Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-45/2025-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Marte Plančić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Ulica Grgurev Ante Kukure 47, kojega zastupa punomoćnica Srđana Labura, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženika: ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Nadi Mikulandra, odvjetnici u Šibeniku, radi uznemiravanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj P-2291/2022-21 od 26. studenog 2024.g., u sjednici održanoj dana 18. kolovoza 2026.g.

r i j e š i o  j e

I Uvažavanjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2291/2022-21 od 26. studenog 2024.g. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II O troškovima postupka povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je dana 26. studenog 2024.g. donio presudu izreka koje glasi:

″I Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik i posjednik čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te da je tuženik uznemirio-smetao tužiteljevo pravo vlasništva na način

- da je podigao odvodnu cijev na svojoj nekretnini čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koja završava na krovištu nekretnine tužitelja te se gornjim i završnim dijelom oslanja i leži na krovištu nekretnine tužitelja,

- da je grilje svojega vanjskog prozora na kući, zgr. 129/1 K. O. [katastarska općina], otvorio u zračni prostor tužiteljeve nekretnine, zgr. 129/2 K. O. [katastarska općina], protivno volji tužitelja. II Tuženik je dužan rokom 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, povratiti sve u prijašnje stanje kako je bilo prije opisanog čina uznemiravanja, i to:

- ukloniti odvodne cijevi sa nekretnine tužitelja u opsegu kojim zadiru u vlasništvo tužitelja,

- ukloniti vanjske grilje na prozoru svoje nekretnine, ili će sve opisano učiniti tužitelj po ovlaštenju ovršnog suda i na trošak tuženika,

- kaniti se ubuduće svakog ovakovog i sličnog smetanja, pod prijetnjom ovrhe. III Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime troškova spora ukupan iznos od 1.464,02 EUR-a, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe.″;

i rješenje kojim je odbio prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere osiguranja nenovčanog potraživanja, koji glasi: ″Osigurava se nenovčana tražbina tužitelja, zabranom poduzimanja svih radnji koje mogu nanijeti štetu tužitelju, te zabranom provođenja svih radnji koje uzroče primjenu na stvarima na koje je upravljena tražbina tužitelja, sve pod prijetnjom izricanja ovršnih mjera."

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom presudu u odluci o glavnoj stvari i troškovima postupka žalbom pobija tuženik iz svih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025 dalje: ZPP), uz posebno i konkretno isticanje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, dok navodi žalbe da je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da tuženik nije dokazao činjenice iz čl. 167. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine" broj 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17, dalje: ZV), iako je na te okolnosti tuženik predložio izvođenje dokaza saslušanjem stranaka o kojem dokaznom prijedlogu prvostupanjski sud nije odlučio niti obrazložio razloge neizvođenja toga dokaza, sadržajno predstavljaju isticanje povrede iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 221.a ZPP-a. Odluku o parničnom trošku pobija uopćeno držeći da je prvostupanjski sud trebao odbaciti tužbu tužitelja i obvezati ga na naknadu mu parničnih troškova, kakvu odluku predlaže da donese ovaj sud u postupku po njegovoj žalbi, podredno ukine ju i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zahtjeva i troškove povodom žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda, predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu i obvezati tuženika na naknadu mu troškova povodom žalbe.

4. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda (čl. 365. st. 1. ZPP- a), a pazeći po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ali nalazi da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a upravo na način kako to u žalbi ističe tuženik, te nalazi osnovanima i žalbene navode kojima upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a što sve za posljedicu ima i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

5. Predmet ove parnice, kako bi za sada iz činjeničnog osnova tužbe proizlazilo, je zahtjev tužitelja za zaštitom od uznemiravanja nalaganjem tužen iku da ga prestane uznemiravati u vlasništvu kčbr. [katastarska čestica] (zgrada) K. O. [katastarska općina], te zahtjev tužitelja na činidbu koja se sastoji u uklanjanju odvodne cijevi sa nekretnine tužitelja i uklanjanju vanjskih grilja prozora tuženikove nekretnine, te zabrana svakog takvo ili sličnog „smetanja“ ubuduće.

6. Cilj i svrha vođenja parnice radi zaštite od uznemiravanja je ishođenje isprave podobne za eventualnu provedbu ovrhe ukoliko protivna strana dobrovoljno ne postupi po odluci suda, stoga bi zahtjev tužitelja, da bi se o njemu moglo odlučivati u meritumu, morao biti dovoljno određen i jasan, kako bi bio kao takav i podoban za provedbu kroz ovršni postupak. Pravilno postavljen tužbeni zahtjev je osnovna pretpostavka da bi se o njemu moglo odlučiti, pa je stoga i u ovom konkretnom slučaju zahtjev morao biti tako određen da može poslužiti kao ovršna isprava, što znači da u izreci presude mora biti jasno i nedvosmisleno određeno što tuženik treba učiniti ili propustiti.

6.1. No, u konkretnom slučaju tužitelj nije postavio takav tužbeni zahtjev, a prvostupanjski ga je sud unatoč tome prihvatio kao osnovan. Naime, položaj i dimenzije trasa spornog odvoda, kao i prozora, odnosno grilja prozora nisu opisani na način da bi, moguće za tužitelja pozitivna presuda predstavljala valjanu ovršnu ispravu.

6.2. Za napomenuti je i da tužitelj postavljenim zahtjevom u parnici radi zaštite od uznemiravanja traži zabranu budućeg smetanja, iako je sasvim jasno da se ne radi o parnici smetanja posjeda, a koji se jednako kao i vlasništvo štiti od oduzimanja ili uznemiravanja, pa je i u tom dijelu postavljeni zahtjev nerazumljiv.

7. Nadalje, osnovani su i žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud počinio povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a time što postoje proturječnosti između onoga što se o razlozima presude navodi u odnosu na sadržaj isprava ili zapisnika te zapisnika o stranačkom saslušanju, kao i saslušanju svjedoka, zapisnika o očevidu, provedenog vještačenja i navodima samih vještaka, i to upravo na način kako to u žalbi ističe tuženik.

7.1. Prvostupanjski sud u odlomcima 10. i 19. utvrđuje da prema nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke predmetna odvodna cijev položena u dijelu prostora iznad kosog krova nekretnine tužitelja s tim što da je ista dijelom položena na južnom pročelju zgrade tuženika, na temelju čega u odlomku 21. (u presudi donesenoj 2024.g.) zaključuje da je tuženik prije godinu dana (to bi značilo 2023.g., a parn ica je pokrenuta tužbom iz 2022.g. sa tezom tužbe da radnje utužene kao čine uznemiravanja poduzete 2022.g.), postavio ventilacijske cijevi (dimnjak) i postavio škure – grilje na zapadnom prozoru (pročelju) svoje kuće na način da navedene ventilacijske cijevi i navedene škure – grilje jednim svojim dijelom zadiru u zračni prostor iznad kuće tužitelja i time ograničavaju mogućnosti korištenja prostora iznad krova kuće tužitelja, temeljem kojih utvrđenja i zaključka prihvaća tužbeni zahtjev prema kojem odvodna cijev dijelom (bez opisivanja-preciziranja kojim) oslanja se i leži na krovištu nekretnine tužitelja. Međutim, pisani kao i usmeni nalazi i mišljenja vještaka ne sadrži konstataciju da bi odvodna cijev ležala na krovištu nekretnine tužitelja, a takve konstatacije nema niti u zapisniku očevida niti nalazu vještaka geodeta, pa žalitelj s pravom ističe postojanje proturječnosti između onoga što se o razlozima presude navodi u odnosu na sadržaj isprava ili zapisnika, kao što sa pravom navodi da u navedenom odlomku 21. prvostupanjski sud govori o cijevima u množini, iako iz stanja spisa proizlazi da se radi o jednoj odvodnoj cijevi.

8. Osnovani su i žalbeni navodi o povredi iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 221.a ZPP-a.

9. Naime, pretpostavke za primjenu pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP-a ispunjene su tek kada sud izvede i ocjeni dokaze koje je stranka na kojoj je teret dokazivanja predložila radi utvrđivanja pravno odlučnih činjeničnih tvrdnji, a ukoliko sud drži da se ne radi o adekvatnom dokazu, odnosno dokazu kojim se ne dokazuju odlučne činjenične tvrdnje dužan je obrazložiti razloge.

9.1. U konkretnom slučaju tuženik svoje protivljenje tužbi i tužbenom zahtjevu , a što ponavlja i u žalbi, temelji na činjenici da je stanje nekretnina stranaka identično dugi niz godina i ona da je u sadašnjem stanju bila takva za života oca stranka NI, kao i u vrijeme kada ju je on stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju O- 640/88 iza njegove smrti, kao i u vrijeme kada je svoju nekretninu kupoprodajom stekao tužitelj prema viđenom stanju još za života NI, pri čemu ne spori da su se grilje jednog prozora sada njegove kuće i za života oca stranaka otvarale prema vani u zračni prostor danas tužiteljeve nekretnine, ali zamjena dotrajale cijevi i grilja da ne mogu predstavljati čin uznemiravanja.

10. Iz gornjeg, a kako se to činjenično ponavlja i u žalbi, jasno proizlazi da svoje protivljenje tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja tuženik temelji na odredbi čl. 167. st. 2. u svezi s čl. 184. st. 2. ZV-a, na koju okolnost je predložio izvođenje dokaza saslušanjem stranaka i pregledom povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka, o kojim dokaznim prijedlozima sud nije odlučio (iz stanja spisa proizlazi da to nije učinio niti tijekom postupka) niti obrazlaže razloge zašto te dokaze nije izveo. Na ovome mjestu, u odnosu na dokazni prijedlog tuženika za izvođenje dokaza pregledom povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka valja imati na umu odredbu čl. 232. ZPP-a.

11. Navedeno za posljedicu ima osnovanost žalbenih navoda, upravljenih na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1., čl. 354. st. 2. t. 11., te pogrešno i nepotpuno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, radi čega je temeljem čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu o odluci o glavnoj stvari, a kako time nije poznat uspjeh stranka u parnici temeljem čl. 380. t. 3. ZPP-a valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.

12. Glede žalbenih navoda o osporavanju tužitelju pravnog interesa za podnošenje tužbe dijelom zahtjeva koje traži utvrđenje prava vlasništva svoje nekretnine koje mu tuženik ne osporava, valja reći da se postojanje pravnog interesa, može provjeravati samo do donošenja odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja, zbog čega u žalbenom postupku ovaj sud više nije ovlašten ispitivati pravni interes (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu odluka, primjerice u rješenju broj Rev-2620/14 od 26. siječnja 2016.).

13. Prvostupanjski sud će, u ponovljenom postupku, prvenstveno sukladno odredbi čl. 109. ZPP-a pozvati tužitelja na ispravak i dopunu tužbe, a u koju svrhu je potrebno pozvati vještake na dopunu skice i nalaza kako bi se utvrdili položaj, dimenzije i trasa odvodne cijevi, kao i lokacija i dimenzije prozora/grilja, sve kako bi tužitelj u smislu odredbe čl. 186. st. 1. ZPP-a jasno postavio određen tužbeni zahtjev da može poslužiti kao ovršna isprava, što pretpostavlja da u izreci presude mora biti jasno i nedvosmisleno određeno u čemu se sastoji uznemiravanje njegovog vlasništva zaštitu od kojeg traži u ovom postupku i što točno određeno tuženik treba učiniti ili propustiti. Nakon dopune i ispravka tužbe, prvostupanjski sud će ponovno sa strankama razjasniti sva sporna pitanja, utvrditi odlučne činjenice iz čl. 167. st. 1. i 2., te čl. 188. st. 4. ZV-a, u koju svrhu će ponovno provesti sve do sada provedene dokaze, odlučiti o dokaznim prijedlozima tuženika za saslušanjem stranaka i pregledom povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka, kao i eventualno druge dokaze koje će stranke predložiti u okviru svojih stranačkih dispozicija vodeći računa o odredbi čl. 299. ZPP- a), te utvrditi sve odlučne činjenice za meritorno odlučivanje o zahtjevu tužitelja obzirom na sadržaj tuženikova protivljenja, time da će novom odlukom ujedno odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

14. Rješenje kojim odbijen prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere osiguranja nenovčanog potraživanja ostaje neizmijenjeno jer isto nije predmet ovog žalbenog postupka (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

U Šibeniku, 18. kolovoza 2026.g.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić