Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-274/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Višnje Strinić i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog IK, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenog IK, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-213/2016-57 od 13. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 18. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba osuđenog IK kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Splitu je na temelju članka 518. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08) rješenjem poslovnog broja K-213/2016-57 od 13. veljače 2026. odbacio kao nedopušten zahtjev osuđenog IK za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-213/2016. od 16. svibnja 2022., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovnog broja Kž-341/2022-7 od 10. prosinca 2024., kojom je isti proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. KZ/11 te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a koja kazna mu je zamijenjena radom za opće dobro.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je podnio osuđenik IK, po svojoj opunomoćeniku Željku Ostoji, odvjetniku u Omišu, zbog pogrešno utvrđenog stanja, s prijedlogom da se prihvati žalba i ukine pobijano rješenje , a podredno da se pobijano rješenje preinači.

3. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, spis je, u suglasju s člankom 495. stavkom 1. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 , 126/19 , 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26– dalje u tekstu: ZKP/08-26), dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

4. Žalba osuđenog IK je neosnovana.

5. Žalbom osuđenik prvostupanjsko rješenje pobija zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ali ovaj sud je kao sud drugog stupnja, pobijano rješenje ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti , sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08-26, međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koji sadrži ta odredba.

6. Što se tiče žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja , u žalbi se ističe kako je nepravilno odbačen njegov zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, uz obrazloženje suda da odredba članka 515. stavka 1. ZKP/08-26 ne pravi razliku u situacijama kada je izrečena kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro u odnosu na situacije kada nije došlo do zamjene kazne zatvora.

7. Međutim, suprotno navedenim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je potpuno pravilno odbacio kao nedopušten zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koji je osuđeni IK podnio, s obzirom na činjenicu da je njemu pravomoćno, kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro. Odredbom članka 515. stavka 1. ZKP/08-26, propisano je da se ovim izvanrednim pravnim lijekom može koristiti samo onaj osuđenik koji je osuđen na kaznu zatvora ili maloljetničkog zatvora ili mu je određen prisilni smještaj, prema članku 554. stavku 1. ZKP/08 -26 i to zbog povrede zakona predviđenima ZKP/08-26 ili ako je pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom.

7.1. Iz navedenog zakonskog izričaja je očito, kako osuđenici koji su osuđeni na kaznu zatvora koja je zamijenjena radom za opće dobro ne spadaju u krug osoba koje se mogu koristiti ovim pravnim lijekom. Evidentna je intencija zakonodavca da se pravo na podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka ograniči samo na onaj krug osuđenika koji su pravomoćno osuđeni na "bezuvjetnu" zatvorsku kaznu, što potpuno jasno proizlazi iz odredbe članka 515. stavka 2. ZKP/08-26, kojom je propisano da osuđenik koji se nije koristio redovitim pravnim lijekom protiv presude ne može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, osim ako je drugostupanjskom presudom umjesto oslobođenja od kazne rada za opće dobro, uvjetne osude, sudske opomene ili novčane kazne izrečena kazna zatvora ili djelomična uvjetna osuda, odnosno umjesto odgojne mjere izrečena kazna zatvora odnosno kazna maloljetničkog zatvora. Iz konteksta navedene odredbe nedvojbeno proizlazi da zakonodavac rad za opće dobro nije svrstao u krug kaznenopravnih sankcija kojom se ostvaruje pravo na korištenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, kako je to potpuno ispravno zaključio i prvostupanjski sud, a što svojim žalbenim navodima osuđenik nije doveo u pitanje.

8. Stoga, kako nisu osnovani žalbeni navodi osuđenog niti je ovaj sud našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08-26, to je žalbu osuđenog valjalo odbiti kao neosnovanu u suglasju sa člankom 494. stavkom 3. točkom 2. ZKP/08-26.

U Split 18. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Maria Majić