- 1 -              Rev 1079/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1079/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. B. iz V., …, OIB…, koju zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u R., protiv tuženice A. B. d.d. Z., …, OIB…, koju zastupa punomoćnica I. Š., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ć. i Š. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Gž-763/2022-2 od 16. veljače 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, broj P-1099/2021-21 od 17. lipnja 2022. ispravljena rješenjem broj P-1099/2021-29 od 23. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 14. veljače 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija tuženice, ukida presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Gž-763/2022-2 od 16. veljače 2023. i presuda Općinskog suda u Rijeci, broj P-1099/2021-21 od 17. lipnja 2022. ispravljena rješenjem broj P-1099/2021-29 od 23. kolovoza 2022., kao i odluka o troškovima postupka, pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalba tužiteljice i žalba tuženice kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

 

"I. Utvrđuje se ništetnim odredba čl. 6. Ugovora o kreditu broj: 306-254/2006, sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora od 26.04.2006. godine, potvrđen od strane Javnog bilježnika D. P. posl.br. OV-7791 i 7793/2006 dana 26.04.2006., kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, u dijelu koji glasi: „…Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest B. o visini kamatne stope,...“, pa stoga kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne stranke te tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu kamatu po promjenama kamatnih stopa tuženika od 30.09.2007. godine 30.04.2011. godine.

 

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 2. i čl. 4. Ugovora o kreditu broj:306- 254/2006 sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora od 26.04.2006. godine, potvrđen od strane Javnog bilježnika D. P. posl.br. OV-7792 i 7793/2006 dana 26.04.2006, kojima su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak.

 

III. Nalaže se tuženiku A. B. d.d. Z., …, OIB:… da tužiteljici B. S., iz V., …, OIB: … isplati s osnova razlike u tečaju iznos od 2.747,80 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi: na iznos od 4,62 kn od 08.06.2006 do isplate, na iznos od 4,70 kn od 01.07.2006 do isplate, na iznos od 1,11 kn od 01.08.2006 do isplate, na iznos od 4,86 kn od 01.09.2006 do isplate, na iznos od 5,42 kn od 03.10.2006 do isplate, na iznos od 4,14 kn od 01.11.2006 do isplate, na iznos od 0,48 kn od 01.12.2006 do isplate, na iznos od 0,36 kn od 01.04.2008 do isplate, na iznos od 28,87 kn od 15.11.2008 do isplate, na iznos od 8,22 kn od 03.12.2008 do isplate, na iznos od 49,22 kn od 01.01.2009 do isplate, na iznos od 57,03 kn od 03.02.2009 do isplate, na iznos od 60,55 kn od 03.03.2009 do isplate, na iznos od 41,96 kn od 15.04.2009 do isplate, na iznos od 44,02 kn od 15.05.2009 do isplate, na iznos od 35,43 kn od 11.06.2009 do isplate, na iznos od 26,37 kn od 02.07.2009 do isplate, na iznos od 26,37 kn od 15.08.2009 do isplate, na iznos od 37,41 kn od 15.09.2009 do isplate, na iznos od 26,86 kn od 15.10.2009 do isplate, na iznos od 29,50 kn od 03.11.2009 do isplate, na iznos od 40,55 kn od 01.12.2009 do isplate, na iznos od 49,41 kn od 01.01.2010 do isplate, na iznos od 62,01 kn od 02.02.2010 do isplate, na iznos od 59,12 kn od 02.03.2010 do isplate, na iznos od 76,22 kn od 01.04.2010 do isplate, na iznos od 72,98 kn od 01.05.2010 do isplate, na iznos od 81,90 kn od 02.06.2010 do isplate, na iznos od 134,03 kn od 01.07.2010 do isplate, na iznos od 122,76 kn od 03.08.2010 do isplate, na iznos od 157,18 kn od 01.09.2010 do isplate, na iznos od 145,29 kn od 01.10.2010 do isplate, na iznos od 126,16 kn od 03.11.2010 do isplate, na iznos od 166,52 kn od 01.12.2010 do isplate, na iznos od 217,86 kn od 01.01.2011 do isplate, na iznos od 181,51 kn od 01.02.2011 do isplate, na iznos od 195,49 kn od 01.03.2011 do isplate, na iznos od 179,26 kn od 01.04.2011 do isplate, na iznos od 182,05 kn od 01.05.2011 do isplate, koje teku do 31. prosinca 2007.godine po stopi od 15% godišnje, a od 01.siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku A. B. d.d. Z., …, OIB:… da tužiteljici B. S., iz V., …, OIB:… isplati s osnova preplaćene kamate iznos od 26,42 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi: na iznos od 8,73 kn od 1.1.2011 do isplate, na iznos od 7,02 kn od 1.2.2011 do isplate, na iznos od 5,31 kn od 1.3.2011 do isplate, na iznos od 3,56 kn od 1.4.2011 do isplate, na iznos od 1,80 kn od 1.5.2011 do isplate koje teku od 1. siječnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 746,21 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj dio.

 

VI. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od kn sa zakonskom zateznim kamatama koje teku od 17. lipnja 2022. g. pa do isplate sve u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.".

 

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja broj P-1099/2021-29 od 23. kolovoza 2022. odlučeno je:

 

"I. Ispravlja se Presuda ovog suda posl. br. P-1099/2021 od 17. lipnja 2022. i to u izreci presude u točci VI. tako da se umjesto "Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od kn…" treba ispravno stajati "Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.968,00 kn…"

 

II. U preostalom dijelu presuda ovog suda posl.br. P-1099/2021 od 17. lipnja 2022. ostaje neizmijenjena".

 

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 1923/2023-2 od 24. svibnja 2023. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-763/2022-2 od 16. veljače 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1099/2021-21 od 17. lipnja 2022., ispravljena rješenjem broj P-1099/2021-29 od 23. kolovoza 2022., zbog pravnih pitanja:

 

"1. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?

 

2. Je li sud omogućio raspravljanje o činjenicama koje su predmet vještačenja u parnici ako nije prihvatio dokazni prijedlog za usmenim saslušanjem vještaka na glavnoj raspravi na okolnost istaknutih prigovora na pisani nalaz i mišljenje ili je na taj način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP što presudu čini nezakonitom i nepravilnom?

 

3. Nalažu li pravila stjecanja bez osnove da sud treba u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS broj Pž-7129/13 i broj Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pri provođenju financijskog vještačenja kod izračuna pretplate po ništetnim odredbama uzeti u obzir i tzv. negativnu razliku u preplati nastalu primjenom izračuna anuiteta po tečaju nižem od početnog?".

 

3. Tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, zbog prvog i drugog pravnog pitanja zbog kojih je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, a tužiteljicu obvezati da joj nadoknadi trošak postupka.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao potrošača za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi promjenjivosti kamatne stope po odluci tuženice i valutnoj klauzuli (sadržanih u odredbama čl. 6., čl. 2. čl. 4. ugovora o kreditu sklopljenog 26. travnja 2006.), te zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na ime preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti spornih ugovornih odredbi.

 

8. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope po odluci kreditora, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa s pripadajućim zateznim kamatama, na temelju odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO/05) i čl. 323. st. 1. ZOO u vezi s čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje: ZZP/03) i čl. 87. ZZP/03, te čl. 502.c ZPP. Sudovi su se pozvali i na Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/07, 79/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP/07) koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuje identično kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03, te na odredbe Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj: 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, kojim je u čl. 118. propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1.ZZP/14, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

 

8.1. Prema ocjeni sudova sporne odredbe su ništetne jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo, a iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Pritom su se sudovi pozvali na učinke presuda iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. i broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. kojima je i u odnosu na tuženicu potvrđeno, da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa da je time postupljeno protivno odredbama čl. 81. ZZP/03, kao i čl. 96. st. 1. ZZP/07.

 

9. Tuženica u reviziji, obrazlažući razloge važnosti, za dva postavljena pravna pitanja navodi da joj je povrijeđeno pravo na procesnu ravnopravnost odnosno jednakost oružja i pravo na pristup sudu, te sadržajno ističe pitanje pravilnosti primjene odredbe čl. 220. st. 2. ZPP i bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. i 11. ZPP. Naime, tuženica je predlagala izvođenje dokaza saslušanjem djelatnice tuženice, na okolnost pojedinačnog pregovaranja odnosno na okolnost da je tužiteljici u postupku sklapanja ugovora o kreditu davala odgovarajuće obavijesti o sadržaju spornih ugovorih odredbi. Sudovi su izvođenje tog dokaznog prijedloga ocijenili nepotrebnim. Osim toga, tuženica je iznijela prigovore na nalaz i mišljenje vještaka koje je sud prvog stupnja otklonio bez pozivanja vještaka radi usmenog očitovanja na prigovore, dok sud drugog stupnja na taj žalbeni razlog istaknut u vezi s bitnom povredom odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP, nije obrazloženo odgovorio.

 

10. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (stavak 2. istog članka). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (stavak 4. istog članka).

 

11. Po ocjeni ovog suda, na temelju odredbe čl. 81. st. 4. ZZP/03, neovisno o utvrđenjima sudova u odlukama o zaštiti potrošača donesenim u kolektivnim sporovima, tuženici (trgovcu) je dopušteno, u pojedinačnom sporu dokazivati da se o spornim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo. Kada tuženici ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima (koja nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu), temeljila na pravnoj presumpciji koja u nijednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženim bankama nije omogućeno dokazivanje o protivnom (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III5458/2021 od 30. lipnja 2022.).

 

12. Stoga odgovor na prvo postavljeno pravno pitanje glasi:

 

U individualnoj parnici radi naknade štete, koja se vodi radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF i koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, sud nije ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je tuženica ili njezin pravni prednik propustio tužitelja informirati o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule u CHF u slučaju ako je banka kao tuženica tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom slučaju, te je predložila adekvatne dokaze na tu okolnost koje sud nije proveo.

 

13. Stoga su nižestupanjski sudovi, pogrešno primijenili odredbu čl. 81. st. 4. ZZP/03 u vezi s odredbom čl. 220. st. 2. ZPP i postupili protivno načelu procesne ravnopravnosti stranaka kad su neosnovano odbili dokazni prijedlog tuženice za saslušanje djelatnice banke na okolnost pojedinačnog pregovaranja, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP.

 

14. Nadalje, prema ustaljenom pravnom shvaćanju revizijskog suda, zauzetom u nizu odluka (primjerice broj Rev-3073/1990-2 od 31. siječnja 1991., broj Rev-54/2007-2 od 7. veljače 2007., broj Rev-586/2011-2 od 12. prosinca 2012., broj Rev-x 765/2013-2 od 13. svibnja 2014., broj Rev-x 1044/2017-2 od 19. rujna 2018. i broj Rev 3019/2016-2 od 1. listopada 2019.), stranka je onemogućena u raspravljanju u situaciji kad sud prvog stupnja propusti pozvati vještaka na glavnu raspravu te ga saslušati u pogledu konkretno iznesenih prigovora na pisani nalaz i mišljenje vještaka. To stoga što sud određuje hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pismeno prije rasprave (čl. 260. st. 1. ZPP). Svrha usmenog iznošenja nalaza i mišljenja vještaka jest da se time omogući strankama da se postavljanjem pitanja vještaku razjasne prigovori i primjedbe na vještakov nalaz i mišljenje, što sud tuženici u ovom slučaju nije omogućio. Navedeno je ujedno odgovor na drugo postavljeno pravno pitanje tuženice.

 

15. S obzirom da je u ovom slučaju drugostupanjski sud propustio sankcionirati navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka počinjenog pred prvostupanjskim sudom, na koju povredu je tuženica ukazivala u žalbi, time je i sam počinio istu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP, pa odlučne činjenice za rješenje spora među strankama nisu u potpunosti raspravljene.

 

16. Budući da je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ukinute su obje nižestupanjske presude i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP

 

17. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu te o zahtjevima stranaka za naknadu parničnih troškova.

 

18. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 14. veljače 2024.

 

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić, v.r.