Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-211/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Maje Skorić i Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlljt. ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po majci i z.z. ĆJP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Opće bolnice Virovitica, OIB: 82844035780, Ljudevita Gaja 21, Virovitica, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici pod brojem Pn-38/2021-57 od dana 31. siječnja 2025. godine, dana 18. kolovoza 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se djelomično žalba tuženika, te se djelomično preinačava presuda Općinskog suda u Virovitici pod brojem Pn-38/2021-57 od dana 31. siječnja 2025. godine pod točkom I. izreke, na način da se djelomično odbija zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.300,00 eura sa zateznom kamatom, te zahtjev za naknadu imovinske nenovčane štete u iznosu od 1.512,00 eura sa zateznom kamatom, dok se djelomično odbija žalba tuženika i u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke za ukupan iznos od 9.836,14 eura dosuđen iz osnova naknade neimovinske štete sa zateznom kamatom koja teče od 24. svibnja 2021. godine do isplate, potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Zbog djelomične preinake, prvostupanjske presude, mijenja se i odluka o parničnom trošku pod točkom III. izreke, te se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.829,90 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana 18. kolovoza 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se odbija tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadu troška, kao i tuženik sa zahtjevom za naknadu troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Virovitica OIB: 82844035780, [adresa], da mlljt. tužitelju ĆJ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na njegov tekući račun br.: HR902360000 3242782470, otvoren kod Zagrebačke banke d.d., isplati iznos od 34.156,14 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, i to:

- na iznos od 31.636,14 € na ime naknade neimovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 24. svibnja 2021. godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. srpnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena,

- na iznos od 2.520,00 € na ime naknade imovinske nenovčane štete sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 31. siječnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u razlici od dosuđenog iznosa naknade imovinske i neimovinske štete od 34.156,14 €, pa do zatraženih 79.368,24 €/598.000,00 kuna, te u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate za imovinsku štetu od dosuđenih kamata počevši od 31. siječnja 2025. pa do zatraženih od 30. rujna 2020., te za neimovinsku štetu u razlici od dosuđene kamate od dana podnošenja tužbe 24. svibnja 2021. pa do zatražene kamate od 30. rujna 2020.

III. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.824,58 €, a sve to u roku od 15 dana.".

2. Protiv te presude, u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke, žalbu je podnio tuženik i to pobijajući je preko dosuđenog, prema žalbi nespornog iznosa od ukupno 31.508,00 eura – od čega tuženik ne pobija iz osnova neimovinske štete iznos od 20.500,00 eura sa zateznom kamatom koja teče od dana 24. svibnja 2021. godine do isplate, a od imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege iznos od 1.008,00 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 31. siječnja 2024. godine do isplate, dakle, pobijajući je stoga za ukupan iznos od 12.648,14 eura, od čega iznos od 11.136,14 eura sa zateznim kazetama iz osnova neimovinske štete, a iznos od 1.512,00 eura iz osnova imovinske nenovčane štete zbog tuđe pomoći i njege, kao i odluci o parničnom trošku pod točkom III. izreke presude, zbog žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 i 146/25, dalje: ZPP) sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, preko nespornih iznosa dosuđene naknade štete, uz dosudu parničnog troška u skladu sa takvim uspjehom stranaka u postupku, uključujući i zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana i djelomično nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je početno prema tužbi podnesenoj dana 24. svibnja 2021. godine zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 568.000,00 kuna i imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u iznosu od 30.000,00 kuna, odnosno, ukupne štete u iznosu od 598.000,00 kuna / 79.368,24 eura, prema činjeničnim navodima tužbe zbog značajnog i neočekivanog pogoršanja zdravstvenog stanja za koje tužitelj tvrdi da je u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem – liječničkim propustom pri porodu majke tužitelja 7. veljače 2007. godine zbog kojeg je došlo do ozljede tužitelja dijagnosticirane kao „paresis plexus brachialis lat. dex“, oštećenja desne ruke tužitelja, a u odnosu na koji je radi naknade štete od strane tužitelja bila pred istim sudom pokrenuta parnica pod brojem P-527/2009 u kojoj su stranke dana 28. svibnja 2015. godine zaključile sudsku nagodbu čiji je predmet bila isplata štete.

6. U žalbenom postupku nije sporan pravni osnov naknade štete, već je sporna visina dosuđene naknade koju u dijelu osporava tuženik.

7. U postupku nije bilo sporno da su stranke sklopile sudsku nagodbu dana 28. svibnja 2015. godine u postupku za naknadu štete pod brojem P-527/2009 u pravnoj stvari po tužbi mlljt. tužitelja 1. ĆJ, 2. mlljt. FJ, sestre 1. tužitelja, te 3. PJ i 4. DJ (roditelji tužitelja), protiv tuženika Opće bolnice Virovitica, nastale zbog propusta liječnika iz prethodno navedenog događaja, te da je tuženica u tom postupku u kojem nije provedeno vještačenje po vještaku medicinske struke, pristala isplatiti izričito iz osnova naknade štete iznos od 300.000,00 kuna tužitelju ĆJ na ime naknade neimovinske štete, iznos od 145.577,00 kuna na ime neimovinske štete tužiteljici 2. FJ, iznos od 39.423,00 kune na ime neimovinske i imovinske štete tužiteljici 3. PJ , te iznos od 35.000,00 kuna na ime neimovinske i imovinske štete tužitelju 4. UJ, te troškove postupka kao i obvezala se do punoljetnosti odnosno do završetka redovnog školovanja tužitelja mlljt. ĆJ, isplaćivati mu i mjesečnu rentu u iznosu od 2.500,00 kuna, a nakon punoljetnosti, odnosno redovnog školovanja, u slučaju da se utvrdi trajna nesposobnost za rad uslijed komplikacija tijekom poroda, stranke su se obvezale sporazumno definirati model i način obeštećenja.

8. Sudskom nagodbom o naknadi štete koju oštećeni trpi zbog tjelesne povrede, obuhvaćena je samo odšteta za one štetne posljedice koje su za stranke bile predvidive u vrijeme sklapanja nagodbe, dakle vezano uz činjenice koje su im u vrijeme njenog sklapanja bile poznate ili im nisu mogle ostati nepoznate, pa ako je nakon sklapanja nagodbe došlo do nepredviđenog pogoršanja zdravlja, oštećeni može tražiti naknadu štete koju zbog toga trpi, pri čemu iz samog sadržaj sudske nagode pod točkom IV. nije proizlazilo da se tužitelj odrekao drugih potraživanja po osnovi naknade štete (članak 151. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) iz „predmetnog štetnog događaja“.

9. U ovom postupku, prvostupanjski je sud, na temelju provedenoga vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr.sc. Vjekoslavu Wertheimer, dr.med.univ.mag.med., Specijalisti ortopedu s užom specijalnošću iz dječje ortopedije, Sveučilišnom magistru ortopedije i traumatologije, utvrdio da je nakon sklapanja sudske nagodbe, s obzirom na medicinsku dokumentaciju tužitelja predočenu u postupku vođenom pod brojem P- 527/2009, došlo do nepredviđenog pogoršanja zdravlja uzrokovanog početno ozljedom nastalom u porodu dijagnosticiranom kao „paresis plexus brachialis lat. dex“, dakle, do pogoršanja zdravlja koje se u trenutku sklapanje sudske nagodbe nije moglo predvidjeti (pa onda nije moglo ni biti predmet nagodbe) – što tuženik ne osporava u žalbi.

10. U odnosu na visinu dosuđene naknade neimovinske štete, neosnovano osporava tuženik u pobijanom dijelu iznos od 9.836,14 eura, dok je osnovana žalba u odnosu na dosuđeni daljnji iznos od 1.300,00 eura.

11. Naime, tuženik u žalbi ne osporava pravilnost nalaza i mišljenja vještaka glede pitanja smanjenja životnih aktivnosti tužitelja od 55% u vrijeme sklapanja sudske nagodbe u svibnju 2015. godine, kao i glede daljnjeg smanjenja životnih aktivnosti tužitelja od 15% zbog nepredviđenog pogoršanja zdravlja uzrokovanog početnom ozljedom nastalom u porodu dijagnosticiranom kao „paresis plexus brachialis lat. dex“, a koja se očituje u progresivnom razvoju dislokacije humeralne glave ruke oštećene u porodu, zbog koje je tužitelj bio podvrgnut novom operativnom zahvatu u srpnju 2020. godine radi uklanjanja i implantacije zdjeličnog grebena i stražnje glenoidne plastik, te humeralne derotacijske osteotomija-desno, sa ciljem sačuvanja funkcije desne ruke, kao ni mišljenje vještaka o ukupnom funkcionalnom i radnom smanjenju životnih aktivnosti od ukupno 70%, a onda niti sve posljedice takvog pogoršanja zdravlja navedene u nalazu i mišljenju vještaka i utvrđene prilikom pregleda tužitelja (list 157 spisa), koje istina, prvostupanjski sud posebno ne navodi, ali u tom pravcu tuženik ne konkretizira prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, niti konkretizira bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka, dok drugostupanjski sud na bitne povrede odredaba parničnog postupka vodi računa samo u okviru članka 365. stavak 2. ZPP, a tuženik određeno ističe i obrazlaže prigovor pogrešne primijene materijalnog prava.

11.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je stanje kod tužitelja nakon operativnog zahvata: "prisutno više postoperativnih ožiljaka u području desnog ramena

– s prednje strane duljine 12 cm, anterolaterno 14 cm ožiljak, 9,5 cm posterolateralno te 7 cm sa stražnje strane ramena. Također prisutan ožiljak duljine oko 6 cm na području lijeve zdjelice. Kod pacijenta aktivna obdukcija desnog ramena 0 stupnjeva, 0 stupnjeva unutarnje rotacije desnog ramena, 15ak stupnjeva antefleksije u desnom ramenu, tek terminalno ograničena vanjska rotacija desnog ramena. Prisutan izražen valgus desnog lakta uz terminalno ograničenje kretnje u laktu. Terminalno ograničena supinacija podlaktice desne. Izražena hiptrofija mišića ramenog obruča, nadlaktice, podlaktice, hipotrofija tenara i hipotenara desne šake blažeg stupnja, održan pincentni hvat prstima. Hipotrofija mišića leđa i stabilizatora desne lopatice uz nepravilno tjelesno držanje sa elementima skolioze torakalnog dijela kralješnice (rotacija). Gubitak senzibilnog osjeta desne nadlaktice, podlaktice.

12. U odnosu na prigovor tuženika, da je po kvalifikatornom kriteriju duševnih boli zbog smanjena životnih aktivnosti dosuđena naknada 30% veća naknada od one koja bi bila primjerna prema Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenim na drugoj sjednici Građanskog odjela dana 5. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine (Su-IV-47/2020-5) – po tuženiku u nepobijanom iznosu od 13.500,00 eura, treba reći da jednu od okolnosti iz članka 1100. ZOO svakako u ovom slučaju predstavlja činjenica životne dobi tužitelja rođenog **.**.2007., kao i lokalitet ozljede – desne ruke, u čijem je korištenju tužitelj ograničen u daljnjem razdoblju života, kako privatnog, tako, a što je životno i u odnosu na pitanje profesionalnog opredjeljenja, a što ne bi trebalo biti sporno ni samom tuženiku, dok se Orijentacijski kriteriji ne primjenjuju pukim matematičkim izračunom, već zavisno od okolnosti konkretnog slučaja, slijedom čega primjerena naknada od 20.000,00 eura po osnovu tog kriterija za daljnje smanjenje životnih aktivnosti od 15%, unutar ukupnog smanjena životnih aktivnosti od visokih 70% u ranoj životnoj dobi tužitelja (unutar koje su prema vještaku uzeti u obzir i povremeni bolovi slabijeg intenziteta koji su zaostali i postojat će doživotno), predstavlja i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, pravičnu naknadu u okviru jedinstvene naknade neimovinske štete.

12.1. Ujedno, suprotno prigovorima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud vodeći računa o intenzitetu i jakosti pretrpljenih fizičkih boli nakon što je tužitelj bio podvrgnut operativnom zahvatu kao i duševnih boli zbog naruženosti srednjeg stupnja uvjetovanog ožiljcima na desnoj nadlaktici izgledom desnog ramenog obruča, nadlaktice, podlaktice, lakta i šake, vidljivo drugim ljudima u svakodnevnim situacijama, po kvalifikatornim kriterijima utvrdio naknadu od 3.500,00 eura za pretrpljene fizičke boli (jakog intenziteta pet dana, srednjeg u trajanju od 21 dan i blagog u trajanju od 90 dana), vodeći računa o dobi tužitelja u vrijeme trpljenja bolova i lokaciji ozljede, te iznos od 6.636,14 eura iz osnova pretrpljenih duševnih boli zbog naruženja, posebno vrednujući da je takvo (nesporno mnogostruko) naruženje nastalo kod tužitelja u pubertetu, što životno onda ima reperkusije na intenzitet i trajnost takvih duševnih boli, slijedom čega je pravilno dosudio naknadu i iznad nepobijanog iznosa za fizičke bolove od 2.500,00 eura, te nepobijanog iznosa od 4.400,00 eura iz osnova naruženja.

12.2. Djelomično je osnovana žalba tuženika u odnosu na kvalifikatorni kriterij po osnovi pretrpljenog straha, utvrđenog na temelju nalaza i mišljenja vještaka (u odnosu na kojeg su stranke, nakon dopunskog pisanog nalaza i mišljenja, bile suglasne da se ne saslušava na glavnoj raspravi) jer za pretrpljeni strah u trajanju od 1 dan jakog, te 4 dana srednjeg nakon operativnog zahvata, kako utvrđuje prvostupanjski sud, primjerenu naknadu predstavlja iznos od 200,00 eura, slijedom čega je kod nepobijanog iznosa od 100,00 eura po tom kriteriju, žalbu tuženika trebalo uvažiti i za iznos od daljnjih 1.300,00 eura preinačiti djelomično prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete u tom iznosu (članak 373. stavak 3. ZPP), ovo imajući u vidu da je slabe bolove koje će tužitelj trpjeti doživotno, vještak uzeo u obzir kod procijene umanjenja životne i radne sposobnosti.

12.3. Slijedom navedenog, žalbu tuženika trebalo je u odnosu na dosuđeni iznos iz osnova neimovinske štete djelomično odbiti i u dijelu u kojem je preko nepobijanog iznosa od 20.500,00 eura tužitelju dosuđen daljnji iznos od 9.836,14 eura sa zateznom kamatom od 24. svibnja 2021. godine do isplate, potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP).

13. Ujedno, djelomično je osnovana žalba i u odnosu na dosuđeni iznos imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, jer je za vrijeme od ukupno 252 sata tuđe pomoći i njege prvostupanjski sud dosudio naknadu po cijeni od 10,00 eura po satu, međutim s pravom tuženik u žalbi ističe da se radi o pomoći nestručne osobe, te da bi sukladno recentnoj sudskoj praksi ta naknada iznosila 4,00 eura po satu, slijedom čega je za pobijani iznos od 1.512,00 eura sa zateznim kamata od dana 31. siječnja 2025. godine trebalo djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu i djelomično za navedeni iznos odbiti zahtjev iz osnova naknade imovinske štete (članak 373. točka 3. ZPP).

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. ZPP.

14.1. Tužitelj je u ovom postupku, u kojem je tuženik početno osporavao osnov, uspio u osnovu sa 100%, a u odnosu na visinu u odnosu na zahtjev postavljen u iznosu od 79.368,24 eura u konačnici je uspio sa zahtjevom od 31.344,14 eura, a što predstavlja cca 39,5%, dakle ukupno 139,5%, odnosno u razmjeru prema tuženiku sa 69,75%, slijedom čega je uspjeh tuženika 30,25%, pa je u konačnici sukladno članku 154. stavak 2. ZPP, uspjeh tužitelja u ovom postupku 39,50%.

14.2. Tužitelju je trebalo temeljem članka 155. ZPP priznati s obzirom na vrijednost spora trošak sastav tužbe, sukladno Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje: Tarifa) u iznosu od 597 bodova odnosno 1.194,00 eura, za sastav obrazloženih podnesaka od 5. rujna 2023. godine i 10. lipnja 2024. godine za svaki, trošak podnesaka od 8. studenog 2022. godine, 28. ožujka 2023. godine i 27. travnja 2023. godine po Tbr. 8. t. 4. Tarife nagrada od 25 bodova za svaki, odnosno po 50,00 eura za svaki, za zastupanje na ročištima rasprave dana 28. listopada 2021. godine, 5. svibnja 2022. godine, 22. rujna 2022. godine, 16. ožujka 2023. godine, 22. veljače 2024. godine i 19. prosinca 2024. godine, iznos od po 597 bodova za svaki, odnosno 1.194,00 eura za svaki, što u konačnici iznosi 10.896,00 eura, te sa PDV od 25% u iznosu od 2.724,00 eura, ukupno 13.620,00 eura.

14.3. Tužitelju nije priznat kao opravdan trošak (članak 155. ZPP) podneska od 6. listopada 2021. godine u kojem potvrđuje da je zaprimio odgovor na tužbu i poziva se na navode iz tužbe, te se ujedno obavezuje da će dostaviti dodatnu dokumentaciju koju nije dostavio zbog opširnosti uz tužbu – jer se ne radi o posebno obrazloženom očitovanju na odgovor na tužbu, a pitanje dostave dokumentacije je propust tužitelja, kao niti priznat trošak podneska od 22. studenog 2021. godine uz koji dostavlja medicinsku dokumentaciju i uređuje tužbeni zahtjev navodeći račun za uplatu naknade štete, a što je bio u mogućnosti napraviti već u tužbi i uz tužbu.

14.4. Tužitelju bi stoga razmjerno uspjehu u postupku pripadao trošak od 5.379,90 eura, kojemu je trebalo dodati trošak vještačenja u iznosu od 450,00 eura, slijedom čega konačan trošak iznosi 5.829,90 eura, te je tužitelju trebalo dosuditi navedeni iznos sa zateznom kamatom od dana donošenja drugostupanjske odluke (članak 151. stavak 3. ZPP), te ga odbiti sa daljnjim zahtjevom za naknadu troška u razlici između dosuđenog i iznosa od 7.824,58 eura (koliko iznosi nepravomoćno dosuđeni trošak po prvostupanjskoj presudi), kao i tuženika sa zahtjevom troška u cijelosti.

15. U žalbom nepobijanom dijelu pod točkom I. izreke za iznos ukupne naknade štete od 21.508,00 eura, od čega iznos 20.500,00 eura iz osnova neimovinske štete sa zateznom kamatom, te iznos od 1.008,00 eura iz osnova naknade imovinske nenovčane štete (zbog tuđe pomoći i njege) sa zateznom kamatom, kao i pod točkom II. izreke kojom je djelomično odbijen tužbeni zahtjev, kao i u odluci o parničnom trošku pod točkom III. izreke u dijelu u kojem tužitelju (koji nije podnio žalbu) nije dosuđen daljnji parnični trošak preko iznosa od 7.824,58 eura, a zatražen pred prvostupanjskim sudom u ukupnom iznosu od 18.672,50 eura (zahtjev na listu 198 spisa) – prvostupanjska presuda je ostala neizmijenjena.

U Šibeniku, 18. kolovoza 2026. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivana Čačić Brčić