Poslovni broj: K-296/2026-24

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda, Ivani Milički, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Antonije Majhen, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog GF, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (u daljnjem tekstu: OKDO Zagreb) broj KO-DO-1655/2025 od 10. studenog 2025. godine, nakon održane javne rasprave 30. lipnja 2026. godine i 18. kolovoza 2026. godine, u prisutnosti savjetnika u OKDO-u Zagreb RF, optuženog GF i branitelja optuženog, odvjetnika Mislava Matića , dana 20. kolovoza 2026. godine objavio je, a dana 18. kolovoza 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi GF, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin SF i EF rođene G, rođen **.**.1985. u [adresa], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], te sa neprijavljenim boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju dipl. inženjer građevine, projektant biotehnike, sa završenom VSS – Građevinski fakultet u Zagrebu, zaposlen u vlastitom trgovačkom društvu Computer Classroom KU217 Ltd., sa sjedištem u [adresa] u [adresa], čiji je vlasnik i direktor, sa mjesečnom plaćom u iznosu od 1.500,00 eura, suvlasnik stana na adresi u [adresa] zajedno sa suprugom, površine 80 m[2] , vlasnik osobnog automobila Opel Astra, godina proizvodnje 2012., dobrog imovnog stanja, oženjen za LF, koja je zaposlena u trgovačkom društvu Tehnika d.o.o. sa sjedištem u [adresa], ne zna točnu adresu sjedišta, sa mjesečnim primanjima u iznosu od oko 2.500,00 eura, otac dvoje maloljetne djece u dobi od 11 i 8 godina, vojsku nije služio, nema vojni čin, niti odlikovanje, kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan, ne vodi se drugi kazneni postupak

k r i v  j e

što je

– 4. listopada 2025., u poslijepodnevnim satima, za vrijeme dok su se MF i IF nalazili u dvorištu obiteljske kuće na adresi u [adresa], s imenovanima najprije ušao u verbalni sukob, nakon čega im je, u nakani da ih ustraši, rekao da će sada vidjeti te sa adrese [adresa], uzeo sjekiru sa drvenom drškom, ukupne duljine oko 50 cm i metalnim sječivom duljine oko 9 cm, te je, držeći sjekiru u ruci ponovo došao do njih, unosio im se u lice i vrijeđao ih, nakon čega se udaljio s adrese, te kasnije istoga dana ponovo došao do obiteljske kuće na adresi [adresa], te u istoj, prethodno opisanoj nakani rekao ŠF i IF da će ih zaklat na spavanju, zbog čega ga je MF zamolio da se udalji s njegovog posjeda, što je odbio učiniti, pa kada ga je isti rukama izgurao do izlaza iz dvorišta, ponovno mu rekao da će ga zaklati na spavanju, kojim riječima i postupcima je kod ŠF i IF izazvao osjećaj straha za njihov život i sigurnost,

- dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

- čime je počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisana i kažnjiva po članku 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; u daljnjem tekstu: KZ/11), u vezi s člankom 51. KZ/11.

II. Temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11 optuženom TF se za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 5 (PET) MJESECI.

III. Temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11 optuženom TF se za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 5 (PET) MJESECI.

IV. Temeljem članka 51. stavak 2. KZ/11 optuženi GF se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 6 (ŠEST) MJESECI.

V. Temeljem članka 56. KZ/11 optuženom TF se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je optuženi GF osuđen neće izvršiti ukoliko optuženi GF u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

VI. Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26; u daljnjem tekstu: ZKP/08) optuženi GF dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200 (dvjesto) eura u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog GF, a zbog dva kaznena djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11, koju je sud djelomično izmijenio u činjeničnom opisu, ne zadirući u identitet optužbe, a što će biti obrazloženo kasnije.

2. Optuženi GF, pozvan da se očituje o optužbi, izjavio je da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret, a u smislu članka 416. ZKP/08 da poriče dio optužnice u kojem se navodi da je on ponašanjem opisanim u optužnici izazvao kod oštećenih osjećaj straha za njihov život i sigurnost, iz čega proizlazi da se događaj nije zbio na način opisan u optužnici jer su tamo bili prisutni i drugi članovi obitelji optuženog, a ispitivanje kojih će se predložiti u dokaznom postupku.

3. U svojoj obrani, koju je iznio na kraju dokaznog postupka, optuženi je naveo da je to bilo oko 05. listopada prošle godine, ne zna točan datum, kada su brat ČF, JF i on organizirali druženje u kući na adresi u [adresa], te su imali roštilj. Potom je naveo da su se u jednom trenutku brat i on verbalno porječkali i dosta glasno prepirali, te da je on (optuženi) već bio na odlasku te je ulazio u auto, kada mu je susjed MF sa kućnog broja 7 doviknuo da šta se on (optuženi) dere i da šta on (optuženi) tako glasno priča, a da mu je on (optuženi) odgovorio da ga se to ne tiče te je već ušao u svoj auto, ali kako je on (oštećeni MF) počeo prilaziti, da je on (optuženi) tako izašao iz auta i da su se onda njih dvojica prepirali i svađali i zapravo jedan drugome govorili da neka svatko gleda svoja posla. Potom je naveo da je nakon nekih dvije minute njihove svađe, došao radnik koji je radio kod MF te da je počeo prema njemu (optuženom) širiti ruke i prijetiti se pa da je on (optuženi) komentirao da šta se on (radnik) petlja, a da mu (optuženom) je isti odgovorio da neka se ne zajebava s njime i da li zna tko je on. Zatim je optuženi naveo da je bio u šoku te da je zapravo dohvatio prvu stvar koja mu je bila pri ruci, a to je bila sjekira s kojom su cijepali drva za taj roštilj, te da se onda nastavio dalje s njima svađati, s time da uopće nije bio svjestan u tom trenu da je uzeo sjekiru niti mu je to bila namjera, već da je tako postupio jer je bio u šoku, te da je uskoro došao JF te ih razdvojio.

3.1. Na pitanje branitelja optuženi je odgovorio da se negdje pola sata nakon toga išao ispričati MF, ali da je odmah nastala velika svađa, da ga je on (oštećeni MF) primio za ruku i počeo ga odvlačiti van, a da mu se onaj drugi gospodin, radnik, za kojeg nije znao da je još uvijek tamo, počeo prijetiti nešto u smislu da će ga isprebijati pa da je on (optuženi) njemu odgovorio da neka ga isprebija, a da će on (optuženi) njega zaklati na spavanju, ali da je bio u šoku jer se otišao tamo ispričati i nije očekivao ovakav razvoj događaja. Na daljnji upit je odgovorio da se nije opirao MF kada ga je primio za ruku i počeo odvlačiti van, te da mu je žao da je do svega ovoga došlo. Na daljnji upit branitelja optuženi je odgovorio da je MF težak susjed, ali da on osobno s njime nije imao nikakvih problema, da oni često roštiljaju na toj livadici ispred kuće i da ih je znao prijavljivati, misli da mu smetaju takva okupljanja i znaju nekada biti preglasni, a i problem je kada bude puno automobila jer se radi o jednosmjernoj ulici. Nadalje je naveo da može reći da ga susjedi baš ne vole, ali da su ga oni prihvatili takvog kakav je i nisu mu zamjerali te prijave.

3.2. Na pitanje zastupnika optužbe optuženi je odgovorio da su se oni međusobno verbalno sukobili i svašta su jedan drugome govorili, a da mu je ovaj drugi čovjek rekao da će ga isprebijati, a nakon što ga se pita zašto to ranije nije rekao, optuženi je odgovorio da je prošlo puno vremena i da se ne može sada sjetiti pa kada ga se pita što je onda točno, ono što je govorio neposredno nakon događaja ili ovo sada, odgovorio je da su se oni sigurno verbalno prepirali.

3.3. Obzirom na razlike u odnosu na obranu kod policijskog istražitelja, ranija obrana je predočena optuženom, u kojoj je isti u bitnome naveo da je predmetne zgode bio na ručku u obiteljskoj kući s bratom ČF i bratićem JF, te kad je već bio na odlasku, da mu je susjed MF, koji se nalazio u dvorištu svoje obiteljske kuće s još jednim čovjekom, dobacio nešto u stilu: "kaj se dereš", na što je on susjedu MF odvratio da gleda svoja posla, te da se ubrzo u njihov sukob umiješao taj čovjek koji je prethodno bio u društvu ŠF, na što ga je on upitao: "Tko si ti ?", a da mu je taj čovjek odvratio: "Nemaš ti pojma tko sam ja ". Nadalje je naveo da kako su oni obojica fizički snažniji od njega, da se uplašio i otišao do drvarnice svoje obiteljske kuće na adresi u [adresa], iz koje je uzeo sjekiru te se ponovno vratio do dvorišta gdje su stajali MF i taj drugi čovjek, koji su ga u tom trenutku samo gledali, te da je on gledao i njih, nakon čega da su se razišli. Također je naveo da je sjekiru držao uz tijelo, da je nije podizao niti mahao njome. Potom je naveo da je po proteku nekog vremena ponovno otišao do obiteljske kuće ŠF te da se htio ispričati, ali da je dolaskom do garaže gdje su se nalazili susjed ŠF i taj drugi muškarac, odmah počela vika i galama, te da mu je taj drugi muškarac ponovno govorio: "ne znaš ti tko sam ja", na što da je on (optuženi) uzvratio: "Briga mene tko si ti, pa ja tebe zakoljem na spavanju", nakon čega da ga je MF rukama izgurao van iz dvorišta, u kojem trenutku da je on vrijeđao ŠF govoreći mu da što je on neki jaki da tu uvodi reda.

3.4. Na pitanje suca što je onda točno jer je danas rekao da je bio u šoku i da je dohvatio prvo što mu je bilo pri ruci, dok je ranije naveo da se uplašio i otišao do drvarnice obiteljske kuće, iz koje je uzeo sjekiru, optuženi je odgovorio da to nije prava drvarnica u smislu objekta koji bi bio sa zidovima i vratima, već da oni tako zovu mjesto na dvorištu gdje se nalaze panjevi i na kojem mjestu oni cijepaju drva, a to se mjesto nalazi udaljeno oko 10-tak metara od mjesta gdje su se njih trojica nalazili u vrijeme verbalne prepirke. Nadalje je naveo da kada je taj radnik počeo dolaziti prema njemu i širiti ruke, pitajući ga da li zna tko je on, s time da su mu obojica govorili nešto u smislu da će pomesti s njim asfalt, da se uplašio, otišao do dvorišta i uzeo prvo što mu je bilo pri ruci.

4. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitana je i pregledana službena zabilješka o dojavi II. Policijske postaje Zagreb s izvješćem od 04. listopada 2025. godine, osim dijelova koji sadrže obavijesti građana policiji (list 10-11 spisa), potvrda o ulasku u tuđi dom (bez naloga) od 06. listopada 2025. godine broj 00024548 (list 28-29 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 00319225 od 06. listopada 2025. godine (list 30-31 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 06. listopada 2025. godine (list 32 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 00319320 od 04. listopada 2025. godine (list 33 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 04. listopada 2025. godine (list 34-35 spisa), izvješće II. Policijske postaje Zagreb o pregledu video snimki od 06. listopada 2025. godine (list 36 spisa), te zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu serijski broj [serijski broj] od 06. listopada 2025. godine (list 37 spisa), potom su pročitani iskazi oštećenih ŠF u svojstvu svjedoka sa zapisnika od 23. listopada 2025.godine (list 69-71 spisa) i IF u svojstvu svjedoka sa zapisnika od 23. listopada 2025.godine (list 72-74 spisa), po službenoj dužnosti pročitan je zapisnik II. Policijske postaje u Zagrebu o zaprimanju kaznene prijave od 04. listopada 2025. godine do dijela: "Prijavitelj izjavljuje:" (list 12 spisa), prijedlog za progon oštećenog ŠF od 04. listopada 2025. godine (list 13 spisa), te prijedlog oštećenog IF za progon od 04. listopada 2025. godine (list 19 spisa), potom je na raspravi reproduciran DVD medij sa tri snimke, a koji prileži listu 36 spisa, te je u svojstvu svjedoka ispitan ZF (list 147-148 spisa), dok su na kraju dokaznog postupka pročitani izvadak iz kaznene evidencije (list 112-113 spisa) i iz prekršajne evidencije (list 114-115 spisa) za optuženog, te je optuženi iznio svoju obranu.

5. U ovom postupku nije sporno da je optuženi 04. listopada 2025. godine u poslijepodnevnim satima za vrijeme dok su se MF i IF nalazili u dvorištu obiteljske kuće na adresi u [adresa], s imenovanima ušao u verbalni sukob, što je razvidno iz obrane optuženog, kao i iz iskaza oštećenog ŠF, koji je u bitnome naveo da je tog dana sukladno prethodnom dogovoru sa svojim prijateljem IF izvodio zemljane radove, i to drenažu prednjeg dijela okućnice njegove kuće na adresi u [adresa], te da je oko 15,15 sati, dok su izvodili te radove, a dok je stajao na ulazu u svoje dvorište, čuo viku i galamu, te je prepoznao da se radi o glasu optuženog, kojeg da je potom uočio da ulazi u svoje vozilo, te da je optuženi i njega uočio, te da su ušli u verbalni sukob. Navedeno je potvrdio i oštećeni IF, koji je u bitnome naveo da su oko 15,15 sati on i MF čuli buku i galamu, te da je uočio da muškarac, za kojeg je poslije saznao od ŠF da se zove GF, a koji se tom prilikom svađao vjerojatno sa svojim ukućanima jer ga je čuo sa ulice da viče: "Zapalit ću ti kuću, već mi te pun kurac", ulazi u vozilo, nakon čega je došlo do verbalnog sukoba između njih i optuženog. Također nije sporno da je optuženi nakon verbalnog sukoba otišao po sjekiru na adresu obiteljske kuće u [adresa], što je razvidno iz njegove obrane, kao i iz iskaza oštećenih, pa je tako oštećeni MF u svom iskazu naveo da se nakon verbalnog sukoba optuženi okrenuo i ubrzanim korakom odšetao do obiteljske kuće na adresi [adresa], te se nakon otprilike pola minute vratio sa sjekirom koju je držao u desnoj ruci, a da se radilo o manjoj sjekiri veličine oko 60 cm, drvene drške, s metalnom oštricom dužine oko 15 cm, koju inače zovu "baltica", a namijenjena je za cijepanje drva, a koju sjekiru da isti nije dizao, već da ju je držao u ruci labavo i opušteno. Također je i oštećeni IF u svojem iskazu naveo da se optuženi nakon verbalnog sukoba okrenuo i otrčao par kuća dalje u dvorište kuće na adresi [adresa], za koju je kasnije od MF saznao da je op tuženi prije stanovao u istoj, te je čuo da se nešto "ronda", te da su se on i MF nakon što je optuženi otrčao, vratili u dvorište, te da su nakon otprilike trideset sekundi, iz dvorišta sa udaljenosti od oko petnaestak metara, uočili kako optuženi drži sjekiru veličine otprilike pola metra, te da im se približava, nakon čega da je isti došao pred dvorišnu ogradu Šincekove kuće i nešto rekao MF, ali da se ne sjeća što. Također nije sporno da se optuženi tada udaljio sa adrese, te da je kasnije istoga dana ponovno došao do obiteljske kuće na adresi u [adresa], a što proizlazi iz njegove obrane, kao i iz iskaza oštećenih, te da je rekao da će ih zaklati na spavanju, što je razvidno iz obrane optuženih, kao i iz iskaza oštećenih.

6. Sporno je da li je nakon verbalnog sukoba u Bogatinskoj ulici 7 optuženi u nakani da ih zastraši rekao oštećenima da će sada vidjeti. Naime, u svom iskazu kod policijskog istražitelja oštećeni MF je naveo da je on uočio optuženog kako ulazi u svoje vozilo, da bi potom iz istoga odmah izašao i krenuo prema njemu pješke, vrijeđajući ga i vičući na njega riječima: "Šta je ? Šta gledaš ? Misliš da te se bojim?", kao i da je isti bio jako uznemiren, da bi mu rekao neka se smiri, i da se ne može tako ponašati, ali da je i dalje bio verbalno agresivan, te da se i IF, koji je tijelom stao između njih, obratio riječima: "Tko si ti? Š ta se miješaš? Ti ne stanuješ ovdje!", nakon čega da je istoga odgurnuo i obojici zaprijetio riječima: "Sad će te vidjeti, pička vam materina!". I oštećeni IF je u svom iskazu potvrdio da su on i MF negdje oko 15,15 sati čuli buku i galamu, te da je iz dvorišta uočio da je na ulici, tri kuće dalje od njih, njemu nepoznat muškarac, za kojeg je kasnije od ŠF saznao da se radi o TF, koji se tom prilikom svađao vjerojatno sa ukućanima, ušao u svoje vozilo i zatvorio vrata, da bi odmah naglo otvorio vrata i prema ŠF počeo vikati neprijateljskim tonom: "Koji ti kurac gledaš, šta oćeš, šta ti nije jasno?!", da bi potom došao do njih i ušao s istima u verbalni sukob, tijekom ko jeg je isti rekao IF: "Ti ne živiš ovdje, koji si ti kurac, kaj ti hoćeš", nakon čega da ga je objema rukama gurnuo u predjelu prsa, na što da mu je on rekao da ga ne gura i da se nije došao svađati, nakon čega da je optuženi rekao: "Sad ćete vidjeti svog R." Navedeni iskazi su u suprotnosti s navodima optuženog da se njemu prvi obratio MF, govoreći mu da zašto se dere i da zašto tako glasno priča, o čemu je suglasno optuženom iskazivao i svjedok ZF, međutim, sud je poklonio vjeru iskazima oštećenih, koji nemaju nikakav razlog neistinito teretiti optuženog, pogotovo IF, koji je samo došao pomoći prijatelju u izvođenju građevinskih radova u dvorištu, dok je, s druge strane, ZF optuženikov rođak, te je svojim iskazom nastojao otkloniti kaznenu odgovornost od optuženog, navodeći da je isti inače miran, a ne agresivan, ispuštajući pri tome iz vida činjenicu da se optuženi glasno svađao sa svojim bratom, te da je, a nakon što je već ušao u vozilo, izašao iz njega van vidjevši oštećenog ŠF kako ga promatra iz svojeg dvorišta, te očito iziritiran time, odmah ušao u verbalni sukob s njim, koji nije imao nikakve veze sa sukobom koji je nastao između optuženog i njegovog brata.

6.1. Nadalje je sporno da li se optuženi, držeći sjekiru u ruci, unosio u lice oštećenima te ih vrijeđao. Naime, oštećeni MF je naveo da je optuženi u jednom trenutku došao do njega i IF na udaljenost od oko pola metra, sa sjekirom koju je držao u ruci, ne podižući je, te da im je prijetio, te im se obojici unosio u lice, da su ga oni pokušavali smiriti, ali da ih je vrijeđao pogrdnim riječima, a isto je u svom iskazu potvrdio i oštećeni IF, koji je naveo i da je on pitao optuženog mirnim tonom riječima: "Šta si me tu našao lupiti sa sjekirom. Šta sam ti ja napravio?", ali da je isti to ignorirao. Nasuprot tome optuženi je u obrani kod policijskog istražitelja naveo da nakon što se vratio sa sjekirom da su ga oštećeni samo gledali i da je on gledao njih pa da su se onda razišli , dok je u obrani na raspravi naveo da se nakon što je uzeo sjekiru, nastavio dalje s njima svađati, a da mu je ovaj drugi čovjek rekao da će ga isprebijati. Takvi oprečni navodi ukazuju na nevjerodostojnost i očito je optuženi prilagođavanjem svoje obrane izvedenim dokazima pokušao otkloniti, odnosno, umanjiti svoju kaznenu odgovornost, tako da je sud poklonio vjeru iskazima oštećenih.

6.2. Nadalje je sporno da li je optuženi kasnije istoga dana došao ponovno do obiteljske kuće na adresi u [adresa], te u nakani da ih ustraši, oštećenima rekao da će ih zaklati na spavanju, ponovivši isto nakon što ga je MF zamolio da se udalji, što je optuženi odbio učiniti pa ga je isti rukama izgurao do izlaza iz dvorišta. Naime, optuženi tvrdi u obrani da se vratio kod susjeda u namjeri da se ispriča, pa da je odmah došlo do velike svađe, da mu se radnik (misleći na IF) prijetio pa da je onda on zaprijetio njima da će ih zaklati na spavanju, ali da je on bio u šoku i da nije očekivao takav razvoj događaja. Međutim, suprotno tome oštećeni MF naveo je u svom iskazu da je kasnije, otprilike nakon 45 minuta, optuženi došao u njegovo dvorište u garažu te da je njemu i IF povišenim glasom zaprijetio da će ih zaklati na spavanju, zbog čega se veoma uznemirio i prestrašio jer je mislio da se optuženi došao ispričati. Nadalje je naveo da je IF prišao optuženom te mu rekao da se smiri, no da ga je optuženi ignorirao i obratio mu se riječima: "Ne miješaj se, tko si ti, šta si ti, ne stanuješ ovdje". Potom je naveo da se on onda obratio oštećenom te mu rekao da bi sada bilo dosta, naredivši mu da napusti njegov privatni posjed, ali da je optuženi stajao na mjestu i nije se htio udaljiti pa da mu je on prišao te ga rukama izgurao iz dvorišta, nakon čega mu je optuženi zaprijetio smrću riječima: "Zaklat ću te na spavanju", te se udaljio. Zaključno je oštećeni MF naveo da se boji optuženog te da smatra da bi on izrečene prijetnje mogao i ostvariti obzirom na njegovo nepredvidivo ponašanje. Također je i oštećeni IF u svojem iskazu potvrdio da je nakon otprilike sat vremena nepozvan u garažu ušao optuženi, za kojeg je primijetio da je bio bijesan, te koji je zaprijetio riječima da će ga zaklati na spavanju, što je ponovio nakon što ga je MF, a budući je optuženi odbio sam otići, rukama usmjeravao prema izlazu iz dvorišta. Zaključno je oštećeni IF naveo da prijetnje optuženog smatra ozbiljnima te da smatra da bi isti zbog svog nepredvidivog i agresivnog ponašanja te izrečene mu prijetnje mogao ostvariti. Obzirom na navedeno, sud je ocijenio iskaze oštećenih životnima i uvjerljivima, nasuprot obrani optuženog, koja je neživotna jer da se isti zaista išao ispričati, onda ne bi ponovno ušao u verbalni sukob i ne bi odbio napustiti dvorište oštećenog ŠF, već je isti upravo tamo došao u nakani da iste ustraši, zaprijetivši im da će ih zaklati na spavanju.

6.3. Iz službene zabilješke o dojavi u dijelu u kojem je pročitana, razvidno je da je oštećeni MF **.**.2025. u 16,29 sati dojavio II. Policijskoj postaji Zagreb da mu prijeti susjed, te da su dolaskom na mjesto događaja u [adresa], zatečeni MF i IF.

6.4. Iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave je razvidno da je MF dana 04. listopada 2025. godine kod II. Policijske postaje Zagreb podnio kaznenu prijavu protiv optuženog za kazneno djelo prijetnje, a istog dana je podnio i prijedlog za progon, kao i IF.

6.5. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta sa lista 30-31 spisa i zapisnika sa lista 32-33 spisa razvidno je da je od optuženog po djelatnicima policije privremeno oduzeta sjekira s drvenom drškom ukupne dužine oko 50 cm te sa sječivom dužine oštrice 9 cm.

6.6. Iz izvješća II. Policijske postaje Zagreb o pregledu video snimki, koje su pregledane i na raspravi, razvidno je da se radi o tri snimke koje nemaju tonski zapis, od kojih jedna ne pokazuje sadržaj, dok se na prvoj snimci vid i prostor dvorišta kuće na adresi [adresa], te da se ispred kuće nalazi optuženi sa sjekirom, koji hoda kolnikom s lijeve na desnu stranu, zatim oštećeni MF koji hoda uz njega te se čini kao da ga pokušava smiriti, uz još dvije nepoznate muške osobe, te uz IF koji je udaljen četiri do pet metara te gleda optuženog i oštećenog ŠF.

7. Dakle, analizirajući sve provedene dokaze sud je utvrdio da je optuženi počinio dva kaznena djela prijetnje na način kako je to opisano u optužnici. Naime, optuženi ne spori da je predmetnog dana došao u sukob sa oštećenima, da je držao u ruci sjekiru, kao i da je kasnije u garaži rekao da će ih zaklati na spavanju. Međutim, optuženi je u obrani naveo da se i njemu prijetilo, da nije namjeravao uzeti sjekiru niti prijetiti, već da je reagirao u šoku. Sud je ocijenio da optuženi pokušava umanjiti svoju odgovornost navodeći da je bio u šoku i da mu to nije bila namjera jer na postojanje njegove namjere upravo ukazuje činjenica da se nakon verbalnog sukoba s oštećenima prvo vratio do njih sa sjekirom u ruci, da bi ponovno kasnije tog dana vratio se do istih i ponovno im prijetio, tako da pozivanje optuženog na stanje šoka jest neuvjerljivo, tim više što je isti već ranije toga dana bio u prepirci s bratom, s kakvim ponašanjem je očito onda nastavio i prema susjedu i njegovom prijatelju, a iz riječi kojima im se obraćao je razvidno da je bio revoltiran što su isti uopće čuli i vidjeli njegovu prepirku s bratom, s time da su oštećeni naveli da je neka ženska osoba (oštećeni MF naveo je da se radi o majci optuženog) vikala optuženom neka prestane jer da ima dvoje maloljetne djece, što je također životno logično da je bliska osoba optuženog pokušala na njega utjecati na način da prestane s agresivnim ponašanjem, spominjući djecu i nadajući se da će navedeno dovesti do toga da se smiri i udalji. Dakle, navodi optuženog ne dovode u pitanje nedvojben zaključak suda da je isti prijetio oštećenima sa ciljem da ih zastraši, te da su te prijetnje izazvale strah kod oštećenih, koje prijetnje su istoga dana prijavljene policiji.

8. Sud je izmijenio činjenični opis u dijelu u kojem je bilo navedeno da je optuženi iz prostorija drvarnice u obiteljskoj kući na adresi [adresa] uzeo sjekiru budući je optuženi objasnio da se ne radi o zasebnom objektu ili prostoriji na toj adresi, već o dijelu dvorišta na toj adresi gdje se cijepaju drva. Također je sud izmijenio činjenični opis na način da je u posljednjem retku istoga umjesto riječi: "njegov" stavio riječ: "njihov" budući je došlo do očite omaške u pisanju jer se radi o dvije oštećene osobe. Navedenim izmjenama nije došlo do izmjene identiteta optužbe.

9. Sud je u cijelosti prihvatio materijalne dokaze koji su pročitani i pregledani na raspravi, čiju vjerodostojnost nitko nije osporavao.

10. Sud je prihvatio iskaze oštećenih ŠF i IF kao istinite i vjerodostojne te životno logične obzirom su isti detaljno objasnili i opisali što se dogodilo, te su isti suglasni u bitnim okolnostima, kao i sukladni pregledanim snimkama, pri čemu sud ne vidi nikakvog razloga zašto bi ist i neistinito iskazivali vezano za inkriminirane prijetnje, neovisno o navodima optuženog da je oštećeni MF "teška" osoba, te da ih zna prijavljivati policiji, budući je oštećeni MF bio u svom dvorištu, gdje je sa oštećenim IF, obavljao radove, te se upravo optuženi njemu prvi obratio i započeo cijelu prepirku.

11. Sud je ocijenio iskaz svjedoka ZF usmjerenim na otklanjanje kaznene odgovornosti od optuženog budući je isti rođak optuženog, i to u onom dijelu u kojem je iskazivao o bitnim okolnostima, odnosno, da se oštećeni MF prvi obratio optuženom, a ne obratno, uz naglasak da je isti naveo da nije čuo za vrijeme dok se nalazio na terasi kuće točne riječi verbalnog sukoba između optuženog i oštećenih.

12. Sud je već naprijed naveo da nije prihvatio obranu optuženog u dijelu u kojem je naveo da se on obratio oštećenom ŠF nakon što se oštećeni derao na njega, budući drugačije proizlazi iz iskaza oštećenih, kao što i sud nije prihvatio obranu optuženog u dijelu u kojem je naveo da nije bio svjestan da je uzeo sjekiru jer da je bio u šoku, a budući je iz iskaza oštećenih, kao i iz pregledane snimke, vidljivo da je isti otišao sa mjesta događaja u dvorište obiteljske kuće, nakon čega se sa sjekirom u ruci vratio na ulicu do oštećenih, tako da su njegovi navodi da je bio u šoku i da nije bio svjestan, kao i da nije imao namjeru uzeti sjekiru, te da je bio u šoku pa da je zato izgovorio oštećenima da će ih zaklati na spavanju, usmjereni na umanjenje kaznene odgovornosti, te sud smatra da se optuženi svojom obranom samo pokušao opravdati pred sudom, zanemarujući da se, neovisno o sukobu sa oštećenima, nije smio protupravno ponašati i na taj način iskazivati svoje nezadovoljstvo postojećom situacijom.

13. Da se u konkretnom slučaju radi o ozbiljnim prijetnjama proizlazi iz riječi koje su izgovorene, kao i iz ponašanja optuženog, koji je nakon verbalne prepirke otišao po sjekiru te se, držeći istu u ruci, vratio i nastavio prepirku sa oštećenima, da bi potom opet kasnije istoga dana otišao do kuće oštećenog ŠF, prijeteći , s time da se ozbiljnost prijetnje ne ocjenjuje samo na temelju izgovorenih riječi i ponašanja, već i iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Takvo postupanje od osobe koja je očito bila uzrujana budući je zaključila da se susjed miješa u njegove razmirice s bratom, na što je potpuno neprimjereno reagirao verbalno pa onda i otišavši po sjekiru, koju je držao u ruci, neovisno o tome što istom nije zamahivao jer već sama činjenica da netko drži sjekiru u ruci za vrijeme verbalne prepirke, za koju se smatralo da je došla do kraja jer je optuženi otišao, ali se ipak vratio, i to sa sjekirom, jest objektivno podobna da kod svake prosječne osobe izazove strah, tim više što se kasnije optuženi ponovno vratio do oštećenih, ponovno im prijetivši, što ukazuje na upornost i smanjenu kontrolu, tako da navedeno ponašanje optuženog u ukupnosti predstavlja ozbiljnu prijetnju oštećenima da će ih usmrtiti. Radi se o ozbiljnoj prijetnji koja je po svom karakteru i s obzirom na okolnosti objektivno prikladna da kod osobe kojoj je upućena izazove osjećaj straha za život, što se u konkretnom slučaju i dogodilo kod oštećenih.

14. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog stekla sva objektivna obilježja kaznenih djela prijetnje, upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim, a optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, što znači da je bio svjestan svojih djela, te da je htio radnje počinjenja istih, vršeći i želeći predmetna djela kao takva i kao svoja. Naime, sam optuženi je, s obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo, bio svjestan da su izgovorene riječi i njegovo ponašanje objektivno podobni izazvati osjećaj straha za život i sigurnost, te je upravo optuženi i postupao s namjerom da ustraši oštećene. Radi se o ciljanom i namjernom ponašanju usmjerenom na zastrašivanje adresata, a sve zbog nezadovoljstva ponašanjem oštećenih, susjeda i susjedovog prijatelja.

15. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

15.1. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio činjenicu da je optuženi kazneno neosuđivana osoba i prekršajno nekažnjavana osoba, okolnost da je isti otac dvoje maloljetne djece te njegovo korektno držanje pred sudom , dok je otegotnom cijenio njegovu upornost u protupravnom postupanju.

15.2. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno, da je isti kaznena djela počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja, iako je sastavni element kaznenog djela, ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

15.3. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojim su djela počinjena, optuženom za oba kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, te ga, a primjenom odredbe članka 51. stavak 2. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, vodeći računa o pravilima za odmjeravanje kazne za djela počinjenja u stjecaju, gdje se jedinstvena kazna sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni, niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora, te je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja, da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Prilikom odmjeravanja kazne sud je vodio računa da optuženi do sada nikada nije kazneno osuđivan niti prekršajno kažnjen, slijedom čega sud smatra da se radi o izoliranom ekscesu, motiviranom trenutnom situacijom, te je sud ocijenio da jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a koja je dostatna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela, nije potrebno neposredno i izvršiti jer sud smatra da će se i uvjetnom osudom postići opća i specijalna svrha kažnjavanja. Treba istaknuti da sud izricanjem uvjetne osude daje priliku optuženom da se ponovno uključi u društvo, odnosno, u redovni život u kojem nema mjesta činjenju kaznenih djela, i da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost ponašanja za koje je sada kažnjen, te da je shvatio da bilo koje svoje buduće eventualno nezadovoljstvo životnom situacijom ne može rješavati ispoljavanjem nasilja i kršenjem društveno prihvatljivih normi ponašanja. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz sama djela i počinjenje istih, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 2 (dvije) godine, što u konkretnom slučaju znači da jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da ovakvo postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen će se izvršiti.

16. Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08, a budući je optuženi oglašen krivim za počinjenje kaznenih djela, sud je istog obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka, i to na ime paušalne svote, visina koje je odmjerena uzimajući u obzir složenost i vrijeme trajanja postupka, kao i uzimajući u obzir da je optuženi zaposlen, kao i njegova supruga, vlasnik imovine i dobrog imovnog stanja.

Zagreb, 18. kolovoza 2026.

Sudac:

Ivana Milički

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO-u Zagreb na broj KO-DO-1655/2025

2. optuženom - [adresa]

3. branitelju optuženog – Mislav Matić, odvjetnik

4. oštećenom ŠF – [adresa] – nakon pravomoćnosti

5. oštećenom IF – [adresa] – nakon pravomoćnosti