužitelja da su na ovom predjelu Lisičine dobili više parcela, a između njih da se točno znalo što je kome pripalo, pritom da misli na njegova oca i njegova strica, tu da su i dan danas ostaci suhozida, da ima i maslina na terenu, i dan danas se na ovim nekretninama beru masline. Nadalje, da potvrđuje da upravo ova nekretnina koja je predmet ovog postupka koju je izmjerio vještak Zvonimir Rubić i u površini je od 5 247 m2 da je pripala upravo njegovim rođacima, sinovima njegova strica J i ĆF, a koji da tu nekretninu i danas drže u posjedu kao i njihovi prednici. Nitko nikada da nije njega ni njegove rođake ometao u posjedu ovih nekretnina.

17. U svom iskazu svjedok PF pok. G, navodi da se radi o nekretnini koja da se nalazi u predjelu zv. Gaje, Lisičine, a njena mikro lokacija da bi bila Škatalac. Inače da je osobno bio na toj parceli jer da je njegova nekretnina položena sjeveroistočno dok da je njihova položena zapadno, bliže moru. Nadalje da na toj nekretnini da ima ostataka starih maslina, a većih dijelom da je to pretežito makija. Kada ga sud pita tko bi zasadio ove masline, navodi da ih je zasadio još prednik tužitelja pok. ĐF nadimak GFP jer da je bio pok. CF. Inače pok. KF da nije upoznao, on da je poginuo u drugom svjetskom ratu, ali da su mu poznati njegovi sinovi. EF da je imao četiri sina, H, S, G i J, te četiri, pet kćeri, V, B, O, ne može se točno sjetiti svih njihovih imena. Što se tiče podjele između djece pok. EF, navodi da su se oni jasno i precizno podijelili, o tome da postoje i sačinjene Dijanice i među njima da nije bilo nikad nikakvih prijepora u pogledu diobe. Što se tiče ove predmetne nekretnine to da mu je poznato da je istu dobio njegov pok. stric H ili ŽF, a njegov otac da se zvao G, a on da je također jedan od ova četiri sina pok. ĐF. Nasljednici od GO da su njegovi sinovi J (Ivica) i ĆF, te kćeri AO i ŠO. Inače ĆF je pokojni, a umrla je i T. Nekretnina da je pripala sinovima i to među njima da je jasno i da nikada nije bilo prijepora između njih. Što se tiče korištenja ove nekretnine tužitelji da povire na ovu nekretninu, uberu malo šume i poberu masline, ako iste rode. Što se tiče nekih ranijih spoznaja, a to zna iz priča iz obitelji, a i iz rodbine, da su se ovdje prvi težaci na predjelu Lisičine pojavili 1833. godine i ovaj istočni predio Lisičine se više obrađivao, sadila se maslina, loza, smokva, buhač. To da su bili težaci zvani koloni, negdje 1888. godine da je Biskupsko sjemenište iz Splita, prodalo težacima odnosno kolonima nekretnine na ovom predjelu, u isto vrijeme da su se prodavale i Seviđanima i onda su se obitelji tako međusobno dogovarale koji dio nekretnine će obrađivati i zaposjesti. Onda da je 1912. godine bio seoski zbor, odnosno tih 12 ljudi je odlučilo koliko će tko površine zaposjesti i koji dio će tko dobiti, oni da su podijelili sve gajeve, a jedan od tih gajeva da su bile i Lisičine. Inače poznato mu je i da postoji jedan popis imovine iz 1927. godine, a taj popis da se temeljio na sastanku iz 1912. godine i na tom popisu da su se nalazili svi posjednici sa svojim imenima, a zna da je i na tom popisu bio ujedno i prednik tužitelja GFP. Što se tiče predmetne nekretnine pretpostavlja da je na njoj bio nekad vinograd jer da je položena blizu njegove parcele, a cijeli taj dio da je bio prikladan za uzgoj vinove loze. Inače na ovom dijelu da je bilo negdje otprilike 10 vriti zemlje, a od toga da je pola pripalo stricu S, a pola strica IF. Koliko da je njemu poznato nitko da ih nikada nije ometao u posjedu, a to posebno da zna iz kazivanja sina pok. strica S koji da mu je kazivao da ih nitko nikada nije ometao u posjedovanju. Na upit ZZ tužene, je li među njima izvršena podjela i jesu li kćerke dobile nekakav svoj dio svjedok navodi da bi kćeri dobile ženski dio, tako da nije bilo prijepora u tom smislu, one da se nisu braći dirale u njihove dijelove.

18. Uvidom u spis R1- 150/18 kojem prileži rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O- 987/03 iza pok. GFP H pok. EF proizlazi da su u odnosu na nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] nasljednici ĆF i GF.

19. Iz isprave “Prepis Dijanice” od 28. rujna 1951. godine (prileži spisu R1- 150/18) čiji su potpisnici ĆO. EF, ĆO J, ĆO S, ĆO H i ĆO G (sklopljena između braće i majke) proizlazi da djelbeniku IF pripada “dio peti”, pa se između ostalog spominje pod točkom 6. “Ograda u lisičinama na vrh Drage starog Trogira, polovina ograde u Škatalcu do mora dio na Pravicama, sve sa stablima. Škatalac zapadni dio.”, što bi prema narodnom nazivu odgovaralo predmetnoj nekretnini povezujući sa iskazima svjedoka koji spominju predio Lisičine i mikrolokaciju Škatalac.

20. Iz isprave “Prijepis nekretnina” iz 1912. godine, (prileži spisu R1- 150/18) izvornog naziva “Popis cili Dimov….” proizlazi da u odnosu na predio Lisičine, pod rednim brojem 48 upisan je prednik tužitelja CF (prednik ĐF), a pod rednim brojem 144 upisan je ĐF EF, a povezujući navedenu ispravu sa objašnjenjem iz iskaza svjedoka koji je naveo “da je godine 1912. bila izmjera, a onda 1927.g. da su žitelji želeći da u nekakvom pisanom obliku imaju potvrđeno čega su oni vlasnici, da je nastao dokument ˝Popis cili dimov˝, a isto tako u tom popisu pod rednim brojem 144 da se nalazi ĐF pok. EF, a to da je njegov djed i djed tužitelja”, iz čega proizlazi da su se žitelji međusobno podijelili (196 obitelji) nakon što je ranije izvršena kupoprodaja nekretnina od strane Biskupskog sjemeništa.

21. Iz pismena Kupoprodajni ugovor od dana 4. rujna 1888. godine (prileži spisu R1- 150/18) sklopljen između Splitskog biskupskog sjemeništa i seljana [adresa] (196 obitelji) koji su opunomoćili 12-oricu ovlaštenika s punomoćima “ [adresa] 8. ožujka 1886.godine i [adresa], 26. kolovoza 1888.godine”, koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Lubine, proizlazi da su žitelji kupili ne samo nekretnine koje su obrađivali već cijeli prostor od gaja Lisičine do luke Starog Trogira. Iz punomoći je razvidno da je istu potpisala LO rođ. Č supruga HO (spis R1- 150/18 str. 21-36). Povezujući navedenu ispravu sa s iskazima svjedoka koji navode “stanovnici ovog područja bili tako dugo u kolonatskom odnosu oni da su ujedno htjeli postati i vlasnici ove zemlje, tako da su oni 1888.g. sklopili kupoprodajni ugovor sa biskupskim sjemeništem u Splitu, tim ugovorom da su otkupili čitavo zemljište za 36.000,00 (trideset šest tisuća) forinti, kupoprodajnim ugovor sklopljenim kod javnog bilježnika Lubina u Trogiru, s time da su žitelji opunomoćili 12 svojih sumještana da u svoje ime i njihovo ime mogu sklapati te kupoprodajne ugovore kojim se kupila zemlja, a što da je i realizirano njihovim potpisima na tim ugovorima”, proizlazi činjenica da je predmetna nekretnina obuhvaćena navedenim ugovorom.

22. Iz oduke o konfiskaciji Kotarskog narodnog suda u Trogiru, od 19.2.1946.g. koji postupak je vezan za konfiskaciju imovine (od 26.X.1945.) likvidiranog narodnog neprijatelja KF. EF, starog 64 godine, proizlazi da su određeni suvlasnički dijelovi nekretnina upisanih u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i sve pokretnine i nekretnine koje su njegove vlasnosti, a koje nisu na njegovo ime u zemljišniku uknjižene su ostavljene kao neophodno nužno za održavanje seljačkog gazdinstva članovima njegove uže porodice, i to supruzi ud. T, sinovima J, S, M i G po 1/5 dijela.

23. U predmetu osiguranja dokaza poslovni broj P- 150/2018 također su saslušani svjedoci GF i PF, koji su kao i u ovom postupku iscrpno dali svoje iskaze u pogledu kontinuiteta posjeda prednika tužitelja i načina na koji su isti stupili u posjed, a također su saslušani i svjedoci MF, TF, ZO kao i sami predlagatelji GF i ĆF, koji su svi u svojim iskazima bili usuglašeni u pogledu načina stjecanja predmetne nekretnine i diobe unutar obitelji.

24. Nadalje, obzirom na iskazani prigovor tužene da je ranije nekretnina bila upisana kao šuma, valja kazati da Zakonom o šumama ("Narodne novine" broj 41/90, dalje ZŠ) je propisano što se smatra šumom. Šumom se, u smislu zakona, smatra zemljište koje je suvislo obraslo šumskim drvećem i/il njegovim grmolikim oblicima, grmljem ili prizemlim rašćem na površini od 0,1 ha i većoj, gdje se trajno proizvode šumski proizvodi i ostvaruju općekorisne funkcije, a između biocenoze i staništa vladaju uravnoteženi odnosi.

25. Također iz svih izvedenih dokaza po ocjeni suda, posebno uvažavajući neposredno opažanje suda u postupku osiguranja dokaza i vještaka o zatečenom stanju na terenu, proizlazi neprijepornim da označeni fizički dio predmetne nekretnine ne predstavljaju šumu u smislu prethodnog citiranog zakona, već se radi o ograđenom posjedu, gdje su vidljive prizide, nisko raslinje i stabla masline, koji je sa svih strana ograđen suhozidom, na kojima se prema iskazima svjedoka ranije krčio vinograd, te je služio za ispašu. Također je utvrđeno da nitko od svjedoka pa ni sami tužitelji nisu iskazivali na način kojim bi ukazali na mogućnost da bi ovdje bila šuma, već su njihovi iskazi svi usuglašeni u pogledu kontinuiranog načina obrađivanja i korištenja nekretnine. Osim toga na nakretnini koja ima naziv "Lisičine", kao kulture u posjedovnom listu navode se pašnjak, vinograd, voćnjak, neplodno i oranica, a nigdje se ne navodi šuma. Ujedno zz tužene pod 1 nisu priložili nikakvu potvrdu da bi predmetna nekretnina bila obuhvaćena programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem za na dan 16.listopada 1990.

26. Što se tiče prigovora tužene da još uvijek za predmetni dio nekretnine nije utvrđena granica pomorskog doba, i da bi to bilo prethodno pitanje, valja kazati da ovaj parnični postupak nije prepreka za provođenje upravnog postupka utvrđenja granica pomorskog dobra niti je utvrđenje granica pomorskog dobra prethodno pitanje, jer se taj postupak ionako provodi neovisno o vlasničkopravnim upisima u zemljišnoj knjizi.

27. Odredbom članka 114. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) pravo vlasništva se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok je stavkom 2. određeno da pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

28. U postupku je valjalo utvrditi jesu li tužitelji ispunili pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

29. U konkretnom postupku mjerodavno je pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tog odnosa, dakle pravna pravila bivšeg Općeg Građanskog zakonika (dalje OGZ-a). Također prema odredbi čl. 388. st.2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, dalje ZOVO) propisano je da se primjenjuju pravila koja su bila na snazi u vrijeme stjecanja.

30. Prema pravnom pravilu OGZ-a, paragrafu 1460 - za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevo se zakonit, pošten i istinit posjed. Prema Općem Građanskom zakoniku, pravo vlasništva se moglo steći, između ostalog, na temelju pravnog posla i to upisom u zemljišne knjige, ali i faktičnom realizacijom pravnog posla u naravi, odnosno, predajom i stupanjem u posjed. Nadalje, člancima 1461. do 1471. Općeg Građanskog Zakonika uređeno je pitanje stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Tako je potrebno da je posjed zakonit (1461), pošten (1463), istinit (1464), te je potrebno i vrijeme dosjedanja.

31. Stjecanje vlasništva dosjelošću bilo je propisano i u članku 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, dalje ZOVO), te je propisano sad i u članku 159. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17- dalje u tekstu ZV). Odredbom članka 159. stavka 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom stvari ako posjed ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom stvari. Tako je stavkom 2. propisan rok od 10 (deset) godina za kvalificiranog posjednika (poštenog, istinitog i zakonitog), dok je stavkom 3. istog članka propisan rok od 20 (dvadeset) godina za poštenog posjednika.

32. Valja istaknuti da kod dosjelosti kao originalnog osnova stjecanja prava vlasništva moraju biti ispunjene određene zakonske prepostavke i to: sposobnost stjecanja (opća pravna sposobnost), sposobnost stvari (svaka stvar na koju može postojati pravo vlasništva), posjed određene kvalitete (kvaliteta posjeda) i vrijeme dosjelosti (zakonom određeno vrijeme). Za redovnu dosjelost potrebno je utvrditi da je posjed kvalificiran kao zakonit, pošten (savjestan) i istinit. Zakonit je onaj posjed koji se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva. Savjestan (pošten) posjed postoji kada posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dakle kada posjednik opravdano vjeruje da je stvar pribavio od vlasnika (s tim da se poštenje, savjesnost presumira). Istinit je onaj posjed koji nije stečen ni silom ni prevarom ili zlouporabom povjerenja. Da bi se mogla uvažiti dosjelost prava vlasništva na nekretnini dugotrajnim posjedovanjem treba utvrditi na nedvojben način ponašanje posjednika kroz čitavo vrijeme posjedovanja, jer "zla vjera" spriječava početak tijeka dosjelosti. Kako je dosjelost stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme, to pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune prepostavke stjecanja putem dosjelosti. Odlučna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed kroz zakonom određeno vrijeme i s tim da nije nužno da posjed bude i zakonit (odluka VSRH, Rev-1628/15).

33. Iz iskaza saslušanih svjedoka kao i svjedoka i tužitelja u postupku osiguranja dokaza, kojima sud poklanja povjerenje iz razloga što su njihovi iskazi bili neposredno uvjerljivi, logični i sukladni ostalim izvedenim dokazima, te sukladno naprijed navedenim ispravama, utvrđena je činjenica kontinuiranog i neometanog posjedovanja predmetne nekretnine od strane prednika tužitelja kao i tužitelja. Povezujući iskaze svjedoka sa onim što proizlazi iz naprijed navedenih isprava, nije utvrđeno ništa suprotno od onog o čemu su svjedoci iskazivali, a što se tiče kontinuiteta posjeda.

34. Sud dakle poklanja povjerenje iskazu saslušanih svjedoka (kao i predlagatelja u postupku osiguranja dokaz), smatrajući njihove iskaze neposredno uvjerljivima, logičnima i sukladnim ostalim izvedenim dokazima, ocjenjujući sve provedene dokaze posebno i u njihovoj ukupnosti, te poklanjajući punu vjeru iskazima svjedoka koji navode pravni osnov stjecanja nekretnine kupoprodaju od Biskupskog sjemeništa još 1888.g. pa kasnije podjelu iz 1912.g. koja podjela među žiteljima (ranijim kolonatima) je pisano potvrđena 1927. godine (kada je nastala isprava "Popis cili dimov"), prema kojim je predmetna nekretnina pripala predniku tužitelja ĐF pok. EF (koji je imao 4 sina i 4 kćeri), a koji su međusobno izršili diobu nekretnina, prema ispravi "Prepis Dijanice” od 28. rujna 1951. na način da je predmetna nekretnina pripala predniku tužitelja ŽF pok. EF, tako da su se već kod prednika tužitelja (pok. ŽF) ostvarile sve pretpostavke koje zakon traži za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na označenoj nekretnini. Isti je mogao dalje raspolagati nekretninom, a kojeg su potom naslijedili tužitelj pod 1 GF i ĆF temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O- 987/03 (iza pok. ĆF H pok. EF), a koji nisu dalje izvršili međusobnu diobu, a pok. ĆF koji je kao tužitelj pod 2 umro u tijeku ovog postupka naslijedile se tužiteljice pod 2 i pod 3 AF i ŠF, sve sukladno rješenju o nasljeđivanju javnog blježnika SO iz [adresa] poslovni broj O- 877/24, kao povjerenika Općinskog suda u Šibeniku, u odnosu na koje je nastavljen postupak.

35. U konkretnom slučaju ispunjenja je dakle pretpostavka o savjesnosti i poštenju posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću, budući da prednici tužitelja (ĐF pok. EF, ŽF pok. EF) kao posjednici kroz sve vrijeme dosjelosti smatraju da je stvar koju posjeduju njihova. Valja istaći da se prenošenje posjeda derivativnim, izvedenim načinom na novog posjednika ne prekida dosjedanje, nego se postojeći posjed nastavlja na njegovog univerzalnog ili singularnog sukcesora.

36. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud zaključuje da navedene okolnosti ukazuju da su tužitelji i njihovi prednici u mirnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine svakako dulje od 100 godina, da su tuženici samo formalno upisani, te da su prednici tužitelja posjedovali navedenu nekretninu i u vrijeme kada se primjenjivao Opći građanski zakonik (OGZ) koji se primjenjivao na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ" broj 86/46, 105/46, 96/47), sve do rujna 1. rujna 1980., kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80, 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, 91/96), koji je bio na snazi do 1. siječnja 1997., kada je stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, dalj: ZV) te da su prednici tužitelja cijelo to vrijeme neprekidno posjedovali predmetne nekretnine, pa tako i nakon 1. siječnja 1997. kada je na snazi ZV koji u svojoj odredbi 159. ZV propisuje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, koje su u cijelosti ispunjene u ovom slučaju.

37. Tuženici pod 12,13, 14, su uredno zaprimili tužbu, a u roku ostavljenom za davanje odgovora na tužbu nisu podnijeli odgovor na tužbu i svojom procesnom pasivnošću su priznali gore navedene činjenice na kojima tužitelji temelje tužbu. Te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje su tužitelji podnijeli ili s činjenicama koje su općepoznate. Također ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženike spriječio opravdani razlog da podnesu odgovor na tužbu, pa je valjalo temeljem čl. 331.b. ZPP- a prihvatiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci presude u odnosu na navedene tuženike, odnosno donijeti presudu zbog ogluhe.

38. Stoga je sud na temelju svih provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, osnovom odredbi čl. 7. st. 1., čl. 8. i čl. 219. st.1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08 , 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- nastavno ZPP-a, koji se Zakon ima primijeniti u ovom postupku), ocjenom svakog dokaza zasebno i svih izvedenih dokaza zajedno u njihovoj međusobnoj vezi, odlučio kao u izreci presude.

39. Također za odluku o troškovima postupka sud odlučuje prema odredbama čl. 154. i čl. 155. ZPP-a, koje odredbe su i primijenjene prilikom odlučivanja o parničnim troškovima.

40. Tužiteljima koji su bili zastupani po kvalificiranom punomoćniku koji je odvjetnik priznat je odredbom čl. 154. i 155. ZPP-a, u skladu s VPS-om sljedeći trošak, a sukladno Tarifi br. 7. o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine"138/23) sljedeći trošak prema vps-u: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora po 100 bodova, za sastav tužbe po 100 bodova (T. br.7), prijedlog za osiguranje dokaza u predmetu P-150/18, po 100 bodova, očevid na licu mjesta u postupku osiguranja dokaza od dana 19.04.2018.g. po 100 bodova, podnesak u postupku osiguranja dokaza od 18.06.2018.g. po 100 bodova, zastupanje na ročištu od 18.10.2018. godine u postupku osiguranja dokaza po 100 bodova, za zastupanje na ročištima

u

ovom

postupku

od

dana

7.03.2024.,

18.04.2024.,24.10.2024.,23.01.2025.,13.03.2025.,5.03.2026.,9.04.2026.,2.07.2026. sve po 100 bodova (Tbr.9. t.1), za sastav obrazloženih podnesaka od dana 19.02.2025. i 11.ožujka 2026. po 100 bodova, što daje ukupno 1600 bodova, vezano za visinu vrijednosti boda od 2,00 EUR daje ukupno 3.200,00 EUR, uz uvećanje od 20% za zastupanje tri tužitelja, prema Tbr.40, dobije se iznos od 3.840,00 EUR, kojem iznosu treba pridodati PDV od 25% (960,00 EUR-a) dobije se iznos od 4.800,00 EUR- a, a kad se doda iznos za popisanu pristojbu tužbe od 53,09 EUR i pristojbu presude 53,09 i trošak vještačenja u predmetu R1- 150/18 od 1.800,00kn/238,90 EUR (prema fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 HRK za 1,00 EUR) dobije se ukupan iznos od 5.145,08 EUR, koliko je dosuđeno tužiteljima. Tužitelji su odbijeni sa zahtjevom za trošak zastupanja na ročištu od 28.05.2026. jer na navedeni datum nije održano ročište, kao i za trošak postavljanja privremenog zastupnika u postupku osiguranja dokaza, jer u tom postupku isti nije postavljen, pa je za više traženo tužiteljima trošak odbijen.

41. Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl. 151. st.3. ZPP-a, prema stopi zatezne kamate sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22, 155/23, ZOO).

U Trogiru, 18. kolovoza 2026.

Sutkinja

Danira Vujević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun.tužitelja Marku Višiću, odvjetniku iz OD Višić & Višić d.o.o. sa sjedištem u Splitu

- tuženiku pod 1 Republici Hrvatskoj po ODO Split

- tuženicima pod 12, 13, i 14 na adrese iz uvoda presude

- tuženicima pod 2 do 11 po privremenom zastupniku Milanu Remetinu, odvjetniku u Trogiru

- u spis