Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-205/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željki Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Roberte Pandža, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Mladen Smoljan, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika SA, iz [adresa], Grevenbroich, Karl-Oberbach-Str. 11, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Novaković, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinsko građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P Ob-80/2020-26 od 16. prosinca 2025. ispravljene rješenjem istog suda posl.br. P Ob-80/2020-32 od 26. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 18. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P Ob-80/2020-26 od 16. prosinca 2025. ispravljene rješenjem istog suda posl.br. P Ob-80/2020-32 od 26. ožujka 2026., u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P Ob-80/2020-26 od 16. prosinca 2025. ispravljene rješenjem istog suda posl.br. P Ob-80/2020-32 od 26. ožujka 2026. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je tuženiku dosuđen suvlasnički udjel od 1/3 bračne stečvine, toč. IV. izreke, te u dijelu pod toč. III. izreke za iznos od 238.134,91 Eur.

III. Preinačava se rješenje o trošku sadržano u toč. III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P Ob-80/2020-26 od 16. prosinca 2025. ispravljene rješenjem istog suda posl.br. P Ob-80/2020-32 od 26. ožujka 2026., za iznos od 118.057,97 Eur i rješava:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u daljnjem iznosu 118.057,97 Eur.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke, suđeno je:

„I. Utvrđuje se da zajedničku bračnu imovinu tužiteljice IA i tuženika SA predstavljaju :

- nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od zk. čest. br. ... [adresa], ukupne površine 431 m2 i to dvorište površine 297 m2, kuća [adresa], površine 95 m2, garaža površine 22 m2 i pomoćna zgrada površine 17 m2, i zk.čest.br.... [adresa]

I, dvorište, površine 87 m2,

- pokretnine-novčana sredstva:

a) u iznosu od 159.523,31 DEM sa štedne knjižice Zagrebačke banke d.d. [adresa] ...

b) u iznosu od 403,606,00 DEM sa štedne knjižice Jugobanke, Poslovna jedinica [adresa]-...

c) u iznosu od 140.327,99 DEM sa štedne knjižice Ljubljanske banke d.d., Glavna filijala [adresa]...

d) u iznosu od 306.619,56 DEM sa štedne knjižice Jugobanke Sarajevo, Osnovna banka Banja Luka sada Kristal banka d.d. Banja Luka, BiH broj ...,

pri čemu tužiteljici pripada suvlasnički udjel od 2/3, a tuženiku od 1/3 dijela opisane imovine.“

Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Određuje se dioba – razvrgnuće – gore opisane zajedničke imovine stranaka tako da:

- tužiteljici IA u cijelosti pripadaju u vlasništvo gore opisane nekretnine te je slijedom toga tuženik dužan trpjeti da tužiteljica u zemljišnim knjigama ishodi upis prava vlasništva temeljem ove presude na svoje ime u cijelosti (1/1) i to na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od zk. čest. br. ... [adresa], ukupne površine 431 m2 i to dvorište površine 297 m2, kuća [adresa], površine 95 m2, garaža površine 22 m2 i pomoćna zgrada površine 17 m2, i zk.čest.br.2534/4 S

I, dvorište, površine 87 m2,

- tužiteljici IA pripadaju novčana sredstva u iznosu od 169.626,40 EUR, a tuženiku u iznosu od 346.817,70 EUR koliko je ionako podigao i za sebe zadržao pa je slijedom toga tuženik dužan tužiteljici isplatiti iznos od 169.626,40 EUR sa zateznim kamatama po stopi koje Zagrebačka banka d.d. plaća na štedne uloge po viđenju koje teku od 13.12.1994. pa do 31.12.2007. a od 1.1.2008. do 31.7.2015. sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koje se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30.12.2023. da isplate po stopi koje se određuje za svako polugodište uvećanje za tri postotna poena referentne stope koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.“

Točkom III. izreke, naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 356.192,88 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Točkom IV. izreke, odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

2. Presudu u dijelu pod toč. II. izreke pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i preinačiti presudu u pobijanom dijelu na način da se usvoji tužbeni zahtjev pod toč. II. izreke radi diobe-razvrgnuća i isplate. Potražuje troškove žalbenog postupka.

3. Tuženik pobija presudu u dijelu pod toč. I., III. i IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i preinačit presudu pobijanom dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev, podredno predlaže ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

4. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu tuženika u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.

5. Žalba tužiteljice je neosnovana.

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

7. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrdi da zajedničku imovinu stranaka čini nekretnina upisna u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od obiteljske jednokatne stambene zgrade u [adresa], upisane kao z.k. tijelo A2 na zk. č. [katastarska čestica], dvorište površine ... , te novčana sredstava na štednim knjižicama Zagrebačke banke d.d. [adresa], [obrt], Poslovna jedinica Zagreb, Ljubljanske banke d.d. [obrt], te [obrt], te da je tužiteljica suvlasnica u 2/3 dijela, a tuženik u 1/3 dijela opisane imovine.

Tužiteljica predlaže i da se razvrgne zajednička imovina na način da tužiteljici pripadne u cijelosti vlasništvo navedene nekretnine, te novčana sredstava u iznosu od 169.626,40 Eur, a tuženiku iznos od 346.817,70 Eur koja novčana sredstva na navedenim štednim knjižicama je već ranije podigao.

9. Među strankama nije sporno da su bile u braku od rujna 1977. do listopada 1991., te da je tijekom braka (29. svibnja 1980.) kupljena predmetna nekretnina, na kojoj su stranke upisane svaka u ½ dijela.

Sporno je, je li predmetna nekretnina kupljena novčanim sredstvima tuženika koja je on imao prije sklapanja braka te pozajmicom od Dresdner banke, te predstavljaju li sredstava na računima banaka, koja glase na tuženika, zajedničku imovina stranaka.

10. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da su i tužiteljica i tuženik radili u Njemačkoj u ugostiteljstvu, te je tužiteljica iznajmila ugostiteljski objekt u kojem su oboje radili i ostvarivali zaradu; da su stranke svoju zaradu nosile u Hrvatsku i polagali su sredstava na štedne knjižice na ime tužiteljice i na ime tuženika; da su u svibnju 1980. godine kupile kuću u [adresa] u [adresa] te su u zemljišne knjige upisane kao suvlasnici svaka u ½ dijela; da su za vrijeme trajanja bračne zajednice stranke sklopile kod javnog bilježnika u Njemačkoj bračni ugovor kojim nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi stranaka, niti je izvršena podjela bilo kakve imovine, već je ugovorena primjena njemačkog prava za imovinu stečenu u braku stranaka, da su spornu nekretninu u Novakovoj ulici kupili zajedničkim sredstvima koja su polagali na račune u bankama u Republici Hrvatskoj; da je iz potvrde poreznog savjetnika Manfreda Ochsendorfa od 18. travnja 1994. razvidno kako je tužiteljica imala puno veća primanja u razdoblju od 1978. -1991., odnosno u razdoblju koje je prethodilo kupnji nekretnine; da tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da je predmetna nekretnina kupljena njegovim sredstvima koja je stekao prije braka te pozajmicom Dresdner banke.

11. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se u konkretnom slučaju ima primijeniti Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj: 11/78, 27/78, 45/89, 51/89, 59/90 – dalje: ZBPO), a koji zakon je bio na snazi u vrijeme stjecanja imovine stranaka. Temeljem odredbe čl. 277. ZBPO imovina bračnih drugova je zajednička, ako je stečena radom obaju bračnih drugova za vrijeme trajanja bračne zajednice ili ako potječe iz te imovine, a njen udio u zajedničkoj imovini određuje se prema doprinosu svakog bračnog druga u stjecanju te imovine.

Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je doprinos tužiteljice u stjecanju zajedničkih sredstava kojima je kupljena nekretnina u [adresa], bio znatno veći od doprinosa tuženika, te je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice da joj pripada suvlasnički udjel na spornoj nekretnini u 2/3 dijela, te 2/3 dijela novčanih sredstava na štednim knjižicama. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužiteljice za razvrgnućem zajedničke imovine stranka navodeći kako tužiteljica, sukladno odredbi čl. 51. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14 – dalje: ZV) nije učinila vjerojatnim da postoji osobito ozbiljan razlog za razvrgnuće na način da joj u cijelosti pripadne nekretnina bez isplate tuženika.

12. Tužiteljica osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke u dijelu pod toč. II. izreke, navodeći kako je sud odluku o razvrgnuću suvlasničke zajednice trebao donijeti primjenom odredbe čl. 285. i čl. 286. st. 2. ObZ, obzirom je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik novčana sredstava sa zajedničkih računa podigao i za sebe zadržao i to u iznosu od 516.444,09 Eur, a da je utvrđena vrijednost predmetne nekretnine u iznosu od 524.009,00 Eur. Imajući u vidu da tužiteljici pripada suvlasnički omjer od 2/3 dijela, tužiteljica smatra da nije bilo razloga odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva.

13. Tuženici osporavaju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da se je tužiteljica temeljem bračnog ugovora od 13. veljače 1990. odrekla bilo kakvih tražbina s osnove bračne stečevine, da su sporazumno podijelili spornu nekretninu, da je doprinos stranaka u stjecanju zajedničke imovine bio jednak, da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, obzirom je dobio spojiti na ovosudni spis, spis posl.br. P Ob-646, u kojem se parnica vodi između istih stranaka, a radi utvrđenja da novčana sredstava koja se vodi na računu tužiteljice predstavljaju zajedničku imovinu stranaka.

14. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani, osim navoda tuženika koji se odnose na troškove postupka.

15. Prvostupanjska presuda je razumljiva i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, kao niti stanja spisa i navoda u presudi. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju tuženik.

16. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene , u smislu čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

17. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je prvostupanjski primijenio materijalno pravo kad je obio zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice na način kako ga predložila tužiteljica, jer se postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice provodi po odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14 – dalje: ZV).

Činjenica da je imovina stečena u vrijeme važenja ZBPO znači da će se udjeli i doprinosi stranaka u stjecanju te imovine cijeniti prema pravilima koja su važila u vrijeme stjecanja imovine, a kad se suvlasnička zajednica jednom utvrdi i kada se provodi njezino razvrgnuće, primjenjuju se odredbe ZV.

Prema odredbama članka 50. ZV , kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, moguć je i dopušten, a ako sporazum ne postoji, sud će nekretnine dijeliti geometrijski, ali ako geometrijska dioba nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

Međutim, suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima. U tom slučaju ostali suvlasnici do isplate imaju založno pravo na stvari koja je pripala tražitelju razvrgnuća.

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica nije učinila vjerojatnim postojanje osobito ozbiljnog razloga za razvrgnuće na način kako ga predlaže tužiteljica, a sama činjenica da je tuženik podigao sredstava sa računa, ne predstavlja razlog koji bi opravdao razvrgnuće na način kako ga predlaže žaliteljica.

Kako je tužiteljica i zahtjev za isplatu iznosa od 169.626,40 Eur vezala za razvrgnuće zajedničke imovine, to je prvostupanjski sud i taj dio zahtjeva pravilno odbio.

18.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno, u smislu odredbe čl. 287. ZBPO utvrdio doprinos stranaka u stjecanju te imovine, imajući u vidu visinu zarade svakog bračnog druga.

18.2. Tuženik u žalbi prigovora ocjeni provedenih dokaza, a posebno zaključku prvostupanjskog suda da Bračni ugovor s izborom njemačkog prava ne predstavlja rješenje imovinsko pravnih odnosa stranaka, niti podjelu njihove zajedničke imovine, već predstavlja samo primjenu njemačkog prava za imovinu stečenu u braku. Pritom, ovaj sud ponovno ukazuje na odredbu čl. 36. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Službeni list, 43/82, 78/82) koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuje temeljem Zakona o preuzimanju Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemlja u određenim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91) kojom je propisano da je za osobne i zakonske imovinske odnose bračnih drugova mjerodavno pravo države čiju su oni državljani.

Kako tijekom postupka stranke nisu dokazale da su u trenutku zaključenja Bračnog ugovora imale njemačko državljanstvo, to nisu niti mogle ugovoriti njemačko pravo, nego samo pravo države čiji su državljani.

19. Jednako tako neosnovan je i žalbeni navod da su stranke sporazumno odredile suvlasničke omjere na nekretnini u [adresa].

Naime, prema odredbama ZBPO bračna stečevina se tretira kao skupno vlasništvo, a ne kao suvlasništvo. Zato bračni drugovi mogu, tek nakon što je imovina u stvarno pravnom smislu stečena, a ne unaprijed, sporazumno odrediti suvlasničke omjere po svojoj volji, a upis u zemljišne knjige ne može prejudicirati imovinski odnos bračnih drugova glede veličine njihovih udjela. Ako nema sporazuma, a u konkretnom slučaju taj sporazum je izostao, onda sud odlučuje na osnovu doprinosa svakog od supružnika, polazeći od njihove zarade, te svakog drugog doprinosa u stjecanju i povećanju zajedničke imovine.

Bez obzira što je odlučna činjenica upisa u zemljišne knjige, i što su u konkretnom slučaju stranke upisane u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici u jednakim dijelovima, tijekom postupka stranke nisu tvrdile a niti dokazale da su se sporazumjele da budu suvlasnici predmetne nekretnine u jednakim dijelovima.

S tim u vezi, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, kad je sukladno mjerodavnim odredbama ZBPO utvrdio doprinos stranaka stjecanju predmetne nekretnine, u smislu odredbe čl. 284. ZBPO.

20. Neosnovan je i žalbeni navod tuženika kojim prigovara utvrđenom doprinosu stranka stjecanju zajedničke imovine, tvrdeći da je doprinos bio jednak. Pritom, tuženik ponovno osporava potvrde i dopis poreznog savjetnika Manfreda Ochsendorfa od 29. srpnja 2014. i 13. veljače 2018. ne dostavljajući pritom dokaze na okolnost da je tužiteljica poreznog savjetnika dovela u zabludu.

21. Vezano za žalbeni navod tuženika koji se odnosi na odbijanje prijedloga tuženika da se na ovosudni predmet spoji spis posl.br. P Ob-646/2022, valja navesti da odluka o spajanju predmeta je upravljanje postupkom i stvar je suda hoće li spojiti predmete ili ne.

Sud nije počinio bitnu povredu postupka, kako to navodi žalitelj. Naime, spajanje predmeta je pravo, a ne obveza suda. Pravilno je prvostupanjski sud postupio kad je odbio spajanje predmeta, rukovodeći se načelom ekonomičnosti. Naime, ovaj postupka traje preko 30 godina, te bi spajanje dodatno produljilo njegovo trajanje.

22. Kako se žalbeni navodi tuženika svode samo na precjenjivanje izvedenih dokaza i davanje vlastite, ali pogrešne ocjene izvedenih dokaza na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, to su isti neosnovani.

23. Žalbenim navodima stranaka, pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke nije dovedena u sumnju, pa je stoga valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbe stranaka i riješiti kao u toč. I. i II. izreke.

24. Međutim, osnovano navodi tuženik kako se u konkretnom slučaju ne može smatrati da tužiteljica u sporu nije uspjela samo s neznatnim dijelom svoga zahtjeva. Naime, tužiteljica je razvrgnućem tražila 1/3 vlasništva nekretnine u [adresa], te iznos od 169.626,40 Eur od ukupnog iznosa na računima, što je malo manje od 1/3 iznosa od 516.444,04 Eur, za kojeg je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik digao s računa.

25. S tim u vezi, ovaj sud utvrđuje da je odluku o trošku valjalo donijeti temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP.

Tužiteljica je u odnosu na osnovu zahtjeva uspjela u obimu od 50% (uspjela je sa zahtjevom za utvrđenje, ali ne i za razvrgnuće) te s visinom zahtjeva u obimu od 66,83%, odnosno ukupno s 166,83%. Kad se taj iznos podijeli s dva (osnov i visina) dobijemo da je tužiteljica sa svojim zahtjevom uspjela u obimu od 83,41% a tuženik s 16,59%. Kad se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika, dobije se uspjeh tužiteljice u obimu 66,82%.

26. Kako je uspjeh tužiteljice utvrđenu u obimu od 66,82%, razmjerno tome valjalo joj je dosuditi trošak u iznosu od 237.752,65 Eur. Ovom iznosu valjalo je dodati iznos vještačenja od 382,26 Eur koji je tužiteljici priznat u cijelosti.

Tužiteljici je tako dosuđen trošak u iznosu od 238.134,91 Eur.

27. Sud je odbio žalbene navode tuženika kako je sud tužiteljici dosudio previsoke nagrade za sve radnje koje su obavljali njezini punomoćnici, jer se radi o paušalnom prigovoru.

S obzirom na navedeno, valjalo je preinačit odluku o troškovima postupka i odlučiti kao u toč. III. izreke presude.

28. Kako je tuženik sa žalbom uspio samo u pogledu sporednog zahtjeva, to mu nije priznat trošak žalbenog postupka.

29. Tužiteljici nije priznat trošak nagrade za odgovor na žalbu tuženika, obzirom navedena parnična radnja nije bila nužna za vođenje ovog postupka.

U Zagrebu, 18. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Željka Rožić Kaleb