Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-49/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Željke Rožić Kaleb, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ane Gradišek, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vedran Klemenčić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tušak Miletić i partneri j.t.d., Zagreb, Vlaška 84, protiv tuženog ZP iz [adresa], JNA 244, Republika Sjeverna Makedonija, uz sudjelovanje maloljetrnog SP, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa poseban skrbnik JP iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, radi odluke o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-298/2022-59 od 9. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženog ZP, kao neosnovana, i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-298/2022-59 od 9. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženog ZP, kao neosnovana, i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-298/2022-59 od 9. siječnja 2025. u odluci o troškovima parničnog postupka pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Majka IP, OIB: [osobni identifikacijski broj] će ostvarivati djelomično samostalnu roditeljsku skrb za mlt. SP, OIB: [osobni identifikacijski broj] u odnosu na odlučivanje o zdravlju, školovanju, promjeni prebivališta odnosno boravišta djeteta i ishođenju svih osobnih dokumenata, dok će joj za zastupanje mlt. djeteta u odnosu na ostala bitna osobnih prava iz čl. 100 st. 1. ObZ-a (promjena osobnog imena, izbor ili promjena vjerske pripadnosti) biti potrebna pisana suglasnost oca ZP, [adresa], JNA 244.“.

2. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu kojim glasi:

„Nalaže se tuženiku VP iz [adresa], doprinositi za uzdržavanje mldb. ĐP, mjesečni iznos od ukupno 1.300,00 kn, a koji iznos će plaćati najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun majke PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]“.

II. Nalaže se tuženiku ĆP, [adresa], JNA 244 naknaditi tužiteljici PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.243,27 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 09. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se prijedlog tužiteljice za donošenje privremene mjere koji glasi: „Dozvoljava se majci, PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da samostalno potpiše svu potrebnu dokumentaciju pred nadležnim tijelom MUP-a RH radi izrade i preuzimanja osobne iskaznice i putovnice mldb. HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bez potrebe za suglasnošću oca, VP iz [adresa], JNA 244, a koja privremena mjera vrijedi do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke Suda.“.

3. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka pod točkom II. izreke rješenja (kao dijela rješenja s kojim žalitelj nije uspio u sporu), žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže presudu i rješenje u pobijanom dijelu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

4. Žalba tuženika protiv presude i rješenja nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje te postupak koji im je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP- a.

6. Prvostupanjski sud valjano je utvrdio činjenično stanjke na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s čl. 8 ZPP-a, na koje pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, čemu tužitelj žalbenim navodima neosnovano prigovara..

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice, majke, za ostvarivanjem djelomično samostalne roditeljske skrbi u odnosu na maloljetno zajedničko dijete stranaka, SP (rođenog **.**.2012.).

8. Iz rezultata prvostupanjskog proizlazi:

- da je uvidom u pravomoćnu presudu Osnovnog suda u Gostivaru broj P2 -584/2019 od 18. studenoga 2019., priznatu rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1-522/2020 od 5. ožujka 2021., utvrđeno da je njome razveden brak stranaka, kojom presudom je maloljetno dijete povjereno majci na „čuvanje, vaspitanje i izdržavanje“, dok su redovni kontakti oca i maloljetnog djeteta određeni sukladno rješenju Centra za socijalni rad Gostivar,

- da je uvidom u prijedlog i mišljenje Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Susedgrad od 13. lipnja 2022., nalaz i mišljenja stručnog tima Centra za socijalnu skrb Gostivar od 26. siječnja 2023. i konačni prijedlog i mišljenje Područnog ureda Susedgrad od 11. listopada 2024., utvrđeno da majka od 2018. živi u [adresa], od kada u potpunosti samostalno i adekvatno skrbi o maloljetnom djetetu, da je majka po dolasku s djetetom stanovala na području [adresa], nakon čega je po preseljenju na područje [adresa] u [adresa], putem Centra za socijalnu skrb ishodila suglasnost da se dijete prijavi na tadašnjoj adresi, [adresa], s obzirom na to da je suglasnost oca za to izostajala, da je otac također uskraćivao suglasnost za prijavu djeteta na aktualnoj adresi stanovanja majke (ulica I [adresa]), kao i suglasnost za izradu osobne iskaznice i putovnice djeteta, a da od vremena faktičnog prestanka bračne zajednice nije dolazio u Hrvatsku, da je u svojim obraćanjima tada Centru za socijalnu skrb Zagreb, ali i u navodima iznesenim u obradi pri Centru za socijalnu skrb Gostivar, (koja je izrađena za potrebe ovoga postupka), iznosio da uslijed teške materijalne situacije ne može dolaziti u Hrvatsku, da je ukazivao kako mu majka ne dopušta kontakt s djetetom i kako želi da se kontakt uslijed njegovih osobnih okolnosti ostvaruje u [adresa], da se protivio zahtjevu majke za samostalnom roditeljskom skrbi, navodeći da želi biti uključen u razvoj djeteta, iz kojeg prijedloga i mišljenja također slijedi kako roditeljska komunikacija u potpunosti izostaje,

- da je prijedlog stručnog tima Područnog ureda Susedgrad (temeljen na provedenom razgovoru s majkom i maloljetnim djetetom, dokumentaciji kojom raspolaže o obiteljskoj dinamici te nalazu i mišljenju Centra za socijalnu skrb Gostivar), da se majci omogući djelomično samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u odnosu na zdravlje djeteta, školovanje djeteta, prijavu i odjavu prebivališta/boravišta te ishođenje svih osobnih dokumenata (predaja zahtjeva i podizanje osobne iskaznice i putovnice), pri čemu predlažu da maloljetno dijete i nadalje stanuje s majkom, a da s ocem ostvaruje osobne odnose putem telefonskih/video poziva nedjeljom ujutro od 10:00 sati,

- da se pozvani očitovati se takav prijedlog stručnog tima Područnog ureda, tužiteljica s istim suglasila i precizirala tužbeni zahtjev, predlažući dodjeljivanje djelomično samostalne roditeljske skrbi, s kojim mišljenjem se suglasio i posebni skrbnik maloljetnog djeteta, dok se tuženik o istome nije očitovao,

- da iz provedenog razgovora psihologa s maloljetnim djetetom od 6. lipnja 2022. slijedi kako isti unatrag četiri godine živi u [adresa], u kućanstvu s majkom, bakom, djedom, tetom i ujakom, kako se veseli ljetnim praznicima koje će provesti u Sjeverno j Makedoniji i susretu s ocem, s time da je na upit o odnosima u obitelji navodio kako ostvaruje bliske odnose s užom i širom obitelji po majci, kojoj se može u svemu povjeriti i sve joj reći „osim psovke“; da se telefonom čuje s ocem jednom do dva puta tjedno, putem poziva ili video poziva, pri čemu tada nije iznosio o poteškoćama prilikom tih razgovora, no verbalizirao je da je ljut na tatu jer tata ne želi dati „svoj potpis kako bi mama njemu mogla ishoditi putovnicu i osobnu iskaznicu da može putovati“, dok je tijekom razgovora s psihologom u travnju 2023., iskazivao ljutnju prema ocu koji mu je uskraćivao putovnicu radi čega nije mogao putovati u Istambul, što mu je bila želja,

- da je temeljem iskaza tužiteljice (koji je sud prvog stupnja prihvatio cijeneći ga neposredno uvjerljivim i u bitnome sukladan činjenicama sadržanima u prijedlogu i mišljenju Centra od 13. lipnja 2022. i 11. listopada 2024.) utvrđena činjenica izostanka roditeljske suradnje s tuženikom, koja činjenica je, kao roditelja s kojim maloljetno dijete stanuje, ograničava u izvršavanju pojedinih sadržaja roditeljske skrbi, pri čemu je uslijed višegodišnjeg izostanka suglasnosti oca pojedine od tih sadržaja uspjela ostvariti tek putem sustava socijalne skrbi i promjenom zakonskog propisa,

- da je tužiteljica u svom iskazu navela da ona i dijete imaju hrvatsko i makedonsko državljanstvo, da su do prosinca 2018. kao obitelj živjeli u [adresa], nakon čega je s maloljetnim djetetom došla u Zagreb gdje joj žive roditelji, koje su I ranije, dok su živjeli kao obitelj, znali povremeno posjećivati, prvo u [adresa], a potom u Zagrebu, da je prilikom jednog od boravaka u Hrvatskoj zajedno s tuženikom, sebi i djetetu prijavila prebivalište u [adresa], da dolaskom u Zagreb 2018. nije mogla dijete upisati u vrtić, jer je tuženik za to uskratio suglasnost, da je slijedeće godine uspjela sama upisati dijete u školu, da maloljetni HP sada ide u 6. razred Osnovne škole Ante Kovačića i ima prijavljeno prebivalište na istoj adresi na kojoj i ona stanuje, što je ponovno, radi izostanka suradnje oca, uspjela ishoditi putem Centra, da, osim što je tuženika prethodno kontaktirala, to isto probala i putem Centra u Makedoniji, no da je tuženik odbio dati suglasnost, da je Centar udovoljio njenom zahtjevu za dobivanje dječjeg doplatka, da nema komunikacije između oca djeteta i nje same, da je tuženika u nekoliko navrata probala zvati, no da on s njom ne želi razgovarati, da dijete s ocem također nema kontakt, jer to ne želi, da je u kolovozu 2023. s djetetom bila u Makedoniji i pokušala dogovoriti susret oca i djeteta preko makedonskog Centra, no da maloljetni HP oca nije želio vidjeti, jer smatra da se otac za njega ne brine i svjestan je toga da mu je otac uskratio dokumente i da ga nikada nije došao vidjeti u Hrvatsku , da dijete zbog oca nije moglo pet godina putovati izvan Hrvatske, da je ona u Makedoniji stavila zahtjev za izdavanje putovnice i putovnica je stajala u policiju, da je rekla tuženiku da ju podigne, što je i napravio, no nije joj je želio predati, zbog čega se obratila i Centru u Makedoniji, no kako nije uspjela dobiti putovnicu, odustala je, da su u Makedoniju tada ušli s hrvatskim dokumentima, pri čemu je dodatno naglasila da je dijete od 2016. imalo hrvatske dokumente koji su 2019. istekli, pa je predala zahtjev za izdavanjem osobne iskaznice i putovnice u Hrvatskoj, ali su i te isprave stajale u policiji jer ih otac nije podigao, a da se u međuvremenu promijenio zakon te je uspjela sama preuzeti i osobnu iskaznicu i putovnicu, naglašavajući i to da je 2021. predala te zahtjeve, a da je tak 2024. uspjela podići osobne isprave za dijete, tako da dijete sada ima izdanu i osobnu iskaznicu i putovnicu od strane MUP-a RH.

9. Polazeći od navedenih utvrđenja, rukovodeći se prijedlogom i mišljenjem stručnog tima Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Susedgrad (s kojim se suglasio i posebni skrbnik maloljetnog djeteta), vodeći računa i o utvrđenjima do kojih je došao temeljem iskaza tužiteljice i provedenog razgovora psihologa s maloljetnim djetetom, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 100. st. 1. u vezi s čl. 105. st. 1. Obiteljskog zakon ("Narodne novine" broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ), ocijenio da je u najboljem interesu maloljetnog djeteta da se majci dodijeli djelomično samostalna roditeljska skrbi u opsegu koji je za dijete najbitniji - zdravlje, školovanje, prijava prebivališta/boravišta i ishođenje osobnih dokumenata, uz istodobno ograničavanje oca na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu (zbog narušenih odnosa između majke i oca djeteta koji je više godina sprečavao da dijete ima valjanu osobnu iskaznicu i putovnicu, zbog prostorne udaljenosti oca i osobno uvjetovanih razloga zbog kojih otac ne sudjeluje u životu djeteta niti sudjeluje u uzdržavanju djeteta), slijedom čega je odlučio kao u izreci pobijane presude, dok je odluku pod točkom II. izreke pobijanog rješenja donio primjenom odredbe čl. 154. st. 5., čl. 155. i čl. 158. st. 2. ZPP-a, sve u vezi s čl. 366. st. 1. ObZ-a (vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka).

10. Navedena ocjena prvostupanjskog suda je pravilana pa ju prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedene ocjene niti žalbenim navodima žalitelja nije dovedena u sumnju.

11. U konkretnom slučaju, u odnosu na odlučivanje o ishođenje osobnih dokumenata za dijete, školovanju, prijavi prebivališta/boravišta, kao i u pogledu potrebne zdravstvene zaštite, i po stavu ovoga suda drugog stupnja, radi se o odlukama koje su bitne za zaštitu osobnih prava djeteta i koje mogu znatno utjecati na njegov život, u kojoj situaciji sud, ukoliko roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, niti sporazum o tome tijekom ovog sudskog postupka, u skladu s dobrobiti djeteta, donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi.

12. Po stavu ovoga suda, tužiteljica je dokazala da u odnosu na odlučivanje o tim bitnim osobnim pravima djeteta, u okolnostima konkretnog slučaja, i to činjenice da se radi o dječaku osnovnoškolske dobi (aktualno je učenik 6. razreda osnovne škole), koji od 2018. živi u [adresa] s majkom kojoj je povjeren na skrb nakon razvoda braka roditelja (koja o njemu adekvatno brine uz podršku svoje uže i šire obitelji), da između roditelja ne postoji mogućnost dogovora oko ishođenja potrebnih suglasnosti za dijete (zbog narušenih odnosa između majke i oca djeteta koji je više godina sprečavao da dijete ima valjanu osobnu iskaznicu i putovnicu), prostorne udaljenost oca i osobno uvjetovanih razloga zbog kojih otac ne sudjeluje u životu djeteta, niti doprinosi za njegovo uzdržavanje, zajednička roditeljska skrb u odnosu na odlučivanje o tim bitnim osobnim pravima djeteta, nije za dobrobit djeteta, čime je dokazala da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 105. st. 4. ObZ-a.

13. Naime, iz svih izvedenih dokaza, pa tako i prikupljenih podataka na temelju kojih je stručni tim tadašnjeg Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Susedgrad, dao konačni prijedlog i mišljenje za potrebe ovog sudskog postupka (imajući u vidu i izvješće Javne ustanove centra za socijalnu skrb Gostivar, Republika Sjeverna Makedonija), kojem prijedlogu i mišljenju tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije prigovarao (kao što mu ne prigovara niti sada žalbenim navodima), niti je predlagao izvođenje bilo kakvih dokaza kojima bi osporio njihovu pravilnost, pouzdano je utvrđeno da je komunikacija između oca i majke bitno narušena, tako da ne postoji mogućnost dogovora oko ishođenja potrebnih dokumenata i suglasnosti za dijete, pri čemu s očeve strane niti nema spremnosti za suradnju s majkom vezano za odlučivanje o bitnim pitanjima u pogledu naprijed navedenih potreba djeteta, dok dječak u odnosu na oca iskazuje ljutnju (jer zna da zbog nesuradnje oca glede putne isprave nije mogao putovati), pri čemu je otac, kako to pravilno primjećuje i sud prvog stupnja, naglašeno usmjeren na svoju materijalnu situaciju (ukazuje da je nezaposlen, da živi s ocem i uzdržava se od njegove mirovine), u kojoj vidi opravdanje za nemogućnost realiziranja kontakata s djetetom.

14. Stoga je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, pravilno utvrdio da odvojeni život roditelja i prostorna udaljenost oca te njegovo ranije opisano djelovanje, opravdavaju dodjeljivanje majci djelomično samostalne roditeljske skrbi u naprijed navedenom opsegu, jer iz svih izvedenih dokaza proizlazi da tuženik nije spreman na suradnju s tužiteljicom u pogledu navedenih odluka, već da majka za dijete ostvaruje prava putem sustava socijalne skrbi, dok sam tuženik nije dokazao suprotno (da je spreman sporazumno i u dogovoru s majkom rješavati navedena pitanja). Sve navedeno upućuje i na postojanje vrlo vjerojatnih poteškoća u postizanju dogovora oko svega toga i u buduće, naročito u odnosu na ishođenje osobnih dokumenata za dijete, koji su preduvijet za normalno funkcioniranje u svim sferama svakodnevnog života, slijedom čega je evidentno da u tim segmentima odlučivanja o bitnim p itanjima u vezi s djetetom, roditelji neće biti u mogućnosti surađivati i donositi zajedničke odluke, koja suradnja je u konkretnim okolnostima nužna.

15. Na žalbene navode ukazuje se da iz pobijane presude jasno slijedi da je prvostupanjski sud detaljno raspravio konkretni slučaj uz primjenu načela ravnopravnosti i sporazumnog rješavanja obiteljskih odnosa, te načela razmjernosti, i pri tome pravilno ocijenio da je u najboljem interesu djeteta da se majci dodijeli samostalna roditeljska skrb u navedenim segmentima. U takvim činjeničnim i pravnim okolnostima žalbeni navodi kojima tuženik iznosi tvrdnje o tome da je krivnja što nije imao osobne odnose s djetetom, na majci, a ne na ocu, ne mogu se smatrati pravno odlučnim u odnosu na naprijed navedenu ocjenu, naročito iz razloga što navedene tvrdnje ne proizlaze utvrđenima na temelju dokaza koje je sud izveo tijekom prvostupanjskog postupka.

16. Pri tome, pobijana odluka se temelji na nizu bitnih utvrđenja, od samostalne brige majke za sve potrebe djeteta, preko činjenice da otac nije uključeni u niti jedan segment života djeteta, do toga da otac i sam ukazuje na to da zbog svoje teške materijalne situacije nije u mogućnosti dolaziti u Hrvatsku i susretati se s djetetom . Ovdje valja reći kako roditelji kao primarni sudionici odnosa unutar jedne obitelji, imaju niz prava i obaveza u odnosu na maloljetno dijete, ali osnovna zadaća suda je štiti dobrobit i najbolji interes djeteta koji nužno ne odgovara viđenju jednog od roditelja, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja. U konkretnom slučaju, primarna dužnost suda je omogućiti djetetu ostvarivanje svih njegovih prava u vremenu i na način koji će štiti njegov najbolji interes i neće izlagati dijete nepotrebnom uskraćivanju nekog njegovog prava uslijed nemogućnosti roditelja da o nečemu postignu dogovor ili nemogućnost da se u potrebnom roku pribavi neka suglasnost.

17. Istina, u najboljem je interesu djeteta, s općenitog aspekta, da oba roditelja zajednički ostvaruju roditeljsku skrb nad njim i za razumjeti je želja tuženika da aktivno u svim segmentima bude uključen u život zajedničkog maloljetnog djeteta, međutim, s obzirom na sve naprijed obrazloženo, u okolnostima konkretnog slučaja iz kojih jasno proizlazi narušenost roditeljske komunikacije i roditeljske suradnje, a koja bi se sasvim sigurno reflektirala u ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi (kada bi ista bila zajednička u spornim segmentima), neupitno je da je pobijana odluka o (djelomično) samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi donesena uz uvažavanje načela zaštite najboljeg interesa djeteta, pri čemu je za naglasiti da dobrobit maloljetne djece mora biti ispred interesa i želja svakog od roditelja, s time da se pojam „dobrobit djeteta“ odnosi upravo na pravo djeteta da njegova dobrobit ima prednost u odnosu na prava i interese svih drugih, pa tako i njegovih roditelja.

18. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik iznosi prigovore vezano za donesenu presudu o razvodu braka stranaka i o uzdržavanju djeteta, valja odgovoriti da u konkretnom slučaju navedeno nije predmet ovoga spora, slijedom čega su izneseni žalbeni navodi bez utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

19. Slijedom svega obrazloženog, valjalo je žalbu tuženika temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

20. U odnosu na žalbu tuženika kojom osporava pravilnost i zakonitost odluke o troškovima postupka, tj. odluke prvostupanjskog suda pod točkom II. izreke pobijanog rješenja, valja reći da je prema ocjeni ovog suda, vodeći računa o okolnostima konkretnog slučaja, kao i o činjenici da su, s obzirom na to da tuženik živi u [adresa], sve isprave tuženiku morale biti dostavljene diplomatskim putem i u ovjerenom prijevodu na makedonski jezik, a potom putem zastupnika za primanje pismena, da je u takvim okolnostima tužiteljica imala opravdani trošak prijevoda tih isprava (prema spisu priloženim računima koje tuženik žalbenim navodima niti ne spori), kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, kao i trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, koji troškovi su joj pravilno priznati u vidu jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak prema Tbr. 7. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj 138/23 i 107/25), uvećane za pripadajući PDV, slijedom čega se pravilnom ukazuje odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka, koja odluka žalbenim prigovorima tuženika nije dovedena u sumnju, na koju odluku nemaju utjecaja niti žalbeni navodi kojima tuženik upire na svoju tešku materijalnu situaciju, nezaposlenost, loše zdravstveno stanje, činjenicu da je socijalni slučaj i da nema nikakvih prihoda (na koju okolnost je dostavio određenu dokumentaciju).

21. S obzirom na sve naprijed navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izraci.

U Zagrebu 18. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb