- 1 -              Rev-1111/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-1111/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. C. C. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica T. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. L. iz Z., OIB ...., kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijski sud u Karlovcu, poslovni broj Gž-139/2020-2 od 11. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4898/2017-26 od 23. prosinca 2019., u sjednici održanoj 14. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 618.417,38 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine dijelove tog iznosa, kako je to naznačeno u izreci prvostupanjske presude, te nadoknaditi mu troškove postupka u iznosu od 49.522,62 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom žalba tuženika je odbijena i prvostupanjska presuda potvrđena.

 

3. Protiv navedene drugostupanjske reviziju je podnio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se navedena presuda preinači ili ukine.

 

4. Odgovora na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. U postupku koji je prethodio reviziji, utvrđeno je da je trgovačkom društvu R. A. d.o.o. tužitelj izdao D. C. B. karticu, a korisnik te kartice da je bio tuženik (direktor navedenog trgovačkog društva) koji je koristeći navedenu karticu učinio troškove na koje se odnosi tužbeni zahtjev.

 

7. Tuženik je istakao prigovor zastare potraživanja navodeći da je on jamac obveze iz trgovačkog ugovora između R. A. d.o.o. i tužitelja, a s obzirom na to da njegova obveza zastarijeva u roku od 3 godine, prema odredbi čl. 228. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i dr. – dalje ZOO), a ne u roku od 5 godina (čl. 225. ZOO).

 

8. Prvostupanjski sud je ocijenio da potraživanje tužitelja zastarijeva u roku od 5 godina, a drugostupanjski sud je odbio žalbu tuženika istaknuvši da tuženik odgovara za predmetnu obvezu ne samo kao jamac-platac (čl. 111. st. 3. ZOO), već i kao solidarni obveznik prema odredbi čl. 5. toč. 3. Pravila i uvjeta za članstvo u D. C., zbog čega se njegova odgovornost ne temelji samo na jamstvu za obvezu trgovačkog društva već njegova obaveza kao solidarnog obveznika nije identična obvezi trgovačkog društva zbog čega se tražbina tužitelja prema tuženiku ne promatra kao međusobna tražbina iz ugovora o prometu roba i usluga (čl. 228. st. 1. ZOO), pa tražbina tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina.

 

9. Revizija je dopuštena tužitelju rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1923/2020-2 od 29. rujna 2020., zbog pravnog pitanja koje glasi:

 

"Smatra li se ugovorni odnos, koji nastaje između izdavatelja poslovne kartice s jedne strane te pravne osobe na čiji zahtjev se izdaje i fizičke osobe koja karticu koristi s druge strane, trgovačkim ugovorom u smislu odredbe čl. 14. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 – dalje: ZOO) te zastarijeva li obveza iz takvog ugovornog odnosa u trogodišnjem zastarnom roku (čl. 228. St. 1. ZOO), s obzirom da je korisnik kartice fizička osoba, kao i prosuđuje li se zastarni rok po obvezi glavnog dužnika - pravne osobe ili po obvezi fizičke osobe - jamca?".

 

10. Revizija je podnesena zbog navedenog pravnog pitanja.

 

11. Prema odredbi čl. 14. st. 2. ZOO trgovački ugovori prema ovom Zakonu, jesu ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti.

 

12. S obzirom na to da tuženik nije trgovac (već je to u konkretnom slučaju trgovačko društvo R. A. d.o.o.), ugovorni odnos između tužitelja i tuženika nikako se ne može smatrati trgovačkim ugovorom.

 

13. Revizija je podnesena, kao što je već rečeno, zbog pravnog pitanja kojim tuženik pita zastarijeva li obveza iz ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika u trogodišnjem zastarnom roku s obzirom da je korisnik kartice fizička osoba te da li se zastarni rok prosuđuje po obvezi glavnog dužnika ili po obvezi fizičke osobe-jamca.

 

14. Međutim, kao što je rečeno, obveza tuženika nije ustanovljena samo po osnovi jamstva, već kao solidarnog obveznika (čl. 5. toč. 3. navedenih Pravila i uvjeta za članstvo u D. C., u vezi s odredbom čl. 43. ZOO).

 

15. Naime, prema toj odredbi svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

 

16. Naime, bitno je uočiti da je tuženik u obvezi prema tužitelju kao jamac-platac na temelju ugovora o zajmu i zasnivanju založnog prava, ali i kao solidarni obveznik na temelju čl. 5. toč. 3. navedenih Pravila i uvjeta za članstvo u D. C., prema kojoj, za obveze nastale izdavanjem i korištenjem D. B. kartice odgovara poslovni član na čiji je zahtjev izdana, te solidarno s njim i poslovni korisnik koji koristi tu D. B. karticu.

 

17. Iz citirane odredbe Pravila i uvjeta jasno proizlazi da je tuženik preuzeo obvezu kao solidarni obveznik u smislu odredbe čl. 43. st. 1. ZOO, u navedenoj odredbi Pravila i uvjeta ne navodi se da bi se radilo o jamstvu niti se to može zaključiti iz sadržaja te odredbe.

 

18. Prema tome, treba prije svega razlikovati jamca-platca od solidarnog dužnika, te uočiti da tuženik odgovara kao jamac-platac, ali i kao solidarni obveznik, dakle, da odgovara po dva različita pravna temelja.

 

19. Odredbom čl. 43. st. 2. ZOO propisano je da od više solidarnih dužnika svaki može dugovati sa drugim rokom ispunjenja pod drugim uvjetima i uopće s različitim odstupanjima, dakle, vrijeme potrebno za zastaru ne mora biti isto i ne mora se računati na isti način prema svim solidarnim dužnicima jednako.

 

20. Dakle, ugovorni odnos između tužitelja i tuženika nije trgovački ugovor, a zastarni rok jamca iz trgovačkog ugovora zastarijeva u roku od 3 godine, međutim, odgovornost za obvezu dužnika u konkretnom slučaju ne postoji samo kao obveza jamca, već i kao obveza solidarnog obveznika u smislu čl. 43. st. 1. ZOO, a takva obveza (solidarna obveza) zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina.

 

21. Prema tome, ugovor tužitelja i tuženika nije trgovački ugovor pa u odnosu na pitanje o pravnom karakteru pravnog odnosa tužitelja i tuženika treba reći da ne postoji razlog zbog kojega je revizija podnesena, a u odnosu na ostala pitanja treba reći da ona ne utječu na donošenje drukčije odluke jer se tim pitanjima niti ne problematizira odgovornost tuženika kao solidarnog obveznika već se pretpostavlja da je pravni temelj obveze tuženika samo jamstvo, a nije primijećeno da se drugostupanjska presuda temelji i na osnovanom shvaćanju da tuženik odgovora za predmetnu obvezu kao solidarni obveznik.

 

22. Zbog izloženih razloga na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 14. veljače 2024.

 

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.