Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-232/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Gradišek kao predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Roberte Pandže kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branko Sewer, odvjetnik u Ludbregu, protiv tuženice FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Kristina Vuljak, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vuljak & Vuljak d.o.o. u Koprivnici, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob-490/2023-27 od 12. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice FD kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob-490/2023-27 od 12. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:
„I. Utvrđuje se da je DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnik ½ dijela suvlasničkog dijela nekretnine tuženice FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8) s neodređenim omjerom – dvosobni stan na 1. katu, ukupne površine 41,15 m2 koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaone, kupaonice i hodnika s pravom korištenja podrumske prostorije, koji suvlasnički dio tuženice je upisan u zemljišnim knjigama pod točkom 8.2. Suvlasnički dio etaže: ½, a što je tuženica FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužna priznati i trpjeti da se tužitelj osnovom ove presude uknjiži u zemljišnim knjigama kao vlasnik na ½ dijela cijelog suvlasničkog dijela upisanog na FD.
II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.264,68 EUR (slovima: tisućudvjestošezdesetčetiri eura i šezdesetosam centi), u roku od 15 dana.“
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženica zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti, a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a budući da je presuda jasna i može se ispitati, nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je ocjenom dokaza i to svih predloženih po žaliteljici jer nije imala daljnjih dokaznih prijedloga na ročištu održanom 12. veljače 2025., sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.
6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje suvlasništva 1/2 dijela i to suvlasničkog omjera nekretnine upisane na ime tuženice i to stana u [adresa], površine 41,15 m[2] , [adresa], jer je suvlasništvo tog dijela nekretnine stečen u izvanbračnoj a potom bračnoj zajednici stranaka, zajedničkim sredstvima.
7. Između stranaka nije sporno da su zajedno počele živjeti negdje 1994. ili 1995. godine u izvanbračnoj zajednici koja je trajala sve do sklapanja braka 30. listopada 2010. koji brak je razveden u srpnju 2020. i da je predmetni stan je upisan kao suvlasništvo stranaka, svakog u 1/2 dijela.
8. Prvostupanjski sud provedenim dokazima utvrđuje kako je 1/2 dijela upisanog dijela predmetne nekretnine tužitelj stekao darovanjem njegovog oca ED koji je taj suvlasnički omjer stekao darovanjem majke dok je druga polovica stana stečena sredstvima tužitelja i tuženice tako, da su oboje u isto vrijeme zaključili Ugovor o kreditu, svaki u svoti od po 5.000,00 eura radi isplate ocu tužitelja za daljnjih 1/2 dijela nekretnine pa zaključuje kako ovih 1/2 dijela nekretnine predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka sukladno odredbi čl. 262. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 162/98 i 116/03 – dalje: ObZ) koji je važio u vrijeme stjecanja budući da izvanbračna zajednice žene i muškarca koja je trajala dulje vrijeme, stvara imovinskopravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ObZ o imovinskim odnosima bračnih drugova i to u jednakim dijelovima (čl. 253. ObZ).
9. Tuženica u žalbi u prvom redu iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza upućujući na iskaze stranaka i samo nekih svjedoka te sadržaj ugovora zaključenog s prodavateljicom CD koja ocjena je međutim, isključiva ovlast suda.
10. Suprotno ovim žalbenim navodima prvostupanjski sud je za svaki provedeni dokaz naveo razloge zbog kojih ih prihvaća ili ne te je posebno naveo i obrazložio koje je činjenice utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, te se izjasnio i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima (čl. 338. st. 3. ZPP) čime je pobijana odluka jasna i sukladna provedenim dokazima s određeno navedenim razlozima, što ne može biti doveden u sumnju tvrdnjama tuženice koje nisu niti na koji način dokazane tijekom postupka.
11. Tuženica naime u parnici tvrdi da je tužitelj darovanjem od oca dobio samo 1/4 dijela nekretnine što je prvostupanjski sud pravilno ocijenio primjenom odredbe čl. 221.a ZPP odnosno primjenom pravila o teretu dokazivanja, a koju ocjenu žalbenim navodima tuženica ne dovodi u pitanje već isključivo upućuje na sadržaj konačnog kupoprodajnog ugovora kojega je sklopila sa prodavateljicom CD gdje su ugovorne strane ugovorile prodaju daljnjih 1/2 dijela predmetne nekretnine.
12. Međutim, prvostupanjski sud je jasnim razlozima ocijenio kako je daljnjih 1/2 dijela stana stečeno imovinom koju su stranke stekle radom za vrijeme trajanja bračne odnosno izvanbračne zajednice i koja potječe iz te imovine u smislu odredbe čl. 252. ObZ.
13. Sukladno ispravama koje prileže spisu, a to su u prvom redu ugovori o kreditu je tako pravilno utvrđeno da su stranke 2002. godine gotovo istovremeno (tuženica u svibnju a tužitelj 1. lipnja) dok su bili u izvanbračnoj zajednici podignuli kredite i jednake svote predali ocu tužitelja zbog čega nije osnovan žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kojega tužiteljica ističe navodom da je prvostupanjski sud cijenio samo iskaz ED, oca tužitelja.
14. Jednako tako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio i činjenicu da je otac tuženice kredit ostvario 20. travnja 2001., dakle godinu dana prije negoli su stranke podizale kredite zbog čega je životno uvjerljivo kako su ta sredstava doista i predana tuženici, ali za renoviranje i opremanje stana u čiji posjed su stranke stupile odmah po potpisivanju predugovora i to još 21. rujna 2000.
14.1. Tako je u ovoj parnici na siguran način utvrđeno da je otac tužitelja darovao tužitelju 1/2 dijela stana nakon što je taj suvlasnički omjer dobio od majke 2000. godine te je potom 21. rujna 2000. otac tužitelja otkupio daljnjih 1/2 dijela CD koja sredstva su mu za 1/2 dijela nekretnine upisane na ime tuženice stranke vratile, ali sredstvima bračne stečevine odnosno, imovine koju su stekli radom za vrijeme trajanja njihove zajednice.
15. Pri tome treba istaknuti kako su i sredstva ostvarena kreditom kojega je ostvarila svaka stranka, vraćena tijekom trajanja zajednice stranaka zbog čega u odnosu na ta sredstva vrijedi zakonska predmnijeva propisana odredbom čl. 253. ObZ.
16. Budući da tuženica nije dokazala kako je daljnjih 1/2 dijela stana koji suvlasnički dio je upisan na njezino ime, stečen sredstvima koja određuje članak 257. st. 2. ObZ odnosno vlastitom imovinom tuženice stečene tijekom zajednice na pravnom temelju različitom od onog iz odredbe čl. 252. ObZ, nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženice.
17. Ovo s tim više, što je tuženica prema navodima žalbe kupila 1/2 dijela nekretnine zaključivši ugovor s prodavateljicom nakon čega se upisala kao suvlasnica ali kada nije bila isplaćena kupoprodajna cijena a tuženica je sama potvrdila da tada nije vršena isplata jer su stranke već bile u posjedu stana i izvanbračnoj zajednici 5 ili 6 godina.
18. Stoga je životno neuvjerljivo kako bi upravo 1/2 dijela predmetnog stana predstavljalo vlastitu imovinu tuženice s obzirom na vrijeme stjecanja, vrijeme provedeno u izvanbračnoj zajednici prije i poslije stjecanja,, kroz koje vrijeme su stranke ostvarivale zajedničku imovinu odnosno, imovinu stečenu radom za vrijeme trajanja njihove zajednice.
19. Slijedom iznijetog je pravilno utvrđeno kako 1/2 dijela stana predstavlja vlastitu imovinu tužitelja stečenu darovanjem od svojega oca a daljnjih 1/2 dijela upisanih na ime tuženice zajedničku imovinu stranaka, za koju vrijedi predmnijeva suvlasništva u jednakim dijelovima s obzirom da su stranke od 1994. ili 1995. živjeli u zajednici koja je trajala dulje vrijeme i potom je 2010. godine nastavljena bračnom zajednicom te je tako ta zajednica stvorila imovinskopravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ObZ kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud.
20. Kako je nadalje odluka o parničnom trošku donijeta pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 i 107/25) je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda.
U Zagrebu, 18. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća:
Ana Gradišek
