- 1 -              Rev 496/2023-2

Broj: Rev 496/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. G., OIB ..., iz B., kojeg zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik Zajedničkom odvjetničkom uredu Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnici u B., protiv tuženice O.b. d.d., OIB ..., S., koju zastupa punomoćnica S. V., odvjetnica u O. društvu V. i partneri, sa sjedištem u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2726/2022-2 od 13. rujna 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru broj P-787/2019-23 od 15. lipnja 2022., u sjednici održanoj 14. veljače 2024.,

p r e s u d i o   j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim se utvrđuje ništetnim ugovor o kreditu kojeg su stranke sklopile 29. ožujka 2006. u dijelu kojim je tužitelj kao korisnik kredita obvezan platiti tuženiku odobreni iznos kredita u kojem su glavnica i kamate vezane uz valutu švicarski franak i u dijelu gdje je ugovoreno da je redovna kamata tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke, što je sadržano u čl. 1., 4., 9. i 10. sklopljenog ugovora. Prvostupanjska presuda potvrđena je i u dijelu kojim je tuženiku naloženo po osnovu više plaćenih redovnih kamata, razlike glavnice i tečajnih razlika uslijed primjene valutne klauzule po ugovoru o kreditu isplatiti iznos od 32.523,23 kune s pripadajućom zateznom kamatom. Potvrđena je odluka o troškovima postupka za iznos od 11.662,96 kuna /1.547,96 EUR, dok je preinačena odluka o troškovima postupka za iznos od 1.054,00 kuna /139,89 EUR na način da je zahtjev tužitelja u ovom dijelu odbijen.

2. Rješenjem ovog suda broj Revd-71/2023-2 od 8. veljače 2023. tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u odnosu na pravno pitanje: „Je li sud prilikom odlučivanja o zahtjevu za isplatu novčanih iznosa koji se temelji na ugovornim odredbama kojima je glavnica kredita vezana uz valutu švicarski franak i koje su utvrđene ništetnim u kolektivnom sporu koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod posl. brojem P-1401/2012 i pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske vodio pod posl. brojem Pž-6632/2017, dužan uzeti u obzir i koristi koje je tužitelj od takvih ništetnih ugovornih odredbi imao u vidu iznosa koje je tužitelj na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi manje platio, te je li sud dužan po službenoj dužnosti izvršiti prebijanje više plaćenih i manje plaćenih iznosa na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi, bez da je tuženik istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja ili protutužbeni zahtjev?“.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je zbog prethodno naznačenog pravnog pitanja podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno revizijskim navodima, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je neosnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli.

8. Tužitelj je s prednikom tuženika 29. ožujka 2006. sklopio ugovor o kreditu za iznos od 28.770,00 CHF. Utvrdivši ništetnim ugovorne odredbe kojim je tužitelj kao korisnik kredita obvezan platiti tuženiku odobreni iznos kredita u kojem su glavnica i kamate vezane uz valutu švicarski franak i odredbe kojima je redovna kamata tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke, pobijanom presudom primjenom odredbi čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) prihvaćen je zahtjev tužitelja na isplatu 32.523,23 kune s pripadajućom zateznom kamatom.

9. Tuženik, u odnosu na pitanje koje je rješenjem ovog suda broj Revd-71/2023-2 od 8. veljače 2023. dopušteno, reviziju temelji na razlozima: - da je tužitelj tijekom otplate kredita u razdoblju od 10. siječnja 2007. do 10. rujna 2008. plaćao manje iznose anuiteta u odnosu na iznosa anuiteta određenog po tečaju CHF – HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita, - tako da je u navedenom razdoblju tužitelj imao koristi od ništetne ugovorne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula vezana uz švicarski franak, te - da su nižestupanjski sudovi iznose navedenih koristi trebali imati u vidu na način da su bili dužni po službenoj dužnosti izvršiti prebijanje više plaćenih i manje plaćenih iznosa na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi, bez da je tuženik istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja ili protutužbeni zahtjev.

10. S obzirom na navedene razloge na kojima tuženik u odnosu na pitanje koje je rješenjem ovog suda broj Revd-71/2023-2 od 8. veljače 2023. dopušteno temelji reviziju, treba reći da shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na postavljeno pitanje ne odstupa od shvaćanja ovog suda koje je izraženo u odluci broj Rev-549/23-2 od 18. prosinca 2023., a prema kojem: „...u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita...“.

11. Dakle, shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na postavljeno pitanje ne odstupa od shvaćanja ovog suda, pa kako je drugostupanjski sud pobijanom presudom pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6 ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 14. veljače 2024.