Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-131/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Kreši Štefeku, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Krešo Štefek, Sanja Špiljarić i Anita Barlafa u Zagrebu, protiv tuženika HEDOM d.o.o., Zagreb, Velika cesta 28, OIB: 62485998118, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Jonjiću, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Jonjić u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćniku Ivi Pezić, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, zbog donošenja odluke o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-888/2017-128 od 19. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 18. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 888/2017-128 od 19. studenog 2025. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. i II. izreke kao i u dijelu odluke o parničnom trošku kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 51.505,00 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te se predmet u tim dijelovima vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 123.460,00 €, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 10.5.2017. pa do isplate, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku plaćati tužitelju mjesečnu rentu na ime tuđe pomoći počevši od 10.5.2017. pa ubuduće, u iznosu od 600,00 € mjesečno, do svakog 15-og u mjesecu, dospjele obroke odjednom, sa zakonskom zateznom kamatom na dospjele, a neisplaćene mjesečne obroke tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate. Pod točkom III. izreke odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.800,00 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 10.5.2017. pa do isplate, kao neosnovanim, dok je pod točkom III. (ispravno IV.) naloženo tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu 51.505,00 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 19.11.2025. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu pod točkom I. i II. izreke te u pogledu odluke o parničnom trošku kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 51.505,00 €, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se preinači pobijana presuda u skladu s žalbenim navodima odnosno podredno ukine i vrati na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Isto tako, protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu pod točkom I. i II. izreke te u pogledu odluke o parničnom trošku, žali se umješač zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1-3. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika i umješača osporava žalbene navode u cijelosti kao neosnovane te predlože odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu .

5. Žalbe su osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio uslijed zadobivene ozljede na radu dana 13. svibnja 2014., radeći na privremenom radilištu tuženika HEDOM d.o.o. kao glavnog izvođača radova u prostoru povijesnog muzeja tvrđave [adresa] i to kao radnik kooperanta UNIJA INDUSTRIJE d.o.o., kada je prilikom izvođenja radova na sanaciji zidina [adresa] pao sa skele, a koju je nepravilno nepropisno postavio SKELA CENTAR d.o.o.

7. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi;

- da je tužitelj stradao na privremenom radilištu tuženika HEDOM d.o.o. kao glavnog izvođača radova u prostoru povijesnog muzeja tvrđave, [adresa] E kao radnik kooperanta Unija Industrije d.o.o., kada je prilikom izvođenja radova na sanaciji zidina [adresa] pao sa skele, a koju je nepravilno i nepropisno postavio Skela centar d.o.o.;

- da iz spisa Općinskog suda u Sisku broj Pp4G-260/14 proizlazi da je izdan prekršajni nalog protiv I-okrivljenika Skela centar d.o.o. i II-okrivljenika DF od dana 7.srpnja 2014., prema kojem su proglašeni krivima što nisu dana 13.5.2014. na privremenom gradilištu u Sisku osigurali fasadnu skelu u ispravnom stanju, zbog čega im je izrečena novčana kazna, dok iz spisa Općinskog suda u Sisku broj Pp4G-264/14 protiv I-okrivljenika Unija industrija d.o.o. i II-okrivljenika AF proizlazi da je protiv istih izdan prekršajni nalog 23.6.2014. (pravomoćan 10.9.2014.) prema kojem su proglašeni krivima što su dana 13.5.2014. na privremenom gradilištu u [adresa] dopustili rad na neispravnoj fasadnoj skeli;

- da iz spisa Općinskog suda u Sisku broj K-38172016 proizlazi da je u istom donesena pravomoćna presuda od 18.7.2022. protiv optuženog BF (preslika presude, list 338-354 ovog spisa), odnosno da je ista potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Kž-129/2023-4 od 7.2.2024., te je isti proglašen krivim kao zaposlenik HEDOMA što je dana 13.5.2014. u [adresa], u svojstvu voditelja radova na gradilištu, suprotno odredbi čl.43. st.2.,3, i 4. i članka 73.točka 4., 5. i 6. Zakona o zaštiti na radu i odredbe čl.55.st.3. Zakona o gradnji, olako držeći da neće ugroziti sigurnost radnika, dozvolio da se obavljaju radovi čišćenja i obnavljanja fuga na zidinama [adresa] na fasadnoj skeli koja je bila neispravno montirana, jer nije imala jedan H profil na najvišoj etaži, nije imala ljestve za pristup na skelu, nije imala bočnu zaštitu na podnicama te nije imala zaštitnu ogradu sa unutarnje strane, pri čemu je radnik Unija industrije EF obavljajući navedene poslove, prilikom silaska s vanjske strane najviše etaže skele, u trenutku kada je rukama uhvatio ogradu koja nije bila pravilno pričvršćena, izgubio ravnotežu i pao s visine oko 6 metara na tlo;

- da iz Ugovora broj 06/2014 od 24.4.2014. koji je sklopljen između HEDOM d.o.o. kao naručitelja i izvođača radova i Unija industrije d.o.o. kao izvoditelja radova proizlazi da se Unija industrija d.o.o. istim obvezala da će poštivati odredbe Zakona o zaštiti na radu i da će imenovati odgovornu osobu za provođenje navedenog;

- da je prvotno označeni II-tuženik Unija industrija d.o.o. brisan iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, broj Tt-17/43368-I od 13. prosinca 2017., dok je prvotno označeni III-tuženik Skela centar d.o.o. brisan iz sudskog registra temeljem rješenja Tt-20/13334-1 od 16. lipnja 2020. i to dana 24. srpnja 2020.;

- da iz iskaza svjedoka BF koji je bio voditelj gradilišta proizlazi da ne zna je li bilo kakvih nepravilnosti u postupanju samog tužitelja, čuo je da se on uspinjao s vanjske strane skele što nije dopušteno, to mu je netko rekao ali on nema saznanja neposredno o tome, te ne zna u kojem trenutku je tužitelj pao, čuo je od drugih da je to bilo dok je silazio sa skele. Zatim, proizlazi da je samo tužitelj bio u tom trenutku na samoj skeli, drugi radnici su bili na gradilištu prema njegovim saznanjima, bila su sveukupno trojica radnika Unija industrije te je tužitelj bio na skeli, a ostala dvojica su bila na unutrašnjem dijelu zgrade;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da su tog dana imali zadatak popeti se na skelu i čistiti fasadu objekta te su bila uz njega još dva radnika Unija industrije, a ta skela nije imala ljestve tako da su se morali na nju penjati preko ograde, a ni ta skela nije bila najbolje postavljena jer inače uvijek moraju biti postavljene ljestve kod rada na skeli ako se radi na visini više od 2 metra, no u ovom slučaju one nisu postojale, a on je radio na visini od 6 metar a išao je na skelu iako nema ljestvi jer su išli i drugi radnici, imao sam kredite morao zaraditi djecu za kruh i bojao se otkaza pa je zato radio, a BF bio je glavni poslovođa i šef tamo zaposlen kod tuženika i bio je glavni na tom gradilištu gdje su radili;

- da je tuženik radi oslobođenja od odgovornosti kao i doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja predlagao izvođenje dokaza, a da je prvostupanjski sud odbio prijedloge tuženika za vještačenjem po vještaku zaštite na radu, građevinskim vještačenjem, rekonstrukcijom događaja, za saslušanjem svjedoka CF, DF, ČF, pribavom obavijesti od Inspektorata rada i prekršajnog suda u Sisku o tome protiv koga su vođeni predmet, ocijenivši ih nepotrebnim za postupak;

- da je prvostupanjski sud odbio prijedlog tuženika HEDOM d.o.o. za saslušanjem OF kao stranke na strani Unija industrije d.o.o. i EFE NF kao stranke na strani Skela centra d.o.o., obzirom da su prestali postojati, a da ih je tuženik predložio saslušati kao stranke, a ne kao svjedoke;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Božidara Šebečić i dr. DFE proizlazi da je tužitelj dana 13.5.2014. stradao na radnom mjestu kada je pao sa skele s visine od oko 6 metara, kojom priliko je zadobio višeiverni prijelom prvog lumbalnog kralješka s pomakom ulomaka, oduzetost donjih udova, višeiverni prijelom desne potkoljenice u gležnju, prijelom obje palčane kosti u tipičnoj zoni(ručnom zglobu)s pomakom ulomaka, natučenje prsnog koša i natučenje trbuha te ukupno smanjenje životne aktivnosti iznosi 75%.

8. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da činjenica što se odgovornost poslodavca tužitelja (Unija industrije d.o.o.) prosuđuje temeljem članka 111. stavak 1. Zakona o radu i članka 15. Zakona o zaštiti na radu, ne oslobađa tuženika HEDOM d.o.o. njegove odgovornosti za štetu. Naime, iako je tužite lj nesporno bio radnik Unija industrije d.o.o., za štetu pored poslodavca tužitelja kao podizvođača, odgovara i naručitelj, odnosno glavni izvođač, a njegova se odgovornost ocjenjuje primjenom odredbe članka 1064. ZOO-a. Kako je šteta koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju rezultat niza propusta svih prvotno naznačenih tuženika, a njihovi se udjeli u nastaloj šteti ne mogu utvrditi, jer su apsolutno svi propusti svih tuženika izuzetni teški i međusobno povezani, to su isti temeljem članka 1107. stavak 1. 3. ZOO-a tužitelju solidarno odgovorni za štetu.

9. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju, ne postoji doprinos tužitelja nastaloj šteti, obzirom nije bilo opravdano očekivati da on kao radnik Unija industrije odbije izvršenje radnog zadatka na spomenutom gradilištu, pa time što je obavljao posao koji je bio dužan obavljati unatoč nesigurnih okolnosti, odnosno nepropisno postavljene skele i neispravne zaštitne ograde na istoj, ne može kao radnik snositi odgovornost za nastalu štetu, pa niti djelomično. Naime, gradilište na kojem je stradao tužitelj bilo je gradilište HEDOMA, a ne Unija industrije koja je kao poslodavac tužitelja istoga samo uputila na obavljanje poslova na tom gradilištu, pa stoga Unija industrija i nije imala osobu ovlaštenu za provođenje zaštite na radu na tom gradilištu, zato što to nije bilo gradilište Unija industrije, već HEDOMA. Isto tako, prvostupanjski sud utvrđuje da uz to, radnik BF, kao zaposlenik HEDOMA, bio je glavni na tom gradilištu gdje su radili, te bi upravo on svakog jutra, po iskazu tužitelja, dolazio i govorio što točno treba raditi toga dana na gradilištu, a isti je dozvolio da se obavljaju radovi čišćenja i obnavljanja fuga na zidinama [adresa] na fasadnoj skeli koja je bila neispravno montirana, te nije imala ljestve za pristup na skelu, niti zaštitnu ogradu sa unutarnje strane, uslijed čega je tužitelj obavljajući zadane poslove prilikom silaska s vanjske strane najviše etaže skele, u trenutku kada je rukama uhvatio ogradu koja nije bila pravilno pričvršćena, izgubio ravnotežu i pao s visine oko 6 metara na tlo i zadobio ozljede. Slijedom toga, prvostupanjski sud zaključuje da je time utvrđena odgovornost tuženika za nastalu štetu.

10. Međutim, takva utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda o isključivoj odgovornosti tuženika odnosno o izostanku doprinosa na strani tužitelja u konkretnom slučaju u nastanku predmetne nezgode, a time i posljedicama proisteklim iz iste za sada se ne mogu prihvatiti kao pravilna te osnovano žalitelji ističu da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer u presudi nema razloga o odlučnim činjenicama čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

11. Najprije, valja reći da je pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se u slučaju naknade štete koju pretrpi radnik na radu i u svezi s radom moraju se primijeniti opće odredbe o odgovornosti tuženika za opasnu stvar odnosno o opasnoj djelatnosti iz odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO-a), ali prvostupanjski sud gubi iz vida odredbe o oslobođenju odnosno djelomičnom oslobođenju od odgovornosti iz čl. 1067. ZOO.

12. Isto tako, odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, br. 71/14 i 118/14 - dalje: ZZR), propisano je da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

13. Naime, tužitelj je (kao radnik kooperanta) stradao na radu na privremenom radilištu tuženika HEDOM d.o.o. kao glavnog izvođača radova u prostoru povijesnog muzeja tvrđave [adresa] kada je prilikom izvođenja radova na sanaciji zidina [adresa] pao sa skele, a koju je nepravilno nepropisno postavio SKELA CENTAR d.o.o., slijedom čega je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tuženik odgovara po objektivnom kriteriju iz odredbe članka 1063. i 1064. ZOO, jer rad na visini na skeli od 6 metara predstavlja opasnu djelatnost, a u kojem slučaju postoji objektivna odgovornost izvođača radova – kao poduzimatelja opasne djelatnosti i za radove koje poduzimaju podizvođači, s kojima tada solidarno odgovara jer će poslodavac, odnosno izvođač radova odgovarat radniku po objektivnoj odgovornosti (ako je riječ o opasnoj stvari ili opasnoj djelatnosti).

14. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava utvrđenja suda prvog stupnja i s time u svezi primjenu materijalnog prava koja se odnose na postojanje tuženikove odgovornosti za nastanak štete. Naime, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tuženik, sukladno čl. 10. Zakona o zaštiti na radu, bio dužan osigurati uvjete rada na siguran način, a kako bi se izbjegle moguće ozljede na radu. Tuženik to nije učinio, pa je stoga temeljem čl. 25. st. 1. ZZR odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju. U slučaju naknade štete koju pretrpi radnik na radu i u svezi s radom moraju se primijeniti opće odredbe o odgovornosti tuženika za opasnu stvar odnosno o opasnoj djelatnosti iz odredbe čl. 1063. ZPP, ali prvostupanjski sud gubi iz vida odredbe o oslobođenju odnosno djelomičnom oslobođenju od odgovornosti iz čl. 1067. ZOO.

15. Naime, prema odredbi čl. 1067. st. 3. ZOO, tuženik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Tuženik je na tu okolnost predložio izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu, građevinskim vještačenjem, rekonstrukcijom događaja, za saslušanjem svjedoka CF, DF, ČF, pribavom obavijesti od Inspektorata rada i prekršajnog suda u Sisku, saslušanjem OF i EFE koje dokaze je prvostupanjski sud odbio kao nepotrebne.

16. Tužitelj je u svojem iskazu naveo da su tog dana imali zadatak popeti se na skelu i čistiti fasadu objekta te su bila uz njega još dva radnika Unija industrije, a ta skela nije imala ljestve tako da su se morali na nju penjati preko ograde, a ni ta skela nije bila najbolje postavljena jer inače uvijek moraju biti postavljene ljestve kod rada na skeli ako se radi na visini više od 2 metra, no u ovom slučaju one nisu postojale , a on je radio na visini od 6 metar a išao je na skelu iako nema ljestvi jer su išli i drugi radnici te se bojao otkaza pa je zato radio, a BF bio je glavni poslovođa i šef tamo zaposlen kod tuženika i bio je glavni na tom gradilištu gdje su radili.

17. Međutim, prvostupanjski sud pogrešno otklanja doprinos tužitelja obrazloženjem da nije bilo opravdano očekivati da on kao radnik Unija industrije odbije izvršenje radnog zadatka na spomenutom gradilištu. Naime, ocjena je ovog suda da radnik kojemu su pružena sva zaštitna sredstva, mora biti u svakom trenutku svjestan posljedica obavljanja poslova suprotno pravilima zaštite na radu, što uključuje i propuštanje dužne pažnje što može biti od utjecaja na oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti za štetu. (Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr 794/16-2 od 30. svibnja 2017.). Isto tako, ukoliko je tužitelj bio svjestan činjenice da da skela nije najbolje postavljena i da nema ljestvi za silazak što upućuje na obavljanje poslova suprotno pravilima zaštite na radu i tada je mogao kritične prigode odbiti raditi na takvoj skeli te obavijestiti voditelja gradilišta o tome.

18. Slijedom navedenog, osnovano tuženik ukazuje kako pri ocjeni odgovornosti za nastali štetni događaj prvostupanjski sud nije cijenio sve odlučne činjenice, a imajući u vidu opisane uvjete kao niti da li je tužitelj upotrijebio dužnu pažnju.

19. Naime, prvostupanjski sud je bio dužan utvrditi i obrazložiti zbog čega (ne)postoje pretpostavke da se tuženika djelomično ili u cijelosti ekskulpira od odgovornosti za štetu koju tužitelj trpi u smislu gore rečenog. Činjenica postojanja objektivne odgovornosti poslodavaca nije sama po sebi razlog za neosnovanost prigovora doprinosa odnosno prigovora isključive odgovornosti radnika za štetu koju trpi radi ozljede na radu, a za navod da tuženik nije dokazao da postoji doprinos ili isključiva odgovornost tužitelja šteti koju trpi sud nije u obrazloženju naveo ni na temelju kojih je dokaza koje činjenice u tom dijelu utvrdio niti je dao jasne i valjane razloge za takav općeniti zaključak.

20. Dakle sud je propustio, a bio je dužan, ocijeniti na koji se način dogodio sam štetni događaj, je li tom prilikom tužitelj na sebi imao svu propisanu opremu, je li u obavljanu svojeg radnog zadatka primijenio dužnu pažnju koju bi primijenio svaki prosječan radnik i je li osposobljen za rad na siguran način te je s obzirom na činjenice koje je utvrdio u vezi toga bio dužan, jasnim razlozima, odgovoriti na (ne)osnovanost prigovora koji je glede odgovornosti istaknuo tuženik. Također, sud je u presudi naveo da nije provodio vještačenje po vještaku zaštite na radu jer nije bilo potrebno pri tome zanemarujući da okolnosti konkretnog štetnog događaja nije moguće utvrđivati samo iskazom tužitelja te uvidom u osuđujuću presudu BF.

21. Prema tome, prvostupanjska presuda ne sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama potrebnim za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a posljedično tome nije moguće niti utvrditi visinu naknade štete koju je tuženik dužan naknaditi povodom nastalog štetnog događaja.

22. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370 ZPP pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca. (čl. 371 ZPP).

23. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP).

24. U ponovnom suđenju sud će otkloniti uočene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovom odlukom te će nadopuniti činjenično stanje sukladno iznesenim primjedbama i uputama te valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a uz pravilnu primjenu materijalnog prava raspraviti i osnovanost prigovora tuženika o postojanju doprinosa na strani tužitelja u nastanku predmetnog štetnog događaja, a time i posljedicama proisteklim iz istog kao i ponovo odlučiti prijedlogu tuženika za izvođenjem dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu te ostalih predloženih dokaza. Pri tome će prvostupanjski sud raspraviti i ocijeniti osnovanost ostalih žalbenih navoda, pri čemu će imati u vidu izražena stajališta ovog suda.

25. Tek nakon toga bit će moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

26. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 18. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić