REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-206/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CH iz [adresa], OIB; 50540819960, zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Glavaš i Šutalo iz Zagreba, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB; 1036333877, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Smrček, Žarković, C, E, Đ, V iz [adresa], radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1933/2024-22, od 18. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 18. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Addiko bank d.d., te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1933/2024-22, od 18. prosinca 2025.

II. Tuženik Addiko bank d.d., odbija se sa zahtjevom za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 1933/2024-22, od 18. prosinca 2025., u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 426-33/2007 od 11.06.2007., sklopljenog između tužiteljice i tuženika, sadržana u članku 5. Ugovora o kreditu, a koja glasi: „…… Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50% (jedan cijelih pedeset posto) iznosa kredita.

1.1. U točki II. izreke naloženo je tuženiku, da tužiteljici s naslova povrata preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o naknadi izvrši isplatu novčanog iznosa od 2.482,87 EUR, sa zateznim kamatama koje teku počevši od 26.06.2007., do isplate, te joj nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.783,78 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv ove presude žalbu je uložio tuženik zbog bitnih povreda postupka. zbog pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži i preinači presuda na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku tuženik vidi u tome što pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom da presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, budući prvostupanjski sud uopće nije proveo test nepoštenosti sporne odredbe ugovora. Tuženik je u žalbi naveo i da su mu u postupku povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u pogledu prava na obrazloženu sudsku odluku, pravo na zaštitu od arbitrarnosti te u pogledu načela odnosno prava na jednakost oružja, a razlozi navedeni kao bitne povrede postupka i razlozi za povredu temeljnih ljudskih prava međusobno se preklapaju i nadopunjuju.

2.2. U sadržaju žalbe glede žalbenih razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, tuženik posebno ukazuje da je prvostupanjski sud zaključio da je sporna odredba uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača bez navođenja ikakvih razloga za takav zaključak. Posebno se ističe da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje naknade za obradu kredita, te je opća poznata činjenica da su na tržištu kredita takvi krediti prisutni već godinama, sa čime su potrošači bili upoznati, a odredba kojom se ugovara naknada za obradu kredita jasna, lako uočljiva i razumljiva.

2.3. U žalbi se ponavlja i dodatno elaborira prigovor zastare ponavljajući da restitucijski zahtjevi iz ništetnih ugovora zastarijevaju u relativno zastarnom roku od 5 godina,( čl. 328. ZOO), a u konkretnom slučaju predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 2007., a tužba je podnesena 2024. sedamnaest godina nakon sklapanja Ugovora o kreditu.

2.4. Odluka o troškovima postupka osporava se prvenstveno iz razloga što tuženik smatra pogrešnom odluku glavnoj stvari. Uz navedeno tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravni propis -Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje u tekstu: „Tarifa“) te je po toj Tarifi obračunao sve troškove tužitelja, bez obzira kad su isti nastupili tijekom postupka. Posebno se ukazuje da je pogrešno tužiteljici priznat trošak naknada za plaćenu sudsku pristojbu na tužbu od 35,34 eura i presudu od 35,34 eura iako tužiteljica nije dokazala da je tu pristojbu platila, a osim toga, tužitelj koji se kao navodni potrošač poziva na utvrđenja iz kolektivne parnice nije niti dužan platiti sudsku pristojbu te upravo zbog toga ne može niti tuženik biti u obvezi podmiriti takav iznos.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, utvrdio je da sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude nije počinio bitne povredu postupka, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, tako da nije počinjena bitna povreda iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. Postupanjem prvostupanjskog suda nisu tuženiku povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer su u postupku utvrđene sve relevantne činjenice i presuda sadrži valjane razloge.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom odredba članka 5 Ugovora o kreditu kojom je ugovorena obveza tužiteljice da tuženiku plati naknadu za obradu kredita od 1,5%, te isplata iznosa od 2.482,87 eura, plaćenog na ime te naknade, kao i zatezne kamate na taj iznos.

7. Činjenično stanje koje proizlazi iz dokumentacije priložene spisu je:

- da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 426-33/2007 od 11.06.2007, kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos od 282.800,00 CHF, koji će se isplatiti u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju banke - kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate od 30 godina.

- da je člankom 5. Ugovora o kreditu određeno između ostalog, da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50% iznosa kredita.

- da se korisnik kredita obvezuje snositi sve javnobilježničke troškove, sudske troškove i pristojbe kao i sve ostale troškove vezane uz zaključenje Ugovora i naplatu tražbine iz istog.

8.1. U drugostupanjskom postupku sporno je da li je odredba predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na naknadu za obradu zahtjeva ništetna i da li tužiteljica ima pravo na isplatu navedenog iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama, te da li je nastupila zastara potraživanja.

9. Saslušanjem tužiteljice prvostupanjski sud utvrdio je da se o odredbi članka 5. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, niti je od strane tuženika tužiteljici dano objašnjenje na koje se sve troškove odnosi 1,5 % iznosa od cjelokupne isplate kredita, a iz uvida u ugovor utvrđeno je da se radi o tipskom ugovoru kojeg je unaprijed pripremio tuženik. Također je utvrđeno da je Ugovor o kreditu tužiteljica podigla radi kupnje stana, pa se ista smatra potrošačem u smislu članka 3 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača, budući u trenutku sklapanja ugovora nije imala u vlasništvu trgovačko društvo niti obrt.

10. Na konkretni spor primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača ((NN br. 96/03,45/97,79/07, u nastavku ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovoga Ugovora, jer je predmetni ugovor zaključen 11. lipnja 2007.

10.1. Odredbom članka 81. stavka 1. i stavka 2. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te da je sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba ništetna.

11. Odredbama Zakona o zaštiti potrošača uređuje se zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača koji se u ugovorima s trgovcima, posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, pa tako i u predmetnom Ugovoru o kreditu, pojavljuju kao „slabija strana“, jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, što je suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja i može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je ništetna odredba članka 5. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva. jer je u postupku utvrđeno da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo već je ista ponuđena tužiteljici kao dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika. Ta odredba nije jasna, lako razumljiva i uočljiva iz razloga što tuženik nije pojasnio tužiteljici koje to troškove navedena naknada podmiruje, tim više što je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što korisnike kredita dodatno dovodi u neravnopravan položaj jer korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu iako troškovi koje ima banka prilikom obrade kredita nisu determinirani visinom odobrenog iznosa kredita.

12. Provedenim vještačenjem po Darfin d.o.o., proizlazi da je iznos jednokratne naknade za obradu kredita odbijen od isplaćenog iznosa kredita od 282.800,00 CHF i to prilikom isplate kredita na dan 26.06.2007. u iznosu od 4.242,00 CHF, odnosno kunska protuvrijednost po srednjem tečaju Banke na dan isplate iznosi 18.707,22 kn, odnosno po fiksnom tečaju eura iznosi 2.482,87 eura.

13. Zbog navedenog prvostupanjski sud je, nasuprot navodima istaknutim u žalbi pravilno utvrdio da je tuženik nepošteni stjecatelj pa da sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

13. Zatezna kamata pravilno je dosuđena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23-dalje ZOO).

14. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara predmetnog potraživanja, budući zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primili na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, a u konkretnom slučaju ništetnost je utvrđena prvostupanjskom presudom koja je potvrđena ovom drugostupanjskom presudom.

14.1. Naime, u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno članku 225. ZOO-a, jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove, a prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO- a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

15. Nije osnovana žalba ni glede odluke o troškovima postupka o kojima je prvostupanjski sud pravilno odlučio temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje u tekstu: „Tarifa“).

15.1. Naime, neosnovano tuženik u žalbi prigovara načinu obračuna cjelokupnih troškova postupka primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje u tekstu: „Tarifa“), jer se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 48. Tarife u kojem je propisano u stavku 1. da odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade, te odredba stavka 3. istog članka koja propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

15.2. Troškovi postupka sastoje se od troškova zastupanja tužiteljice po punomoćniku i odnose se na trošak sastava tužbe prema Tbr 7/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 12.06.2024. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 24.07.2024. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 11.02.2025. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 22.04.2025. prema Tbr 8/1100 bodova, trošak sastava podneska od 12.05.2025. prema Tbr 8/3 25 bodova, te trošak pristupa na ročište dana 10.11.2025. prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno iznosi 625 bodova, odnosno 1.250,00 eura, a što uvećano za iznos PDV-a čini iznos od 1.562,50 eura. Tom iznosu dodan je iznos troška za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 150,00 eura, te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 35,64 eura i presudu 35,64 eura, tako da ukupan trošak dosuđen tužiteljici iznosi 1.783,78 eura.

15.3. Tužiteljici je opravdano priznat i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu, jer iz dokumentacije u spisu (strana lista 245) proizlazi da je pristojba plaćena.

16. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 18. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ribičić