Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-186/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Višnje Strinić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Jasne Veršić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika AK, zbog kaznenih djela iz članka 271. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika AK, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Kv- 97/2026-4 od 23. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 18. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenika AK odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Splitu je, na temelju članka 402. st. 3. Zakona o kaznenom postupku Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 130/20. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08), odlučio da će se okrivljeniku LK suditi u odsutnosti.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljenik ĆK po svojoj braniteljici Kristini Šain Reljanović, odvjetnici u Splitu, "zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava", s prijedlogom da se uvaži žalba i pobijano rješenje preinači na način da se odbije prijedlog za suđenje u odsutnosti, a podredno da se isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća spis je, u suglasju s člankom 495. ZKP/08, u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
4. Žalba okrivljenika AK je neosnovana.
5. Premda je u svojoj žalbi naveo kako se prvostupanjsko rješenje pobija "zbog pogrešne primjene materijalnog prava", očito smjerajući na žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, iz sadržaja žalbe proizlazi da se svi žalbeni razlozi odnose na žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega je ovaj drugostupanjski sud, postupajući u smislu odredbe iz članka 494. stavka 4. ZKP/08, pobijano rješenje ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.
6. Okrivljenik u žalbi ističe kako činjenica što nije dostupan se ne može automatizmom izjednačiti s bijegom, u smislu članka 402. stavka 3. ZKP/08, jer nema podataka koji ukazuju na to da okrivljenik izbjegava kazneni progon. Nadalje se ističe kako obrana nema nikakav kontakt s okrivljenikom te da stoga ne može uskladiti strategiju obrane, radi čega okrivljenik nema stvarnu mogućnost sudjelovanja u postupku i u takvim okolnostima da ne postoje osobito važni razlozi koji bi opravdavali suđenje u odsutnosti, radi čega je primjena tog instituta u konkretnom slučaju preuranjena. Ovo tim više što je međunarodna tjeralica raspisana relativno nedavno pa nije iscrpljen "razuman vremenski okvir za njezino izvršenje", a u konkretnom slučaju da ne prijeti nastup zastare kaznenog progona.
7. Međutim, okrivljenik ovim žalbenim navodima nije s uspjehom osporio valjanost i zakonitost pobijanog rješenja, s obzirom na to da je prvostupanjski sud o razlozima kojima se vodio kada je prihvatio prijedlog državnog odvjetništva da se okrivljeniku sudi u odsutnosti dao opširne i uvjerljive argumente, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Već iz same žalbe okrivljenika proizlazi da on ne samo da nije dostupan pravosudnim tijelima, već da i obrana nema nikakav kontakt s njim, iz čega očigledno slijedi logičan zaključak da se nalazi u bijegu. S druge strane, prvostupanjski sud je u svom rješenju u točki 10. dao valjane i uvjerljive razloge o tome zbog čega drži da su ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 402. stavka 3. ZKP/08, da bi se okrivljeniku moglo suditi u odsutnosti pa i u pogledu postojanja osobito važnih razloga da mu se sudi, što svojim žalbenim navodima okrivljenik nije s uspjehom osporio jer u tom pogledu osim paušalne i neobrazložene tvrdnje kako takvi razlozi ne postoje, odnosno kako je odluka suda preuranjena, nije dao nikakve argumente koji bi opovrgli zaključke prvostupanjskog suda u tom pravcu.
7.1. Pored toga za napomenuti je kako nastup zastare kaznenog progona, koji se ističe u žalbi okrivljenika, nije odlučan podatak u postupku odlučivanja o tome jesu li ostvareni uvjeti da bi se moglo odrediti suđenje u odsutnosti okrivljenika. Što se tiče vremena koje je proteklo od trenutka određivanja tjeralice protiv okrivljenika, treba istaknuti kako Zakon o kaznenom postupku ne propisuje koliki bi taj vremenski odmak trebao biti, a s obzirom da je u ovom predmetu protiv okrivljenika istražni zatvor određen 7. studenog 2025., ocjena je ovog vijeća da je protekao i razuman vremenski okvir za izvršenje tjeralice pa su stoga neosnovani i ti žalbeni prigovori.
8. U takvoj situaciji, potpuno ispravan zaključak prvostupanjskog suda da su ispunjeni uvjeti propisani Zakonom o kaznenom postupku da bi se odredilo suđenje u odsutnosti okrivljenika, što svojim žalbenim navodima on nije doveo u pitanje. Stoga je njegova žalba odbijena kao neosnovana, u suglasju s člankom 494. stavkom 3. točkom 2. ZKP/08.
Split, 18. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Maria Majić
