Poslovni broj: Us I-2455/2025-21
Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka te Tamari Taraš zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja BOWA DUBROVNIK d.o.o. [adresa], OIB: 66871312228, kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mihočević&Bajs d.o.o. [adresa], protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba građevinske inspekcije, Split, Mike Tripala 6, radi uklanjanja, nakon održane javne rasprave zaključene 8. srpnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja Tonija Oresta Draškovića, odvjetnika u OD Mihočević&Bajs d.o.o. Zagreb, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 18. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/25-02/629, URBROJ: 443-02-03-09-25-2 od 4. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/25-02/629, URBROJ: 443- 02-03-09-25-2 od 4. rujna 2025. naređeno je investitoru trgovačkom društvu BOWA DUBROVNIK d.o.o. Zagreb, ovdje tužitelju, da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja, ukloni slijedeće građevine:
1. drvenu konstrukciju građevine nepravilnog oblika, max. tlocrtnih dimenzija cca 14.1 x 7.9m, koja se sastoji od daščanog poda na drvenoj podkonstrukciji (stupovi, podupore..) – sunčalište – oznaka 11 (zapisnik od 8. srpnja 2025.); 2. drvenu konstrukciju građevine max. tlocrtnih dimenzija cca 4.0 x 6.2 m + 1.2 x 2.2 m koja se sastoji od daščanog poda na drvenoj podkonstrukciji (stupovi, podupore..) sa drvenom ogradom i drvenom konstrukcijom nadstrešnice s pokrovom od trstike..) – „Cabana“ – oznaka 12;
3. drvenu konstrukciju građevine max. tlocrtnih dimenzija cca 4.0 x 6.3 m + 1.5 x
1.2 m koja se sastoji od daščanog poda na drvenoj podkonstrukciji (stupovi, podupore..) sa drvenom ogradom i drvenom konstrukcijom nadstrešnice s pokrovom od trstike..) – „Cabana“ – oznaka 13;
4. drvenu konstrukciju građevine max. tlocrtnih dimenzija cca 4.0 x 6.2 m koja se sastoji od daščanog poda na drvenoj podkonstrukciji (stupovi, podupore..) sa drvenom ogradom i drvenom konstrukcijom nadstrešnice s pokrovom od trstike..) koja se djelomično nalazi (2 m2) nalazi na nespornom dijelu pomorskog dobra – „Cabana“ – oznaka 8;
5. drvenu konstrukciju građevine max. tlocrtnih dimenzija cca 4.0 x 6.2 m koja se sastoji od daščanog poda na drvenoj podkonstrukciji (stupovi, podupore ..) sa drvenom ogradom i drvenom konstrukcijom 2 nadstrešnice s pokrovom od trstike..) koja se djelomično (7m2) nalazi na nespornom dijelu pomorskog dobra
– „Cabana“ – oznaka 7;
6. drvenu konstrukciju građevine max. tlocrtnih dimenzija cca 4.0 x 6.2 m koja se sastoji od daščanog poda na drvenoj podkonstrukciji (stupovi, podupore..) sa drvenom ogradom i drvenom konstrukcijom nadstrešnice s pokrovom od trstike..) koja se djelomično nalazi (9 m2) nalazi na nespornom dijelu pomorskog dobra – „Cabana“ – oznaka 6;
7. drvenu konstrukciju građevine max. tlocrtnih dimenzija cca 7.5 x (9.0 + 3.3) m koja se sastoji od drvene konstrukcije nadstrešnice s pokrovom od trstike iznad poda popločanog kamenom i drvenom ogradom – šank (točionik) – oznaka 14; 8. drvenu konstrukciju građevine max. tlocrtnih dimenzija cca 4.6 x 3.8 m, koja se sastoji od drvene konstrukcije nadstrešnice s pokrovom od trstike iznad poda od dasaka i drvenom ogradom..) – „Cabana“ – oznaka 15;
9. zidano ognjište max. tlocrtnih dimenzija cca 2.9 x 0.9 m – kamin – oznaka 16;
10. ukopanu prostoriju max. tlocrtnih dimenzija cca 5.3 x 3.6 m – vinoteka – oznaka 17;
11. ukopanu prostoriju max. tlocrtnih dimenzija cca 1.5 x 2.5 m – toalet (za žene) – oznaka 18;
12. ukopanu prostoriju max. tlocrtnih dimenzija cca 1.5 x 2.5 m – toalet (za muškarce) – oznaka 19;
13. drvenu konstrukciju građevine max. tlocrtnih dimenzija cca 5.0 x 5.4 m na podlozi od mršavog betona s pokrovom od lima na kojem su postavljeni solarni kolektori – skladište – oznaka 20;
14. drvenu konstrukciju građevine max. tlocrtnih dimenzija cca 2.0 x 2.4 m s pokrovom od lima – hladnjača – oznaka 21;
15. drvenu konstrukciju građevine max. tlocrtnih dimenzija cca 1.9 x 2.0 m s pokrovom od lima – toalet za osoblje – oznaka 22;
16. drvenu konstrukciju građevine max. tlocrtnih dimenzija cca 2.7 x 2.7 m, na drvenoj podkonstrukciji, s pokrovom od panel ploča (ormarić za struju) – oznaka 23;
17. drvenu konstrukciju građevine max. tlocrtnih dimenzija cca 2.7 x 3.2 m, na betonskom podu, s pokrovom od panel ploča – alatnica – oznaka 24;
18. nadstrešnicu od drvene konstrukcije s pokrovom od crijepa, max. tlocrtnih dimenzija cca (5.6 + 3.0) x 3.0 m iznad popločanog poda, u sklopu koje je zidani šank i kamin – oznaka 5;
19. drvenu konstrukciju građevine max. tlocrtnih dimenzija cca 6.4. x 4.0 m + 1.2. x 1.5 m koja se sastoji od daščanog poda na drvenoj podkonstrukciji (stupovi, podupore..) sa drvenom ogradom i drvenom konstrukcijom nadstrešnice s pokrovom od trstike..) – „Cabana“ – oznaka 25,
izgrađene izvan građevinskog područja, na lokaciji uvala Vrbova, otok Šipan, na č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i na dijelu pomorskog dobra sjeverno od č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], bez ishođene pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole. Pod točkom 2. tužitelj je upozoren kako će se izvršenje naredbe o uklanjanju provesti putem treće osobe na odgovornost i trošak tužitelja, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke. Pod točkom 3. upozoren je tužitelj, kao investitor, kako će se bez donošenja dopunskog, odnosno posebnog rješenja, ukloniti i dijelovi građevina na lokaciji uvala Vrbova, otok Šipan, na č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i na dijelu pomorskog dobra sjeverno od č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji bi nakon uklanjanja dijela građevina čije uklanjanje je naređeno mogli biti opasni za stabilnost građevina, život ljudi, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu kao i preostali dijelovi građevina koji ne ispunjavaju temeljni zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti te koji su izgrađeni nakon obustave građenja. Pod točkom 4. upozoren je tužitelj kao investitor da napušta posjed građevnih proizvoda od kojih su izgrađene građevine na predmetnoj lokaciji i odriče se prava njihova vlasništva bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke, a pod točkom 5. izreke upozoren je tužitelj kao investitor da je obvezan ukloniti stvari iz građevina na predmetnoj lokaciji u roku iz točke 1. izreke, jer se u protivnom smatra da napušta posjed stvari koje nisu uklonjene i odriče se prava njihova vlasništva bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete.
2. Pravodobno podnesenom tužbom, koja je kod ovog suda zaprimljena pod gornjim poslovnim brojem 10. listopada 2025., kao i kasnijim podnescima, tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika kao nezakonito. Citira odredbe članka 67. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 17/21 i 67/23), odredbe članka 30. stavak 1., 52. stavak 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP) te u bitnom ističe kako tužitelj nije bio na zakonit način obaviješten o provođenju inspekcijskog nadzora, niti mu je zapisnik o inspekcijskom pregledu dostavljen na zakonit način. Pojašnjava kako je predmetni zapisnik uz dopis tuženika od 17. srpnja 2025. dostavljen na adresu Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs d.o.o. [adresa], koje u to vrijeme nije zastupalo tužitelja, o čemu je obaviješten tuženik. Nakon toga, kako su predmetni zapisnik i dopis nađeni obješeni na ulaznim vratima zgrade na adresi u [adresa]. Ističe kako je dužnost tuženika bila tužitelju osobno izvršiti dostavu zapisnika i dopisa od 17. srpnja 2025., pri čemu citira odredbu članka 85. ZUP- a. Pojašnjava kako tuženik kada prilikom prvog pokušaja dostave dopisa od 17. srpnja 2025. i zapisnika kao njegovog priloga nije zatekao tužitelja, odnosno osobu ovlaštenu za zastupanje tužitelja ni osobu ovlaštenu za primanje pismena tužitelja na adresi registriranog sjedišta tužitelja, nije ostavio pisanu obavijest u poštanskom sandučiću/pretincu, odnosno kod osobe zatečene na mjestu dostave da tužitelj u određeni dan i sat bude na mjestu dostave radi primanja pismena, niti gdje da do toga dana može podići osobno pismena, već je takvu obavijest ostavio na ulazu u zgradu na adresi [adresa] na način da je obavijestio tužitelja da 1. kolovoza 2025. u 11:00 sati bude na mjestu sjedišta radi osobne dostave predmetnog dopisa i zapisnika. Tuženik da 1. kolovoza 2025. nije pokušao uopće pronaći tužitelja na adresi njegova registriranog sjedišta da bi mu osobno dostavio dopis i zapisnik, već je iste objesio na ulazna vrata zgrade na adresi [adresa]. Iz navedenog postupanja tuženika kako je razvidno da tužitelju zapisnik nije dostavljen na zakonom propisani način, niti mu je dana mogućnost izjašnjavanja u postupku prije donošenja pobijanog rješenja, pa je pobijano rješenje iz tog razloga u cijelosti nezakonito. Također, prigovara kako on nije investitor predmetne gradnje, dok tuženik ne raspolaže niti jednim dokazom da bi to upravo bio tužitelj, pa je pobijano rješenje utemeljeno na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Dalje ističe kako su građevine navedene u izreci osporenog rješenja sagrađene u skladu s Prostornim planom uređenja Grada Dubrovnika (Službeni glasnik Grada Dubrovnika, broj 20/24, pročišćeni tekst, dalje PPUG), i to baš u skladu s odredbom članka 80. tog podzakonskog akata, koju odredbu i citira. Pojašnjava kako se navedene sporne građevine nalaze unutar zone R3 sukladno PPUG-a, što potvrđuje grafički prikaz PPUG-a, te služe kako za potrebe korisnika uređenog kupališta u Uvali Vrbova, kojem kupalištu se može pristupiti s morske i kopnene strane i koje je dostupno svima , tako i za potrebe obavljanja ugostiteljske djelatnosti koju tužitelj obavlja putem ugostiteljskog objekta BOWA. Predmetne građevine kako su manjih dimenzija od dopuštenih u članku 80. stavak 4. PPUG-a, te istima niti su ograđene plaže, niti su prekinute javne šetnice niti je onemogućen pristup moru. Tuženik kako prilikom donošenja rješenja nije uzeo u obzir navedeni podzakonski akt, odnosno izostala je ocjena legalnosti predmetnih građevina sa stanovišta istog, pa je osporeno rješenje utemeljeno na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. U prilog svojim tvrdnjama, tužitelj je tijekom spora u spis dostavio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo ZŽ od 20. ožujka 2026., u kojem se navodi da se „Cabane“ i Gift shop ne mogu smatrati građevinom u smislu odredbe članka 3. Zakona o gradnji, već se radi o urbanoj opremi položenoj na tlo, kojoj je funkcija zaštita od sunca u zoni R3 (kupališnoj zoni) prema PPUG-a Dubrovnika. Smatra kako je nejasno na temelju čega je tuženik utvrdio da se tzv. „Cabane“ iz točke 1.4, 1.5 i 1.6) izreke djelomično nalaze na „nespornom dijelu pomorskog dobra“, a s obzirom da tužitelj nikada nije učinio nespornim granicu pomorskog dobra, dok tuženik nije nadležan za određivanje granica pomorskog dobra. Nadalje, citira mjerodavne odredbe Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj 83/23), te ističe kako granica pomorskog dobra u Uvali Vrbova nije utvrđena rješenjem Ministarstva, niti je Županijsko povjerenstvo za granice pomorskog dobra izradilo prijedlog granice, pa je utvrđenje tuženika da se predmetne „Cabane“ dijelom nalaze na pomorskom dobru proizvoljno i paušalno. Tijekom spora dostavlja rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprava sigurnosti plovidbe, Lučka kapetanija Dubrovnik, KLASA: UP/I-342-24/23- 03/323, URBROJ: 530-04-11-2-23-2 od 25. kolovoza 2023., kojim kako je tužitelju naređen povrat pomorskog dobra u prijašnje stanje sukladno njegovoj prirodi i namjeni, na način da se sa nespornog dijela pomorskog dobra – obale na k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], unutar zakonskog minimuma od šest metara, uklone dijelovi tri drvena objekta na drvenim upornjacima, natkrivenim trstikom sa drvenom ogradom (tzv. Cabana) površine od 9 m2, 7m2 i 2m2 (gledajući redom od jugozapada do sjeverozapada uzduž predmetne čestice zemlje uz more), postavljenih na s tjenovitoj obali na dijelu k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], te koje su na situaciji terena izrađenoj po HŽ, dipl. ing.geod. označene oznakama 6, 7 i 8. Ukazuje kako su navedene „cabane“ obuhvaćene i osporenim rješenjem tuženika, budući da je tuženik koristio navedenu situaciju terena, kao i Lučka kapetanija. U spis dostavlja Izviješće o graditeljskom vještačenju od 20. veljače 2026., izrađeno po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo Hrvoju Sambrailu, dipl.ing.građ., a radi utvrđivanja konstrukcije pomoćnih objekata – KABANE, odnosno radi utvrđenja je li tehnički moguće uklanjanje dijela „Cabana“ označenih brojevima 6, 7 i 8, kako je to određeno rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprava sigurnosti plovidbe, Lučka kapetanija Dubrovnik, KLASA: UP/I-342-24/23-03/323, URBROJ: 530-04-11-2-23-2 od 25. kolovoza 2023., a iz kojeg u bitnom proizlazi kako parcijalno uklanjanje izvedeno „rezanjem/demontažom bez ojačanja“ predstavlja visoki tehnički rizik za stabilnost i sigurnost. Nadalje, ističe kako su pojedini od spornih građevinskih objekata i to: kamin (oznake 16), te šank i kamin (oznake 5), a čije uklanjanje je naređeno osporenim rješenjem, izgrađeni prije 15. veljače 1968., a što kako je vidljivo iz uvjerenja Područnog ureda za katastar Dubrovnik od 15. rujna 2025. i njemu pripadajuće kopije snimke iz zraka koja prikazuje građevinu izgrađenu na zk. čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] te građevine izgrađene sjeveroistočno od te čestice, na zk. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. U prilog svojim tvrdnjama tijekom spora dostavlja Uporabnu dozvolu za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. KLASA: UP/I-361-05/25-30/000163, URBROJ: 2117-1-15/36-25-0007 od 30. prosinca 2025., pravomoćna istog dana, izdana od Dubrovačko-neretvanske županije, Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje. Ujedno, u spis dostavlja i Izviješće o graditeljskom vještačenju, izrađeno od TehnoiNG Dubrovnik, po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo Hrvoju Sambrailo, predmet kojeg je utvrđivanje vremena izgradnje građevine na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], koje se navodi i u obrazloženju uporabne dozvole, a iz kojeg kako bi proizlazilo kako se ista odnosi na objekte koji su u osporenom rješenju označeni oznakama 5, 16 i 19. Nadalje se poziva na Uvjerenje o uvjetima uređenja prostora koje je Općina Dubrovnik, Komitet za komunalne i stambene poslove, izgradnju i prostorno uređenje KLASA: 350-05/90-01/492, URBROJ: 2117-10-09/83-90-2 od 30. svibnja 1990. izdala ĐŽ za izgradnju cisterne za vodu na zk.č.br. 1422 K. O. [katastarska općina] (danas vinoteka, toalet za žene i toalet za muškarce , oznake 16,17 i 19) za opskrbu ugostiteljskog objekta izgrađenog na čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Navedeni objekti kako su izgrađeni u skladu s uvjetima gradnje pa su isti u cijelosti legalni, odnosno, ukoliko i nisu, da isti ispunjavaju uvjete za ozakonjenje prema Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, budući da su izgrađeni prije 21. lipnja 2011. Zaključno, prigovara kako građevine oznake 20 (skladište), 21 (hladnjača), 22 (toaleta za osoblje), 23 (ormarić za struju) i 24 (alatnica), čije uklanjanje je naređeno osporenim rješenjem, predstavljaju infrastrukturu u smislu odredbe članka 3. stavak 1. točka 10, u svezi s odredbom članka 44. stavak 1. točka 1. Zakona o prostornom uređenju, odnosno ističe kako su iste namijenjene gospodarenju drugih građevina izgrađenih na zk čest. zem. [katastarska čestica], te čest. zgr. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], koje se koriste za potrebe korisnika uređenog kupališta i ugostiteljskog objekta BOWA. Zaključno, u spis dostavlja rješenje Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more, KLASA: UP/I-335-02/26-02/90, URBROJ: 2117-08/11-26-03 o 30. travnja 2026. kojim se utvrđuje kako prostor i oprema ugostiteljskog objekta BOWA Dubrovnik d.o.o. ispunjava propisane minimalne uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u prostoru za usluživanje na otvorenom; kako prostor za usluživanje na otvorenom s točionikom i ognjištem ugostiteljskog objekta, konoba BOWA je površine 60,00 m2, kapaciteta 70 konzumnih mjesta, na mikrolokaciji Suđurađ, lokacija broj 38.3, na dijelu kamene obale ispred č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Ističe kako navedeno rješenje predstavlja dopunu rješenja istog tijela KLASA: UP/I-335-02/18-02/110, URBROJ: 2117-03-02-18-2 od 13. travnja 2018. Stoga da je utvrđeno kako tužitelj ispunjava minimalne tehničke uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na 160 m2 zk.č.br. 1423/1 i 1422, obje k. o. [katastarska općina], na ukupno 142 konzumna mjesta te da se ima pravo koristiti vanjskim ognjištem za pripremu jela te s dva točionika. Iz navedenog kako je razvidno da tužitelj ima dozvolu za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na dijelovima ugostiteljskog objekta koji su obuhvaćeni pobijanim rješenjem, a izvršenjem pobijanog rješenja kako bi se faktički derogiralo pravo tužitelja na obavljanje ugostiteljske djelatnosti na način i u opsegu kako mu je to pravo priznato navedenim rješenjima. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika, te potražuje trošak upravnog spora. Ujedno, tužitelj je u tužbi predložio da tužba u skladu s odredbom članka 42. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS) ima odgodni učinak, odnosno da se rješenjem odgodi izvršenje osporenog rješenja do pravomoćnog okončanja upravnog spora, uz obrazloženje kako to trgovačko društvo ima ukupno 21 -og zaposlenika čiji troškovi su 2024. iznosili 280.647,22 EUR. Prisilnim izvršenjem pobijanog rješenja, a bez da je tuženik na pravilan i potpun način utvrdio sve relevantne činjenice i ispitao legalnost spornih građevina s aspekta Zakona o prostornom uređenju, Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim građevinama i PPUG -a, tužitelju kako bi nastala teško nadoknadiva šteta jer bi tužitelj faktički bio spriječen obavljati ugostiteljsku djelatnost i na onim mjestima i površinama za koje ima valjanu dozvolu nadležnog tijela, što bi bilo protivno načelu zaštite stečenih prava i legitimnih očekivanja, kao temeljnih načela ZUP-a. Pored toga, izvršenjem pobijanog rješenja tužitelju kako bi paušalno bio smanjen prostorni obuhvat poslovanja koji je u korelaciji s brojem zaposlenika zbog čega bi tužitelj bio primoran otkazati ugovore o radu većem broju radnika, što bi uzrokovalo egzistencijalne poteškoće tih zaposlenika, a tužitelju bi stvorilo rizik nastanka daljnje materijalne štete zbog isplate otpremnina i budućih sudskih postupaka koje bi pojedini radnici sigurno pokrenuli protiv tužitelja kao poslodavca. Nadalje se ističe kako tužitelj je trgovačko društvo čiji je osnivač i jedini član IŽ, a zakonski zastupnik AŽ, koji su mladi bračni par sa četvero malodobne djece, te koji svoju obitelj uzdržavaju od dobiti ostvarene poslovanjem tužitelja. Stoga, uklanjanjem građevina za koje tužitelj ima dozvolu za korištenje i koje su legalne, nastanak materijalne štete kako prijeti i obitelji AŽ i njihovoj malodobnoj djeci. Također, ističe kako je izvjesno da bi izvršenje rješenja dovelo u budućnosti do stečaja tužitelja, budući da tužitelj ima prema bankama i drugim financijskim institucijama dugoročne obveze u iznosu od najmanje 194.560,33 EUR, koji iznos ne bi bio u mogućnosti uprihoditi u slučaju izvršenja pobijanog rješenja i smanjenja opsega poslovanja u mjeri predviđenoj pobijanim rješenjem. Zbog navedenog kako se odgodni učinak tužbe ukazuje kao svrsishodan i na zakonu osnovan. Nadalje se ističe kako protiv osporenog rješenja žalba nije dopuštena, pa je i iz tog razloga određivanje odgodnog učinka zakonito. Ujedno, određivanje odgodnog učinka tužbe kako ne bi bilo protivno javnom interesu, budući da tužitelj na predmetnim površinama djeluje zakonito te podmiruje sva javna davanja. Zaključno se poziva na rješenje ovog suda doneseno u predmetu pod poslovnim brojem Us I-1473/2025 od 29. kolovoza 2025., kojim je sud odredio da tužba ima odgodni učinak.
3. U odgovoru na tužbu, kao i u daljnjim očitovanjima, tuženik se poziva navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. U odnosu na dostavljenu uporabnu dozvolu od 30. prosinca 2025., prvenstveno ističe kako je ista izdana nakon donesenog rješenja o uklanjanju . Nadalje, ukazuje kako je to tijelo donijelo rješenje KLASA: UP/I-362-02/25-02/629, URBROJ: 443-02-03-09-26- 14 od 28. siječnja 2026., kojim se pod točkom 1. djelomično obustavlja postupak izvršenja inspekcijskog rješenja KLASA: UP/I-362-02/25-02/629, URBROJ: 443-02- 03-09-25-2 od 4. rujna 2025. i to u dijelu kojim se tužitelju naređuje uklanjanje: zidano ognjište max. tlocrtnih dimenzija cca 2.9 x 0.9 m – kamin – oznaka 16; ukopanu prostoriju max. tlocrtnih dimenzija cca 1.5 x 2.5 m – toalet (za muškarce) – oznaka 19; te nadstrešnicu od drvene konstrukcije s pokrovom od crijepa, max. tlocrtnih dimenzija cca (5.6 + 3.0) x 3.0 m iznad popločanog poda, u sklopu koje je zidani šank i kamin – oznaka 5; dok se u ostalom inspekcijski postupak nastavlja. Nadalje, a u odnosu na prigovore koji se tiču uklanjanja Cabana oznake 6, 7 i 8, ističe kako rješenjem o uklanjanju nije bilo moguće narediti uklanjanje dijelova građevina koje nisu bile obuhvaćene rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprava sigurnosti plovidbe, Lučka kapetanija Dubrovnik, KLASA: UP/I-342-24/23-03/323, URBROJ: 530-04-11-2-23-2 od 25. kolovoza 2023. Potonje iz razloga što takvo rješenje nije izvršivo, odnosno istim se ne može osigurati statička stabilnost preostalog dijela građevine, te bi se doveli u opasnost životi ljudi, a što kako je i potvrđeno Izviješćem o graditeljskom vještačenju od 20. veljače 2026., koje je dostavljeno u spis. Protivi se prijedlogu tužitelja da tužba ima odgodni učinak, budući da odredbama Zakona o Državnom inspektoratu nije predviđena odgoda izvršenja upravnog inspekcijskog rješenja.
2. U sporu je održana rasprava 22. travnja 2026. i 8. srpnja 2026., čime je strankama dana mogućnost da se u skladu sa odredbom članka 6. ZUS-a izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a, održana bez prisutnosti tuženika, kojom prilikom je opunomoćenik tužitelja izvijestio sud kako je tužitelj podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nezakonito izgrađenih zgrada, koje su predmet uklanjanja, te koji je zaprimljen kod nadležnog tijela 18. svibnja 2026. Dodatno je predložio izvesti dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja, svjedoka IŽ i svjedoka ZŽ, a na okolnosti iz tužbe, kao i prijedloga da tužba ima odgodni učinak, odnosno na okolnosti legalnosti spornih objekata, njihove usklađenosti s prostornim planom Grada Dubrovnika, kao i na okolnost da se rješenje Lučke kapetanije od 25. kolovoza 2023. i pobijano rješenje mogu izvršiti na identičan način isključivo uklanjanjem cijelih objekata, te na okolnost da bi se izvršenjem pobijanog rješenja tužitelju nanijela teško nadoknadiva šteta.
3. Opunomoćenik tužitelja je popisao trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje Tarifa) na ime: sastava tužbe, sastava prijedloga za određivanje privremene mjere (predložen je odgodni učinak tužbe), zastupanja na raspravi 22. travnja 2026. i 8. srpnja 2026., sastav podnesaka od 12. siječnja 2026., 4. veljače 2026., 23. veljače 2026., 26. ožujka 2026., 23. travnja 2026., 7. svibnja 2026., te ročište za objavu presude, svaka radnja 1.000,00 eura, ukupno 11.000,00 eura, uvećano za vrijednost PDV-a od 25% u iznosu od 2.750,00 eura, trošak sudskih pristojbi tužbe u iznosu od 110,00 eura i presude u iznosu od 140,00 eura, odnosno ukupno 14.000,00 eura, uvećano za zakonsku zateznu kamatu od dana odluke suda pa do isplate.
4. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika čitana je i pregledana dokumentacija koja se nalazi u sudskom spisu, dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu. Sud pozivom na odredbu članka 49. stavak 3. ZUS-a nije provodio predložene dokaze u tužbi, kao i na raspravi pred ovim sudom od 8. srpnja 2026., te je ujedno raspravim rješenjem od 8. srpnja 2026. odustao od saslušanja više građevinske inspektorice Ines Salamun, koja nije pristupila na raspravu jer se nalazi na dugotrajnom bolovanju, budući da je sud ocijenio kako je utvrđeno činjenično stanje dostatno za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari.
5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
6. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti pobijanog rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađenih građevina, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.
7. Odredbom članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) propisano je kako se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.
8. Odredbom članka 106. stavci 1., 3. i 4. Zakona o Državnom inspektoratu propisano je kako se inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom; da rješenje na temelju tog odjeljka donosi građevinski inspektor; da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.
9. Prema odredbi članka 108. Zakona o Državnom inspektoratu u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda, 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, 4. usklađivanje građenja, 5. uklanjanje građevine, 6. zabranu uklanjanja građevine i 7. obustavu građenja.
10. Odredbom članka 113. stavak 1. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu propisano je kako u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole. Prema stavku 3. citirane zakonske odredbe rješenjem iz stavka 1. ovoga članka upozorava se investitora odnosno vlasnika da će se: 1. izvršenje rješenja provesti prisilnim putem ako po njemu ne postupi te ga upoznaje s načinom izvršenja tog rješenja, 2. izvršenje rješenja putem treće osobe provesti na odgovornost i trošak izvršenika te ga upoznaje s obvezom i posljedicama iz članka 121. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, 3. bez donošenja dopunskog odnosno novog rješenja ukloniti i dijelovi građevine iz članka 116. ovoga Zakona, ako takvih bude.
11. Odredbom članka 115. Zakona o Državnom inspektoratu propisano je da u rješenju kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i u rješenju o uklanjanju donesenom nepoznatoj osobi, bez obzira na kojem se području građevina nalazi, rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana, te da se rješenje izvršava putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz članka 114. stavak 3. tog Zakona.
12. Iz spisa predmeta proizlazi kako je izvan građevinskog područja, na lokaciji uvala Vrbova, otok Šipan, na č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i na dijelu pomorskog dobra sjeverno od č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] dana 8. srpnja 2025. obavljen inspekcijski očevid na terenu, o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: 362-01/25- 011201, URBROJ: 443-02-03-12-2501. Nadzorom je utvrđeno kako su na predmetnoj lokaciji izgrađene građevine navedene u izreci pobijanog rješenja o uklanjanju, za koje je provjerom u nadležnom uredu u Dubrovniku utvrđeno kako su izgrađene bez ishođene pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole. Prilog zapisnika je situacija terena, dio kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], izrađena od Mije Pende , stalnog sudskog vještaka za geodeziju, na kojoj su ucrtane izgrađene građevine, koje su bile predmetom inspekcijskog nadzora.
13. Imajući u vidu inspekcijskim nadzorom utvrđeno činjenično stanje, a iz kojeg nesporno proizlazi kako se u konkretnom slučaju radi o gradnji bez prethodno ishođene građevinske dozvole, te naprijed citiranih zakonskih odredbi, pravilna je ocjena građevinskog inspektora kako je takvim postupanjem tužitelj počinio povredu odredbe članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji, dok prigovori tužitelja nisu osnovani, te nisu od utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari.
14. Tužitelj prvenstveno prigovara kako mu tuženik nije dostavio zapisnik o inspekcijskom očevidu na zakonit način, a čime je onemogućen očitovati se na utvrđenja iz inspekcijskog nadzora. Međutim, upravo iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio uz tužbu je razvidno kako je tužitelju na registrirano sjedište tog trgovačkog društva, a gdje je i sjedište opunomoćenika tužitelja u ovom upravnom sporu, prvotno dostavljen zapisnik o inspekcijskom pregledu i dopis tuženika od 17. srpnja 2025. radi očitovanja, koji je vraćen tuženiku, uz obrazloženje kako to odvjetničko društvo ne zastupa tužitelja. Nadalje, proizlazi kako je dostava zapisnika i dopisa tuženika izvršena ostavljanjem na vratima zgrade (kada nema poštanskog sandučića ili pretinca) u [adresa] (sjedište tuženika) dana 1. kolovoza 2025., a nakon prethodno ostavljene obavijesti.
15. Tvrdnja tužitelja kako on nije investitor predmetne gradnje nema uporište u dokazima priloženim u sudskom spisu, a iz kojih proizlazi kako tužitelj predmetne objekte koristi za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, dok niti jednim dokazom nije ukazao na postojanje druge osobe kao investitora.
16. U pogledu prigovora tužitelja kako bi uklanjanjem bile obuhvaćene i građevine koje su izgrađene prije 15. veljače 1968., za istaći je tužitelju kako se prema odredbi članka 184. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19 i 145/24), važećim u vrijeme provođenja inspekcijskog nadzora, građevina izgrađena do 15. veljače 1968. smatra izgrađenom na temelju pravomoćne građevinske dozvole, pri čemu se vrijeme izgradnje građevine iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje uporabnom dozvolom za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968., koja je za građevine označene u zapisniku s inspekcijskog očevida oznakama 16, 19 i 5 izdana 30. prosinca 2025., dakle, nakon donošenja inspekcijskog rješenja, a koja činjenica ima samo učinak na izvršenje rješenja. Pri tome je za istaći kako je tuženik i donio rješenje o djelomičnoj obustavi izvršenja inspekcijskog rješenja i to upravo u dijelu u kojem se tužitelju nalaže uklanjanje građevina oznake 16, 19 i 5. Također, činjenica da je tužitelj nakon donošenja rješenja o uklanjanju, podnio zahtjev za ozakonjenje nije od utjecaja na zakonitost rješenja o uklanjanju, međutim, može utjecati na izvršenje rješenja. Pri tome pozivanje tužitelja na podneseni zahtjev za ozakonjenje predmetnih građevina predstavlja posredno priznaje tužitelja kako za se u konkretnom slučaju radi o bespravnoj gradnji, pa je bespredmetno isticanje tužitelja kako bi se radilo o građevinama za koje ne treba dozvola za gradnju.
17. Nadalje, pojam infrastrukture u smislu odredbi Zakona o prostornom uređenju pretpostavlja komunalne, prometne, energetske, vodne, pomorske, komunikacijske, elektroničke komunikacijske i druge građevine namijenjene gospodarenju s drugim vrstama stvorenih i prirodnih dobara, dakle, radi se o građevinama koje služe općoj upotrebi, a što hladnjača, alatnica, skladište, te toaleta za osoblje, koje je osporenim rješenjem naloženo ukloniti, nisu.
18. Pozivanje tužitelja na odredbe PPUG-a, točnije članak 80. tog podzakonskog akta, a u pogledu sunčališta i „Cabana“, jer da se radi o urbanoj opremi kupališta, nije utemeljeno, budući da se u konkretnom slučaju ne radi o uređenom kupalištu, već o prirodnoj plaži, a koja činjenica upravo proizlazi iz dostavljenog Izviješća o graditeljskom vještačenju, kojeg je sačinio stalni sudski vještak za graditeljstvo Hrvoje Sambrajlo „Dubrovnik, 20. ožujka 2026.“, gdje imenovani vještak na stranici 14. ističe kako analizom prostorno planske dokumentacije je zaključka kako je predmetna plaža definirana kao prirodna ne uređena plaža, a koja činjenica proizlazi i iz dostavljenog grafičkog priloga (oznaka Pp). Prema odredbi članka 80. stavak 6. PPUG-a prirodne plaže smještene su izvan građevinskog područja naselja i građevinskih područja turističke namjene, infrastrukturno su neopremljene, potpuno očuvanoga zatečenog prirodnog obilježja.
19. U pogledu problematiziranja tužitelja kako postoje dva rješenja o uklanjanju dijela objekata koja su donijela dva javnopravna tijela (rješenje Lučke kapetanije i osporeno rješenje), za istaći je kako navedeno nije od utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari, budući da prilikom provođenja inspekcijskog očevida građevinski inspektor utvrđuje stanje na terenu i nalaže uklanjanje građevina za koje nisu izdani akti za građenje. Pri tome činjenica da su tri građevine, manjim dijelom i na morskim stijenama, a koje su sastavni dio pomorskog dobra u smislu odredbe članka 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, nije od utjecaja na zakonitost rješenja, budući da se uklanjanjem dijela građevine ne može osigurati statička stabilnost preostalog dijela građevine, na koju činjenicu je ukazao i stalni sudski vještak, koje vještvo je upravo i dostavio tužitelj.
20. Zaključno, pozivanje tužitelja na akt Dubrovačko-neretvanske županije kojim se utvrđuje nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste konoba, naziva BOWA u Suđurđu, Pakljena 3, nije od utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari, budući da se zakonitost gradnje dokazuje građevinskom dozvolom ili drugim odgovarajućim aktom, sukladno propisima o gradnji. Nadalje, nije od utjecaja ni pozivanje tužitelja na rješenje od 30. travnja 2026., kojim se utvrđuju minimalni uvjeti za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u prostoru za usluživanje na otvorenom s točionikom i ognjištem ugostiteljskog objekta, na dijelu kamene obale ispred č.z. 1423/1, K. O. [katastarska općina], budući da je isto doneseno nakon inspekcijskog rješenja o uklanjanju, dok se u obrazloženju navodi kako je uporabljivost građevine dokazana naprijed navedenom uporabnom dozvolom, pa se radi o građevinama u odnosu na koje je obustavljen postupak izvršenja inspekcijskog postupka.
21. Slijedom utvrđenog, sud je pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.
22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS -a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
23. U pogledu prijedloga tužitelja da tužba ima odgodni učinak, za istaći je kako su pretpostavke za određivanje odgodnog učinka tužbe propisane odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a, kojom je propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak uz ispunjenje sljedećih, kumulativno postavljenih uvjeta: ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, te ako odgoda nije protivna javnom interesu. Prema ustaljenoj upravnosudskoj praksi, odgoda izvršenja u slučajevima bespravne gradnje protivi se javnom interesu izraženom u odredbama Zakona o Državnom inspektoratu, posebice odredbama članka 1. i članka 16. stavak 1. tog Zakona, koje propisuju da se postupci pokreću u javnom interesu, i to po službenoj dužnosti, što je u konkretnom slučaju osobito izraženo, imajući u vidu da se radi o gradnji izvan građevinskog područja. Iako je već neispunjavanje jednog od kumulativno propisanih uvjeta dostatno za odbijanje zahtjeva, za istaći je kako tužitelj nije dokazao nastup teško nadoknadive štete. Stoga je prijedlog tužitelja odbijen, pa je riješeno kao u izreci rješenja.
U Splitu, 18. kolovoza 2026.
S U T K I NJ A
Anđela Becka
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude, a ne odgađa izvršenje rješenja.
DNA:
1. BOWA DUBROVNIK d.o.o. [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mihočević&Bajs d.o.o. [adresa]
2. Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba građevinske inspekcije, Split, Mike Tripala 6
3. u spis
