Poslovni broj: Us I-2061/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Nataša Rogošić zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ČT iz [adresa] 23, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Mark Baničević odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Državne geodetske uprave, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, u predmetu oglašavanja ništavim, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 17. srpnja 2026., a objavljene 18. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje rješenja Državne geodetske uprave, Samostalne službe za drugostupanjski postupak , KLASA: UP/II- 932-07/24-07/614, URBROJ: 541-11/5-25-2 od 11. lipnja 2025., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Državne geodetske uprave, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-932-07/24-07/614, URBROJ: 541- 11/5-25-2 od 11. lipnja 2025., odbijena je žalba žaliteljice, ovdje tužiteljice, izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Blato, KLASA: UP/I-932-07/20-02/36, URBROJ: 50-30-5/1-24-5 od 02.09.2024.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Blato, KLASA: UP/I-932-07/20-02/36, URBROJ: 50-30- 5/1-24-5 od 02.09.2024., odbijen je prijedlog ČT, radi oglašavanja ništavim rješenja UP/I-932-07/2020-02/36 od 02.06.2020. i rješenja UP/I-932-07/2022-02/102 od 07.06.2022.

3. Protiv osporavanog rješenja tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu osporavajući zakonitost rješenja u bitnom navodeći da je osporavano rješenje neosnovano i nezakonito, te protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, da je utvrđenje osporavanog rješenja u suprotnosti sa stanjem predmetnog spisa i Zakona, da tužiteljica ostaje kod svih navoda iznijetih tijekom postupka, te da se isti imaju smatrati sastavnim dijelom ove tužbe radi čega predlaže da ih Sud uzme u razmatranje prilikom donošenje odluke. Da se postupovna povreda očituje u tome što se drugostupanjsko tijelo odbilo očitovati o žalbenim navodima tužiteljice, radi čega da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, pa da pobijano rješenje tuženika nije moguće ispitati, a da je zbog povrede postupka, došlo i do pogrešne primjene Zakona na štetu tužiteljice. Stoga predlaže da Sud nakon provedenog postupka i održanog ročišta donese presudu kojom će poništi osporavano rješenje tuženika te predmet vratiti tuženom tijelu na ponovno odlučivanje, te ujedno naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora.

4. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 28. listopada 2025. u cijelosti ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, predlažući da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Podneskom od 17. rujna 2026. tužiteljica je navela da je nesudjelovanje tužiteljice u upravnim postupcima u kojem je morala imati status stranke upravnog postupka nesporna činjenica, te da se ne radi o tome da kao žaliteljica to smatra, a kako da to pokušava pogrešno prikazati prvostupanjsko tijelo, već da ta činjenica proizlazi iz samog spisa predmeta. Da prvostupanjsko tijelo nadalje u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je sastavni dio geodetskog elaborata i izvješće o utvrđivanju postojećih međa i drugih granica te o novom razgraničenju, kao i da isti sadrži potpise svih nositelja prava na predmetnim i susjednim katastarskim česticama, a koji navod prvostupanjskog tijela da je neistinit, jer da žaliteljica, a ovdje tužiteljica, nije učestvovala u upravnom postupku kao stranka upravnog postupka, iako da je morala imati takav status, pošto je nositeljica prava na susjednim česticama. Nadalje navodi da je tužiteljica z.k. suvlasnica u 1/2 dijela, kao i suposjednica susjedne čestice označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], dok je zajedno sa suprugom PT iz [adresa], izvanknjižna suvlasnica i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koju činjenicu da je dokazala Kupoprodajnim predugovorom od 30. siječnja 2001. godine, u kojem su navedeni točni gabariti ovoga zemljišta („u visini 30 metara od asfaltirane ceste”). Da je Tabularna izjava od 15. 12. 2023. godine izdana od strane prodavatelja, ali da nije potpisana od strane stjecatelja pošto im je priznata manja površina od cca 30 m2 od one koja je kupljena, tj., one iz Kupoprodajnog predugovora od 30. siječnja 2001. godine. Međutim, kao što je i isticano, u upravnom postupku u kojem su u konačnici donijeta oba pobijana rješenja, da žaliteljica nije učestvovala kao stranka toga postupka, iako je kao suvlasnica susjednih parcela morala imati status stranke upravnog postupka u kojem je vršena parcelacija, te da se bez nje nije smjela određivati međašna linija i vršiti parcelacija, a što da je sve učinjeno od strane upravnog tijela samovoljno i protupravno s ciljem pogodovanja vlasniku čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kojemu da je na ovakav način omogućeno da protupravno poveća gabarite svoga zemljišta i formira ga u posebnu česticu. Da se Kupoprodajnim predugovorom od 30. siječnja 2001. godine jasno navodi udaljenost tužiteljičinog zemljišta od asfaltirane ceste i ta udaljenost da iznosi 30 metara. Da se u predmetu radi smetanja posjeda, koji se vodi pod posl.br.: Psp-21/2024 pred Općinskim sudom u Dubrovniku, Stalnom službom u Korčuli, na ročištu održanom dana 7. svibnja 2025. godine očitovao mjernik vještak Toni Farac, dipl.ing.geod., te na daljnji upit punomoćnika tužitelja u kojoj bi točki palo 30 metara izmjereno od ceste na skici koju je izradio za potrebe ovog postupka, da mjernik vještak navodi:

„ pa je moja pretpostavka da bi ta razlika ukoliko bi se izmjera izvršila bila nekih 2, 20 metara preko zida prema nekretnini kč. br. [katastarska čestica].” Iz navedenog da proizlazi da je ovakvom parcelacijom, u kojoj su i donijeta pobijana rješenja, a koja je vršena bez znanja i suglasnosti tužiteljice, jedini razlog radi kojeg je ista namjerno isključena iz samog upravnog postupka, kako bi joj se zemljište koje je kupila sa suprugom temeljem ranije navedenog pravnog posla, umanjilo za dužinu od nevjerojatnih 2,20 m2! Kao dokaz na navedene tvrdnje poziva se na Kupoprodajni predugovor od 30. siječnja 2001. god., Tabularnu izjavu od 15. 12. 2023. god., kat. plan, e-izvadak, Zapisnik u predmetu posl.br.: Psp-21/2024 Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli od 7. svibnja 2025. god., vjenčani list. Također navodi da je mjerodavno pravo koje se primjenjuje u odnosu na nekretninu u izvanknjižnom vlasništvu (čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]) Obiteljski zakon koji se primjenjuje od 1999. godine, a odredbom čl. 248. ovoga Zakona propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine, dok je odredbom čl. 249. ObZ-a propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili. Tužiteljica potom citira odredbe Pravilnika o geodetskim elaboratima i to čl. 73. Pravilnika koji sadrži odredbe o predočavanju elaborata.

6. Na ročištu koje je pred ovim sudom održano 17. srpnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, opunomoćenik tužiteljice je ustrajao u navodima tužbe i podneska od 17. rujna 2025. te je ujedno naveo da je iz nalaza vještva ing. Tonija Farca razvidno da su nekretnine tužiteljice koje predstavljaju njeno suvlasništvo u jednoj polovini dijela umanjene za 2,20 m, a da je također nesporno da ona u tom postupku nije sudjelovala, niti da je o bilo čemu obavještavana. Da su ovolike izmjene oblika i površine čestice moguće samo u izvanparničnom postupku radi uređenja međe, ali ne i u upravnom postupku zbog čega da je upravno tijelo vodilo postupak na način kao da se radi o predmetu sudske nadležnosti tj. postupku uređenja međe, jer kao tijelo uprave da takve ovlasti nema, niti da ih je moglo imati. Sve navedeno da je napravljeno na štetu tužiteljice tj. da je učinjeno bez njenog zahtjeva i suglasnosti, a na isto da tužiteljica naknadno nije pristala što da je razlog vođenja ovog postupka. Stoga da je iz citiranih odredbi jasno da je tužiteljica, a kao nositeljica prava na katastarskim česticama koje su susjedne katastarskim česticama koje su predmet elaborata, morala imati status stranke upravnog postupka.

7. Sud je izveo dokaze čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela, koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, te svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

8. Opunomoćenik tužiteljice je popisao trošak i zatražio naknadu troškova spora.

9. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

10. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Državne geodetske uprave, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II - 932-07/24-07/614, URBROJ: 541-11/5-25-2 od 11. lipnja 2025.

11. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Blato, KLASA: UP/I-932-07/20-02/36, URBROJ: 50-30-5/1-24-5 od 02.09.2024., odbijen prijedlog ČT, radi oglašavanja ništavim rješenja KLASA: UP/I-932-07/2020-02/36 od 02.06.2020. i rješenja KLASA: UP/I-932-07/2022-02/102 od 07.06.2022.

12. Među strankama je sporno je li osnovan prijedlog tužiteljice za oglašavanje ništavim rješenja KLASA:UP/I-932-07/2020-02/36 od 02.06.2020. i rješenja KLASA: UP/I-932-07/2022-02/102 od 07.06.2022., odnosno jesu li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene odredbe čl. 128. Zakona o općem upravnom postupku.

13. Za rješavanje predmetne upravne stvari mjerodavne su odredbe Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, u daljnjem tekstu: ZUP -a), a koji Zakon je stupio na snagu 1. siječnja 2010.

14. Odredbom članka. 128. ZUP-a propisani su i taksativno navedeni razlozi zbog kojih će se rješenje oglasiti ništavim, pa je tako propisano:

1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti,

2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće,

4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo,

5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala,

6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

Stavkom 2. istog članka, je propisano da će rješenje oglasiti ništavim javnopravno tijelo koje ga je donijelo ili koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke u svako doba.

Stavkom 3. istog članka, je propisano da kad je rješenje o oglašivanju rješenja ništavim donijelo prvostupanjsko tijelo, protiv toga rješenja može se izjaviti žalba. Kad je drugostupanjsko javnopravno tijelo ili tijelo koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo rješenje oglasilo ništavim, protiv toga rješenja može se pokrenuti upravni spor.

Stavkom 4. istog članka, je propisano da ništavo rješenje nema pravni učinak. U slučaju oglašivanja rješenja ništavim, smatraju se ništavim i pravni učinci tog rješenja.

15. Iz stanja i sadržaja spisa te spisa tuženog tijela razvidno je i kao nesporno utvrđeno:

- da je upravni postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja proveden na prijedlog CT, ovdje tužiteljice, od 29. srpnja 2024. za utvrđenje ništavim rješenja KLASA: UP/I-932-07/2020-02/36 od 02.06.2020. i rješenja KLASA: UP/I-932-07/2022-02/102 od 07.06.2022.

- da je postupajući po zahtjevu tužiteljice prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužiteljice uz obrazloženje sadržano u bitnom da nije ispunjen niti jedan uvjet iz članka 128. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09, 110/21);

- da je tužiteljica protiv citiranog rješenja podnijela žalbu;

- da je drugostupanjskim rješenjem, ovdje tuženog tijela, odbijena žalba žaliteljice, ovdje tužiteljice, uz obrazloženje da nije ispunjen niti jedan uvjet iz članka 128. Zakona o općem upravnom postupku, niti da postoji osnova za proglašenjem spomenutih rješenja ništavim na temelju članka 128. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47109, 110/21),

- da je tužiteljica protiv citiranog rješenja podnije la tužbu i pokrenula predmetni upravni spor.

16. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužiteljice, kako to ista neosnovano smatra, već je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

17. Pravilno tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja navodi da imajući u vidu razloge na kojima žaliteljica temelji svoj prijedlog za oglašivanje rješenja ništavim, a koji razlozi sada predstavljaju tužbene navode (nesudjelovanje u upravnom postupku izrade i provedbe predmetnog elaborata), nisu razlozi koji ispunjavaju zakonom propisane uvjete za oglašivanje rješenja ništavim iz naprijed citiranog članka 128. stavka 1. ZUP-a.

18. Valja istaći da nezakonitost rješenja, sama po sebi, sve i da u konkretnom slučaju postoji, nije razlog za oglašavanje takvog rješenja ništavim. Na ništavost se, kao na najtežu vrstu nezakonitosti, pazi po službenoj dužnosti pa su i razlozi zbog kojih se nezakonito rješenje oglašava ništavim u svako doba, bez ikakvog vremenskog ograničenja, u zakonu taksativno i strogo navedeni (tako i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-9216/2011-6 od 21. ožujka 2013.).

19. Međutim, i pored toga valja istaći da i prvostupanjsko i tuženo tijelo, u svojim rješenjima, pravilno navode da je Rješenje KLASA:P/I-932-07/20-02/36, URBROJ: 541-28-03-01/2-20-2 od 02. lipnja 2020., a koje rješenje je postalo pravomoćno s danom 3. srpnja 2020. prema otisnutoj klauzuli pravomoćnosti, doneseno nakon što je Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, Zemljišnoknjižni odjel Blato, prvostupanjskom upravnom tijelu dostavilo dana 1. lipnja 2020. rješenje oznake Z - 9347/2019 i prijavilo promjene u katastarskom operatu u skladu s odredbom čl. 63. st.1. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, na temelju potvrđenog Geodetskog elaborata KLASA:932-06/2019-02/120 od 3. 10. 2019., koji elaborat je izrađen na temelju pravomoćne sudske presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli Posl. br. 34 P- 794/18 od 2. 7. 2019. godine, kojom je utvrđeno da su definirane granice novoformiranih katastarskih čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja presuda je postala pravomoćna s danom 13.03.2019. Također pravilno navodi da su sastavni dio geodetskog elaborata, između ostalog, skica izmjere i izvješće o utvrđivanju postojećih međa i drugih granica te o novom razgraničenju te da su skica i izvješće izrađeni u skladu s citiranom pravomoćnom sudskom presudom. Točno je utvrđenje da Izvješće o utvrđivanju međa i drugih granica te o novom razgraničenju sadrži potpise investitora geodetskog elaborata i svih nositelja prava na predmetnim i susjednim katastarskim česticama čime potvrđuju da su im podaci izrađenog elaborata predočeni, te da pored ostalih sadrži i potpis FT koji je na skici izmjere i u spomenutom Izvješću naveden kao nositelj prava na čestici 2388/7 i na dijelu čestice 2388/19 i koji je svojim potpisom iskazao suglasnost s novodefiniranim granicama, a koje isprave su priložene spisu tuženog tijela koji je ovom sudu dostavljen uz odgovor na tužbu.

20. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako tužbeni navodi tužiteljice nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te kako nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a, to je valjalo na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

21. Budući da tužiteljica nije uspjela u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 18. kolovoza 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- tužiteljici po opunom.

- tuženiku

- tužiteljicu pozvati na uplatu pristojbe za tužbu i presudu, po pravom.

- u spis

- kal. do 15.10.2026.