Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-109/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Gradišek kao predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Roberte Pandže kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Zvjezdana Znidarčić-Begović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Županić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-1015/2024-24 od 7. siječnja 2026., ispravljene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-1015/2024-26 od 27. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 18. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja PŠ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-1015/2024-24 od 7. siječnja 2026., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-1015/2024-26 od 27. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke odbijen tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„1. Utvrđuje se da nekretnina i to obiteljska kuća na adresi [adresa], koja se sastoji od prizemlja, prvog kata, garaže, potkrovlja i dvorišta, a koja kuća je sagrađena na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 648 m2 – prema podacima upisanim u posjedovnom listu broj 1256 k. o. [katastarska općina], dok u zemljišnoj knjizi odgovara zk.čest.br. [katastarska čestica] dvorište i oranica, površine 200 čhv, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predstavlja bračnu stečevinu prednika tužitelja ČŠ u 2/5 dijela u odnosu na cijelo i tužene FŠ u 3/5 dijela u odnosu na cijelo, što je tužena dužna priznati, jer će u protivnom navedeno zamijeniti ova presuda.

2. Utvrđuje se da je prednik tužitelja ČŠ suvlasnik u 1/2 dijela svih pokretnina nalazećih u kući u [adresa], što je tužena dužna priznati, jer će u protivnom isto zamijeniti ova presuda.“,

dok je pod točkom II izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u svoti od 11.500,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. siječnja 2026. pa do isplate, a pod točkom III izreke je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje drugom sucu, uz naknadu troškova žalbe.

3. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a budući da je presuda jasna i može se ispitati nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP sadržajno istaknuta u žalbi tužitelja.

4. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je ocjenom dokaza, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

5. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja, sina sada pok. ČŠ koji je pokrenuo parnicu na utvrđenje da je obiteljska kuća u [adresa], njegovo suvlasništvo u omjeru 2/5 dijela a tuženice u 3/5 dijela kao i 1/2 dijela svih pokretnina nalazećih u toj kući, što će u suprotnom zamijeniti presuda zbog toga, što je prednik tužitelja, bivši suprug tuženice zajedničkim radom i sredstvima tijekom trajanja bračne zajednice kuću u potpunosti uredio za stanovanje i uložio nekretnine od roditelja te temeljito obnovio cijelu nekretninu.

6. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev glede nekretnine nakon nespornog utvrđenja kako su prednik tužitelja i tuženica bili u braku od 26. studenog 1988. i koji brak je razveden 8. svibnja 2014., jer je već iskazom prednika tužitelja utvrđeno da je u trenutku useljenja u predmetnu nekretninu, kuća predstavljala katnicu s dograđenim garažnim prostorom koja je bila djelomično namještena i osposobljena za život te su za vrijeme trajanja bračne zajednice srušeni smočnica i nosivi zid, uređena kanalizacija, grijanje i telefonska linija uz novu kuhinju, keramičke pločice i parket te je uređeno prizemlje u kući kao i okućnica i dvorište dok je iskazom tužitelja utvrđeno da je njegov otac pri uređenju prizemlja doveo svoje prijatelje radi pomoći pri izvođenju radova u vidu ograde, bazena, dvorišta, iskopa šahtova, nove kupaonice, dnevnog boravka i sobe te centralnog grijanja i stolarije, a koje radove na adaptaciji su potvrdili i svi saslušani svjedoci te se, sukladno i mišljenju građevinskog vještaka nije radilo o građenju nove stvari da bi tužitelj mogao postaviti stvarnopravni zahtjev.

7. Mišljenjem vještaka, nakon očevida izvršenog 7. travnja 2025., izrađenom sukladno zadatku suda (čl. 259. ZPP) prema priloženim ispravama, sadržaju spisa i stanju zatečenom na očevidu, danom sukladno odredbama čl. 258.-260 ZPP, je utvrđeno da radovima koji su poduzeti tijekom bračne zajednice prednika tužitelja i tuženice, nije nastala nova stvar odnosno, postojeći objekt nije izgubio svoj identitet već ti radovi predstavljaju uređenje i adaptaciju prostora unutar kuće u vidu obrtničkih i instalaterskih radova te uređenja vanjskih dijelova zgrade i okućnice – vodovodnih i odvodnih instalacija u dvorištu i popločenja dvorišta.

8. Kako se predmetni stvarnopravni zahtjev osniva na činjenici da nekretnina u određenom suvlasničkom dijelu predstavlja bračnu stečevinu prednika tužitelja i tuženice, predmet spora je raspravljen primjenom propisa koji reguliraju bračnu stečevinu te se tako, s obzirom na vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka primjenjuje Zakon o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj: 11/78, 45/89, 60/90 i 25/94 – dalje: ZBPO) sukladno odredbi čl. 363. st. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 162/98 – dalje: ObZ/98) koji je stupio na snagu 1. srpnja 1999., prema čijoj odredbi čl. 277. je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina.

8.1. Sadržajno istovjetne odredbe sadrži ObZ/98 kao i Obiteljski zakon („Narodne novine“, broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 - dalje: ObZ/03) koji je stupio na snagu 22. srpnja 2003. gdje se u člancima 252. ObZ/98 i 248. ObZ/03 na jednak način regulira predmetna materija.

9. Polazeći od ovih pravnih pravila o vremenu razdoblja stjecanja zatraženog po osnovi bračne stečevine kao i važećeg pravnog načela da se dogradnjom, nadogradnjom i adaptacijom ne može steći vlasništvo na objektu ili njegovom određenom dijelu pa i na zemljištu na kojem se objekt nalazi, uvažavajući načelo jedinstva nekretnine, ovdje je riječ o tome da nije nastala nova stvar i građenjem stečeno suvlasništvo nekretnine jer se ne radi o izgrađenom objektu koji u sadašnjoj funkciji predstavlja novu stvar, sve sukladno odredbi čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZVDSP).

10. Zbog iznijetog a cijeneći i kako tužitelj nije dokazao da bi vlasnik nekretnine što drugo odredio, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako za vrijeme trajanja bračne zajednice prednika tužitelja i tuženice nije izmijenjen identitet kuće koji je nesporno posebna imovina tuženice i nije nastala nova stvar, već se radilo o poboljšanju uvjeta stanovanja cijele obitelji, rezultatima kojih se za vrijeme obiteljskog života koristio i prednik tužitelja koji je nesporno ulagao u posebnu imovinu svoje bivše supruge ali zbog toga nema pravo na stvarnopravni zahtjev.

11. Utvrđenja vještaka je prvostupanjski sud pravilno u cijelosti prihvatio jer tužitelj, iako pozvan rješenjem od 14. svibnja 2025., do ročišta održanog 12. studenog 2025. nije dostavio očitovanje na nalaz vještaka pa je prvostupanjski sud u pravilnoj primjeni odredbe čl. 10. st. 1. ZPP odbio prijedlog za odgodu ročišta zatražen stoga da bi odvjetnica uopće kontaktirala svoju stranku, imajući na umu da niti u žalbi tužitelj ne osporava utvrđenje vještaka već samo upućuje na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje glede prijedloga da vještak iskaže vrijednosti nespornih radova koje su izvršene u bračnoj zajednici

12. Ovo stoga, što je odredbom čl. 2. st. 1. ZPP propisano kako u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku a zahtjev u smislu odredbe čl. 156. st. 2. ZVDSP tužitelj nije stavio pa prvostupanjski sud, u pravilnoj primjeni načela prema kojem mora nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, uz dužnost onemogućavanja svake zlouporabe prava u postupku, nije saslušavao vještaka radi utvrđenja ovih činjenica dok daljnji žalbeni navodi koji upućuju na znatna ulaganja koja je izvršio, a njima se tuženica nije protivila, niti ih sprječavala i branila, ne utječu na pravilnost i zakonitost ovog dijela pobijane prvostupanjske presude.

13. Podneskom od 7. rujna 2017. na kojega upućuje tužitelj i na ročištu održanom 12. studenog 2025., a za koji zahtjev je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj P- 5701/2013-6 od 8. rujna 2017. utvrdio da je dopušten (list 82.-84. spisa), je tužitelj izrijekom tužbenim zahtjevom zatražio utvrđenje da ja tužitelj suvlasnik u 1/2 dijela svih pokretnina nalazećih u predmetnoj kući.

14. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 221.a ZPP odbio i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje suvlasništva svih pokretnina koje se nalaze u kući zaključkom, kako u 12 godina trajanja ove parnice tužitelj nije postavio tužbeni zahtjev prema kojem bi se moglo odrediti koje su pokretnine predmet zahtjeva a niti ih je moguće utvrditi saslušanjem stranaka kako je to predložila punomoćnica tužitelja na ročištu održanom 22. studenog 2025, jer bi se radilo o iskazima stranaka zainteresiranih za ishod postupka s time, da je u vrijeme stjecanja tužitelj imao tek 5 ili 6 godina (str. 169. spisa) dok je prednik tužitelja iselio 2010. godine pa nije moguće utvrđivati o kojim bi se pokretninama radilo bez bilo kakvog određenog zahtjeva tužitelja.

15. Prema odredbi čl. 219. st. 1. je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika što tužitelj u ovom slučaju nije učinio glede zahtjeva za utvrđenje suvlasništva pokretnina niti je uopće iznio činjenice koje bi u smislu odredbe čl. 220. st. 1. ZPP bile važne za donošenje odluke o tako postavljenom tužbenom zahtjevu.

16. Nadalje, sud odlučuje o tome koji će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica a žalbeni navodi koji se odnose na pasivno držanje tuženice također nisu osnovani jer je tuženica pristupila na ročište radi saslušanja a teret dokaza je upravo bio na tužitelju dokazati postojanje i istinitost svojih tvrdnji.

16.1. U odnosu pak prijedlog za provedbu očevida radi popisa i procjene vrijednosti pokretnina koje su ostale u kući, treba reći da su prvostupanjski sud, obje stranke i njihovi punomoćnici bili na očevidu (str. 318. spisa) kada nije predložen popis i pregled pokretnina pa je slijedom svega iznijetog prvostupanjska odluka i u odnosu na utvrđenje suvlasništva pokretnina donijeta pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja.

17. I naposlijetku, ročište za objavu presude je održano sukladno odredbi čl. 336. ZPP i na koje ročište stranke nisu pristupile pa oznaka zapisnika o tome da je rasprava tajna ne utječe na pravilnosti i zakonitost odluke te je primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke.

18. Odluka o parničnom trošku donijeta je nadalje pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 i 107/25 - dalje Tarifa) te je pravilno priznata i nagrada za pristup na ročište održano 10. rujna 2018. po Tbr. 9. toč. 1. Tarife jer se na tom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari, a nije odgođeno prije početka raspravljanja.

19. Tako je, sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II i III izreke pobijane prvostupanjske presude.

U Zagrebu, 18. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća:

Ana Gradišek