Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-55/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Ivice Raguža, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika CPM, zbog kaznenog djela protiv imovine - krađom - djelo opisano u članku 229. stavku 3. u svezi članka 229. stavka 1. točke 2. i članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - dalje: KZ/11), sve u svezi s člankom 52. KZ/11, odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva iz Splita i okrivljenika podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog sud u Splitu, poslovni broj: K-1203/2024-5 od 24. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana, 18. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva iz Splita i okrivljenika CPM, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinski sud u Splitu, poslovni broj: K-1203/2024-5 od 24. siječnja 2025., okrivljenog CPM proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine - krađom - djelo opisano u članku 229. stavku 3. u svezi članka 229. stavka 1. točke 2. i članka 228. stavka 1.KZ/11, a kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11, u svezi članka 229. stavka 3. KZ/11, te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljeniku CPM u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. listopada 2024. do 25. siječnja 2025.

1.2. Na temelju članka 68. stavka 1. i 2. KZ/11, uz izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku CPM je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, a koja će se izvršiti u okviru zatvorskog sustava.

1.3. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje: ZKP/08) oštećenom APM dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 100,00 eura.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 1. i 6. ZKP/08, okrivljenik CPM obvezan je naknaditi troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.649,80 eura, od čega 499,80 eura za psihijatrijsko vještačenje, 450,00 eura za trošak branitelja po službenoj dužnosti, te paušalne svote u iznosu od 700,00 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u odluci o kazni, na način da okrivljenika osudi na kaznu zatvora predloženu u optužnici uz opozivanje djelomične uvjetne osude izrečene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku broj: K-101/2021. od 27. svibnja 2021.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni putem branitelja Tonia Marinkovića, odvjetnika iz Splita, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da županijski sud žalbu uvaži, pobijanu presudu preinači i okrivljeniku izrekne blažu sankciju kojom će se zadovoljiti svrha kako specijalne, tako i generalne prevencije.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru.

5. Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i okrivljenika CPM, nisu osnovane.

U odnosu na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, ovaj sud nalazi da žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Prvostupanjski sud je prilikom izbora vrste i mjere kazne pravilno utvrdio i u dostatnoj mjeri vrednovao sve okolnosti odlučne za odmjeravanje kazne u smislu članka 47. Kaznenog zakona.

7.1. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud kao olakotne okolnosti cijenio okrivljenikovo priznanje počinjenja kaznenog djela, izraženo kajanje, te osobito činjenicu da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv. Potonja okolnost utvrđena je na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje psihijatrijske struke, koje je prvostupanjski sud s pravom prihvatio kao stručno, potpuno i uvjerljivo. Iz nalaza proizlazi da okrivljenik boluje od nespecificirane neorganske psihoze, da je zbog prirode i težine bolesti u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv, da je nekritičan prema vlastitom ponašanju, te da postoji opasnost od ponavljanja težih kaznenih djela, zbog čega je uz kaznu zatvora izrečena i sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja.

7.2. Upravo okolnost bitno smanjene ubrojivosti predstavlja jednu od najznačajnijih okolnosti koje utječu na odmjeravanje kazne jer umanjuje stupanj krivnje počinitelja. Stoga je prvostupanjski sud toj okolnosti osnovano dao znatan značaj pri individualizaciji kazne, vodeći računa o odnosu između težine djela i stupnja krivnje okrivljenika.

8. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, okolnost da je okrivljenik priznao počinjenje kaznenog djela tek na raspravi sama po sebi ne umanjuje vrijednost priznanja kao olakotne okolnosti. Naime, zakon ne propisuje da bi se priznanje moglo cijeniti isključivo ako je dano u najranijoj fazi postupka, već je ocjena njegova značaja prepuštena sudu koji neposredno prati tijek rasprave i ponašanje okrivljenika. Prvostupanjski sud je očito zaključio da je priznanje bilo iskreno i popraćeno izraženim kajanjem, pri čemu žalitelj svojim navodima nije doveo u pitanje pravilnost takve ocjene.

9. Nije osnovan ni prigovor da prvostupanjski sud nije dao odgovarajući značaj otegotnim okolnostima. Iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je sud imao u vidu okrivljenikovu raniju višestruku kaznenu i prekršajnu osuđivanost, njegovu sklonost nasilnom ponašanju u vezi s navijačkim sukobima, kao i upornost i bezobzirnost u počinjenju kaznenog djela, te ih je izričito vrednovao kao otegotne okolnosti. Sama činjenica da im nije dao onaj značaj koji im pridaje žalitelj ne znači da ih nije pravilno ocijenio.

10. Jednako tako, okolnost da je predmetno kazneno djelo počinjeno tijekom roka provjeravanja iz ranije djelomične uvjetne osude predstavlja otegotnu okolnost koju je prvostupanjski sud imao u vidu prilikom odmjeravanja kazne. Međutim, suprotno stajalištu žalitelja, ta okolnost sama za sebe ne obvezuje sud na izricanje strože kazne niti automatski opravdava opoziv ranije uvjetne osude. Odluka o opozivu uvjetne osude ovisi o cjelokupnoj ocjeni svih okolnosti konkretnog slučaja, uključujući težinu novog kaznenog djela, osobnost počinitelja, stupanj njegove krivnje, te svrhu kažnjavanja.

11. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da će se svrha kažnjavanja iz članka 41. Kaznenog zakona ostvariti izrečenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine, osobito imajući u vidu da će se uz izvršenje kazne provoditi i sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. Time se istodobno ostvaruju zahtjevi specijalne prevencije kroz liječenje psihičkog poremećaja koji je utjecao na počinjenje djela, kao i zahtjevi generalne prevencije.

12. Žalbeni navodi državnog odvjetnika u biti predstavljaju drukčiju ocjenu značaja pojedinih olakotnih i otegotnih okolnosti, ali ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da upravo kazna zatvora u trajanju od jedne godine predstavlja primjerenu kaznenopravnu sankciju koja odgovara težini počinjenog kaznenog djela, stupnju krivnje okrivljenika i svim okolnostima konkretnog slučaja.

U odnosu na žalbu okrivljenika CPM.

13. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog odluke o kazni, navodeći da je sud precijenio značaj otegotnih okolnosti, a da nisu dovoljno cijenjene olakotne okolnosti na strani okrivljenika, zbog čega smatra da se blažom kaznom može postići svrha, kako specijalne, tako i generalne prevencije.

14. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te je okrivljenom kao olakotno cijenio njegovo iskreno priznanje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, bitno smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenog djela, dok je kao otegotne okolnosti cijenio njegovu raniju kaznenu i prekršajnu osuđivanost, njegovu sklonost iskazivanju nasilja u vezi s netrpeljivosti s drugim navijačkim skupinama, odnosno upornost i bezobzirnost u počinjenju kaznenog djela.

15. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je primijenio kaznu koja je i po vrsti i po visini primjerena stupnju krivnje, pogibeljnosti djela i osobi okrivljenika, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu članka 41. KZ/11. Naime, pored specijalne prevencije koja je na tragu okrivljenikove resocijalizacije i njegova odvraćanja od daljnjeg činjenja kaznenih djela, u konkretnom slučaju naročito treba voditi računa i o generalnoj prevenciji koja se sastoji u adekvatnom utjecaju i na sve druge građane da ne čine kaznena djela, te na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti kriminalnog ponašanja.

16. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga, izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, nije prestroga za predmetno kazneno djelo, te će se sa njome, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovog okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije okrivljenika.

17. Uzevši u obzir prethodno izneseno, neosnovane su žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i okrivljenika CPM zbog odluke o kazni, jer je izrečena kazna u svemu adekvatna utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima.

18. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

19. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.

Vukovar, 18. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski