Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Prekršajni odjel

Zrinsko-frankopanska 9

Poslovni broj: Pp-2205/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Spomenki Zanjko Kolman, uz sudjelovanje Larise Hajdarović, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika Županijske bolnice Čakovec, kao pravne osobe i HG, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. toč. 26. i st. 2. Zakona o radu, u povodu optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostave Čakovec, broj: Klasa: 116-02/25-01/3231, Ur. broj: 443-02-04-11-25-7 od 29. prosinca 2025., temeljem čl. 182. toč. 1. i čl. 179. st. 1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i čl. 114/22.), nakon zaključene glavne rasprave 13. kolovoza 2026., objavio je i 18. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Okrivljenici:

1. ŽUPANIJSKA BOLNICA ČAKOVEC, sa sjedištem u [adresa], MBS: 070000980, OIB: 83506206752, zastupano po PG, temeljem punomoći,

- kao pravna osoba

2. HG, sin H i P, rođ. Č, rođen **.**.1982., u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po narodnosti A, državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], A. Schulteissa kbr. 21., sa završenom vss, po zanimanju doktor medicine, zaposlen, oženjen, otac jednog djeteta, prekršajno nekažnjavan, kazneno neosuđivan, ne vodi se drugi postupak,

- kao odgovorna osoba,

I. oslobađaju se optužbe

kao pravna osoba i odgovorna osoba Županijske bolnice Čakovec, u [adresa], što bi radnica ČG, radila u prekovremenom radu duže od 50 sati tjedno i to:

- u tjednu od 01.01. - 07.01.2024., 62,5 sata,

- u tjednu od 29.01. - 04.02.2025., 57 sati,

- u tjednu od 05.02. - 11.02.2025., 53,5 sati,

- u tjednu od 18.03. - 24.03.2025., 58 sati,

- u tjednu od 20.05. - 26.05.2025., 62,5 sata,

te je temeljem Evidencije radnog vremena od 01.01.2024. do 01.10.2024., prekovremeni rad radnice ČG, koja je radila na radnom mjestu glavne sestre, trajao duže od 180 sati godišnje.

II. čime bi postupili suprotno odredbi i to:

1. okrivljena pravna osoba iz čl. 65. st. 3. i st. 4. Zakona o radu, kažnjivo po čl. 229. st. 1. toč. 26. Zakona o radu (NN br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.),

2. okrivljena odgovorna osoba iz čl. 65. st. 3. i st. 4. Zakona o radu, kažnjivo po čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. toč. 26. Zakona o radu,

- jer u postupku nije dokazano da su okrivljenici počinili prekršaje za koje se optužuju.

III. Temeljem čl. . 2. Prekršajnog zakona, trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava ovog Suda.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Ispostava Čakovec, pod brojem: Klasa: 116-02/25-01/3231, Ur. broj: 443-02-04-11-25-7 od 29. prosinca 2025., podnio je optužni prijedlog protiv okrivljenika Županijske bolnice Čakovec, kao pravne osobe i HG, kao odgovorne osobe, radi prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.

2. Okrivljenici su dostavili sudu pisanu obranu u kojoj su naveli da je nesporno da je u vremenskom periodu na koji se odnosi optužba imenovana radnika ostvarila utvrđeni broj prekovremenih sati, odnosno da je prekovremeni rad iste trajao duže o zakonom propisanog ograničenja na tjednoj, mjesečnoj i godišnjoj razini, kako je i utvrđeno od strane Državnog inspektorata, no postoje okolnosti koje isključuju prekršajno pravnu odgovornost. U ŽB Čakovec, kao zdravstvenu ustanovu, glede organizacije rada primjenjuju se odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Kolektivnog ugovora za djelatnike zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Istim Zakonom je propisano da zdravstveni radnik ne smije napustiti mjesto rada dok ga ne zamijeni drugi radnik, iako je njegovo radno vrijeme proteklo, ako bi time bila dovedena u pitanje sigurnost pružanja zdravstvene zaštite. Istim Zakonom propisano je da će se novčanom kaznom kazniti zdravstvena ustanova ako ne osigura kontinuitet zdravstvene zaštite odnosno ako dopusti da zdravstveni radnici napuste mjesta rada bez zamjene drugog radnika, ako se tim dovodi u pitanje sigurnost pružanja zdravstvene zaštite. Obzirom na to Zakon o zdravstvenoj zaštiti je Lex specialis u odnosu za Zakon o radu, koji u konkretnom slučaju treba primijeniti. Upravo zbog specifičnosti zdravstvene djelatnosti Zakon o zdravstvenoj zaštiti uređuje pitanje prekovremenog rada na drugačiji način, nego je to predviđeno Zakonom o radu. Zakonodavac je zbog specifičnosti zdravstvene djelatnosti, njene važnosti za građane predvidio drugačiju organizaciju rada, pa smatraju da se na njih primjenjuju odredbe tih propisa, kao posebni zakoni u odnosu na Zakon o radu. Osiguranje kontinuiteta zdravstvene zaštite obveza je zdravstvene ustanove sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, zbog čega je nužna specifična organizacija rada. Zbog nedostatka kadra, iznenadnih bolovanja i drugih specifičnih nepredvidivih okolnosti, nije moguće osigurati kontinuitet pružanja zdravstvene zaštite drugačijim rasporedom. Obzirom na obvezu neprekidnog pružanja zdravstvene zaštite navedeni Zakon posebno regulira organizaciju radnog vremena za zdravstvenu djelatnost, te prema čl. 193.s t. 8. Zakona o zdravstvenoj zaštiti maksimalno trajanje radnog vremena ne može biti duže od 48 sati, koja odredba je usklađena sa Zakonom o radu. No, sukladno čl. 9. navedenog članka, iznimno, zbog potreba posla maksimalno ukupno trajanje radnog vremena tjedno može biti duže od 48 sati, uz prethodni pisani pristanak radnika. Radnica navedena u optužnom prijedlogu dala je pisanu suglasnost za rad više od 48 sati tjedno. U vrijeme počinjenja prekršaja na snazi je bila Odluka Vlade RH o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama (NN 35/22 i 37/23.), koja se vrlo restriktivno odnosi na mogućnost zapošljavanja u javnim djelatnostima. ŽB Čakovec ulaže velike napore da prekovremeni rad svede na minimum kad god je to moguće. Prilikom organizacije rada i izrade mjesečnog rasporeda rada, planira se rad na način da se svim radnicima osigura mjesečni fond radnik sati, sa što manjim brojem prekovremenih ili bez potrebe prekovremenog rada, ali do izmjena rasporeda dolazi tijekom mjeseca uslijed okolnosti na koje poslodavac ne može utjecati, a osobito u slučajevima privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti, održavanja trudnoće, korištenja rodiljinog, roditeljskog ili očinskog dopusta, godišnjih odmora ili drugih okolnosti koje rezultiraju nedovoljnim brojem radnika, pa je stoga nemoguće izbjeći stvaranje prekovremenih radnih sati iznad zakonom dozvoljenog maksimuma, zbog nužnosti promjene unaprijed planiranog mjesečnog rasporeda rada. Radi navedenih razloga, a posebice zbog manjka kadrovskog kapaciteta i zabrane novog zapošljavanja s jedne strane, te obveze pružanja kontinuiteta zdravstvene zaštite s druge strane, ali i sve većeg broja pacijenata generiraju se prekovremeni sati, koji prelaze zakonski maksimu, od 50 sati tjedno. Evidentno je da se u konkretnom slučaju ne rado o olakom nepoštivanju pravnih propisa i namjeri poslodavca da radnika opterećuje iznad zakonskih mogućnosti, već se radi o kompleksnoj situaciji u kojoj se prednost mora dati društvenom značenju kontinuiteta pružanja zdravstvene skrbi, te javnom interesu, koju propisuje Zakon o zdravstvenoj zaštiti. Naknada za obračunati prekovremeni rad djelatnicima se uredno evidentira i redovno isplaćuje, poslodavac nema nikakvih dugovanja prema radnicima po toj osnovi, pa stoga radnicima nije nastala nikakva šteta. U vrijem počinjenja prekršaja na snazi je bila Odluka Vlade o zabrani zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama, koja je i dalje na snazi, evidentno je da je uz postojeći broj zdravstvenih radnika, koji u svakom slučaju nije bio zadovoljavajući ŽB Čakovec, morala dopustiti prekovremeni rad, te nije mogao udovoljiti zakonom propisanim odredbama o radnom vremenu. U protivnom djelatnost pružanja zdravstvene zaštite na području Međimurske županije, ne bi mogla funkcionirati u bitnim segmentima, što bi izazvalo velike štetne posljedice po zbrinjavanje i zdravlje pacijenata, odnosno moglo bi dovesti čak i do smrti. Analizirajući propise evidentno je da su odredbe Zakona o radu u dijelu koji regulira prekovremeni rad radnika u uvjetima primjene Odluke o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama u koliziji s pojedinim odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti (lex specialics), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Pravilnika o početku, završetku i rasporedu radnog vremena zdravstvenih ustanova privatnih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe. Pojedine odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti u uvjetima primjene Odluke o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama u međusobnom proturječju. Zakon ograničava ukupno trajanje radnog vremena tjedno uključujući i rad u dežurstvu, a istovremeno propisuje sankcije za zdravstvenu ustanovu ako ne osigura kontinuitet zdravstvene zaštite, odnosno ako dopusti da zdravstveni radnici napuste radna mjesta dok nemaju zamjenu, ako se tim dovodi u pitanje sigurnost pružanja zdravstvene zaštite. Jasno je da je ŽB Čakovec, u uvjetima kojima je organizirala rad morala povrijediti jedan o zakonskih propisa, Zakon o radu ili Zakon o zdravstvenoj zaštiti. Ako bolnica organizira rad sukladno odredbama Zakona o radu uz nedovoljan broj zdravstvenih radnika neće osigurati kontinuitet zdravstvene zaštite, koja je od javnog interesa, te će tim povrijediti odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a posljedično će i ugroziti život i zdravlje ljudi. Odredbom čl. 19. Prekršajnog zakona, propisano je da nema prekršaja kad je počinitelj ostvario njegova propisana obilježja radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neiskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo. U konkretnom slučaju bez sumnje se može utvrditi da je učinjeno zlo, prekovremeni rad, manje zlo od onog koje je prijetilo (smrt pacijenta, ugrožavanje zdravlja i dr.). Kao bitnu okolnost naveli su da je prilikom organizacije rada koja je dovela do evidentiranog broja prekovremenih radnika uzeta u obzir i namjera izbjegavanja počinjenja teškog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, propisanog čl. 183. KZ-a – ne pružanje medicinske pomoći u hitnim stanjima, za koje djelo je popisana kazna zatvora do tri godine. U svim slučajevima kada je organizacija rada bila takva da je bilo potrebno da radnici rade u radnom vremenu koje nije usklađeno sa odredbama Zakona o radu, bila je to posljedica postupanja sukladno odredbama prethodno navedenih propisa, a sve radi osiguranja pružanja neodgodive i krajnje nužne zdravstvene zaštite u kontinuitetu, tijekom 24 sata dnevno. Poslodavac se strogo pridržavao ograničenja propisnih odredbama Zakona o radu, uz istovremeno poštivanje Odluke Vlade RH, o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama, te nedostatak zdravstvenog kadra kao okolnost na koju nije mogao utjecati, pružanje kontinuirane zdravstvene skrbi pacijentima ne bi se moglo osigurati, te bi život i zdravlje građana bili ugroženi. Evidentno je da ŽB Čakovec, ne bi mogla funkcionirati bez prekovremenog rada jer bi u suprotnom bili ugroženi zdravlje i život pacijenata, odnosno da se postupalo na jedini ispravan način, birajući manje zlo, s namjerom da od drugoga, pacijenta otkloni istodobnu ili izravnu predstojeću i neiskrivljenu opasnost po njihov život i zdravlje, koja se na drugi način nije mogla otkloniti. Radi osiguravanja javnog interesa za kontinuirano obavljanje zdravstvene djelatnosti i pružanja zdravstvenih usluga, obzirom da u zdravstvenim ustanovama dulje vrijeme nedostaje potreban broj zdravstvenih radnika, ustanova je dužna korištenjem raspoloživih ljudskih resursa organizirati rad kako bi se izbjegao rizi, od nemogućnosti pružanja zdravstvene zaštite. ŽB Čakovec, je temeljem zahtjeva Ministarstva zdravstva bila dužna smanjiti liste čekanja iz kojeg razloga je bilo potrebno dodatno angažirati radnike za rad u prekovremenom radu, sve u cilju osiguranja izvršenja obveze RH prema EU. Dopustivši prekovremeni rad duži od dopuštenog, učinjeno je zlo manje od onog koje bi prijetilo, postupalo se u krajnjoj nuždi koja isključuje protupravnost, pa u konkretnom slučaju smatraju da nema prekršaja, osobito jer je sukladno odredbi čl. 28. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, zdravstvena djelatnost koja je od interesa za RH i koja se mora neprekidno osigurati, u smislu odredbe čl. 193. st. 1. i st. 13., te čl. 195. st. 1. al. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. ŽB Čakovec, poziva se na odredbe čl. 24a. Prekršajnog zakona, budući je stupanj ugrožavanja javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen, a sve navedeno što im se stavlja na teret rezultat je postojećih zakonskih propisa koji su u međusobnoj koliziji (dežurstvo, obveza 24 satne zdravstvene zaštite) i nedostatka kadra. U slučaju ne pružanja 24 satne zdravstvene zaštite ugroženo bi bilo cjelokupno stanovništvo kojemu pruža zdravstvenu zaštitu sukladno postojećoj mreži javne zdravstvene zaštite. Mole sud da uzme u obzir sve navedeno, kako bi se tijekom daljnjeg postupka utvrdilo da u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje isključuju krivnju, odnosno da ne postoji prekršajno pravna odgovornost kako su to i drugi sudovi u ovakvim predmetima odlučili, o čemu su dostavili presude. Obzirom na jasnu dikciju odredbe čl. 193. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koja propisuje neprekidnu obvezu pružanja zdravstvene zaštite svim zdravstvenim ustanovama, u kontinuitetu od 24 sata, kao i odredbu čl. 19. st. 2. Prekršajnog zakona, krajnji rezultat bio bi ili zatvaranje bolnice ili značajno sužavanje opsega zdravstvene zaštite, uzimajući u obzir sve navedeno, mole sud da donese presudu u smislu odredbe čl. 182. st. 2. Prekršajnog zakona, te ih oslobodi optužbe, kao i da troškovi postupka padnu za teret proračunskih sredstava suda u smislu odredbe čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona. Ukoliko sud smatra da su krivi za počinjeni prekršaj, da primijeni odredbe prekršajnog zakona za oslobođenje od kazne, odnosno odredbe o ublažavanju kazne i izrekne kaznu manju od propisane. ŽB Čakovec je kao i sve bolnice u teškoj financijskoj situaciji, provodi se stroga kontrola troškova i maksimalna štednja u svim segmentima poslovanja, što nije lako provesti obzirom na obvezu pružanja zdravstvene skrbi. Smatraju kako bi se isto trebalo uzeti u obzir kao olakotna okolnost prilikom donošenja odluke o kazni jer svaki financijski izdatak bolnice neizbježno dovodi do smanjenja kvalitete pružene zdravstvene usluge, čime će biti oštećeni pacijenti.

2.1. Na pitanja suda opunomoćena predstavnica ŽB Čakovec je odgovarala, na koji način vodite evidencije o radnom vremenu, opunomoćena predstavnica – glavna sestra za tekući mjesec izrađuje raspored rada za sljedeći mjesec, temeljem kadrovske strukture svakog pojedinog odjela, na način da izradi raspored rada, da osigura pružanje neprekidne zdravstvene zaštite od 0 – 24 sata. U konkretnom primjeru tko je za radnicu ČG vodio evidenciju o radnom vremenu i upisivao odrađene sate u periodu koji se optužbom stavlja na teret, opunomoćena predstavnica – imenovana je u tom vremenskom periodu obnašala dužnost glavne sestre odjela, što znači da je sama upisivala odrađene sate za sebe. Obzirom na to da su uz optužni prijedlog dostavljene evidencije za navedenu radnicu molim Vas da izvršite uvid u iste, te se očitujete da li su to evidencije koje vodite o radnom vremenu radnika, opunomoćena predstavnica – da, to su rasporedi rada koje izrađujemo, tako izgledaju za svaki odjel, a uz imena osoba upisuju se odrađeni sati, a bojama je označeno da li radnik namjerava koristiti godišnji odmor, koristiti bolovanje ili plaćeni dopust, a drugim bojama su označene smjene u kojima radnik radi, a sve to je evidentirano ispod rasporeda. Tko vrši kontrolu rasporeda i upisanih odrađenih sati rada, opunomoćena predstavnica – glavna sestra odjela i pomoćnik ravnatelja za sestrinstvo, nadgledaju rasporede i upise odrađenih sati, a u to vrijeme bila je glavna sestra bolnice AG, a ona je i pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo, navedena radnica više ne radi u ŽB Čakovec, otišla je raditi u KBC Rebro, a ČG je i dalje glavna sestra.

2.2. Na pitanja suda okrivljena odgovorna osoba HG je odgovarao, da li ste odgovorna osoba za prekršaj koji se stavlja na teret bolnici, odgovorna osoba – da, u to vrijeme bio sam ravnatelj bolnice i time odgovorna osoba. U vezi evidencija o radnom vremenu da li se u svom djelokrugu vršili kakve kontrole ili uvid u iste, odgovorna osoba – redovito sam sa pomoćnicom za sestrinstvo g. AG, pratio raspored za odjel transfuzije, i ukoliko je bilo nekih problema, ona me na to upozorila i tad a sam na to reagirao. Da li je bilo konkretno nekih problema u vezi radnice ČG u kritično vrijeme, odgovorna osoba – ne, ona je svojim dodatnim radom omogućila da odjel pruža neprekidnu zdravstvenu zaštitnu neprekidno od 0 – 24 sata, jer je iz priloženih evidencija o rasporedu vidljivo da nije mogla organizirati rad na drugačiji način, jer je istovremeno veliki broj djelatnika bio na bolovanju.

2.3. Na glavnoj raspravi predstavnica prave osobe dopunila je obranu te navela d je otežan rad prilikom zapošljavanja djelatnika u zdravstvu, jer je nužno ispoštovati Kolektivi ugovor, Odluku Vlade i postupati u skladu sa Zakonom o zdravstvu i Zakonom o radu, koji ne daju veće mogućnosti niti fleksibilnost, a u konkretnom primjeru očito je da se radi o višoj sili, jer je prvotnim rasporedom rada djelatnika na transfuziji bilo predviđeno da će u kritičnom periodu, kada je radnica ČG morala raditi prekovremeno, bilo određeno da će raditi drugi radnici, koji su zbog nepredvidivih okolnosti izostali s posla, te je trebalo osigurati 24 satnu kontinuiranu zdravstvenu skrb, sukladno odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

3. U dokaznom postupku ispitana je svjedokinja ČG te je iskazala da radi kao glavna sestra Odjela za transfuzijsku medicinu i radi se u smjenama 12 – 24, a na tom radnom mjestu mogu raditi osposobljene osobe za samostalan rad sa praksom najmanje od 1,5 godinu. Odjel posluje 24 sata za cijelu ustanovu, a radi se o izuzetno mladom timu, od kojih je nekolicina ostala trudna, odnosno bili su tijeku porodni dopusti, te je izrađivala plan rasporeda za 2024., na temelju raspoloživih osoba koje su bile osposobljene za rad i koje su bile na poslu. Mjesečni raspored poslova išao je na odobrenje pomoćnici za sestrinstvo AG i njezinoj zamjenici GG. Napomenula je da je često dolazilo do izmjene raspreda jer su nastale izvanredne okolnosti, da djelatnice nisu mogle odraditi svoj posao po unaprijed sačinjenom rasporedu i u takvim situacijama, trebalo je putem maila ili telefonom obavještavati nadređenu osobu, s time da je trebalo odmah pronaći zamjenu, kako bi osigurala 24-satnu zaštitnu, a pri tome je morala uvažavati da ne produljim radim osobi koja je neposredno prije radila, te sam morala poštivati dnevni i tjedni odmor. Kad je došlo do takve specifične situacije i nije imala druge djelatnice, a sama je bila na raspolaganju, upisala je sebe, te obavijestila nadređenu da će odraditi umjesto kolegice koja je morala raditi taj tjedan. Nije se mogla sjetiti unatrag koje točno tjedne je radila prekovremeno, ali za svaki tako odrađeni tjedan, je u računalu izmijenila raspored i prikazala točno odrađene sate jer su temeljem toga u računovodstvu dobivali isplaćen prekovremeni rad. Navela je da je savjesno vodila sve rasporede, a ima i prve rasporede koje je izradila, izmjene rasporeda, obavijesti koje je mailom slala nadređenoj osobi, te sve to donijela sa sobom na saslušanje. U spis je predala ispise obavijesti o bolovanju od mjeseca rujna 2024., prosinca i travnja 2024., a na jednak način radi i danas. Danas se ne sjeća koje tjedne je tijekom 2024. radila prekovremeno, da je bila upoznata s tim datumima mogla bih se izjasniti o tim situacijama. U tom periodu bilo je puno kratkotrajnih bolovanja, bio je još covid, a bile su i izvanredne situacije, kad djelatnica koja je bila na rasporedu javila da ne može doći na posao, zbog bolesti. Mišljenja je da je profesionalno i odgovorno odrađivala svoje poslove, te ažurno vodila sve promjene u rasporedu, a do promjena u rasporedima dolazilo je zbog izvanrednih okolnosti. Navela je da osobno nije tražila da radi prekovremeno, niti ju je poslodavac na to prisiljavao, već se radilo o svemu tome što je navela u svom iskazu. Od poslodavca je obaviještena o tome da može i ne mora raditi prekovremeno ukoliko dođe do izvanrednih okolnosti i takvu suglasnost je potpisala zbog specifičnosti svog radnog mjesta, a istu su potpisale i druge kolegice.

3.1. Na pitanja suda svjedokinja ČG je odgovarala, da li vam je poslodavac sukladno Zakonu i kolektivnom ugovoru platio prekovremene sate – da, dobila sam sve plaćeno.

3.2. Na pitanja odgovorne osobe svjedokinja ČG je odgovarala. U svom iskazu ste naveli da ste izradili plan rasporeda, a koji ste tijekom mjeseca mijenjali obzirom na izvanredne situacije koje su nastajale i potom konačni raspored za isplatu dostavili računovodstvu, da li posjedujete taj prvotni plan rasporeda za razdoblje kad ste radili prekovremeno – da ja sam sve ažurno vodila i imam takav plan rasporeda.

4. U dokaznom postupku ispitana je svjedokinja VG, viša inspektorica rada te je iskazala da je dana 27.06.2025. zaprimljena anonimna predstavka da se grubo krši Zakon o radu i financijsko pogodovanje zamjenice ravnatelja ŽB Čakovec. Dana 30.09.2025. obavila je inspekcijski nadzor u ŽB Čakovec, gdje je na radu zatekla ČG koja je dala izjavu na zapisnik u vezi svog radno pravnog odnosa, te ZG, CG, koje su bile sestre sa Odjela transfuzije. Dana 11.12.2025., sastavila je zapisnik u kojem je utvrdila da je ČG radila u nezakonitom prekovremenom radu, a to je utvrdila iz evidencije radnog vremena koje su dostavili iz ŽB Čakovec. Radilo se o prekovremenom radu od nekoliko tjedana u rasponu od 01.01.2024. - 01.10.2024.

4.1. Na pitanja suda svjedokinja VG je odgovarala, o kojem odjelu se radilo – o Odjelu transfuzije. Da li vam je poznato u kakvim smjenama rade djelatnici tog odjela – izjavili su da rade po 12 sati. Da li ste tom prilikom u razgovoru sa ČG došli do saznanja da su u tim tjednima bile neke izvanredne okolnosti zbog čega je došlo do prekovremenog rada – da, izjavila je da ima puno porodiljnih i drugih bolovanja, a iz evidencija koje sam dobila na uvid je doista vidljivo da je bilo puno bolovanja i porodnih. Da li ste pitali radnicu da li je bila prisiljena raditi prekovremeno – nisam je to pitala. Da li ste tom prilikom utvrđivali da li se u kom slučaju radilo o višoj sili – ne nisam to utvrđivala, samo sam napravila uvid u evidencije

4.2. Na pitanja predstavnice pravne osobe svjedokinja VG je odgovarala, da li ste prilikom razgovora sa g. ČG i uvidom u evidencije utvrdili da se rad može urediti bez prekovremenog rada – nisam vidjela da se rad može organizirati na drugi način, jer je puno djelatnika i medicinskih sestara bilo na dugotrajnom bolovanju.

4.3. Na pitanje okrivljene odgovorne osobe svjedokinja VG je odgovorila. Osim dugotrajnih bolovanja da li ste tom prilikom u evidencija i razgovoru s g. ČG vidjeli da se radi o još nekim drugim okolnostima radi kojih je bio dodatno izmijenjen raspored, odnosno da li ste vidjeli na koji način je mijenjan raspored – moguće je to, rekla je gospođa da ima puno žena s malom djecom, koje jave neposredno prije da ne mogu doći na posao, kao i iznenadnih bolovanja, te su postupali u nuždi.

5. Predstavnica pravne osobe dostavila je Sudu dana 21.04.2026. raspored rada Odjela za transfuzijsku medicinu za 2024. te je u podnesku navedeno da je u mjesecu siječnju u prvotnom rasporedu djelatnica ČG planirano imala manji broj prekovremenih sati, ali je naknadno djelatnica ZG bila na bolovanju pa se raspored rada morao mijenjati, također opet je tokom mjeseca došlo do izmjene i djelatnica JG je ostala na bolovanju. U navedenom periodu su 4 djelatnice bile na bolovanju, dok su tri  djelatnice i to: ZG, ĐG i JG neplanirano ostale na kratkotrajnom bolovanju te odsutnost zbog Covid-19 i to konkretno JG od 06. do 08.01.2024. Vidljivo je da je kratkotrajno bolovanje ZG trajalo do 05.02.2024. gdje je trebalo pokriti navedene smjene. Djelatnica NG je od veljače na dalje krenula na transfuzijski tečaj stoga je rad na odjelu trebalo organizirati bez 4 djelatnice koje su na dugotrajnom bolovanju, 1 djelatnice koja je na edukaciji. U mjesecu ožujku također je ĐG ostala neplanirano na bolovanju te je iz tog razloga trebalo promijeniti cijeli raspored i rasporediti imenovanu djelatnicu na prekovremeni rad. U svibnju je prvotno imenovana bila raspoređena na manje prekovremenih sati no zbog izvanrednih okolnosti i naknadnih nužnih promjena rasporeda je morala odraditi dodatni rad radi osiguravanja pružanja zdravstvene zaštite neprekidno 24 sata.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao zapisnike o inspekcijskom nadzoru od 30.09.2025., od 11.12.2025., evidencije radnika za siječanj 2024., veljaču 2024., ožujak 2024., svibanj 2024. i lipanj 2024. za Odjel transfuzije na str. 14 – 18 spisa, obavijesti počiniteljima prekršaja od 15.12.2025., potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije, broj: Klasa:740-04/26-02/191 i broj: Klasa:740-04/26-02/192 o nekažnjavanosti okrivljene pravne i odgovorne osobe obje od 02.01.2026., te prilog obrani okrivljenika prvotne evidencije radnika Odjela za transfuzijsku medicinu za mjesece siječanj 2024., veljaču 2024., ožujak 2024. i svibanj 2024. dostavljene sudu dana 21.04.2026.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, okrivljenici su oslobođeni od prekršajne odgovornosti za prekršaj činjenično i pravno opisan u izreci presude.

8. Odredbom čl. 65. st. 3. Zakona o radu propisano je da ako radnik radi prekovremeno, ukupno trajanje rada radnika ne smije biti duže od pedeset sati tjedno, dok je u st. 4. propisano da prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od 180 sati godišnje, osim ako je ugovoreno Kolektivnim ugovorom u kojem slučaju ne smije trajati duže od 250 sati godišnje.

9. Okrivljenici u svojoj obrani potvrđuju prekovremeni rad radnice ČG u tjednima kako je opisano u izreci presude, ali ističu da su postojale izvanredne okolnosti zbog kojih je došlo do prekovremenog rada. U dokaznom postupku ispitana je svjedokinja ČG glavna sestra Odjela za transfuzijsku medicinu, osoba koja je izrađivala plan rasporeda za 2024., stavljajući na raspored osobe koje su posebno osposobljenje za obavljanje tog posla, a mjesečni plan rasporeda dostavljan je na odobrenje pomoćnici za sestrinstvo i njezinoj zamjenici. Istaknula je da se radi o mladom timu, da je nakon izrađenog rasporeda i odobrenog od nadređenih dolazilo do izvanrednih situacija, a nije se radilo o redovnom bolovanju djelatnica, već o pozivima "od danas na sutra" da zbog bolesti djeteta ili same osobe treba izmijeniti raspored, zbog osiguranja 24-satne zaštite. Svjedokinja je navela da je u takvim situacijama odmah obavještavala nadređene, radila izmjenu rasporeda uvažavajući dnevni i tjedni odmor, a što je sve vidljivo na mjesečnom rasporedu jer je ručno upisivala izmjene, a u računovodstvu dostavljala Evidencije o stvarno odrađenim satima na kojima nisu vidljive izmjene, a te evidencije su dostavljene inspektorici. Iskaz svjedokinje potvrdila je ispitana svjedokinja VG, koja je iskazala da je bila upozorena na okolnosti koje navode okrivljenici ali ih nije uvažila.

9. Sud je utvrđivao da li se u konkretnom primjeru radi o višoj sili koja je definirana čl. 20. Prekršajnog zakona i navedena kao jedan od temeljnih razloga za isključenje protupravnosti djela, odnosno postojanja prekršaja. Nema prekršaja kad je počinitelj postupao pod djelovanjem neodoljive sile. Ako je počinitelj počinio prekršaj pod djelovanjem sile kojoj se moglo odoljeti ili pod djelovanjem prijetnje, primijenit će se odredba članka 19. stavka 2. ovoga Zakona, uzimajući tu silu ili prijetnju kao neskrivljenu opasnost.

9.1. Jedini slučaj kada se može raditi preko limita je viša sila (npr. katastrofe, epidemije većih razmjera ili izvanredna stanja gdje bi prekid rada ugrozio živote većeg broja ljudi), ali redovno bolovanje kolege se obično ne smatra višom silom koja bi opravdala kršenje tjednog limita od 50 sati.

10. Odredbom članka 19. Prekršajnog zakona propisano je da nema prekršaja kad je počinitelj ostvario njegova propisana obilježja radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo.

10.1. Na temelju analize iskaza svjedokinje ČG sud utvrđuje da je radila prekovremeno u tjednima kako je upisano u Evidencijama koje je sama izradila i nakon odrađenog dostavila u računovodstvo, koje je koristila inspektorica za podnošenje prijave, a poslodavac za isplatu prekovremenog rada. Svjedokinja je prilikom iskazivanja navela da posjeduje mjesečne rasporede za navedeno razdoblje koje nije predočila inspektorici, a na njima su vidljive sve rukom upisane izmjene, o kojima je odmah obavještavala nadređene, a te izmjene su nastale zbog iznenadnih okolnosti na koje nisu mogli utjecati jer je bila obavještena o razlogu nedolaska na posao dan ranije, odnosno po noći ili na sam dan kad je djelatnik morao raditi. U takvim situacijama je "uskakala" jer nije imala druge mogućnosti za organizaciju specifičnog posla odjela transfuzije. Navela je da je poslodavcu potpisala suglasnost za prekovremeni rad i dobila uredno plaćeno za sve prekovremeno odrađene sate.

10.2. Nesporno je da su u sustavu transfuzijske medicine  specifični uvjeti rada i mora se osigurati neprekidna zdravstvena zaštita. Prekovremeni rad smatra se svaki rad koji je odrađen iznad mjesečnog fonda sati, to je rad duži od punog ili nepunog radnog vremena zbog izvanrednih okolnosti. U praksi zdravstvenog sustava, zamjena kolegice ili kolege koji je na bolovanju najčešći je uzrok nastanka prekovremenih sati. Zakon o radu i Kolektivni ugovor propisuju da prekovremeni rad zbog zamjene mora biti naložen, a u hitnim slučajevima (iznenadno bolovanje) nalog može biti usmen, ali poslodavac ga je dužan potvrditi pismeno na zahtjev radnika. Radnik ne smije raditi više od 50 sati tjedno (uključujući prekovremene) i ne više od 180 sati prekovremeno godišnje (osim ako Kolektivnim ugovorom nije određeno drugačije, maksimalno do 250 sati uz pisani pristanak radnika, većinom u zdravstvu). Kod hitnih zamjena, mora se poštovati zakonski odmor. Između dvije smjene mora proći minimalno 12 sati neprekidnog odmora (iznimno 10 sati u bolničkim ustanovama, ali se razlika mora nadoknaditi), a za svaki sat zamjene koji prelazi mjesečni fond sati mora biti plaćen kao prekovremeni, plus svi dodaci za posebne uvjete rada i odgovornost. Utvrđeno je da je radnica ČG kao osoba koja je izrađivala raspored poslova i vodila evidencije o odrađenim satima postupala u skladu s zakonom i kolektivnim ugovorom, a poslodavac je prema njoj postupao sukladno tim propisima, dakle nije bila oštećena. Okrivljenici ističu da se izvanredno stanje iskazivalo uslijed okolnosti na koje ne mogu utjecati, a osobito u slučajevima privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti, održavanja trudnoće, korištenja rodiljinog, roditeljskog ili očinskog dopusta, godišnjih odmora ili drugih okolnosti koje rezultiraju nedovoljnim brojem radnika, nemoguće je izbjeći stvaranje prekovremenih radnih sati iznad zakonom dozvoljenog maksimuma, zbog nužnosti promjene unaprijed planiranog mjesečnog rasporeda rada s jedne strane i manjka kadrovskog kapaciteta, zabrane novog zapošljavanja te obveze pružanja kontinuiteta zdravstvene zaštite s druge strane.

10.3. Sud je utvrđivao da li sve navedene okolnosti od strane poslodavca predstavljaju višu silu u poravnom smislu jer se bolovanja zbog covid-a i bolesti djece ne smatraju višom silom u pravnom smislu, već se smatraju uobičajenim organizacijskim rizikom poslodavca. Da li je moguće postupanje okrivljenika u pravnom smislu smatrati postupanje u krajnjoj nuždi. Za ostvarenje jednog od elemenata krajnje nužde mora postojati opasnost, koja mora biti stvarna i u tom trenutku prisutna, a osoba ju nije sama izazvala. Specifičnost odjela transfuzije je u tome da se nikada ne zna kad će biti neposredno ugrožen život pacijenta zbog nedostatka specifične krvne grupe ili nemogućnosti hitne obrade krvi, što zakonski opravdava postupanje okrivljenika da organizira zamjenu za radnika prekovremenim radom drugog radnika, jer je dužnost spašavanja ljudskog života prioritetna, a kod toga dužnost je poslodavca da osoba koja obavlja prekovremeni rad bude osposobljena da može obavljati takav posao. Na temelju iskaza svjedokinje ČG utvrđeno je da su sve navede okolnosti uvažene, a jedina osoba koja je bila na raspolaganju je stavljena na izmijenjeni raspored poslova, te je ostvarila prekovremene sate rada, tako da sud utvrđuje da je učinjeno zlo manje (prekovremeni sati) od onoga koje je prijetilo (dužnost spašavanja ljudskog života), dakle djelo je počinjeno u kranjoj nuždi te se temeljem čl. 182. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljenici oslobađaju jer nema prekršaja

11. Obzirom su okrivljenici oslobođeni optužbe, trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava ovog Suda.

U Čakovcu, 18. kolovoza 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Larisa Hajdarović

Spomenka Zanjko Kolman

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj ima pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi nadležnom sudu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno, putem ovog suda.

Dostavna naredba:

Okrivljenicima,

Tužitelju,

Za spis.