REPUBLIKA HRVATSKA
Upravni sud u Osijeku
Us I-602/2025-6
Osijek, Vukovarska cesta 31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, ulica Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, radi poništenja rješenja, 18. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II- 140-02/24-01/03264528361, URBROJ: 341-99-05/3-24-7695 od 25. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika označenim u izreci odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I-140-02/24-01/03264528361, URBROJ: 341-12-05/3-24-35327, broj spisa: 110449 od 17. listopada 2024.
1.1. Navedenim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za ponovno izračunavanje mirovine na temelju članka 52. c Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji (Narodne novine, broj 121/2017., 98/2019., 84/2021., 156/2023., dalje ZOHBDR).
2. Tužitelj u tužbi navodi kako je osporeno rješenje doneseno na temelju pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno smatra kako je tuženik pogrešno protumačio odredbe ZOHBDR-a. Ističe kako je u mirovinu otišao odlukom Ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske prema tada važećem Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba (Narodne novine, broj 129/1999.) te da nije mogao birati po kojem će propisu regulirati svoj mirovinski status. Smatra kako je neprihvatljivo da hrvatski branitelji – dragovoljci nemaju ista prava, u ovom slučaju pravo na ponovni izračun mirovine te da se mirovina računa koristeći različite propise. Napominje, kako je ovakvim postupanjem povrijeđena vladavina prava i njegova stečena prava. Predlaže poništiti rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana te da je osporeno rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim pravilno provedenim upravnim postupkom na temelju zakona. Naglašava da ZOHBDR ne predviđa mogućnost ponovnog određivanja mirovine za korisnike koji su mirovinu ostvarili prema drugom posebnom propisu, u konkretnom slučaju prema Zakonu o pravima djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba (Narodne novine, broj: 128/1999., 16/2001., 22/2002., 41/2008., 97/2012. i 118/2012., dalje u tekstu: Zakon). Tumačenje tuženika je da se članak 52.c ZOHBDR-a, na koji se tužitelj faktično oslanja, primjenjuje isključivo na korisnike mirovine određene prema općem propisu, odnosno Zakonu o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021. i 119/2022, dalje: ZOMO), a ne na mirovine ostvarene po posebnim propisima. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Kako je sporna primjena prava, činjenice su nesporne, a stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je ovaj sud na temelju članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24 – dalje: ZUS) bez održavanja rasprave, riješio ovaj spor.
5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je pročitao spis, spis upravnog postupka te isprave priložene istom.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz stanja spisa tuženika razvidno je kako je predmetni postupak započeo podnošenjem zahtjeva tužitelja, 17. ožujka 2023., za ponovno izračunavanje mirovine u skladu s člankom 52. c ZOHBDR-a.
7.1. Vidljivo je da je zahtjevu priložena potvrda Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske u kojoj je navedeno sudjelovanje u Domovinskom ratu od 30. svibnja 1990. do 30. lipnja 1996. u borbenom sektoru u trajanju 2224 dana te da je tužitelju u ukupni mirovinski staž uračunato sudjelovanje u Domovinskom ratu koji se računa u dvostrukom trajanju za razdoblje navedeno u priloženoj potvrdi.
7.2. Iz spisa proizlazi da je tužitelju prema članku 6. Zakona rješenjem Područne službe u Osijeku, broj 110449 od 1. veljače 2002. kao ovlaštenoj službenoj osobi unutarnjih poslova priznato pravo na starosnu mirovinu računajući od 31. prosinca 2001.
8. Člankom 52. c stavkom 1. ZOHBDR-a određeno je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, pripadnici borbenog sektora, i članovi obitelji hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, pripadnika borbenog sektora, koji su korisnici mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ili općim propisima iz mirovinskog osiguranja koji prethode tom propisu, imaju pravo podnijeti zahtjev za određivanje novog iznosa mirovine uz primjenu članaka 27., 35. ili 48. ZOHBDR-a. Iz navedene zakonske odredbe jasno, gramatički i logički, proizlazi da je pravo na ponovno određivanje mirovine (preračun) izrijekom vezano za uvjet da je postojeća mirovina ostvarena prema općem propisu (ZOMO) ili općim propisima koji su mu prethodili.
9. Nadalje, članak 52.a ZOHBDR-a propisuje da hrvatski branitelji ili dragovoljci kojima je taj status priznat nakon što su već ostvarili mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ili samom ZOHBDR-u (odnosno prijašnjem općem propisu o mirovinskom osiguranju ili prijašnjem propisu o pravima branitelja), imaju pravo da im se ta mirovina ponovno odredi prema tom Zakonu ako im je to povoljnije. Uvidom u upravni spis kao i iz nespornih navoda samog tužitelja, utvrđeno je da tužitelj svoju starosnu mirovinu nije ostvario prema općem propisu (ZOMO), već prema posebnom propisu - na temelju članka 6. Zakona.
10. Prema članku 6. Zakona propisano je da na temelju rješenja nadležnog ministra, odnosno čelnika tijela sigurnosno-obavještajnog sustava o prestanku službe zbog potreba službe osiguranik može ostvariti pravo na starosnu mirovinu, bez obzira na godine života, kada navrši mirovinski staž od najmanje 30 godina, od toga najmanje 15 godina mirovinskog staža na dužnostima, odnosno na poslovima na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem prema odredbama ovoga Zakona i drugih propisa kojima je bila uređena djelatna vojna služba, služba policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba pravosuđa.
11. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje, a posebice činjenicu da je tužitelju prema članku 6. Zakona priznato pravo na starosnu mirovinu računajući od 31. prosinca 2001. nema mogućnosti kumuliranja dva posebna propisa, a što se odnosi na sve osobe jednako pa tužitelj nije dokazao da bi u bilo čemu prema nekoj usporedivoj skupini bio diskriminiran. Status hrvatskog branitelja pa i iznimno velik broj dana provedenih u borbenom sektoru (2224 dana), nesporna je činjenica i izniman doprinos tužitelja, ali sam taj status, bez ispunjavanja specifične pretpostavke propisane člankom 52.c (ili 52.a) ZOHBDR-a – a to je da je mirovina u trenutku postavljanja zahtjeva za određivanjem novog iznosa ostvarena prema općem propisu o mirovinskom osiguranju – ne daje pravnu osnovu za naknadno kumuliranje prava iz dva različita posebna zakona (Zakona i ZOHBDR-a).
12. Iz navedenog razloga, u konkretnom slučaju nema mogućnosti istovremene primjene Zakona kao jednog posebnog propisa i ZOHBDR-a kao drugog posebnog propisa, a koji uređuje prava branitelja koji su ostvarili mirovinu prema tom zakonu ili prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, a ne prema drugim posebnim propisima.
13. Sud napominje kako u konkretnom slučaju nije došlo do povrede vladavine prava niti tužiteljevih stečenih prava budući da je cjelokupni postupak proveden u skladu s važećim propisima u Republici Hrvatskoj. Tužitelj je ostvario mirovinu 2002. prema tada važećem propisu, a prema zakonskoj regulativi u Republici Hrvatskoj ne postoji mogućnost kumuliranja posebnih propisa pa tako tužitelj nije u mogućnosti ostvariti pravo na novi izračun mirovine i prema ZOHBDR-u. Načelo vladavine prava i jednakosti ne znači izjednačavanje različitih pravnih situacija, već ujednačenu primjenu pravila na korisnike istog pravnog režima. U trenutku umirovljenja tužitelj je iskoristio povoljniji pravni režim predviđen za određene kategorije službenika prema posebnom zakonu.
14. Zaključno, sud ocjenjuje da je činjenično stanje u upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđeno, da u postupku nije bilo povreda pravila postupka te da je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.
15. Stoga je Sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan te odlučio kao u izreci ove presude.
16. O troškovima upravnog spora sud nije odlučivao budući da isti nisu zatraženi.
Osijek, 18. kolovoza 2026.
SUDAC
Eugen Jakopović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
