Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-521/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika Grada Solina, Solin, Stjepana Radića 42, OIB: 40642464411, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Sesartiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika – protutužitelja Cestar d.d., Split, Matice Hrvatske 1, OIB: 27471262195, zastupanog po punomoćniku KF, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Luetić & Partneri d.o.o. iz Splita, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja – protutuženika ČF, odvjetnika u [adresa] i punomoćnika tuženika – protutužitelja KF, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Luetić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, na ročištu za objavu presude 18. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 97.733,07 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog niže navedenog iznosa od isplate po stopi koja se u razdoblju do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, na iznose kako slijedi:

- 13.961,86 eura od 15. listopada 2020. pa do isplate,

- 13.961,86 eura od 17. studenog 2020. pa do isplate,

- 13.961,87 eura od 11. prosinca 2020. pa do isplate,

- 13.961,87 eura od 15. siječnja 2021. pa do isplate,

- 13.961,87 eura od 11. veljače 2021. pa do isplate,

- 13.961,87 eura od 11. ožujka 2021. pa do isplate,

- 13.961,87 eura od 8. travnja 2021. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi parnični trošak tužitelju u roku od 15 dana uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.“

II Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tužitelju – protutuženiku da u roku od 15 dana isplati tuženiku – protutužitelju iznos od 100.806,89 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. listopada 2020. pa do isplate, kao i da u istom roku tuženiku – protutužitelju naknadi troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate.“

III Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. listopada 2023. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate. Tužitelj u tužbi navodi kako se pred Općinskim sudom u Splitu vodio postupak po tužbi tužitelja LF, protiv tuženika pod 1. Grada Solina (ovdje tužitelja) i tuženika pod 2. Cestar d.o.o. (ovdje tuženika), radi naknade štete. Predmetni postupak se vodio pod poslovnim brojevima P-1283/2006 i P-920/2017 te je u tim postupcima naloženo tuženicima da tužitelju solidarno isplate iznos od 630.000,00 kuna (83.615,37 eura) na ime naknade neimovinske štete, iznos od 22.063,65 kuna (2.928,35 eura) na ime materijalne štete te parnični trošak u iznosu od 98.430,13 kuna (13.063,92 eura), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Nadalje, tužitelj navodi kako je taj postupak pokrenut radi naknade štete koja je tužitelju ŠF nastala u prometnoj nesreći koja se dogodila 16. siječnja 2006. u Solinu, na kolniku Ulice don Frane Bulića, kod kućnog broja 185, koja predstavlja nerazvrstanu (nekategoriziranu) cestu na području Grada Solina. U toj nesreći vozač ĆF da je teško ozlijeđen.

3. Nadalje, tužitelj navodi kako je on kao naručitelj sklopio s tuženikom kao izvoditeljem Ugovor o održavanju nekategoriziranih cesta na području Grada Solina 20. siječnja 2005. za radove održavanja navedenih cesta za razdoblje od tri godine. U postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu da je utvrđeno kako je odgovornost LF za predmetnu nesreću 30% (zbog vožnje prevelikom brzinom – gotovo dvostruko većom od dopuštene), a da su ovdje tužitelj i tuženik solidarno odgovorni 70% za predmetnu nesreću zbog zaleđenog kolnika. Naime, u tom postupku da je utvrđeno kako je voda na mjestu štetnog događaja došla s makadamskog sjevernog prilaznog kolnika na kolnik Ulice don Frane Bulića, na kojem dijelu kolnika ispod ni sa strane nije izgrađen sustava odvodnje, a koja voda se onda uslijed niskih temperatura smrznula na kolniku. Nadalje, tužitelj navodi kako je sud u tom postupku utvrdio da je sukladno Ugovoru o održavanju nekategoriziranih cesta na području Grada Solina tuženik prilikom ophodnje trebao uočiti problem koji predstavlja nepostojanje sustava odvodnje i koji u konačnici rezultira stvaranjem ledenih površina kod istjecanja vode na kolnik i da je o tome trebao izvijestiti tužitelja kao naručitelja i svoja zapažanja iznijeti u građevinskom dnevniku neovisno od poslova tekućeg održavanja, u koje ne ulaze poslovi vezani uz izgradnju odvodnje ispod i sa kolnika i neovisno o tome što su ophodari tog dana pregledavali navedeni kolnik. Dakle, sud u tom postupku da je smatrao kako tuženik snosi odgovornost zbog neispunjenja svojih ugovornih obveza, a tužitelj zbog nepostojanja sustava odvodnje.

4. Naime, Ugovorom o održavanju nekategoriziranih cesta na području Grada Solina i to člankom 13. Ugovora da se tuženik obvezao tužitelju naknaditi svu štetu koju pretrpe korisnici nekategoriziranih cesta Grada Solina ako bi šteta nastala kao posljedica nestručno izvedenog rada od strane izvoditelja.

5. Stoga, kako je tužitelj ŠF isplatio iznos od 97.733,07 EUR-a, tužitelj predlaže da sud, nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu vrati taj iznos, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose od dana kada je tužitelj izvršio isplatu ŠF pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak.

6. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je dostavljena uz tužbu, da provede dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za promet i graditeljstvo te da po potrebi provede dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

7. Sukladno odredbi članka 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP) tužba je tuženiku dostavljena na odgovor.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako je točno da je tužitelj s tuženikom 20. siječnja 2005. sklopio Ugovor o održavanju nekategoriziranih cesta na području Grada Solina, za razdoblje od tri godine, kao i da je točno da su stranke iz ovog postupka pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P -920/17 obvezane solidarno naknaditi štetu tužitelju iz tog predmeta ŠF. Međutim, tuženik osporava svoju odgovornost za tu štetu. Tuženik navodi kako se tužitelj neosnovano poziva na članak 13. Ugovora o održavanju nekategoriziranih cesta na području Grada Solina. Naime, predmetnom odredbom da je ugovorena odgovornost tuženika za eventualnu štetu koju trpe korisnici nekategoriziranih cesta ukoliko bi šteta istima nastala kao posljedica nestručno izvedenih radova od strane tuženika kao izvoditelja. Tuženik navodi kako on u konkretnom slučaju na mjestu nastanka predmetne nezgode nije izvodio nikakve radove pa da se samim time ne može govoriti o nestručno izvedenim radovima, kao ni o tuženikovoj odgovornosti za štetu.

9. Naime, tuženik smatra da među strankama ne bi trebalo biti sporno da tuženik na mjestu predmetne nezgode nije izvodio nikakve radove.

10. Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je predmetn i ugovor zaključen za radove sukladno Ponudbenom troškovniku (članak 2. Ugovora) te da se tuženik obvezao radove obavljati na održavanju u skladu s Programom rada ili pak pojedinačnih naloga od strane tužitelja kao naručitelja. Isto tako, tužitelj da je bio dužan izraditi godišnji plan održavanja nekategoriziranih cesta na području Grada Solina.

11. Člankom 6. predmetnog Ugovora da je ugovoreno kako će tuženik radove koji nisu obuhvaćeni programom održavanja obavljati po pisanim nalozima predstavnika naručitelja. Stoga, tužitelj da bi trebao dokazati da je u pogledu mjesta predmetne nezgode tuženiku dao nalog za poduzimanje bilo kakvih radova, kada mu je dao taj nalog, jesu li radovi izvedeni, a kako jesu trebalo bi utvrditi jesu li izvedeni u skladu s pravilima struke, kao i jesu li plaćeni tuženiku.

12. Nadalje, tuženik navodi kako je do štetnog događaja došlo isključivo krivnjom vozača LF koji je vozilo dvostruko većom brzinom od dozvoljene, kao i da je drugi razlog nastanka te nezgode nepostojanje sustava za odvodnju sa strane i ispod kolnika te posljedično tome stvaranje leda kod istjecanja vode na kolnik. Tuženik navodi kako je izgradnja sustava za odvodnju obveza tužitelja, kao i da je to tužitelju dobro poznato. Dakle, tužitelju da je bilo poznato da na tom mjestu ne postoji sustav odvodnje sa strane i ispod kolnika te da ga na to nije trebao posebno upozoravati tuženik jer to nije obveza tuženika.

13. Nadalje, tuženik navodi kako je u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-920/2017 zauzet stav da postoji solidarna odgovornost tužitelja i tuženika na temelju članka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Međutim, u ovoj pravnoj stvari da je krivnja na strani tužitelja zbog nepostojanja sustava odvodnje sa strane i ispod kolnika, a posljedično tome i pojava leda. Naime, da je tuženik i upozorio tužitelja na slijevanje vode sa sporednog puta na ovo mjesto nezgode, zasigurno tužitelj ne bi riješio sustav odvodnje sa strane i ispod kolnika jer to nije učinio ni do danas.

14. Tuženik je naveo kako je i on tužitelju ŠF isplatio iznos od 759.529,52 kuna u postupku izravne naplate za nastalu štetu pa predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak postupka.

15. Tuženik je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu, da izvrši uvid u spis Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-920/2017 te da provede očevid na licu mjesta radi utvrđivanja činjenice da sustav odvodnje na mjestu štetnog događaja još nije izgrađen.

16. Dana 29. siječnja 2024. tuženik je podnio protutužbu kojom traži da sud naloži tužitelju – protutuženiku da tuženiku – protutužitelju isplati iznos od 100.806,89 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

17. Tužitelj se usprotivio protutužbenom zahtjevu te je istaknuo prigovor zastare. Naime, isti je naveo kako iz bankovnog izvatka proizlazi da je na račun punomoćnika LF isplata izvršena 16. listopada 2020., a protutužba da je podnesena 29. siječnja 2024. Stoga, kako je protekao trogodišnji rok zastare, tužitelj smatra da je potraživanje tuženika prema tužitelju zastarjelo.

18. Očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu, tužitelj je naveo kako je tuženik bio dužan uočiti problem koji predstavlja nepostojanje sustava odvodnje i koji u konačnici rezultira stvaranjem ledenih površina kod istjecanja vode na kolniku te da je bio dužan o tome obavijestiti tužitelja kao naručitelja i svoja zapažanja iznijeti u građevinskom dnevniku neovisno o poslovima tekućeg održavanja, u koji ne ulaze poslovi vezani za izgradnju odvodnje ispod i sa kolnika neovisno što su ophodari tog dana pregledali navedeni kolnik. Stoga, kako se radi o propuštanju tuženika u obavljanju radnje koje je dužan izvršiti, tužitelj ustraje u zahtjevu za povrat iznosa kojeg je tužitelj isplatio ŠF po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu.

19. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku kojim tužitelj od tuženika potražuje iznos od 97.733,07 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos je tužitelj isplatio oštećeniku ŠF za štetu koja mu je proizašla uslijed štetnog događaja koji se dogodio 16. siječnja 2006. u Solinu kada je isti, upravljajući osobnim vozilom, uslijed nailaska na zaleđeni kolnik, pretrpio imovinsku i neimovinsku štetu, kao i protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja kojim on od tužitelja – protutuženika potražuje iznos od 100.806,89 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos je tuženik isplatio oštećeniku ŠF za štetu koja mu je nastala u istom štetnom događaju.

20. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: Ugovor o održavanju nekategoriziranih cesta na području grada Solina sklopljen između Grada Solina i trgovačkog društva Cestar d.d., Klasa: 305 - 04/04-01/20, Ur.broj: 2180-01-01-05-3 od 20. siječnja 2005. (listovi 4-6 spisa), karticu analitike (listovi 7-8 spisa), izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu od 16. listopada 2020. (listovi 19-21 spisa), karticu analitike (listovi 28-29 spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4896/16-2 od 7. veljače 2017. (listovi 30-35 spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5570/18-7 od 28. svibnja 2020. (listovi 36-44 spisa), presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-920/17 od 18. lipnja 2018. (listovi 45-56 spisa), presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP-1283/06 od 13. svibnja 2016. (listovi 57-73 spisa), tekst natječaja i dokumentaciju za nadmetanje od 29. studenog 2004. (listovi 78-94 spisa), troškovnik za jednu godinu od 10. prosinca 2004. (listovi 95 -105 spisa), program održavanja komunalne infrastrukture na području grada Solina za 2006. godinu (listovi 113-115 spisa), pročitao je isprave sadržane u spisu Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-920/2017 te je proveo dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Josipu Šitumu i dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet Sretanu Ugrinu.

21. Tužitelj je predlagao da sud po potrebi provede dokaz financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem kako bi se utvrdilo da je tužitelj ŠF isplatio iznos kojeg od tuženika potražuje u ovom postupku. S obzirom na to da predmetna činjenica nije bila sporna među strankama izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno. Tuženik je predlagao da sud provede dokaz očevidom na licu mjesta kako bi utvrdio da sustav odvodnje još nije izgrađen na mjestu štetnog događaja. Predmetna činjenica također nije bila sporna među strankama, niti činjenica je li sustav odvodnje danas izgrađen uopće predstavlja odlučnu činjenicu za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Stoga, izvođenje tih dokaza je ocijenjeno kao nepotrebno.

22. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

23. Protutužbeni zahtjev nije osnovan.

24. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je 16. siječnja 2006. oko 02:20 sati u Solinu, na kolniku Ulice don Frane Bulića, kod kućnog broja 185, koja je nerazvrstana (nekategorizirana) cesta na području Grada Solina, došlo do prometne nesreće u kojoj je vozač ĆF pretrpio imovinsku i neimovinsku štetu.

25. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da se pred Općinskim sudom u Splitu vodio postupak po tužbi tužitelja LF protiv ovdje tužitelja i tuženika radi naknade štete pod poslovnim brojem P-1283/06 (kasnije P-920/2017).

26. Među strankama nije sporno ni to da je u tom postupku tuženicima Gradu Solinu (ovdje tužitelju) i Cestar d.o.o. (ovdje tuženik) naloženo da oštećeniku PF solidarno naknade neimovinsku štetu u iznosu od 630.000,00 kuna (83.615,37 eura), imovinsku štetu u iznosu od 22.063,65 kuna (2.928,35 eura), kao i trošak postupka u iznosu od 98.430,13 kuna (13.063,92 eura), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

27. Među strankama nije sporno da je do predmetne nezgode došlo zbog toga što je ĆF, uslijed vožnje neprilagođene uvjetima na cesti (vožnje dvostruko veće od dopuštene), naišao na zaleđeni kolnik i prouzročio prometnu nesreću u kojoj je zadobio tjelesne ozljede, odnosno pretrpio je kako neimovinsku tako i imovinsku štetu. U postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu je utvrđeno kako odgovornost vozača za predmetnu nesreću iznosi 30%, dok odgovornost tuženika Grada Solina i Cestara d.o.o. iznosi 70%. Naime, sud je utvrdio kako je na mjestu štetnog događaja nije izgrađen sustav odvodnje pa da se voda s makadamskog sjevernog prilaznog kolnika zadržala na kolniku Ulice don Frane Bulića i uslijed niskih temperatura se na tom mjestu stvorila poledica.

28. Nadalje, među strankama nije sporno da je tužitelj s tuženikom u vrijeme nastanka štetnog događaja imao zaključen Ugovor o održavanju nekategoriziranih cesta na području Grada Solina.

29. Među strankama nije bilo sporno ni to da tužitelj nije izgradio sustav odvodnje iako je to bila njegova obveza, kao ni to da tuženik koji je održavao predmetnu prometnicu nije upozorio tužitelja da sustav odvodnje nije izgrađen. Naime, tuženik je tijekom postupka tvrdio da to niti nije njegova obveza po Ugovoru o održavanju nekategoriziranih cesta kojeg je imao zaključenog s tužiteljem.

30. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj ŠF isplatio iznos od 97.733,07 eura, a tuženik 100.806,89 eura.

31. Sporno je među strankama tko je odgovoran za poledicu koja se nalazila na kolniku Ulice don Frane Bulića u Solinu u vrijeme štetnog događaja koji se dogodio 16. siječnja 2006. oko 2:20 sati.

32. Naime, tužitelj je tvrdio kako je tuženik postupio protivno Ugovoru o održavanju nekategoriziranih cesta na području Grada Solina jer tužitelja nije upozorio na to da nije izgrađen sustav odvodnje, dok je tuženik tvrdio kako je primarni uzrok nastanka poledice to što tužitelj, čija je to bila obveza, nije izgradio sustav odvodnje na mjestu štetnog događaja, zbog čega se na kolniku Ulice don Frane Bulića pri niskim temperaturama stvara poledica.

33. Člankom 3. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/1995, 109/1995, 21/1996, 70/1997, 128/1999, 57/2000, 129/2000, 59/2001, 82/2004, 110/2004, 178/2004, 38/2009, 79/2009, 153/2009, 153/2009, 49/2011, 84/2011, 90/2011, 144/2012, 56/2013, 94/2013, 153/2013, 147/2014, 36/2015, 68/2018) je propisano da je komunalna djelatnost, u smislu tog Zakona, između ostalog i odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, odlaganje komunalnog otpada, održavanje javnih površina i održavanje nerazvrstanih cesta. Pod održavanjem nerazvrstanih cesta razumijeva se održavanje površina koje se koriste za promet po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane ceste u smislu posebnih propisa, te gospodarenje cestovnim zemljištem uz nerazvrstane ceste (stavak 8.).

34. Člankom 4. stavak 1. točka 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da komunalne djelatnosti u skladu s odredbama tog Zakona mogu obavljati pravne i fizičke osoba na temelju ugovora o povjeravanju komunalnih poslova.

35. Člankom 98. stavak 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 04/23, 133/23, 156/25) propisano je da su nerazvrstane ceste one ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog Zakona.

36. Nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi (članak 101. stavak 1. Zakona o cestama).

37. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je do štetnog događaja došlo na cesti koja se nalazi u Gradu Solinu i to na dijelu koji ne čini javnu cestu. Naime, prema odredbama Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o razvrstanu javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste ("Narodne novine" broj 143/02) dio gradske Ulice don Frane Bulića u Solinu u dužini od 3 km razvrstana je kao lokalna cesta br. 67065 i ista se proteže do ŽC 6137 (stara kaštelanska cesta) do Solina (ŽC 6253 Stara cesta Solin – Klis) te predstavlja nerazvrstanu cestu kojom upravlja jedinica lokalne samouprave, tj. tužitelj, odnosno pravna osoba kojoj je ono povjerilo održavanje cesta na svom području, tj. tuženik.

38. Uvidom u Ugovor o održavanju nekategoriziranih cesta na području Grada Solina utvrđeno je da je taj ugovor sklopljen između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao izvoditelja. Tim Ugovorom je tužitelj ustupio, a tuženik preuzeo radove održavanja nekategoriziranih cesta na području Grada Solina prema Ponudbenom troškovniku izvoditelja 437/04 od 10. prosinca 2004.

39. Člankom 3. predmetnog Ugovora izvoditelj se obvezao obavljati radove na održavanju u skladu s Programom radova ili pak pojedinačnih naloga od strane naručitelja na osnovu jediničnih cijena za pojedinačne vrste radova utvrđene u ponudbenom troškovniku izvoditelja iz članka 2. tog Ugovora.

40. Iz predmetnog Ugovora o održavanju nekategoriziranih cesta na području Grada Solina proizlazi da je u vrijeme nastanka štetnog događaja tuženik kao izvođač bio zadužen za održavanje nekategoriziranih cesta na području Grada Solina, koje radove je trebao izvoditi u skladu s Programom radova ili pojedinačnih naloga od strane naručitelja, a naručitelj se obvezao izraditi godišnje programe održavanja nekategoriziranih cesta. Prema članku 5. Ugovora plan rada zimske službe su trebali zajednički izraditi stručne službe naručitelja i izvođača prije nastupa zimske sezone, dok je člankom 6. ugovoreno da se radovi tekućeg održavanja izvode kontinuirano u skladu s člankom 3. Ugovora, a nepredviđeni radovi da će se obavljati na temelju pisanih naloga predstavnika Grada Solina. Nadalje, člankom 10. Ugovora izvođač se obvezao voditi građevinski dnevnik i građevinsku knjigu koju bi svakodnevno trebali ovjeravati voditelj radova na održavanju i nadzorni inženjer naručitelja. Nadzorni inženjer sve svoje naloge, primjedbe i sugestije koje ima prema izvođaču upisuje u građevinski dnevnik izvođača. Upisom u građevinski dnevnik izdaje i naloge za nepredviđene radove i vrši kontrolu svih radova te zajedno sa voditeljem radova utvrđuje obim i prioritet poslova na održavanju.

41. Nadalje, iz Programa održavanja komunalne infrastruktura na području Grada Solina za 2006. proizlazi da u održavanje nekategoriziranih cesta spada i Ulica don Frane Bulića u Mjesnom odboru Sv. Kajo, kao ulica predviđena za usluge održavanja, popravka, asfaltiranja i usluga održavanja horizontalne i vertikalne signalizacije.

42. Iz naprijed navedenog Ugovora o održavanju nekategoriziranih cesta proizlazi da je ugovorene radove tekućeg održavanja tuženik trebao vršiti kontinuirano, a nepredviđene radove, tj. one koji nisu obuhvaćeni programom održavanja po pisanim nalogu tužitelja. U poslove redovnog održavanja nerazvrstanih cesta za 2006. spadaju usluge održavanja, popravka, asfaltiranja te usluge održavanja horizontalne i vertikalne signalizacije. Prema izvješću PU Splitsko-dalmatinske od 16. siječnja 2006., izrađenog za potrebe postupka KDO-428/06 i IKir-1044/07 nadležnog Državnog odvjetništva i Županijskog suda u Splitu (koje je sadržano u spisu Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-920/2017), voda na mjestu štetnog događaja ne dolazi iz kruga kamenoklesarske radionice nego iz makadamskog sjevernog prilaza kolnika na kolnik Ulice don Frane Bulića oko 200 metara sjeverno od kolnika te se slijeva na kolnik jer ispod kolnika niti sa strane kolnika nije izgrađen sustav odvodnje tako da se sva voda koja dolazi zadržava na najnižoj točci kolnika u obliku velike lokve. Predmetno izvješće je ujedno jedini opis mjesta štetnog događaja od strane službenih osoba, pored samog izvješća prometne policije koje je sastavljeno na mjestu nesreće neposredno nakon štetnog događaja. Dakle, iz toga proizlazi da je uzrok slijevanja vode na kolnik, odnosno njenog zaleđivanja nepostojanje sustava odvodnje ispod i sa kolnika, tako da se sva voda koja je dolazila sa makadamskog sjevernog prilaza slijevala i zadržavala na kolniku. Nije sporno da je tužitelj za održavanje predmetne nerazvrstane ceste angažirao tuženika na temelju Ugovora o održavanju nekategorizirane ceste. Međutim, iz priloženog Programa održavanja komunalne infrastrukture za područje Grada Solina za 2006. proizlazi da se za predmetnu Ulicu don Frane Bulića ne spominju poslovi vezani za izgradnju odvodnje ispod i sa kolnika, ukoliko isti ne spadaju u uslugu redovnog održavanja, što se iz isprava koje su sadržane u spisu ne može zaključiti. Osim toga, tužitelj tijekom postupka nije niti tvrdio da je on tuženika angažirao za poslove vezano za izgradnju odvodnje ispod i sa kolnika.

43. Iz obrazloženja presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P -1283/06 od 13. svibnja 2016. proizlazi da je taj sud utvrdio kako je do leda na cesti prilikom nastanka štetnog događaja došlo zbog nepostojanja sustava odvodnje sa strane i ispod kolnika, a što bi spadalo u poslove koje je naručitelj radova, u ovom slučaju tužitelj, trebao posebno naložiti tuženiku, odnosno da je tuženik prilikom ophodnje trebao uočiti manjkavosti predmetnog dijela ceste u smislu nedostataka sustava odvodnje te je sve to trebalo biti zabilježeno u građevinskom dnevniku, sukladno članku 6. i 10. Ugovora kojeg su stranke zaključile. Stoga, kako nema dokaza o tome da bi tužitelj poslove izgradnje sustava odvodnje na predmetnom dijelu ceste predvidio u godišnjem programu radova održavanja nerazvrstanih cesta na svom području te kako nema dokaza o tome da je naručio te radove od tuženika kao izvođača radova, niti ima dokaza o tome da je tuženik prilikom ophodnje uočio problem koji predstavlja nepostojanje sustava odvodnje, koji u konačnici rezultira stvaranjem ledenih površina kod istjecanja vode na kolnik, o čemu je bio dužan obavijestiti naručitelja te svoja opažanja navesti u građevinskom dnevniku, zaključak je tog suda da su tužitelj i tuženik solidarno odgovorni za štetu oštećeniku ŠF.

44. Tužitelj je tijekom postupka isticao da je za štetni događaj odgovoran tuženik jer tuženik nije prilikom ophodnje uočio problem koji predstavlja nepostojanje sustava odvodnje, koji u konačnici rezultira stvaranjem ledenih površina kod istjecanja vode na kolnik, dok je tuženik isticao da je za štetni događaj isključivo odgovaran tužitelj jer je tužitelj taj koji je trebao izgraditi sustav odvodnje.

45. Dakle, s obzirom na to da su tužitelj i tuženik isplatili oštećeniku ŠF svaki po polovicu iznosa koji mu je dosuđen u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu, poslovni broj P-920/2017, u ovom postupku je trebalo utvrditi koliko iznosi udio svakog od njih u šteti koja je nastala ŠF uslijed štetnog događaja. Naime, tuženik je ŠF isplatio oko 3.000,00 EUR-a više nego tužitelj s obzirom na to da je tuženik isplatu svog dijela izvršio kasnije pa su na njegov neplaćeni dio tekle kamate dulje nego na iznos kojeg je platio tužitelj. Zbog toga je tuženik u konačnici platio više.

46. Člankom 1109. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018. – dalje: ZOO) propisano je da solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega.

47. Člankom 1109. stavak 2. ZOO-a propisano je da sud s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja, odnosno propuštanja, određuje koliko iznosi udio svakoga pojedinog dužnika, dok iz stavka 3. istog članka proizlazi da ako se udjeli dužnika ne mogu utvrditi, na svakog pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drukčije odluči.

48. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je tuženik postupao protivno Ugovoru o održavanju nekategoriziranih cesta na području Grada Solina jer prilikom ophodnje nije uočio problem koji predstavlja nepostojanje sustava odvodnje, koji u konačnici rezultira stvaranjem ledenih površina kod istjecanja vode na kolnik, dok je tuženik isticao kako je primarni uzrok nastanka poledice to što tužitelj nije izgradio sustav odvodnje.

49. S obzirom na to da je među strankama tijekom postupka bilo sporno je li uzrok nastanka vode na mjestu štetnog događaja u Solinu, na kolniku Ulice don Frane Bulića 185, kao i je li tuženik radove održavanja predmetne prometnice izvršavao u skladu s Ugovorom o održavanju nekategoriziranih cesta, sud je proveo dokaz građevinskim vještačenjem, kao i dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za promet.

50. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Josipa Šituma, dipl.ing.građ., proizlazi kako je sudski vještak mišljenja da je isključivi uzrok nastanka vode na mjestu štetnog događaja činjenica što na spoju asfaltiranog kolnika i makadamskog platoa sa Ulicom don Frane Bulića nije izvedena oborinska odvodnja kojom bi se prihvatila i odvela oborinska voda sa asfaltirane priključne ulice. Naime, sudski vještak u pisanom nalazu i mišljenju navodi kako je neminovno da će se oborinska voda koja se tijekom padalina stvori na priključnom asfaltiranom kolniku te na makadamskom platou istočno od ovog kolnika, slijevati preko asfaltiranog kolnika Ulice don Frane Bulića, koji ima pad od sjevera prema jugu. Naime, na intenzitet ovog prelijevanja utječe količina, odnosno intenzitet oborina; površina i uzdužni pad priključnog asfaltiranog kolnika; poprečni pad kolnika ulice Don Frane Bulića od sjevera prema jugu te nepostojanje sustava odvodnje uzduž sjevernog ruba Ulice don Frane Bulića.

51. Nadalje, sudski vještak je naveo kako je mišljenja da bi propust u održavanju kategoriziranih cesta mogao biti uzrok nastanka vode na kolniku jedino u slučaju da je postojao sustav odvodnje, a da on od strane tuženika kao ugovorenog izvoditelja nije održavan.

52. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Sretana Ugrina proizlazi da je prema podacima Internet stranice www.weatherspark.com temperatura zraka u širem području događaja predmetne nesreće u razdoblju od 23:45 na dan 15. siječnja 2006. do 04:15 na dan 16. siječnja 2006. bila ispod 0°, što je označeno plavim pojasom freezing (smrzavanje). Prema povijesnom prikazu te stranice na dan prometne nesreće 16. siječnja 2006. u 2:20 sati, temperatura zraka na širem području događaja iznosila je -1°.

53. Nadalje, sudski vještak Sretan Ugrin je u svom nalazu i mišljenju naveo kako iz Ugovora o održavanju nekategoriziranih cesta na području Grada Solina koji je sklopljen između tužitelja i tuženika proizlazi tuženikova obveza pružanja usluge ophodarske službe koja obuhvaća neprekidno dežurstvo u toku 24 sata na dan s namjenskih ophodarskih vozilo, kao i stalan obilazak prometnice. Kada temperatura padne ispod 0°, ophodarska služba prelazi u režim zimske službe te tada, prema propisima o održavanju cesta, postupanje u tim uvjetima postaje strože i fokusirano na sprječavanje poledice. Na spoju asfaltiranog kolnika i makadamskog platoa sa Ulicom don Frane Bulića nije izvedena oborinska odvodnja kojom bi se prihvatile i odvele oborinske vode sa asfaltirane priključne ceste, što je imalo za posljedicu nastanak vode na mjestu događaja prometne nesreće. Međutim, sudski vještak Sretan Ugrin navodi kako je ophodar u vremenskom intervalu od oko 2,5 sata prije prometne nesreće, kada je temperatura bila ispod 0°, prilikom svoje ophodnje trebao kontrolirati kritična mjesta, odnosno morao je učestalo obilaziti mjesta na kojima se može pojaviti poledica. Stoga, kako na mjestu nastanka prometne nesreće nije bila izvedena oborinska odvodnja, to svakako ukazuje na činjenicu da se radi o kritičnom mjestu na kojem se može očekivati nastanak poledice na koliku pa taj sudski vještak smatra da tuženik radove vezano za održavanje predmetne prometnice nije izvršio u skladu s Ugovorom o održavanju nekategoriziranih cesta.

54. Uvidom u dokumentaciju na temelju koje je sklopljen Ugovor o održavanju nekategoriziranih cesta na području Grada Solina između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao izvođača utvrđeno je da je tuženik na temelju tog ugovora bio dužan obavljati i poslove ophodarske službe. Ophodarska služba obuhvaća neprekidno dežurstvo u toku 24 sata na dan s namjenskim ophodarskim vozilom, kao i stalni obilazak prometnica. Također obuhvaća sitne intervencije na prometnicama kao i uklanjanje raznih predmeta s kolnika, uklanjanja posljedice prolivenog motornog ulja, postavlja privremene prometne znakove zbog poremećenog prometa itd.

55. Iz zapisnika o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova, PU Splitsko - dalmatinske od 10. veljače 2006. (koji je sadržan u spisu Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-920/2017) proizlazi da je na udaljenosti od 35,20 metara od PTM u smjeru zapada na samom sjevernom rubu kolnika ceste don Frane Bulića početak zaleđenog i ledom pokrivenog neposutog dijela kolnika čiji je završetak od PTM u smjeru zapada udaljen za 78,40 metara, a završetak mu je na samom južnom rubu kolnika Ulice don Frane Bulića (kolnik prekriven cijelom površinom).

56. Ovaj sud nalaze i mišljenje sudskih vještaka Josipa Šituma i Sretana Ugrina prihvaća u potpunosti kao pravilne, stručne i argumentirane. Naime, upravo iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Josipa Šituma proizlazi da je isključivi uzrok nastanka vode na mjestu štetnog događaja činjenica što na spoju asfaltiranog kolnika i makadamskog platoa sa Ulicom don Frane Bulića nije izvedena oborinska odvodnja kojom bi se prihvatila i odvela oborinska voda sa asfaltirane priključne ulice. Nije sporno da je izvođenje radova oborinske odvodnje u nadležnosti tužitelja, kao ni to da tužitelj na tuženika nije prenio izvođenje radova oborinske odvodnje. Dakle, tužitelj koji je bio u obvezi izgraditi sustav oborinske odvodnje ne može se osloboditi odgovornosti za štetu predbacivanjem odgovornosti na tuženika jer ga tuženik nije obavijestio o problemu koji predstavlja nepostojanje sustava odvodnje i koji u konačnici rezultira stvaranjem ledenih površina kod istjecanja vode na kolnik. Naime, sukladno Ugovoru o održavanju nerazvrstanih cesta na području Grada Solina nije utvrđena obveza tuženika da tužitelja obavještava o potrebi izgradnje sustava odvodnje. Potpisivanjem tog ugovora tuženik je na sebe preuzeo točno određene obveze koje su navedene u tom ugovoru, a to nije niti izgradnja sustava za odvodnju, niti obavještavanje tužitelja o radovima koje bi tužitelj trebao izvršavati. Stoga, kako je izgradnja tog sustava u nadležnosti tužitelja, po ocjeni ovog suda, odgovornost tužitelja za predmetni štetni događaj sastoji se u tome što upravo on nije izgradio sustav odvodnje dok se odgovornost tuženika ne sastoji u tome što nije upozorio tužitelja na problem koji predstavlja nepostojanje sustava odvodnje nego se propust tuženika sastoji u manjkavom izvršavanju poslova ophodnje predmetne prometnice. Naime, tuženik je sukladno Ugovoru o održavanju nekategoriziranih cesta na području Grada Solina bio dužan uspostaviti ophodarsku službu 24 sata i ta ophodarska služba je trebala detektirati određena mjesta kao kritična. Dakle, upravo je ophodar prije štetnog događaja trebao prilikom svoje ophodnje kontrolirati ovo mjesto za koje je prethodno tuženik trebao prepoznati da se radi o kritičnom mjestu na kojem se može pojaviti poledica. Naime, kako na mjestu nastanka prometne nesreće nije bila izvedena oborinska odvodnja (što predstavlja obvezu tužitelja), tuženik kao dobar stručnjak je trebao prilikom ophodnje te prometnice poduzeti sve radnje koje su potrebne da se na tom kritičnom mjestu pri snižavanju temperature ne pojavi poledica, odnosno trebao je postupiti u skladu s odredbama tada važećeg Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta ("Narodne novine" broj 25/1998, 162/1998, 180/2004.) koje propisuju način postupanja zimske službe.

57. Člankom 68. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta propisano je da se pod radovima održavanja u zimskim uvjetima razumijevaju osobito:

- pripremni radovi prije nastupanja zimskih uvjeta,

- organiziranje mjesta pripravnosti i njihovo označavanje,

- zaštitne mjere protiv stvaranja poledice, snježnih nanosa, zapuha i lavina,

- čišćenje snijega s kolnika i prometne signalizacije,

- obilježavanje rubova kolnika,

- osiguravanje odvodnje s kolnika,

- uklanjanje vozila s kolnika ceste,

- postavljanje posebne prometne signalizacije u slučajevima posebnog režima prometa ili zatvaranja dijela ceste,

- obavješćivanje javnosti o stanju i prohodnosti cesta.

58. Dakle, u situaciji kada na području na kojem je tužitelj tuženiku povjerio održavanje ceste postoji dio ceste na kojem je moguće stvaranje poledice, tuženik je prilikom najave niskih temperatura bio dužan poduzeti zaštitne mjere protiv stva ranja poledice, obilježiti rubove kolnika kao i osigurati odvodnju s kolnika ako je to moguće, odnosno bio je dužan postaviti posebnu prometnu signalizaciju kojom bi upozorio vozače na mogućnost nailaska na poledicu na kolniku kako bi isti prilagodili vožn ju uvjetima na cesti. Stoga, kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da je poduzeo sve potrebne radnje, isti u obavljanju poslova ophodarske službe nije postupio u skladu s Ugovorom o održavanju nekategoriziranih cesta.

59. Prema tome, kako iz svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka proizlazi da niti tužitelj niti tuženik nisu poduzeli sve potrebne radnje da ne dođe do stvaranja poledice na kolniku, zaključak je ovog suda da su tužitelj i tuženik podjednako odgovorni za nastalu štetu jer niti tužitelj niti tuženik nisu poduzeli sve što je potrebno da ne dođe do nastanka poledice na kolniku prije štetnog događaja.

60. Naime, člankom 5. Ugovora o održavanju nekategoriziranih cesta na području Grada Solina je propisano da se radovi na zimskoj službi organiziraju po planu zimske službe, koji plan će zajednički izraditi stručne službe naručitelja i izvoditelja, prije nastupa zimske sezone. Iz stanja spisa nije bilo moguće utvrditi je li takav plan donesen, međutim, čak i u situaciji da plan nije donesen, to ne znači da tuženik u tom slučaju nije dužan postupati u skladu s odredbama tada važećeg Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta i poduzeti sve mjere koje su potrebne kako bi se spriječio nastanak poledice na cestama koje održava.

61. Tužitelj je istaknuo prigovor zastare protutužbenog zahtjeva. Međutim, istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Suprotno navodima tužitelja, na regresna potraživanja primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina. Stoga, kako od dana kada je tuženik naknadio štetu ŠF pa do dana postavljanja protutužbenog zahtjeva nije proteklo pet godina, nije nastupila zastara tog potraživanja. Neovisno o tome što istaknuti prigovor zastare nije osnovan, ovaj sud je utvrdio kako protutužbeni zahtjev nije osnovan zbog ranije navedenih razloga.

62. Stoga, uzimajući u obzir sve naprijed navedeno odbijen je tužbeni i protutužbeni zahtjev kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke.

63. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 154. stavak 4. ZPP-a.

64. Člankom 154. stavak 4. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. tog Zakona.

65. Stoga, kako tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom, niti je tuženik uspio sa protutužbenim zahtjevom, odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka III. izreke).

U Splitu 18. kolovoza 2026.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Tomislavu Sesartiću, odvjetniku u Splitu

- tuženiku po punomoćniku KF, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Luetić

& Partneri d.o.o. iz Splita

- u spis