Poslovni broj: Povrv-1013/2026-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista FL, u pravnoj stvari Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička 1, OIB: 74364571096, kojeg zastupa punomoćnik VL, zaposlenik tužitelja, dipl. iur., protiv tuženika TEKSTILPROMET d.d., Zagreb, Grada Gospića 1/a, OIB: 16529207670, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Hrgović, odvjetnik iz Zagreba, radi plateža, bez održavanja ročišta, dana 18. kolovoza 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Filipa Milaka iz Zagreba, Petrinjska 14, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1832/2022 od 09. ožujka 2026. godine pod točkom I.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 19,34 EUR, kao i naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 54,88 EUR, sve u roku od 8 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je dana 13. prosinca 2022.g. kod javnog bilježnika ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave kojom traži od tuženika, ranije ovršenika, isplatu iznosa od 363,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26.04.2022.g. do isplate, kao i isplatu iznosa od 0,10 eura s naslova uglavničene kamate, uz naknadu troška ovršnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik Filip Milak donio rješenje o ovrsi poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1832/2022 dana 09. ožujka 2026.g.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tuženik je pravodobno podnio prigovor, slijedom čega je predmet ustupljen ovom sudu u Zagrebu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, te je sud temeljem odredbe čl. 54. Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br. Povrv-1013/2026 od 22. travnja 2026.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj: UPP/OS-Ovrv- 1832/2022 od 09. ožujka 2026.g.u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U istom rješenju ovog suda od 22.04.2026.g., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da su iste sukladno odredbi članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP o dostavi pismena.

4. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke.

5. Sud je tijekom postupka izvođenja dokaza izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (list 39 spisa), obračun kamate i analitiku kupca (list 89,91 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Naime, tužitelj je u daljnjem tijeku postupka podneskom od 12.05.2026.g. iskazao da je tuženik podmirio utuženu glavnicu u iznosu od 363,77 eura nakon utuženja dana 09.01.2023.g., slijedom čega je imenovani istim podneskom povukao potraživanje za iznos glavnice u iznosu od 363,77 EUR te je ostao kod dijela tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 19,34 eura s naslova uglavničene kamate obračunate za period od dospijeća utuženog računa do dana njegovog podmirenja, kao i sa zahtjevom za naknadu ovršnog troška i troška parničnog postupka s naslova sudske pristojbe na presudu.

7. Obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, i kojem se djelomičnom povlačenju tuženik nije usprotivio u daljnjem tijeku postupka, sud je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u točci I javnobilježničkog rješenja o ovrsi broj UPP/OS-Ovrv-1832/2022 od 09.03.2026.g., kako to proizlazi iz točke I izreke presude te je postupak nastavljen kao po tužbi.

8. Prvotno valja istaknuti da je sud uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja utvrdio da se potraživanje tužitelja u iznosu od 363,77 eura odnosilo na usluge isporučenog plina za poslovni prostor na adresi u [adresa], a koji je račun dospio na plaćanje dana 25.04.2022.g.

9. Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja, sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom isti predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 28 Ovršnog zakona i ispunjava sve uvjete iz citirane zakonske odredbe, a uz koju se ispravu veže presumpcija istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje.

10. Zastarni prigovor tuženika sud je ocijenio neosnovanim. Naime, kako se u konkretnom slučaju utužena komunalna usluga koristi za potrebe obavljanja poslovne djelatnosti (obzirom je iz korespondencije stranaka razvidno da je tuženik bio evidentiran kao kategorija poduzetništvo), to se u konkretnim slučaju primjenjuje odredba čl. 226. ZOO-a tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razdobljima i koja zastarijevaju u roku od tri godine od dospjelosti svakoga pojedinoga davanja. Kako je utuženi račun dospio dana 25.04.2022.g., dok je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu dana 13.12.2022.g. (no rješenje o ovrsi je donijeto tek 09.03.2026.g. obzirom da je tužitelj u međuvremenu pozvan na dopunu i ispravak ovršnog prijedloga od strane javnog bilježnika) , to sud nalazi da potraživanje tužitelja nije zastarjelo.

11. Odredbom čl. 2. st. 1. i 2. Odluke o načinu obračuna i načinu plaćanja komunalne usluge opskrbe plinom (Službeni glasnik grada Zagreba 18/02 - u daljnjem tekstu: Odluka) propisano je da je korisnik komunalne usluge dužan naknadu za pruženu uslugu opskrbe plinom platiti isporučitelju usluge, s time da je korisnik komunalne usluge vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika od dana zaključenja ugovora ili po drugoj pravnoj osnovi i osoba koja se koristi prostorijama. Tuženik kroz postupak ne spori vlasništvo nad predmetnom nekretninom u utuženom razdoblju niti spori da mu je tužitelj isporučivao uslugu.

12. Također prema čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 45/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO),u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Prema čl.10.st.1. ZOO.-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina).

13. Imajući u vidu da je sud uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju bio evidentiran kao potrošač plina za poslovni prostor na adresi u [adresa] (a koju je činjenicu tuženik priznao u prigovoru protiv rješenja o ovrsi), to je sud nedvojbeno utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tuženika u ovome postupku kao prijavljenog korisnika plina za utuženo razdoblje za utuženi period, a time i osnov tužbenog zahtjeva.

14. Sud je ocijenio kao neosnovan prigovor tužen ika kojim osporava visinu utuženog dugovanja iznijetog u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, obzirom je tuženik podmirenjem cjelokupnog iznosa utuženog računa tijekom postupka priznala cjelokupno dugovanje u smislu odredbe čl. 240 st. 2 ZOO, slijedom čega je postalo bespredmetno raspravljati o prigovorima tuženika.

15. Stoga, a kako je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik podmirio iznos glavničnog potraživanja od 363,77 eura sa zakašnjenjem dana 09.01.2023.g., dakle nakon podnošenja ovršnog prijedloga koji je podnijet dana 13.12.2022.g. (a koja je činjenica razvidna iz kartice kupca na listu 89 spisa), sud nalazi kako osnovanost tužbenog zahtjeva iz kojeg proizlazi da tužitelj potražuje od tuženika obračunatu kamatu na dugovanje koje je tuženik podmirio sa zakašnjenjem, ima svoje uporište u zakonskoj odredbi čl. 29 st. 1 ZOO-a koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i u odredbi čl. 183 st. 1 ZOO-a koja određuje da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. Dakle, tek nakon prestanka glavnice, neplaćena zatezna kamata osamostaljuje se i obračunava kao glavna tražbina, slijedom čega sud nalazi osnovanim zahtjev tužitelja na platež iznosa iznosa od 19,34 EUR, a koji iznos predstavlja obračunatu kamatu na utuženi račun za period od dana dospijeća istog do dana njegovog plaćanja.

16. Osnovanost visine tužbenog zahtjeva s naslova obračunate i uglavničene kamate, sud je utvrdio uvidom u obračun kamate iz kojih je razvidno kako je obračunata kamata za potraživanje tužitelja s osnova utuženog računa za utuženo razdoblje za period od prvog dana iza dana dospijeća istog do dana podmirenja istog sveukupno iznosila 19,34 EUR.

17. Obzirom na ranije iznesena utvrđenja, sud je primjenom citiranih zakonskih odredbi u cijelosti ocijenio kao osnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje od tuženika platež uglavničene kamate obračunate u nominalnom iznosu. Kako tuženik do okončanja postupka nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu čl. 219 ZPP -a iz kojeg bi proizlazilo da je podmirio tužitelju utuženu kamatu, valjalo je obvezati tuženika na platež akcesornog potraživanja u iznosu od 19,34 EUR, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22. i 88/22) te je stoga odlučeno kao u točci II izreke presude.

18. Ovdje valja napomenuti da iako su stranke predložile provođenje usmene rasprave i provođenje financijskog vještačenja na okolnost utvrđenja zatezne kamate, sud je riješio kako neće provoditi usmenu raspravu i provoditi financijsko vještačenje, smatrajući da bi njihovo provođenje samo stvorilo dodatan trošak stankama i dovelo do odugovlačenja postupka. Naime, tuženik osporava zahtjev tužitelja za platež kamate navodeći da je podmirio dugovanje te da stoga nema osnove za daljnjim potraživanjem kamata. Obzirom da iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je tuženik podmirio samo glavnicu utuženog kamata, a ne i pripadajuću kamatu, sud je u cijelosti otklonio prigovor tuženika u odnosu na navedeno, obzirom da tužitelj ostvaruje pravo na platež zatezne kamate u smislu čl. 29. st. 1 i čl. 183 st. 1 ZPP-a, kako je sud to naprijed obrazložio. Nadalje, kako tuženik nije decidirano osporio visinu zatezne kamate, a koja je visina kamate razvidna iz obračuna kamata, sud je riješio kako neće provoditi financijsko vještačenje obzirom bi isto uzrokovalo nerazmjeran trošak strankama u odnosu na preostalo nepodmireno potraživanje te obzirom da bi provođenje istog dovelo i do nepotrebnog odugovlačenja postupka.

19. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu članka 154 st. 1 ZPP-a a u vezi čl. 158 st. 1 ZPP- a obzirom je dug podmiren nakon podnošenja ovršnog prijedloga. Trošak postupka odnosi se na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05). Trošak ovršnog postupka s naslova nastalih troškova odnosi se na predujam javnobilježničke nagrade za prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 9,95 EUR uvećan za 25% PDV-a, ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 9,95 EUR uvećan za 25% PDV-a, slijedom čega nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška u iznosu od 24,88 EUR. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, slijedom čega je sud ukinuo platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi koji se odnosi na ovršni trošak, kako to proizlazi u točci II izreke presude, te je stoga o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom.

20. Obveza tuženika temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP -a, a isti se odnosi na trošak pristojbe na presudu u iznosu od 30,00 eura odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi (oboje NN br. 125/11), što uz nastali ovršni trošak od 24,88 EUR sveukupno iznosi 54,88 eura. Kako tužitelj nije postavio zahtjev za zateznom kamatom podneskom od 12.05.2026.g. kojim je precizirao tužbeni zahtjev, sud istu nije dosudio, slijedom čega je odlučeno kao u točci II izreke presude.

21. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška i odlučiti kao u točki III izreke presude.

U Zagrebu, 18. kolovoza 2026. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP-a).

Dna: 1. tužitelju uz rješenje na pristojbu na presudu u iznosu od 30,00 EUR 2. tuženiku putem punomoćnika

U Zagrebu, 18. kolovoza 2026. godine