Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj Psp-71/2024-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Dario Čehić, odvjetnik u Poreču, protiv tuženika SP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Lenka Banjanin, odvjetnica u [adresa], nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 16. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnik tužiteljice i punomoćnice tuženika, po objavi od 18. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik SP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], smetao tužiteljicu NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u posljednjem mirnom i samostalnom suposjedu nekretnine označene kao trosoban stan br. 8 u prizemlju, ulaz 1, ukupne površine 102,83 m2, upisan kao 18. suvlasnički dio zgrade [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] i upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova, na način da je bez pitanja tužiteljice promijenio brave na nekretnini, čime je isključio tužiteljicu iz suposjeda onemogućivši joj pristup predmetnoj nekretnini, pa se tuženiku nalaže uspostava ranijeg suposjedovnog stanja na način da tužiteljici preda ključ novopostavljene brave na predmetnim vratima te joj omogući suposjed, te se zabranjuje tuženiku svako daljnje takvo ili slično smetanje suposjeda ubuduće pod prijetnjom novčane kazne, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 1.125,00 eura, u roku 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona i tuženik tijekom trajanja njihove izvanbračne zajednice koja je započela nekoliko godina prije sklapanja njihovog braka bili, temeljem Ugovora o kupoprodaji od 6. ožujka 2006. god. kupili trosoban stan br. 8 u prizemlju, ulaz 1, ukupne površine 102,83 m2, upisan kao 18. suvlasnički dio zgrade [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] i upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova; kao jedini kupac u tom ugovoru bio je naznačen ovdje tuženik. Tužiteljica i tuženik su taj stan od tada suposjedovali, koristeći ga kao svoj dom u kojemu su zajednički obitavali. Zadnjih godina su tužiteljica i tuženik dom imali na adresi [adresa], a predmetnom stanu u [adresa] su boravili kada bi bili u [adresa], uglavnom zbog radnih obveza u Ordinaciji dentalne medicine dr. Radoslav Božić, [adresa], u kojoj su oboje bili zaposleni. Dana 29. srpnja 2024. god. tužiteljica je pokušala ući u gore opisani stan, no nije mogla svojim ključem otključati ulazna vrata stana stoga što je tuženik bez pitanja i obavijesti ovdje tužiteljice promijenio brave na ulaznim vratima, pri čemu nije tužiteljici predao nove ključeve stana u kojemu se nalaze dokumenti, odjeća i druge osobne stvari tužiteljice; čime je tuženik onemogućio tužiteljici pristup stanu i stvarima tužiteljice koje se nalaze u stanu, oduzevši joj suposjed nekretnine. Stoga predlaže da sud donese rješenje sadržaja kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je netočno da su stranke suposjednici predmetnog stana, kako za ovaj parnični postupak nije titular vlasništva od značaja, tuženik će samo ukazati da se radi o njegovom stanu koji predstavlja njegovu posebnu imovinu. Tužiteljica ničim nije dokazala faktičnu vlast na predmetnom stanu niti miran niti samostalan posjed ni period trajanja. Tužiteljica nije suposjednik stana, tužiteljica je odselila 2020. godine iz [adresa]. Tuženik nije zamijenio bravu kako tužiteljica navodi, jer tužiteljica nema suposjed predmetnog stana duže od četiri godine. Prema saznanju tuženika, navedenog dana ista nije ni bila niti pokušala ući u stan, a za motive ove tužbe tužiteljica vjerojatno ima razloge daljnjeg zlostavljanja bivšeg supruga ili želju za utvrđivanjem da li i tko živi sad u predmetnom stanu osim tuženika. Nikakva dokumentacija, niti odjeća, ni druge stvari… tužiteljice se u predmetnom stanu ne nalaze ( odjeća koja ne bi bila u upotrebi ili nošena skoro pet godina, složit ćemo se da je roba koja ni ne bi mogla biti više korištena jer modno osviještene žene robu mijenjaju sezonski). Opreza radi ističe se prigovor prekluzije, te promašene pasivne legitimacije, kao i pravo tužiteljice na podnošenje ove tužbe. Slijedom iznijetog, predlaže se da sud po provedenom postupku odbije tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu troškova ovog postupka.

3. Dakle, predmet ovog postupka jest zaštita tužiteljičinog suposjeda nekretnine opisane u izreci, a sporno je je li tužiteljica uopće bila posljednja mirna posjednica predmetnog stana i je li tuženik izvršio ono što je tužiteljica označila kao čin smetanja posjeda (zamijenio bravu na ulaznim vratima stana). Sporno je i je li ova tužba podnesena u zakonskom roku za traženje posjedovne zaštite.

4. Prema odredbi članka 441. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a) sud se ograničio samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja jer je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

5. Sud je proveo dokaze saslušanjem svjedoka UP, NPĆM, MP, KP, ŽP te saslušanjem parničnih stranaka. Sud je proveo i dokaz uvidom u Službenu zabilješku Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, II. policijske postaje Rijeka od 28. travnja 2025., iako je predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je navedena isprava sastavljena po okončanju tog stadija parničnog postupka pa je jasno da taj dokaz stranka ranije, bez svoje krivnje, nije niti mogla predložiti (članak 299. stavak 2. ZPP-a).

6. Sud nije provodio dokaze o činjenicama o kojima u ovom postupku nije dopušteno raspravljati, pozivom na citirani članak 441. ZPP. Zbog toga nije proveden dokaz o vlasništvu stana (izvadak iz zemljišne knjige, ugovor o kupoprodaji), o bračnom statusu i poslovnom odnosu parničnih stranaka (presuda o razvodu braka, odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu). Po ocjeni ovog suda nije bilo potrebno provoditi niti dokaz o prijavljenom prebivalištu parničnih stranka jer osoba može biti posjednik neke nekretnine i bez da na toj adresi ima prijavljeno prebivalište. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka predloženih po tuženiku i to NPĆ, ĐP, TP, EP, CP, FP, HP, IP, DP te OP jer su ti dokazi predloženi na okolnost da tužiteljica više nije suposjednik predmetnog stana, no činjenica tužiteljičinog suposjeda nedvojbeno je utvrđena na temelju drugih provedenih dokaza pa je provođenje daljnjih dokaza na te okolnosti ocijenjeno suvišnim i nesvrsishodnim. Tužiteljica je odustala od saslušanja svjedokinje RP.

7. Prema članku 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV-a), posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

8. Prema članku 24. stavak 1. ZV-a, svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

9. U odnosu na prvu spornu činjenicu – je li tuženica uopće bila posljednja mirna suposjednica stana na adresi [adresa] sud je osobito cijenio iskaze samih parničnih stranaka. Naime, obje su parnične stranke suglasno iskazale da su za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice zajedno živjele u stanu na adresi [adresa], da je tužiteljica imala ključ i držala u stanu svoje stvari. Iz iskaza stranaka nedvojbeno je utvrđeno da je tužiteljica kasnije odselila u Istru, ali unatoč tome znala je doći u stan. Sam tuženik je iskazao da nakon što je tužiteljica odselila u Istru oni nisu ništa dogovarali o tome može li ona dolaziti u stan, tuženik nije tražio da mu vrati ključeve, u stanu da su ostale i "neke sitnice" tužiteljice. Takvo činjenično stanje proizlazi i iz iskaza svjedoka UP i MP (brata i oca tužiteljice) koji su i sami znali doći odnosno boraviti u istom stanu pa im je stanje osobno poznato, a to da je u stanu boravio tužiteljičin otac, potvrdio je i tuženik. I iskaz svjedokinje ŠP potkrepljuje ovakva utvrđenja, jer je i ona navela da je s tužiteljicom, kao njezina prijateljica, dolazila u stan i vidjela da tužiteljica tamo drži odjeću, a upravo ju je i ona uvela u stan, odnosno otključala bi joj ulazna vrata. Svjedoci KP, ŽP i VP nisu imali neposrednih saznanja o načinu korištenja stana, niti su iskazali išta što bi dovelo u sumnju iskaze parničnih stranaka i svjedoka UP, MP i ŠP.

10. Na temelju ovih dokaza utvrđeno je, dakle, da je tužiteljica nedvojbeno stekla suposjed stana na adresi [adresa], budući da je tamo živjela dok je bila u braku s tužiteljem, imala je svoj ključ i tamo je držala stvari. Slijedi da je tužiteljica imala neposredan suposjed stana jer je, zajedno s tuženikom, osobno izvršavala faktičnu vlast u pogledu toga stana i to upravo na način tipičan za korištenje stambenih nekretnina.

11. Nedvojbeno je utvrđeno i to da je tužiteljica odselila u Istru, ali budući da je pritom zadržala ključeve stana, kao i neke osobne predmete u stanu (što nedvojbeno predstavlja posjedovne čine) tužiteljica je u smislu članka 19. ZV-a zadržala i suposjed stana, jer se po naravi stvari samim preseljenjem ne gubi posjed stvari. U spisu nema dokaza da se tužiteljica posjeda odrekla, niti da joj ga je tuženik oduzeo (do navodne promjene brave), a neupitno je da osoba može biti posjednik više nekretnina, tako i onih u kojima ne stanuje niti ih koristi dulje vrijeme.

12. Što se tiče čina smetanja posjeda, tužiteljica je iskazala da je 24. srpnja 2024. posljedni put bila u stanu, a idući dan ju je kućna pomoćnica gđa.RP obavijestila da joj je tuženik otkazao jer više ne treba njezine usluge i rekao joj da mu vrati ključeve stana. Tuženica je posumnjala na to da je tuženik promijenio bravu te je u kolovozu došla u stan i vidjela da je brava drukčija i da ne može otvoriti ključem kojeg je imala. Svjedoci UP i MP također su naveli da im je tužiteljica rekla da je brava zamijenjena, s time da je svjedok MP iskazao da je to moralo biti zimsko vrijeme jer se sjeća da mu je tužiteljica rekla da joj je trebala zimska odjeća, a svjedok UP je naveo da mu je tužiteljica za promjenu brave rekla u travnju ili svibnju prošle godine (dakle, 2023.). Tuženik je, s druge strane rekao da bravu nije zamijenio, dok ostali saslušani svjedoci o zamjeni brave nisu imali nikakvih saznanja.

13. Uvidom u Službenu zabilješku Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, II. policijske postaje Rijeka od 28. travnja 2025., utvrđeno je da je tužiteljica 25. travnja 2025. s odvjetnikom Čehićem pristupila na adresu [adresa] te je naknadno s njom obavljen telefonski razgovor u kojem je izjavila da je sa svojim odvjetnikom na adresu došla kako bi isti samo vizualno pogledao cilindar bravu od ulaznih vrata stana jer da SP tvrdi da istu nije promijenio, no predmetno nisu mogli ni u utvrditi jer su se nalazili ispred ulaznih vrata u stambenu zgradu koja su bila zatvorena nakon čega su se udaljili s adrese.

14. Na temelju ovih dokaza, koji su ujedno bili i jedini predloženi dokazi o činu smetanja posjeda, nije bilo moguće utvrditi da je tuženik zaista promijenio bravu na ulaznim vratima stana na adresi [adresa]. Naime, to je iskazala samo tužiteljica (svjedoci UP i UP MP o tome nemaju neposrednih saznanja, samo po pričanju tužiteljce), ali i sam njezin iskaz je u tom dijelu bio proturječan. Nakon što je iskazala o promjeni brave, tužiteljica je iskazala i tome kako se prijašnja brava stana nije mogla otključati ako bi s unutarnje strane brave bio stavljen ključ pa već to dovodi u sumnju njezinu tvrdnju zbog čega nije, ako nije, toga dana mogla ući u stan. Navedeno nije potkrijepljeno niti uvidom u Službenu zabilješku Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, II. policijske postaje Rijeka od 28. travnja 2025., jer ni tamo nije navedeno da bi tužiteljica bar pokušala ući u stan. Osim toga, tužiteljica je mogla predložiti i dokaz očevidom, kojim bi se sud vlastitim opažanjem mogao uvjeriti da tužiteljica svojim ključevima ne može otvoriti vrata stana, što nije učinila iako je tuženik već u odgovoru na tužbu izričito osporio da bi promijenio bravu.

15. Osim toga, tužiteljica nije dokazala kada je saznala za tu radnju, a prema članku 21. stavak 3. ZV-a pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Ovo osobito imajući u vidu da je svjedok MP iskazao da je to moralo biti zimsko vrijeme jer se sjeća da mu je tužiteljica rekla da joj je trebala zimska odjeća, a svjedok UP je naveo da mu je tužiteljica za promjenu brave rekla u travnju ili svibnju prošle godine (dakle, 2023.). Dakle, o navedenoj činjenici postoje samo tri proturječna dokaza (iskaz tužiteljice i iskazi imenovanih svjedoka), i niti jedan drugi dokaz koji bi pokrijepio bilo koji od navedenih dokaza.

16. Prema odredbi članka 221. a ZPP-a ako sud na temlju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokaza. Teret dokaza o činjenicama o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva jest na tužitelju (članak 219. stavak 1. ZPP-a).

17. Kao što je navedeno, na temelju izvedenih dokaza nije bilo sa sigurnošću moguće utvrditi činjenicu da je tužitelj promijenio bravu na ulaznim vratima stana niti ako je to učinio, kad je to učinio, odnosno kad je tužiteljica za to saznala pa je primjenom članka 221. a ZPP-a zaključeno da tužitelj nije počinio čin smetanja posjeda, niti da je tužiteljica posjedovnu zaštitu zatražila u roku iz članka 21. stavak 3. ZV-a pa je odlučeno kao u izreci.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi članka 155. ZPP-a, pa je tužiteljica tuženiku, koji je u sporu uspio, dužna naknaditi sve potrebne troškove u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. dalje: Tarifa). Tuženiku pripada naknada troška u visini jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 eura za četiri radnje (odgovor na tužbu, zastupanje na ročištima 21. studenoga 2024., 3. veljače 2025. i 31. ožujka 2025.) te za četiri daljnje radnje (zastupanje na ročištima 25. travnja 2025., 18. srpnja 2025., 11. prosinca 2025. i 16. srpnja 2026.) 100,00 eura po radnji (Tbr. 7. toč. 2. Tarife), sve uvećano za PDV, ukupno 1.125,00 eura.

19. Slijedom svega iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.

U Opatiji 18. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Ana Župić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku