REPUBLIKA HRVATSKA
Upravni sud u Osijeku
Osijek, Vukovarska cesta 31
Us I-790/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužiteljice ES iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Željko Palatinuš, odvjetnik u Virovitici, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, ulica Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, radi priznanja prava na obiteljsku mirovinu, 18. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-03/25-01/03482121197, URBROJ: 341-99-05/3-25-3064, broj spisa 770297 od 26. lipnja 2025. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Virovitici, KLASA: UP/I-140-03/25-01/03482121197, URBROJ: 341-21-05/3-25-5898, broj spisa 51286 od 18. travnja 2025. te se predmet vraća na ponovni postupak.
II. U ponovnom postupku, tuženik je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude, u roku 60 (šezdeset) dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika iz točke I. izreke presude odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja iz točke II. izreke presude, a kojim se tužiteljici odbija zahtjev za priznanjem prava na obiteljsku mirovinu.
2. Tužiteljica u tužbi navodi kako je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje pozivajući se na članak 22. stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/2013., 151/2014., 332015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 102/2019., 84/2021. i 119/2022. dalje: ZOMO) odbio njezin zahtjev za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu jer je rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku Gž Ob- 55/2024-2 od 18. prosinca 2024. (dalje rješenje Županijskog suda u Dubrovniku) preinačeno rješenje Općinskog suda u Bjelovaru R1 Ob-583/2023-10 od 5. rujna 2024. (dalje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru) i time, prema shvaćanju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, nije utvrđen status izvanbračne zajednice između tužiteljice i pokojnog HS. Tužiteljica smatra kako Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje pogrešno i neosnovano tumači rješenje Županijskog suda u Dubrovniku. Napominje, kako je rješenje Općinskog suda u Bjelovaru preinačeno samo u odnosu na činjenicu da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ne može biti stranka u postupku utvrđivanja činjenice postojanja ili nepostojanja izvanbračne zajednice. Smatra kako okolnost da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nije stranka u postupku ne bi trebalo imati utjecaj na činjenicu da je utvrđena izvanbračna zajednica jer su u postupku kao stranke sudjelovali i potencijalni zakonski nasljednici. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.
3. Tuženik u svom odgovoru na tužbu smatra kako tužba nije osnovana. Navodi kako je osporeno rješenje doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i zakonskih propisa. Napominje kako je tužiteljica u svom zahtjevu pogrešno navela Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje kao stranku te da je iz tog razloga Županijski sud u Dubrovniku preinačio rješenje Općinskog suda u Bjelovaru i odbio tužiteljičin prijedlog za utvrđivanje izvanbračne zajednice. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Kako je sporna primjena prava, činjenice su nesporne, a stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je ovaj sud na temelju članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024. – dalje: ZUS) bez održavanja rasprave, riješio ovaj spor.
5. Na temelju razmatranja priložene materijalne dokumentacije i uzimanjem u obzir svih činjenica koje su navedene, a sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Iz stanja spisa tuženika razvidno je kako je tužiteljica 12. ožujka 2025. podnijela zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu za sebe kao izvanbračnog druga iza pokojnog HS i svoju kćer IS, pastorče pokojnika. Uz navedeni zahtjev priloženo je rješenje Općinskog suda u Bjelovaru. Tim rješenjem utvrđena je izvanbračna zajednica između tužiteljice i sada pokojnog HS u razdoblju od 2017. do 14. rujna 2023., u neprekidnom trajanju dužem od šest godina.
6.1. Uz navedeno rješenje predočena je potvrda pravomoćnosti u kojoj je navedeno da je Županijski sud u Dubrovniku, povodom žalbe Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, preinačio rješenje Općinskog suda u Bjelovaru. Navedenom preinakom odbijen je prijedlog predlagateljice (sada tužiteljice), u odnosu na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje kao pasivno legitimiranu stranku, radi utvrđivanja postojanja izvanbračne zajednice s pokojnim HS u neprekidnom trajanju od 2017. do 14. rujna 2023.
7. Središnje pravno pitanje u ovom upravnom sporu svodi se na to obvezuje li pravomoćna sudska odluka o utvrđivanju izvanbračne zajednice, donesena u izvanparničnom postupku prema fizičkim osobama (nasljednicima), tijelo mirovinskog osiguranja u upravnom postupku, unatoč tome što je sud pravomoćno utvrdio nedostatak pasivne legitimacije samog tijela mirovinskog osiguranja u tom izvanparničnom postupku.
8. Članak 11. stavak 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023., 156/23. dalje: OBZ) definira izvanbračnu zajednicu kao životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.
9. Stavkom 2. istoga članka propisano je da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. ovoga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.
10. Članak 22. stavak 3. ZOMO-a jasno propisuje da se pod članom obitelji iz stavka 1. točke 1. ZOMO-a smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine. Status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparničnom sudskom postupku. Nadalje, člankom 25. stavkom 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 96/2025., dalje: ZOMO/25) navedeno je da se pod članom obitelji iz stavka 1. točke 1. ovoga članka smatra se i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine ili kraće ako je u izvanbračnoj zajednici rođeno zajedničko dijete te bivši izvanbračni drug s pravom na uzdržavanje, dok je stavkom 4. istog članka propisano da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u posebnom izvanparničnom sudskom postupku, pokrenutom radi utvrđivanja postojanja izvanbračne zajednice iz stavka 3. ovoga članka zbog stjecanja prava na obiteljsku mirovinu.
11. Člankom 6., stavkom 3. Zakona o sudovima (Narodne novine, broj 28/2013., 33/2015., 82/2015., 82/2016., 67/2018., 126/2019., 130/2020., 21/2022., 60/2022., 16/2023., 155/2023., 36/2024., 136/2025., dalje: Zakon o sudovima) propisano je da svatko u Republici Hrvatskoj dužan je poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.
12. Prema članku 22. stavku 1. ZOMO-a, u slučaju smrti osiguranika ili korisnika mirovine osigurani su članovi njegove obitelji, među kojima je naveden i bračni drug. Sukladno stavku 3. istog članka, pod članom obitelji smatra se i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine. Stavkom 4. izričito je propisano da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u posebnom izvanparničnom sudskom postupku, pokrenutom radi utvrđivanja postojanja izvanbračne zajednice zbog stjecanja prava na obiteljsku mirovinu. Navedeno je sada regulirano člankom 25. ZOMO/25.
13. Prvostupanjsko tijelo i tuženik suglasno su zaključili da je Županijski sud u Dubrovniku odbio prijedlog tužiteljice za utvrđenje izvanbračne zajednice. Iz navedenog rješenja vidljivo je kako je Županijski sud u Dubrovniku preinačio rješenje Općinskog suda u Bjelovaru samo u pogledu statusa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao pasivno legitimirane stranke. Županijski sud u Dubrovniku jasno navodi da u skladu s praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1639/2018-2 od 2. veljače 2022. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ne može biti pasivno legitimirana stranka jer se u predmetnom slučaju ne radi o njegovim pravima već o pravima tužiteljice kao izvanbračnog druga i drugih zakonskih nasljednika. Međutim, Sud naglašava da nedostatak pasivne legitimacije HZMO-a u izvanparničnom postupku ne utječe na pravne učinke samog utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice u odnosu na nasljednike pokojnika.
14. U konkretnom predmetu, izvanbračna zajednica je trajala od 2017. do 14. rujna 2023., što kumulativno ispunjava uvjet trajanja od najmanje tri godine propisan člankom 22. stavkom 3. ZOMO-a (sada članak 25. stavak 3. ZOMO/25). Činjenica da je Županijski sud u Dubrovniku zbog pogrešne pasivne legitimacije odbio zahtjev u odnosu na HZMO ne mijenja materijalnopravnu supstancu onog dijela sudske odluke koji je utvrdio status izvanbračne zajednice između tužiteljice i pokojnika. Tuženik je svojim uskim formalističkim tumačenjem drugostupanjskog rješenja zanemario obvezujući učinak sudske odluke o statusnom pitanju koje predstavlja prethodno pitanje za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava tuženik je donio nezakonito rješenje. Pravomoćna sudska odluka kojom je utvrđeno postojanje izvanbračne zajednice obvezuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u postupku rješavanja o pravu na obiteljsku mirovinu.
15. Također, sud ističe da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje bio dužan priznati pravo na obiteljsku mirovinu s obzirom na to da je rješenje Općinskog suda u Bjelovaru postalo pravomoćno te dobilo snagu javne isprave i postalo obvezno za stranke u postupku, kao i za sve sudove i državna tijela.
16. Uvažavajući pravomoćno rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, ovaj Sud ocjenjuje da je osporenim i prvostupanjskim rješenjem povrijeđeno pravo tužiteljice pa je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a valjalo poništiti pobijano rješenje te imajući u vidu narav povrede i prirodu stvari predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
17. U nastavku postupka prvostupanjsko tijelo će u skladu s člankom 151. stavkom 2. ZUS-a ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice za priznanjem prava na obiteljsku mirovinu, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, pri čemu je vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama suda i pri tome će tuženik prihvatiti kao nespornu činjenicu da je status izvanbračne zajednice pravomoćno utvrđen u skladu s člankom 25. stavkom 4. ZOMO/25 te će na temelju te činjenice, kao i ostalih propisanih uvjeta, odlučiti o pravu tužiteljice na obiteljsku mirovinu.
18. U skladu s člankom 119. stavkom 4. ZUS-a, a s obzirom na to da se predmet vraća na ponovni postupak izreka odluke suda sadrži i obvezu nadležnog tijela da u ponovljenom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke. Također, sukladno članku 127. stavku 1. ZUS-a žalba nije dopuštena protiv presude kojom je pojedinačna odluka javnopravnog tijela poništena i predmet prvi put vraćen na ponovni postupak.
19. Kako tužiteljica nije zatražila naknadu troškova ovog spora, to Sud o istom nije odlučivao.
Osijek, 18. kolovoza 2026.
SUDAC
Eugen Jakopović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS).
DNA:
1. Tužiteljici po opunomoćeniku
2. Tuženiku