- 1 -              Rev-x 946/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 946/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika B. M. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3801/14-2 od 26. travnja 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5271/08-61 od 31. ožujka 2014., u sjednici održanoj 14. veljače 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3801/14-2 od 26. travnja 2016. i odluka o troškovima postupka pa se predmet vraća drugom vijeću toga suda na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja održano je na snazi rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu broj Ovrv-16179/03 od 16. srpnja 2013. u dijelu pod točkom I. kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 175.037,76 kuna sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to navedeno u izreci pod točkom I. te presude, a tuženiku je naloženo tužitelju naknaditi trošak postupka u iznosu 19.978,92 kune sa zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2014. do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda drugog stupnja, ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrv-16179/03 od 16. srpnja 2003. kojim je naloženo tuženiku na temelju izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga zakupnine i obračuna zakonskih zateznih kamata na potraživanja plaćenim sa zakašnjenjem tužitelju namiriti potraživanje u iznosu 175.037,76 kuna s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako je to navedeno u točki I. izreke te presude, preinačeno je rješenje o trošku sadržano u stavku II. izreke presude suda prvog stupnja i odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu 19.9789,92 kune sa zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2014. do isplate (točka II. izreke presude), a tužitelju je naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu 22.168,75 kuna u roku 8 dana.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i odbiti tuženikovu žalbu ili ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženice je osnovana.

 

6. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 26. travnja 2016. pa su za odlučivanje o predmetnoj reviziji mjerodavne odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP).

 

7. Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 175.037,76 kuna po osnovi korištenja poslovnog prostora u Z., ... u razdoblju od siječnja 2001. do prosinca 2002., koji je tuženik, kao raniji zakupnik, nastavio koristiti bez pravne osnove, odnosno nakon prestanka ugovora o zakupu.

 

9. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tuženik bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora u vlasništvu tužitelja, u spornom razdoblju od siječnja 2001. do 31. prosinca 2002., nakon prestanka ugovora o zakupu, pa i nadalje do 2012., da je u predmetnom prostoru obavljana odvjetnička djelatnost te da je tužitelj mogao za predmetni prostor ostvariti zakupninu u ukupnom iznosu 175.037,76 kuna odnosno 7.293,24 kune mjesečno pa je pozivom na odredbu čl. 219. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) održao na snazi rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu broj Ovrv-16179/03 od 16. srpnja 2003. u dijelu pod točkom I. kojim je naloženo tuženiku tužitelju isplatiti iznos 175.037,76 kuna s pripadajućom zateznom kamatom kako je to navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude.

 

10. Drugostupanjski sud je, odlučujući povodom žalbe, preinačio prvostupanjsku presudu, ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu broj Ovrv-16179/03 od 16. srpnja 2003. u dijelu pod točkom I. kojim je naloženo tuženiku tužitelju isplatiti iznos 175.037,76 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude pozivom na odredbe čl. 373.a st. 1. točka 2. i st. 3. ZPP te na odredbu čl. 451. st. 3. ZPP. Pritom je drugostupanjski sud zauzeo pravno shvaćanje da izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga zakupnine na kojoj ispravi se temelji platni nalog nije vjerodostojna isprava jer ne predstavlja "istiniti pravni odnos i istinitu obvezu", pa kako između stranaka nije postojao ugovor o zakupu u razdoblju na koje se potraživanje odnosi, nema osnova za održavanje platnog naloga na snazi.

 

11. Tužitelj u reviziji ističe da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 191. ZPP ukinuvši platni nalog jer tužitelj tijekom postupka nije preinačio tužbu niti nije ni na koji način dirano u platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu broj Ovrv-16179/03 od 16. srpnja 2003. već je samo promijenio pravnu osnovu zahtjeva, što je dopušteno prema odredbi čl. 191. st. 3. ZPP. Pozvao se na odluku revizijskog suda broj Rev-1350/08 od 4. veljače 2020. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje kako predmetom vjerodostojne isprave iz poslovnih knjiga tužitelja (odnosno ovrhovoditelja) može biti naknada štete iz izvanugovornog odnosa ili stečenog bez osnove temeljem izvanugovornog odnosa te da određeni pogrešni nazivi u vjerodostojnoj ispravi nisu odlučni za podobnost te isprave da se na temelju nje izda rješenje o ovrsi. Smatra da je pogrešno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kako izvod iz poslovnih knjiga na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi nije vjerodostojna isprava, već sasvim suprotno. Također se pozvao na odluku revizijskog suda broj Rev-x1073/14 od 15. rujna 2015., u kojoj je u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji zauzeto pravno shvaćanje kako je tijekom parnice izmijenjena pravna osnova tužbenog zahtjeva, ali da se radi samo o jednom zahtjevu koji se odnosi na isplatu naknade za korištenje poslovnog prostora unatoč tome što je u tužbi naveden ugovorni odnos po ugovoru o zakupu kao pravno osnovu za spornu tražbinu.

 

12. Prema ocjeni vijeća tužitelj u reviziji osnovano navodi da je drugostupanjski sud, donoseći pobijanu presudu pogrešno primijenio materijalno pravo ocijenivši da "izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga zakupnine na kojoj ispravi se temelji platni nalog, nije vjerodostojna isprava jer ne predstavlja istinit pravni odnos i istinitu obvezu".  Naime, rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu broj Ovrv-16179/03, u kojem je izdan platni nalog koji je predmet spora, doneseno je 16. srpnja 2003. kada je na snazi bio Ovršni zakon ("Narodne novine", broj 57/95, 29/99 i 42/00 – dalje: OZ), kojim je u odredbi čl. 28. st. 1. OZ bilo propisano da izvod iz poslovnih knjiga predstavlja vjerodostojnu ispravu.

 

12.1. U predmetnom izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja sadržani su svi podaci koje vjerodostojna isprava mora sadržavati sukladno odredbi čl. 28. st. 2. OZ. Stoga, prema ocjeni vijeća činjenica da je u tom izvodu iz poslovnih knjiga bilo pogrešno naznačeno da se radi o zakupnini umjesto naknadi za neovlašteno korištenje predmetnog poslovnog prostora nije pravno odlučna za podobnost te isprave da se na temelju takve isprave izda rješenje o ovrsi. Osim toga, nejasan je zaključak drugostupanjskog suda da vjerodostojna isprava na temelju koje je doneseno rješenje o izvršenju koje u sebi sadrži platni nalog "nije vjerodostojna isprava jer ne predstavlja istiniti pravni odnos i istinitu obvezu".

 

12.2. Nadalje, pogrešan je zaključak drugostupanjskog suda da je tužitelj trebao preinačiti tužbeni zahtjev  da bi sud mogao održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu broj Ovrv-16179/03 od 16. srpnja 2003. jer je u ovoj pravnoj stvari tražbina tužitelja jednaka tražbini odnosno iznosu koji je tužitelj, kao ovrhovoditelj, u ovršnom postupku u kojem je doneseno navedeno rješenje o ovrsi, potraživao od tuženika, iako po drugoj pravnoj osnovi. Tužitelj u ovom parničnom postupku je prema tuženiku istaknuo samo jedan zahtjev i to zahtjev koji se odnosi na korištenje poslovnog prostora u vlasništvu tužitelja, iako je tijekom postupka izmijenjena pravna osnova tužbenog zahtjeva, ali sadržaj zahtjeva (isplata iznosa 175.037,76 kuna s pripadajućom zateznom kamatom) je ostao isti.

 

13. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda pogrešno je primijenjeno materijalno pravo, pa kako se drugostupanjski sud nije očitovao o svim odlučnim tuženikovim žalbenim navodima nema uvjeta za preinaku pobijane drugostupanjske presude. Stoga je ovaj sud je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuo revizijom pobijanu drugostupanjsku presudu, kao i odluku o troškovima postupka i predmet je vraćen drugom vijeću drugostupanjskog suda na ponovno suđenje.

 

14. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

15. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude i donijeti novu i zakonitu odluku.

 

Zagreb, 14. veljače 2024.